Pavelić od SAD-a tražio obnovu NDH

Dr. Ante Pavelić, poglavnik Nezavisne Države Hrvatske, bježao je gotovo 15 godina. Usprkos snažnoj jugoslavenskoj obavještajnoj službi koja je nakon rata uhitila, osudila i likvidirala mnoštvo ratnih protivnika, Pavelić nikada nije bio izručen ni procesuiran premda je bio tretiran kao jugoslavenski ratni zločinac “broj 1”. Večernji list objavljuje dokumente koji objašnjavaju zašto tada moćni KOS i UDBA u tome nisu uspjeli.



Istodobno objavljujemo fotografije iz Pavelićeva života od 1945. do 1959. godine koje hrvatska javnost dosad nije vidjela. Novopronađeni dokumenti kojima raspolažemo nedvojbeno dokazuju da je Pavelić u svom bijegu bio i u indirektnoj zaštiti najprije britanske, a potom i američke obavještajne službe.

Priprema za Amerikance
Pavelićev bijeg iz Zagreba bio je pripreman puno prije sloma NDH, u svibnju 1945. Dokumentacija kojom se koristio za bijeg, “Ausweis”, izdana je u Grazu, u Konzulatu NDH, u prosincu 1944. (vjerojatno je bila antidatirana), a glasila je na Antona Serdara. Za razliku od poznatih snimaka na kojima se kamuflirao brkovima i bradom, ovdje se pojavljuje samo s brkovima i alpskim šeširom. Izručenje stotina tisuća ratnih izbjeglica novoj jugoslavenskoj vlasti završilo je bleiburškom tragedijom i katastrofom Križnog puta. Dio najvišeg vrha bivše NDH uspio je izbjegnuti takvu sudbinu. Među njima bio je i Ante Pavelić s kojim su anglo-američke obavještajne službe stupile u kontakt još potkraj 1945. Radikalizacija odnosa između tada krajnje proruskog Titova režima i zapadnih saveznika najvjerojatniji je razlog produbljivanja tih kontakata.

Dokument koji objavljuje VL pokazuje da se Pavelić u vrijeme skrivanja u Austriji ozbiljno pripremao za razgovor s američkim obavještajcima. Memorandum je Pavelić diktirao na brzinu. Na prvoj stranici dokumenta stoji rukom dopisano: “Samo kao vodić pred američkim okupacionim trupama”. Pretpostavlja se da je to rukopis nekog posrednika ili njegove kćeri Višnje PavelićU svom “izvještaju” Amerikancima Pavelić doslovce počinje od “stoljeća sedmog”. Ustaški pokret predstavlja kao legitimnu reakciju na srpske zločine u Kraljevini Jugoslaviji, ustaše kao nacionalne revolucionare koji nemaju nikakve veze s nacizmom i fašizmom. Titove partizane saveznicima predstavlja kao zajedničke neprijatelje u antikomunističkoj koaliciji. Pavelić se žali Amerikancima i Britancima na talijansku i njemačku politiku koje su kočile razvoj NDH.

Nijemci su, prema Pavelićevim riječima, željeli opstanak Kraljevine Jugoslavije, a Rimske ugovore, kojima je Italiji pripala gotovo cijela Dalmacija, potpisao je pod pritiskom Nijemaca i Talijana. U konceptu Pavelićeva izvještaja Amerikancima nema nijedne riječi o rasnim zakonima koji su bili temelj pogroma Židova u NDH, progona Srba i Roma. Nema ni riječi o Jasenovcu i drugim zločinima.

Jugoslavija je smrt
U memorandumu Pavelić zaključuje: “Uzpostava NDH nije djelo Njemačke niti nacionalsocijalizma, nego je djelo hrvatskog naroda... ustaški pokret nije kreatura ni djelo fašizma... ustaška vojska nema ništa zajedničkog s SS organizacijom, nego je hrvatska narodna vojska za obranu hrvatskog naroda...” .Saveznicima predlaže sljedeće: “U interesu zapadne civilizacije, u interesu mira, napredka i slobode u ovom djelu Europe, potrebno je da se opet uspostavi NDH... svako drugo rješenje je neprirodno i nepravedno... na ovo rješenje spremna je danas sigurno i Srbija, nakon toliko gorkih izkustava, sigurno da samostalna Srbija i samostalna Hrvatska mogu sretno jedna kraj druge živjeti, dok spajanje obiju u Jugoslaviju znaći za jednu i drugu smrt i nesreću.”

