Bol

Poruka
15.196
Koliko nas ljubavna ili bilo koja druga patnja osvescuje? ;)
Koliko nas oblikuje kao osobe?
Skoro cuh izraz da je neko dostojanstven u svom bolu.:dontunderstand::think:
Koliko mu se predajete i prepustate i kako se 'borite' protiv istog?
:hvala:
 
bol je ono sto zenu najbolje i najjace oblikuje
daje joj onaj duboki pogled kojim govori da zna sve
daje joj onu mekocu usana koju nemaju zene-plasticne lutke, to su one usne koje su ljubile u zivotu, a nisu bile samo ljubljene citav zivot
iz bola izlazis jaca i pametnija...
p.s.ovo znas odakle sam pejstovala :)
 
Koliko nas ljubavna ili bilo koja druga patnja osvescuje? ;)
Koliko nas oblikuje kao osobe?
Skoro cuh izraz da je neko dostojanstven u svom bolu.:dontunderstand::think:
Koliko mu se predajete i prepustate i kako se 'borite' protiv istog?
:hvala:

osvijesti nas, i to kako... pokaze nam koliko mozemo da podnesemo i do cega vise nikada necemo doci, jer necemo imati snage
to je ono sto neki kazu: Sta nas ne ubije, ojaca nas
aha, malo sjutra nas ojaca
svaka patnja nam otkine dio srca... oslabi, ogrubi, unese strah u nas
ja da mogu da biram, do prije nekoliko mjeseci bih bila nevina, u svakom smislu
izbrisala bih sve sto sam naucila kroz losa iskustva...
patnja nas uci da vjesto gradimo barijere u buducnosti
 
osvijesti nas, i to kako... pokaze nam koliko mozemo da podnesemo i do cega vise nikada necemo doci, jer necemo imati snage
to je ono sto neki kazu: Sta nas ne ubije, ojaca nas
aha, malo sjutra nas ojaca
svaka patnja nam otkine dio srca... oslabi, ogrubi, unese strah u nas
ja da mogu da biram, do prije nekoliko mjeseci bih bila nevina, u svakom smislu
izbrisala bih sve sto sam naucila kroz losa iskustva...
patnja nas uci da vjesto gradimo barijere u buducnosti

:ok:to je o neprijatelju sve najbolje..da ne saceka opet iza ugla
 
bol je najace osecanje koje moze da se oseti , bol (problem) jaca i pravi nova prijateljstva , jaca veze koje ga izdrze , pravi od nas skromnije ljude , imamo vise razumevanja za ziva bica , postajemo mudriji svesni svojih mana ili postajemo jaci i svesni mana koje postoje kod drugih .... DeeLiteOrange kako rece oplemenjuje .... uglavnom ljudi kojima zivot nije med i mleko u najblazem smislu imaju u sebi mnogo vise ljudskog od drugih
 
bol je ono sto zenu najbolje i najjace oblikuje
daje joj onaj duboki pogled kojim govori da zna sve
daje joj onu mekocu usana koju nemaju zene-plasticne lutke, to su one usne koje su ljubile u zivotu, a nisu bile samo ljubljene citav zivot
iz bola izlazis jaca i pametnija...
p.s.ovo znas odakle sam pejstovala :)

Znam draga:heart:
To me i inspirisalo na temu :cmok:
To je trenutak kad saznamo za neke tragicne zivotne price ili budemo herione neke:(
 
Koliko nas ljubavna ili bilo koja druga patnja osvescuje? ;)
Koliko nas oblikuje kao osobe?
Skoro cuh izraz da je neko dostojanstven u svom bolu.:dontunderstand::think:
Koliko mu se predajete i prepustate i kako se 'borite' protiv istog?
:hvala:

Dostojanstven u svom bolu ti je npr. kad je ubijen Kennedy i kako je na sahrani reagovala Jacky- nije se bacala u grob,narikala,proklinjala...Stojala je pored groba dostojanstveno,ne pustivsi nijednu suzu time ostavsi first lady,prava zena predsednika,dama u svoj toj nesreci-do kraja. I to je za svako divljenje.
Posle su je naravno oni plitki osudjivali ''ali pa kako nije plakala,urlala od bola' a nja nja njaaaa' ko derishta ali to su samo oni koji ne mogu da pojme...
Ili,dobro,ovo sad nije bash pravi primer za to ali slican kad su Nemci streljali djake u Kragujevcu..Umesto da kolektivno placu svi su se cutke uhvatili za ruku,josh su pisali majkama neke svakodnevne porukice '' e mama onaj dzemper shto si donela...'' itd....dostojanstveni pred smrti...

