..Never say never...

korali

Primećen član
Banovan
Poruka
685
Zamislimo situaciju da se desio sex(ljubavnik ili jednokratna avantura) a ništa vam tip ne znači, ostanete neplanirano trudne i odlučite zadržati dete, s tim da njegov otac nije vaš trenutni dečko/suprug koga volite nego neki tip ..
-bi li se odlučile za samohrano majčinstvo ili bi istraživale opciju da budete s pravim ocem deteta
-bi li pokušale spasiti vezu/brak ili bi samoinicijativno (svesni svoje pogreške) odustale od toga
- bi li pokušale stalnom partneru prikazati dete kao njegovo (to se dešava puno češće nego što se obično misli)
- bi li uopće rekle ocu deteta da je njegovo, ili bi mu uskratili tu informaciju s obzirom da znate da je s njegove strane to dete neželjeno

Iz muške perspektive

Činjenica da je dete vaše ,sigurno bi utecalo na to da dete priznate i da se o njemu brinete. Ali činjenica da dete ima mamu kojoj definitivno niste namjenili tu ulogu je možda odbojna.
Odnosno situacija bi bila
Imamo dete koje treba oca, oca koji treba znati da ima dete, i partnera koji treba znati da dete koje se rodilo nije njegovo.:mrgreen:
 
ne bi nikome podvaljivala tudje dete.
znam da nikad ne bih abortirala to dete.
pokushala bih da se pomirim sa mushkarcem kog volim,ne bi po svaku cenu jurila oca deteta.
ali naravno da bih volela da ga bolje upoznam,mozda ima nekih naslednih bolesti...
shta znash genetika je to...
 
ma dete je moje...to je jedino vazno :)
nemam zaista izgradjen plan za takve situacije :lol:
znam sigurno da ne bih ovu opciju po c..tj trecu..to mi tako jadno i pateticno
da li bi postojao splet okolnosti u kojima ne bih rekla nekom da je otac...verovatno
 
Pa kako možeš biti sigurna da je dete tog sa kim si jednom bila? Ali sve jedno. Rekla bih obojici, pošto:
1. Želim ja da budem mirna. Ne volim da čuvam velike tajne, ne mogu toliki teret da nosim celog života. Mnogo je.
2. Mislim da obojica treba da znaju da postoji mogućnost da su očevi, odnosno da nisu. Nije dete samo moje.
Posle rođenja bih uradila test da bih bila mirna.

Ne bih insistirala na vezi sa bilo kim od te dvojice. Pustila bih da se stvari odvijaju polako. Kapiram da mom ne bi bilo lako, zbog prevare, a ovaj jednokratni me ne poznaje, kao što ni ja njega ne poznajem. Zašto bih i ja želela njega bliže, ako ga ne poznajem? Dakle, ima vremena da se stvari vide. Ali, ako za devet meseci nema inicijative sa njihove strane, za bilo čim, onda bih zaboravila da postoje i kada vidim ko je otac, nakon rođenja, dozvolila bih da se približi detetu samo ako sam želi i koliko odgovara i detetu i meni. Ne bih javljala da kažem ko je otac, ako on ne zove. To je čisto za mene. Dakle, moje ponašanje bi zavisilo od njihovog. Dakle, pripremala bih se za samohrano roditeljstvo, a ako bi se otac pokazao kao otac i neko ko i mene voli, onda je to samo bonus.
E sad, ne bih volela ovakav scenario u RL, pošto me ideja o samohranom roditeljstvu uopšte ne privlači. Ali bolje biti samohrana majka, nego isfrustrirana sa debilom koji nameće neku "krivicu". Muškarci su skloni tome da predstavljaju brak kao neku ucenu, neka ih je namagarčila. Oni su premija.
 
Poslednja izmena:
Sada i u skorije vreme bih abortirala.

Kasnije bih istražila mogućnost da budem sa ocem svog deteta.

Ne znam kako bih mogla da kažem dečku sa kojim sam, da sam ga prevarila i da sam trudna. :confused:
No, to bi bilo nešto što bi moralo da se uradi, a velike su šanse da me ne bi prihvatio i onda bih bila samohrana, što i nije toliko strašno, ono, kao najgora stvar na svetu.

U svakom slučaju, rekla bih i jednom i drugom.
 
Prekinula bih trudnoću. Osim ako mi baš ne bi bilo nešto milo da postanem majka u tom momentu :neutral: a onda bih odabrala dete umesto dečka. Hm, ali kad malo razmislim, ne verujem da bih jurila drugog ako već imam jednog, a da ovog jednog pre ili neposredno posle toga ne ostavim...

I naravno da bih rekla ocu deteta šta se desilo. Prvo što je i on "kriv", drugo što je i on "zaslužan".
 
mada ja ne vidim sto bi moralo ocu da se kaze..a mislim kome jos treba natezanje oko starateljstva :)
citav niz situacija...u kojima bi bilo bolje da ne zna
Držim se toga da su muškarci i odgovorni i zaslužni za decu koju prave koliko i žene, uostalom, geni su raspoređeni vrlo ravnomerno, što je tehnički dokaz i razlog da ih ne nipodaštavam kao roditelje.
To što je dete igrom slučaja (prirode) u meni, ne menja činjenicu da je 50% njegovo.

Dakle, ja bih mu rekla iz tog razloga i verujem da bi to trebala da bude moralno-pravna :eek: obaveza svake (potencijalne) majke.
 
Držim se toga da su muškarci i odgovorni i zaslužni za decu koju prave koliko i žene, uostalom, geni su raspoređeni vrlo ravnomerno, što je tehnički dokaz i motiv da ih ne nipodaštavam kao roditelje.
To što je dete igrom slučaja (prirode) u meni, ne menja činjenicu da je 50% njegovo.

Dakle, ja bih mu rekla iz tog razloga i verujem da bi to trebala da bude moralno-pravna :eek: obaveza svake (potencijalne) majke.

da nacelno se mozda i slazem s tobom...ali rekoh pada mi niz situacija realnih na pamet..u kojima mislim da bi bilo dobro da ne zna
 

Back
Top