Do sredine lipnja 1945. Pavelić je boravio u austrijskom gradiću Leingreithu. Prema postojećoj dokumentaciji, skrivao se po austrijskim samostanima. U strahu od jugoslavenske potjere, prelazi iz britanske u američku okupacijsku zonu Austrije gdje njegovi suradnici stupaju u kontakt s američkim obavještajnim službama.

Jugoslavenski obavještajci 1946. pripremili su sve za uhićenje “državnog neprijatelja broj 1”, međutim, Pavelić je misteriozno nestao iz Austrije. Pretpostavku da to nije mogao učiniti bez pomoći Amerikanaca potvrđuju svi povjesničari s kojima smo razgovarali. Sjedište američke obavještajne službe bilo je upravo na sjeveru Austrije u gradiću Zell am See. Uvriježeno mišljenje da je Paveliću u bijegu pomogla jedino Katolička crkva očito nije potpuno točno.

Dio klera privrženog ustaškom pokretu skrivao je mnogobrojne ustaške lidere, ali Pavelića ne bi mogao sakriti da nije bilo ključne pomoći obavještajnih službi zapadnih sila. Prema dokumentima kojima raspolažemo, Pavelića su od 1945. do 6. studenoga 1948., kada talijanskim parobrodom “S/S Sestriere” plovi u Argentinu, u stopu pratili saveznički obavještajci. U Argentini, u koju se sklonio, s oduševljenjem ga je dočekao veći dio hrvatske emigracije, ali i špijuni UDBA-e u diplomatskim misijama nove Jugoslavije.


http://www.vecernji.hr/newsroom/new...jsessionid=2E0F8002F0C2D827B07636B4BCC31D08.1
-------------------------------------------------------
I 95-te su to i ostvarili....a ovo boldovano propoveda i Ustasha jugend na forumu.

Da je to Tuđman tražio 95.-te Amerikanci bi mu pomogli oberučke.

eternal dream:

sigurno da samostalna Srbija i samostalna Hrvatska mogu sretno jedna kraj druge živjeti, dok spajanje obiju u Jugoslaviju znaći za jednu i drugu smrt i nesreću.”

Kliknite za proširenje...

nisam verovao da cu ovo reci
ali sa ovim recima Pavelica se potpuno slazem
Srbija i Hrvatska ne mogu da budu u zajedno u jednoj drzavi tzv Jugoslaviji
bolje nam je kad su obe drzave nezavisne

i zaista zajednicka drzava znaci smrt i nesrecu, setite se samo Jasenovca i Oluje

Tema je otvorena na Politici, ali smatram da joj je pravilnije mesto na Istoriji.

Ukoliko se kolege ne slažu neka je zatvore ili vrate nazad.

Pozdravi

Po meni Pavelić je bio veliki nacionalni izdajnik koji je trgovao hrvatskim područjima i gradovima. Osnovao je kvislinšku tvorevinu NDH koja nije imala ustav, i koja je po ugledu na Treći Reich provodila genocid. Nije mi jasno zašto je bio Amerima tako zanimljiv ..

Pavelić - namjesnik za zločin i politiku smrti
Autor Milan Ivkošić

Jedina bi mu “utjeha” mogla biti da ta osobina “resi” i sve druge totalitarne vođe. Naime, Anti je Paveliću najčvršće, najtrajnije i za njega najpouzdanije načelo u gotovo cijelom političkom životu bilo – ubijanje. Ubijao je u svojim logorima u desetljeću prije Drugoga svjetskog rata, ubijao je cijelo vrijeme rata, a ubijao je i kao bjegunac poslije rata. I u metaforičkom i u doslovnom značenju, tako je ubijao i ono u što se najviše kleo – domovinu.