A da patnja oplemenjuje...Svakako.Jing-jang.Ne mozesh biti bolja osoba ako prvo ne prezivis trnje i kamenje....Ne treba je se plasiti...Kroz patnju se olsobadjamo svih nashih laznih bedema i nepotrebnih slojeva,jer kad patis,....nemas sie gde da se sakrijesh od samog sebe...Ona prociscuje. Npr. ima ljudi koji su cicije celog zivota, a burzuji i ond aizgube svo imanje i ostanu na ulici...Imaju opciju da naricu i da budu ogorceni....Ili da shvate da im je to bilo potrebno,ta patnja koju sad osecaju da bi se osvestili i videli da novac nije sve...Loshe kad se ljudi predaju ovom prvom,postaju slepi,naricu, ''ma shta tu ima dobro'' , ne vide big picture...
Onaj ko nije u stanju da izvuce snagu iz patnje,ko je samo gleda kao neshto negativnu,a ne kao neshto shto je dato da postanesh bolja osoba,i jeste,dato kroz muku jer ne mozes sve dobiti lako....on je taj koji ce konstantno udarati glavom o zid,koji gradi josh vise zidina oko sebe shto je najgore shto mozes uraditi,jer tek onda si promasio poentu patnje koja ti je data,koji nishta nisu izvukli i naucili i zivot ce biti zarocaran u njih...

Dodatak: lekcija koju im je zivot dao kao da bace kroze vetar...ako prezivish patnju i samo zavezes sebi oci '' ma kakvo crno oplemenjivanje,patnja je zla nema tu niceg dobrog'' ,kao shto sam rekla zivot ce se razocarati u njih.....I naravno ta ista patnja ce ti se ponoviti opet,iopet,i opet,i opet sve dok ne budesh naucio da ne bezis od nje..da uvidish da ona nije zlo,..vec samo druga strana dobra. Nishta ne ucish lako...A ne mi bi smi da sedimo i da tek tako bez po muke naucimo neshto o zivotu....
 
Poslednja izmena:
Koliko nas ljubavna ili bilo koja druga patnja osvescuje? ;)
Koliko nas oblikuje kao osobe?
Skoro cuh izraz da je neko dostojanstven u svom bolu.:dontunderstand::think:
Koliko mu se predajete i prepustate i kako se 'borite' protiv istog?
:hvala:

Ma kakvo dostostojanstvo, to je samo obicno tesenje u slucaju ako ja nekome povredjen i ego a ne samo srce. Bol razdire ali se przivi. Niti mu se predajes niti prepustas a ne mozes ni da se boris protiv njega:neutral:. Jednostavno ga osecas pa kad jednom prestane, mozda ostane oziljak a mozda samo secanje na bol.
Mada, nikada ne ostajes isti posle patnje. Ojaca te i mozda malo opameti...
 
Poslednja izmena:
Svaka bol osvešćuje.. pogotovo ako želimo da vidimo, da sagledamo..
Kao i bilo koji osećaj koji nas probudi, nagoni da se zapitamo i pogledamo u sebe..
Nekoga više pokreće sreća, a nekoga bol..
Najbolja dela umetnosti nastaju iz boli.. čovek se razvija, sagleda sebe, svoju prošlost, nadanja, želje, snove, odnose sa drugim ljudima...
Kojeg god da je porekla ta bol... ona gradi čoveka...
U najtežim momentima u životu, tačnije kad su malo prošli i minuli, kad sam uvidela koliko su me zapravo bolele neke stvari koje su se desile, sam pronašla mir... najveći...
Jer sam znala, ako sam to preživela i u stanju sam da se nasmejem i skakućem na ulici i da gledam sunce i da čujem ptice i sagledam lepotu koja me okružuje... znala sam da sam uspela...
 
