EROS, LJUBAVNA OUSIA, ENTELEHIA KOJA DUŠI PRIJA, ZALJUBLJENOM DAJE KRILA …
-----------------------------------------------------------------------
Neopisiva milina je kada se ljuba dogodi, u srcu se rodi i kroz život te stalno vodi . Sama kad te ljubav kroz život vodi, telo se napije te božanstvene energije i sasvim se preporodi, da svakom devojčetu blagougodi i kao najslađa mirođija godi, tek tada misao dobije smisao i tek posle te neopisiva lepote u mislima se nešto lepo zapati i nešto korisno se rodi. Pokušaću da to obrazložim i kroz prizmu filozofije i meni dame najmilije – Njenog veličanstva Filologije. Ovom prilikom pokušaću da vam razjasnim značenja i tumačenja reči iz naslova ove teme. Moram da napomenem da ću o rečima kao što su: OUSIA i ENTELEHIA jednom drugom prigodom kada mi tema bude NAJTEŽE i NAJZAMRŠENIJE REČI IZ ST. GRČKOG JEZIKA.
Što se tiče mene, biće da me zbog tog, uvek titrajućeg, mog osmeha vole devojke i žene, meni je Erôs nekako najmilija reč iz st. grčkog jezika, uvek mi prija i uvek mi misli predvodi ta, neopisivo-slatka, božanstvena energija.
Erôs ( st. grč. Ἔρως = ljubav, strast, požuda , životvorna snaga koja se je (iz)rodila iz prvobitnog Kaosa ((st. grč. Χάος, Kháos = u grčkoj mitologiji, poeziji, naročito orfeologiji, ali i u antičkoj filozofiji: primordijalno božanstvo, bezgraničen prostor iz kojega su nastali svetlost i dan, tama i noć, a zatim i Zemlja, podzemni svet i, naravno, ljubav; verni pratilac i asistent Afrodite, otelotvorenje ljubavne atrakcije, osigurač nastavak života na Zemlji ... ) Da, Ljubav je ousia života, božanstvena energija, entelehia biti čoveka !
Da bih to pokazao i dokazao moram vam misli usmeriti ka Dioniziju, paradigmi kojom se lako dokazuje da je ljubav naša dika, slika i prilika, ali i naša slatka čemerika.
Dionisosa (st. grč. Διόνυσος ili Διώνυσος sin Zevsa (st. grč. Ζεύς: Zeús - nebo, dan …) j i Semele ( st. grč. Σεμέλη: Seméle – boginja Zemlje; Zevsova ljubavnica, Dionizijeva majka. Kasneje je otišlala na Olimp i postala besmrtna sa imenom Tiona. ) ; bog vina, plodnosti, veselja i razuzdane objestnosti. Predstavlja potpunost duha , njegovo prepemanje događaja, kao neprestana indiferenca u koristd zadovoljstvu, hedonizmu i veselju. Neki ga oslovljavaju kao predstavu spremnosti nekoga ko ima svega dosta, zadovoljstva mu se prelivaju, ali neprestano taj način života nastavlja, jer to mu je ritam i cilj života. Ujedno mu je i to potpuna suprotnost praznom duhu, onom koji zna da trpi, ali ne zna zbog čega … To mu je ujedno, a to je očigledno, i nastavak indiferencije do smrti, kao čašćavanje smrti kroz zadovoljstvo i večiti indeferenciju do nje… Zato su Dionisosa i zazvali Eleutherios (st. grč. Ελευθέριος - Osloboditelj)
Eleutherios - da, ljubav i jeste delotvorna, koja duši naročito blagougodi i prija, slađa koja oslobađa rđavih misli subjekta….
Zašto je Ljubav, a ta misao mi se uvek po glavi mota, OUSIA (st. grč. (Ουσία) i smisao života ?