Među ostalim, ubijao je i svoje ministre – Lorkovića i Vokića – koji su pokušavali spasiti Hrvatsku, videći neizbježnost sloma nacističke Njemačke. Zbog njega, i zbog Titove diktature poslije njega, blizina politike i smrti, politike i kazne, politike i uskraćenosti građana u njihovim prirodnim pravima, za dugo je vrijeme, koje se proteglo i u samostalnu Hrvatsku, obogaljila javnu političku odvažnost, osjećaj za slobodu i za vrijednosti demokracije. No nije samo po tome Pavelić i danas aktualan.

Primio je iz nasljedstva i u nasljedstvo ostavio spremnost da se u ime tobožnjeg probitka države zaniječe i ugrozi hrvatski interes. Kao što mu je u ratu bilo više stalo do sebe i do svoje slizanosti s Nijemcima u čijoj je zaštiti bio nego do Hrvatske, tako mu je i na kraju rata bilo više stalo do spašavanja svoje stražnjice nego do svoje vojske i naroda. Stoga je jasno: Jasenovac, Danicu, Jadovno... nije osnovao nikakav hrvatski državotvorac niti izabrani poglavar države, nego čovjek kojemu je ta država dana da bi mogla poslužiti sotonskim nakanama onih koji su mu je dali.

Tako će jednoj politici i jednom vremenu zločinačku stigmu koja se često olako prenosila i prenosi na cijeli narod dati diktator kojeg je na vlast dovelo isto sredstvo s kojim će vladati – nasilje. Pavelić baš ni po čemu nije bio ni legalni ni legitimni hrvatski vladar, nego nacifašistički namjesnik, pa su i njegovi zločini nad Srbima, Židovima, Ciganima i nepoćudnim Hrvatima – zločini takva namjesnika. Tuđman je bio u pravu kad je rekao da NDH nije bila samo kvislinška tvorevina nego i izraz težnje hrvatskog naroda za svojom državom, ali nitko tako kao Pavelić tu težnju nije kompromitirao.

Poslije dolaska iz Italije u travnju 1941. godine još ni pet puta u Zagrebu nije ručao a već je donio cio niz rasističkih uredaba, uglavnom prepisanih od Nijemaca, kojima je pleća maloga, nejakog i nedužnog hrvatskog naroda opteretio planetarnim zločinačkim naumom velikih nacističkih i fašističkih sila. Bio je to početak bešćutne vladavine u kojoj je poubijao desetke tisuća ljudi nepoćudnih zbog nacionalnosti ili ideologije, te u vlastitoj hijerarhiji micao a i smicao svakoga tko mu je smetao.

Takav, Pavelić je izraz i drukčije “težnje hrvatskoga naroda”, odnosno vjekovne podložnosti njegovih značajnika stranoj moći, izraz nedostatka svoje unutarnje, moralne i mentalne neovisnosti koja bi se onda prenosila i na narod. Ta podložnost u Pavelića se ujedinila s brđanskom raspojasanošću i samovoljom, a rezultat je toga jedinstva osobnost koja se pred stranim gazdom može pretvoriti u ništa a u Hrvatskoj vladati po načelu: Hrvatska – to sam ja.

Zločin je prvi rođak, brat naravi takvih ljudi – samo su potrebne okolnosti ili stvaranje okolnosti da se on dogodi. Njima je strana svijest o posljedicama koje svojim zlodjelima mogu proizvesti, a te posljedice Hrvatska u ovom ili onom obliku, s manjim ili većim intenzitetom, osjeća već sedamdeset godina. Pa ipak, očito je da se on za golemu većinu ljudi davno preselio u povijest premda ima pakosnika koji će ga i na najmanji i za zemlju posve nebitan povod iz te povijesti vaditi i upozoravati na “ustašizaciju” Hrvatske. No ako praksa, izbori i politički sustav pokazuju da ta “ustašizacija” nema nikakve organiziranosti ni šanse, i ako je Pavelić povijest koja nas se sve manje tiče, kadšto nas dotiče nekim novostima i otkrićima kojih ima i ova naša tema o poglavniku.

a to je ona NDH koji je sa njemcina potpisala akt o ratovanju sa SAD?

Zanimljivo je jedino da takvi ljige imaju iskrene fanove. Nema to veze s moralom, a ni uspjehom. Staljin je bio mega zločinac, Hitler nije uspio- no ni za jednog ne možeš reći da je bio puzavac i ljiga.

Dok je ovaj u tom bio "šampion".

Ključni je tu igrač bio Tito (Hrvat) kojem je za opstanak bila potrebana prećutna podrška ustaške emigracije. On je znao s kim ima posla i jednostavno ih nije želeo za vratom. Zato je Paveliću poklonio život. Bez obzira na sve, punih 45 godina, sve do Tuđmanovog uspona na vlast u SR Hrvatskoj, hrvatska ustaška emigracija je jačala i varničila, što se u mnogo navrata osetilo i u Tiovoj Jugoslaviji.

Usudio bih se da spekulišem - da je Đinđić poslao Miloševića u Argentinu (one way ticket), danas bismo imali veće plate u Srbiji i bili nadomak integracije u EU.

Nijemci su, prema Pavelićevim riječima, željeli opstanak Kraljevine Jugoslavije,

Kliknite za proširenje...

Tačno.

Adolf Hitler, šef nemačke države:

b) Na Balkanu treba u suštini rešiti hrvatsko, srpsko i bugarsko pitanje. U vezi s tim ja bih, reče firer, utvrdio sledeće: ;

b1) Hrvati nemaju nikakvu predstavu o državnosti i neće je niikad ni moći imati. Onaj ko je 500 godina bio bez nje, ne može se nikad ni razviti u državu. Kasnije jednom doći ćemo na to, da Hrvatsku inkorporiramo u Rajh ili da iz nje napravimo protektorat. Danas možemo u najmanju ruku — a to u suprotnosti prema ostalim balkanskim narodima — samo prividno ići zajedno sa sadašnjom hrvatskom vladom.

b2) Srbi su narod koji je određen da ima državu i koji je kao narod održan. Njihova ideologija je veltkosrpska i u njima postoji bezobzirna otporna snaga. Pri jednoj takvoj upotrebi, oni će uvek zastupati velikosrpsku ideju. Ono što dolazi iz Beograda znači opasnost. Ja sam 1941. godine učinio Srbima ponudu koja je bila neuobičajena. Ja sam samo zahtevao da ostanu neutralni i za to sam im obećao povoljniju cenu nisu mogli da dobiju. U stvarnosti je međutim došlo do razvoja koji nikako ne odgovara toj velikodušnoj ponudi. Uostalom, ukazujem na to da, ako danas ponovno uspravimo Srbiju, Hrvatska propada. Tito jest i ostaje komunista, i on zastupa jugoslovensku ideju. No njegov će cilj pritom biti da dobije oslonac na Rusiju. Za mene ne postoji sumnja u pogledu toga da će Tito, kad taj željeni cilj jednom postigne, svu inteligenciju poubijati. Pobeda Tita šači stvaranje komunističkog režima, koji će jugoslovenske narode izručiti Staljinu. Engleska, i to je za mene jasno, želi nacionalnu Srbiju, a povrh toga nastoji da i Hrvatsku dobije u svoje ruke. To isto važi i u pogledu Grčke, a možda i Bugarske. Engleska danas više no ikad dejstvuje prema načelu: "U nuždi đavo svašta pojede". Ako bi mi s naše strane pristali na srpsku ponudu, i ako bi im stavili na raspolaganje oružje i municiju, onda, doduše, verujem da će se Srbi s uspehom boriti protiv Tita. No isto tako sam ubeđen da će onda velikosrpska ideja odmah ponovno da zaplamti na našu štetu. A to je nepodnosivo. Srbi se nikad ne bi odrekli velikosrpske ideje.

Kliknite za proširenje...

Mitteleuropa i stvaranje velike hrvatske

Dovoljno o Pavelicu govori i to da on ne potiče iz neke ugledne zagrebačke građanske porodice nego je došao sa neke planine na kojoj je čuvao koze i onako polupismen rešio da upravlja jednom državom.