U ušima kao da mi ješ uvek zvoni onag gromoglasni smeh mog velikog učitelja, najvećeg poznavaoca istorije antičke filozofije, posle mene, podrazumeva se, napisao je svoje remek delo pod istim naslovom: Istorija antičke filozofije (petoknjižje, svaka knjiga ima oko 550 stranica), Giovanni Reale-a, kada sam naišavši kod Plotina na reč ousia izdeklamovao na našem jeziku:
»Pomozite, drugovi, `oću da je prevedem i da posle smireno umrem!«
Jako mu se dopao taj moj način razmišljanja naglasivši da filozofiju i filologiju veže nešto zajedničko – ljubav, a za ljubav čovek je uvek spreman dati sve, celoga sebe. Kao što sam rekao o toj reči ću nešto više i, naravno, stručnije, kada mi bude tema najteže prevodive reči iz st. grčkog jezika, a ovom prilikom ću da spomenem njena značenja i tumačenja kada su je spominjali: Aristotel, Platon, Plotin, Filin i mnogi drugi st. grčki filozofi. Njena značenja i tumačenja, gledajući je u širem kontekstu, jer drugačije se prevesti ne može, su ova:
bit, suština, glavnina, srž, srčika, božanska trovalentnost, zaljubljenost, atribut predikata, entelehia (st. grč. ἐντελέχια)- bit(nosti) …
Dakle, ako reč ousia gledamo kroz prizmo ove teme ona nakeko izgleda ovako. Nadam se da će te smisao napisanog shvatiti lako.
To je atribut, ali ne subjekta – on kada se zaljubi je tup i glup, k`o ćuskija, ona sladunjava entelehia, predikata od kojeg, slatko-mučećeg, blagodejstva, pre nego li subjekat zaspi, moraće da broji ovčice bata, naročito onaj koji je još učenik tog najlepšeg zanata...
Gledajući kroz prizmu tog sladunjavog konteksta sama reč OUSIA (st. grč. (Ουσία) se razobliči i izgleda ovako, svakako:
Bitnost bit, suština suštini, glavnina glavnini, srž srži, srčika srcu, božanska trovalentnost, nedeljivost Jednoga, zaljubljenost zaljubljenoga, atribut predikata, opisuje ono što čini i o čemu razmišlja bata i, naravski, entelehia (st. grč. ἐντελέχια)- bit(nosti) …
Često se događa, ali i to je logika koja se lako objašnjava, da mi studenti dođu vidljivo spremni i solidno pripremljeni na ispit. Lako mi je prepoznati da su uložili mnogo želje, volje, truda i da znaju, ali dešava se da u ključnom momentu, naročito kada treba da nešto pravilno izgovore, formulišu, definišu, najčešće kada su to stručni izrazi iz filozofije koji se iz st. grčkog jezika izvorno, doslovno i dosledno prenose, »zaribaju«, amnezija je čudo, ali i nju pobedi ono što je obrazovano i nije ludo, i kroz osmeh mi tada, bez straha da ću ih zbog toga da kaznim slabijom ocenom, jednostavno izgovore, umesto da mi na pitanje odgovore:
»Profesore, imam ga, na vrh mi jezika, evo ovde, ali um mi ga ne može da iz ista izgura … Biće da je to isto kao ona vaša čuvena OUSIA …«
Nasmejem se i ja, naravno – nisam cepidlaka i zlopamtilo, ali za njih jesam enciklopedija, tutnem im olovku i prazan list papira i naredim:
»Ako ne može preko jezika, može preko olovke …«
Zanimljivo je da u 90% slučajeva studenti, čim dodirnu taj papir i olovku, istog momenta se prisete pravog značenja i tumačenja te tražene reči …
Zanimljivo je značenje i tumačenje teško prevodive reči iz st. grčkog jezika, kao što sam napomenu o toj temi ću nešto kasnije, enetelehia (st. grč. ἐντελέχια)
Entelehia (st. grč, ἐντελέχια), ako za primer uzmemo tumačenje Aristotela, je: izvodljivost biti, od st grč. ἐντελής – zaključak i ἔχω – značim; bit bitnosti.
Krstan Đ. Kovjenić