Mrkalj:

Ključni je tu igrač bio Tito (Hrvat) kojem je za opstanak bila potrěbana prěćutna podrška ustaške emigracije. On je znao s kim ima posla i jednostavno ih nije žělěo za vratom. Zato je Paveliću poklonio život. Bez obzira na sve, punih 45 godina, sve do Tuđmanovog uspona na vlast u SR Hrvatskoj, hrvatska ustaška emigracija je jačala i varničila, što se u mnogo navrata osětilo i u Tiovoj Jugoslaviji.

Usudio bih se da spekulišem - da je Đinđić poslao Miloševića u Argentinu (one way ticket), danas bismo imali veće plate u Srbiji i bili nadomak integracije u EU.

Kliknite za proširenje...

Koja glupost..

Da su ga mogli uhvatiti pekli bi ga na ražnju.....


Tipična srpska bajka.Vrlo mali dio hrvatske emigracije je sa ustaškim predznakom.

Hrvatska bratska zajednica je osnovana 1894. godine. Punooo prije ustaša.

Najveći iseljenički valovi su bili krajem 19 st. i između dva svjetska rata.

Hrvatska ima brojnu i utjecajnu dijasporu,istina živa....

piciginx:

Koja glupost..

Da su ga mogli uhvatiti pekli bi ga na ražnju.....


Tipična srpska bajka.Vrlo mali dio hrvatske emigracije je sa ustaškim predznakom.

Hrvatska bratska zajednica je osnovana 1894. godine. Punooo prije ustaša.

Najveći iseljenički valovi su bili krajem 19 st. i između dva svjetska rata.

Hrvatska ima brojnu i utjecajnu dijasporu,istina živa....

Kliknite za proširenje...

Evo, to je ta klasika od velikosrpske tupologije:
http://www.in4s.net/x/index.php?opt...je-srpskog-jezika&catid=73:kultura&Itemid=277
.........
Kad je dizana zastava Srbije na Olimpijadi u Pekingu, bilo je rečeno da se ova ista zastava ponovo podiže na jednoj olimpijadi posle 96 godina. U međuvremenu Srbi su očigledno bili na stranputici. Gradili su svoju budućnost prema projektima hrvatskog ideologa Štrosmajera, hrvatskog filologa Jagića, hrvatskog komunističkog lidera Josipa Broza Tita i hrvatskog leksikografa Miroslava Krleže. Srbi se ne mogu ponositi svim deonicama svoje istorije.

Koja glupost..
Da su ga mogli uhvatiti pekli bi ga na ražnju.....


Tipična srpska bajka.Vrlo mali dio hrvatske emigracije je sa ustaškim predznakom.

Hrvatska bratska zajednica je osnovana 1894. godine. Punooo prije ustaša.

Najveći iseljenički valovi su bili krajem 19 st. i između dva svjetska rata.

Hrvatska ima brojnu i utjecajnu dijasporu,istina živa....

Kliknite za proširenje...

Za normalnu diskusiju neophodno je da je sagovornik
1) pismen
2) barem prosečno inteligentan

jer da je u slučaju ovog primerka tako, on bi shvatio:

a) da se u postu govorim o ustaškoj emigraciji; iseljnički valovi krajem 19. st. početkom 20. st. nisu tema; dakle ovo je pisanje posve imbecilno jer niko to nije ni sporio:

Vrlo mali dio hrvatske emigracije je sa ustaškim predznakom.

Hrvatska bratska zajednica je osnovana 1894. godine. Punooo prije ustaša.

Najveći iseljenički valovi su bili krajem 19 st. i između dva svjetska rata.

Kliknite za proširenje...

b) da su emocije ustaščića spram Broza nebitne, već je bitan sporazum sa centrima moći, tj. vođstvom emigracije

c) da je varničenja bilo: http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20030712/sdmagazin01.asp Upali u SFRJ i pobili ljude.

Glupost?

Ne zna se da li je veća tvoja mržnja ili tvoje neznanje.

Ovo je moje poslenje obraćanje tebi, .

Hroboatos:

Evo, to je ta klasika od velikosrpske tupologije:
http://www.in4s.net/x/index.php?opti...ura&Itemid=277
.........
Kad je dizana zastava Srbije na Olimpijadi u Pekingu, bilo je rečeno da se ova ista zastava ponovo podiže na jednoj olimpijadi posle 96 godina. U međuvremenu Srbi su očigledno bili na stranputici. Gradili su svoju budućnost prema projektima hrvatskog ideologa Štrosmajera, hrvatskog filologa Jagića, hrvatskog komunističkog lidera Josipa Broza Tita i hrvatskog leksikografa Miroslava Krleže. Srbi se ne mogu ponositi svim deonicama svoje istorije.

Kliknite za proširenje...

Kad istina zapeče, sva se žgadija* sjati, da jedan drugog bolje poduhvati.

PS. Jesi li pročitao kod Erdeljanovića da su Prpići Srbi?

_______
* po ljudskim osobinama

Podsećajući na neke od zločina ustaške emigracije u Jugoslaviji, izdvajamo:

*1959. godina: Anto Šermet, pripadnik HNO iz Nemačke, zapalio poljoprivredno dobro “Bugar” kod Bihaća. Uhvaćen je i osuđen na osam godina zatvora.

*1963. godine, u leto, u Jugoslaviju su ubačeni Josip Oblak, Ilija Tolić, Branko Podrug, Rade Stojić, Vlado Leko, Krešimir Perković, Stanko Zdrilić, Mirko Fumić i Dražen Tapašnji koji su 20. jula podmetnuli eksploziv na pruzi Rijeka-Zagreb. Svi su otkiveni i osuđeni na zatvorske kazne od 7 do 14 godina.

*1967. godine: Krajem juna u SFRJ su ubačena petrica ustaša iz Francuske, koji su izvršili nekoliko terorističkih akcija. Ivan Cindrić, Jozo Vujović, Jozo Dedić i Luka Kraljević, svi pripadnici “Hrvatskog revolucionarnog bratstva”. Uhapšeni su i osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne.

*1968. godine ustaški terorista Miljenko Hrkač 13. jula podmetnuo je razornu eksplozivnu napravu u beogradski bioskop “20. oktobar”, I usmrtio radnika Savu Ćučurevića, 76 ljudi je tom prilikom ranjeno, a studentkinja Magdalena Novaković ostala je bez obe noge. U drugoj diverziji iste godine 25. septembra, takođe je više ljudi povređeno.


*1970. godina: U SFRJ je ilegalno ubačena 19-člana teroristička ustaška grupa iz Australije, SR Nemačke i Austrije, koja je u svojim diverzantskim akcijama ranila 15 i ubila 13 jugoslovenskih građana. Grupu su predvodila braća Andrić, Ambrozije i Adolf.

*1973.godina: Izvršena diverzija u garderobi glavne železničke stanice u Beogradu. U eksploziji poginulo jedno lice, dok je osam teže povređeno. Eksplozija izvršena po “ugledu” na onu u beogradskom bioskopu “20. oktobar” koju je, nekoliko godina ranije, podmetnuo ustaša Miljenko Hrkač.

*1975. godina: U junu te godine u SFRJ ubačeno dvoje ustaša iz Nemačke, koje je uputio Dane Šare sa zadatkom da izvrše nekoliko diverzantskih akcija u kojima je više ljudi poginulo ili je ranjeno. Terorista, Vinko Barišić i zapadnonemačka državljanka Barbara Plachetka su uhvaćeni i osuđeni na 20, odnosno 11 godina zatvora.

*1977. godina: Godina koja je ostala upamćena po zlu (brojne terorističke akcije ustaša u SFRJ i u inostranstvu), nazvana i godina ustaše Luburića,koji je bio jedan od glavnih nalogodavaca ustaške emigracije.

*1981. godine: U Imotskom su uhapšene ustaše Ante Kavlej, Nikola Malenica, Ivan Sočo i Tomo Pavlov, koji su iz nemačke u SFRJ stigli kako bi izvršili više diverzantskih akcija. Kod njih je, prilikom hapšenja, pronađena veća količina oružja i eksploziva.

*1982. godina: U nekoliko restorana na moru (“Smokva” na Pagu, “Galeb” u Rijeci, TO u Šibeniku i u Zadru) u kojima je ranjeno desetak gostiju, a nekoliko ih je smrtno stradalo. Organizatori akcije i izvršioci su ustaški emigranti iz Nemačke.

*1983. godina: Krajem decembra u Vinkovcima podmetnut eksploziv na železničkoj stanici, a samo nekoliko meseci ranije, eksplodirala je i benzinska pumpa u Slavonskom brodu. U eksplozijama, za koje je utvrđeno da su delo ustaških emigranata (koji su uspeli da pobegnu), srećom, osim veće štete na objektima, nije niko stradao.

UDBA je predobro radila svoj posao da bi nekakva ustaška emigracija bila značajan faktor destabilizacije SFRJ. Ustaška emigracija je postojala, djelovala, rovarila protiv bivše države.To nije upitno. Koliko je to realno moglo naškoditi državi??


Spominješ bugojansku grupi koja je 1972. godine ubačena u Jugoslaviju.
Nedavno je na HTV-u tadašnji operativac SDB-a SR Hrvatske Marijan Kraljević-King izjavio da su pratili svaki korak grupe još od Australije. Znali su sat kada su prešli državnu granicu.Znali su tko su im jataci. Njemu nije bilo jasno zašto su na teroriste išli sa mobiliziranom TO. Specijalci bi to uredno odradili bez žrtava. Trebala je još jedna predstava u policijskoj državi. Veliki državni aparat je trebao pokazati da sam sebi nije svrha.


Srbi ustašku emigraciju poistovjećuju sa hrvatskom dijasporom.
Istina je slijedeća,Hrvata ima na svim kontinentima i dobro su organizirani.

Antun Godina

Vladeta Milićević, stalni predstavnik jugoslovenske tajne službe u Interpolu, pak, tvrdi da Plava Dama nije Katica Šiler, već Stana Godina, supruga Antuna Godine poznatog falsifikatora i člana Al Kaponeove bande u Čikagu. Antun Godina je rođen na ostrvu Sušaku koje je još u vreme Austrougarske monarhije morao da napusti, jer je ubio svog rođenog brata. Nastanio se i živeo u Čikagu. Po nagovoru Branka Jelića došao je u Italiju i rukovodio je ustaškim centrima u Trstu i Rijeci.

NJegova žena Stana je Hrvatica, rođena u Čikagu, gde se upoznala sa Godinom i za njega se udala. Po dolasku u Italiju, ljepuškasta plavokosa Stana stalno je putovala u Hrvatsku preko Rijeke i Sušaka, prelazeći granicu koristeći se bisernim osmehom i eksplozivom u koferu. Neposredno pred atentat, bračni par Godina je otputovao u Pariz, a potom u Eks an Provans.

Stana je putovala spavaćim kolima, glumeći gospođu koja je u drugom stanju, a sa sobom je nosila kofere pune oružja i eksploziva. Putovala je sa jugoslovenskim pasošem na ime Marije Vudrec, kojeg je falsifikovao njen muž, koji je uvek putovao sa nekoliko pasoša u džepu, menjajući tokom putovanja identitet i putne isprave. Ovo je, piše Milićević, "bio glavni razlog velikih teškoća koje smo imali prilikom utvrđivanja identiteta Plave Dame
i njenog pratioca Petra, u stvari bračnog para Godine".

IZ Eksa, pošto su atentatorima predali oružje, bračni par Godina se vratio u Italiju i nastanio u Torinu. Posle proglašenja NDH eto ih u Hrvatskoj, gde Antun Godina obavlja razne funkcije u Pavelićevoj državi. Bio je šef tajne policije i vodio je brigu o bezbednosti Ante Pavelića.

Antun Godina i njegova žena Stana uspeli su, nakon sloma NDH, 1945. godine, da pobegnu preko granice u Italiju. Iz Italije su vrlo brzo otišli za Argentinu, gde je "Antun Godina dobio značajan položaj u Peronovoj vladi",

Ante Pavelić je u emigraciji u Argentini, kao hrvatski vrhovnik, formirao Hrvatsku državotvornu stranku i hrvatsku emigrantsku vladu.

U zborniku „Hrvatska” 1949. godine objavio je obimnu esejističku raspravu političko-memoarskog karaktera „Država Hrvatska živi”. Tu, između ostalog, raspreda na sledeći način:

„Hrvatska država i danas postoji! Zar i sad ne postoji Republika Hrvatska, i zar nisu zapadne sile, kada su pod izvjesnim okolnostima priznale takozvanu Narodnu Federativnu Republiku Jugoslaviju, priznale i opstojnost Republike Hrvatske, koja se u toj federaciji sada nalazi? I zar je ta republika manje država, nego što je Ukrajina ili Bijelo-Rusija? Ne pita se, kada se o ovom govori, kakav je danas režim tamo. Režim danas jest a sutra nije, kao i svi režimi na ovome svijetu i zar će – kad taj režim jednom prestane – zato prestati egzistencija ove republike? A što se ta republika časovito nalazi u jednom izvjesnom odnosu prema izvjesnom broju drugih republika, zar ona ne može u danom času i u danim prilikama reći da ne želi u tom odnosu biti? Država Hrvatska uspostavljena je godine 1941., a godine 1945. nije ona ni brisana ni nestala, tek je dobila drugačije oznake i drugi režim: dok se prije zvala Nezavisna Država Hrvatska, danas se zove Narodna Republika Hrvatska. Zašto, dakle, nijekati opstojnost Države Hrvatske, kad ona postoji i zašto praviti pitanje od nečega, što uopće nije u pitanju. Ili, zar su zapadne sile mogle priznati jednu federaciju država, a da ne priznaju egzistenciju država, u ovom slučaju republika, pa i Republike Hrvatske, koje tu federaciju momentalno sačinjavaju? ... Hrvatski se narod jamačno ne bori danas u domovini, i isto tako i njegovi sinovi u inozemstvu, proti Republici Hrvatskoj, nego proti boljševičkoj vladavini, koja u njoj vlada, i koja ju je stavila u federativni odnos s izvjesnim drugim republikama, a koga odnosa on neće, i koja je vladavina prekrojila granice toj hrvatskoj republici na štetu njezinu i hrvatskoga naroda.”

Šta se od ovih Pavelićevih reči nije ostvarilo?

Glavna ustaška veza sa Brozom bio je Vladimir Bakarić (Kupfferstein), koji se pobrinuo da se ustaški terorizam i hrvatski nacionalizam isplati u vidu konfederalizacije Jugoslavije 1974, kada Hrvatska postaje država koja jedina u SFRJ ima himnu ("Lijepa naša"), dok Srbija dobija dve države na sopstvenoj teritoriji (danas i Kosovo i Vojvodina imaju svoje himne).

Broz jeste bio (u neku ruku) partizan, ali je ga je sa ustašama povezivao zajednički cilj - država Hrvatska. Ako nije moguće dokazati da je Broz aktivno radio na stvaranju države Hrvatske od jedne kvislinške gubitnice, onda je svakako jasno da je ustav iz 1974. bio kruna "druge Hrvatske pobede" kako bi to Stjepan Mesić rekao pred ustašama u Australiji 1990.

Prema tome, može se mirne duše reći da su ustaše i Tito radili na istom planu po pitanju hrvatskog suvereniteta. Bakarića pominjem jer je on bio otvoreni eksponent interesa ustaša.

Prećutkuje se - valjda zbog urnebesno-grotesknog efekta, a interesantno je da je Nezavisna država Hrvatska bila kraljevina sa Tomislavom drugim Savojskim (vojvodom od Spoleta) kao monarhom, koji je na tron postavljen 31. maja 1941. da bi abdicirao 1943. Umro je u Argentini.

A što si digao temu od pre mesec dana?

ndh još je u ratu sa SADom od 1941 godine
a oni u NATO