U najtežim momentima u životu, tačnije kad su malo prošli i minuli, kad sam uvidela koliko su me zapravo bolele neke stvari koje su se desile, sam pronašla mir... najveći...
Jer sam znala, ako sam to preživela i u stanju sam da se nasmejem i skakućem na ulici i da gledam sunce i da čujem ptice i sagledam lepotu koja me okružuje... znala sam da sam uspela...

Odusevilo me ovo felix. Da covek tada pronadje teziste i oslonac u sebi. Shvati sebe i uteha je taj period posle. Kada izadjemo jaci, mudriji za jos jedno iskustvo i u harmoniji sa sopstvenim mislina.
 
A ispada da je u dobrom ne slusamo?samo cekamo da se nesto ruzno desi da bi sebe sagledali?ko se u boli sagleda i tesi da ce mu posle nje doci blagostanje blago njemu
 
Svaka bol osvešćuje.. pogotovo ako želimo da vidimo, da sagledamo..
Kao i bilo koji osećaj koji nas probudi, nagoni da se zapitamo i pogledamo u sebe..
Nekoga više pokreće sreća, a nekoga bol..
Najbolja dela umetnosti nastaju iz boli.. čovek se razvija, sagleda sebe, svoju prošlost, nadanja, želje, snove, odnose sa drugim ljudima...
Kojeg god da je porekla ta bol... ona gradi čoveka...
U najtežim momentima u životu, tačnije kad su malo prošli i minuli, kad sam uvidela koliko su me zapravo bolele neke stvari koje su se desile, sam pronašla mir... najveći...
Jer sam znala, ako sam to preživela i u stanju sam da se nasmejem i skakućem na ulici i da gledam sunce i da čujem ptice i sagledam lepotu koja me okružuje... znala sam da sam uspela...

:worth: Apsolutno se slazem.
 
A ispada da je u dobrom ne slusamo?samo cekamo da se nesto ruzno desi da bi sebe sagledali?ko se u boli sagleda i tesi da ce mu posle nje doci blagostanje blago njemu
ko nije video tamu ne zna nista o svetlu
ko nije osetio zimu, ne ume da se raduje prolecu
postoje razlicita znanja
razliciti nivoi sagledavanja
sazrevanja:)

Kad sunce sija
mi plačemo kao ludi
jer će uvek posle jednog sunca
biti nama jedna strašna kiša.

Kad kiša pada
mi pevamo kao ludi,
jer će uvek posle jedne kiše
biti nama jedno lepo sunce.

Posle dobrog uvek dođe loše,
jer nikad nam ništa bolje
nije bilo iza najboljeg.

Posle lošeg mora doći dobro,
jer nikad nam ništa gore
nije bilo iza najgoreg.
 
Poslednja izmena:
A ispada da je u dobrom ne slusamo?samo cekamo da se nesto ruzno desi da bi sebe sagledali?ko se u boli sagleda i tesi da ce mu posle nje doci blagostanje blago njemu

slušamo je i u dobrom, ali često ne čujemo jer je tada tiha, a kad zaboli ili se spoznaješ i menjaš ili toneš..+život je ciklus, promene su neminovne
 
ko nije video tamu ne zna nista o svetlu
ko nije osetio zimu, ne ume da se raduje prolecu
postoje razlicita znanja
razliciti nivoi sagledavanja
sazrevanja:)
slušamo je i u dobrom, ali često ne čujemo jer je tada tiha, a kad zaboli ili se spoznaješ i menjaš ili toneš..+život je ciklus, promene su neminovne


Sve je to tacno..ali iznova i iznova ko se ne sagleda u dobrom i opet upada u bol ocigledno da se ne nalazi sam sa sobom..hibernacija je za slabice i kukavice..traziti utehu za zivot..no comment
 
ko nije video tamu ne zna nista o svetlu
ko nije osetio zimu, ne ume da se raduje prolecu
postoje razlicita znanja
razliciti nivoi sagledavanja
sazrevanja:)

.

posle se intenzivnije oseca, raduje i misli.. Slazem se potpuno :super:
Spozna se sustina bola, a kasnije kada dodje svetlost, potpuno se on prihvata i prozima ceo duh. I vise mu se radujemo, cenimo ga i cuvamo.
Kad god sam patila, te periode sam shvatala kao neko samoispitivanje i analiziranje sopstvenih postupaka, dobrih i losih. Kao vreme kada upoznam najrealnije svoju podsvest.;) I ako tada pobedimo sebe u sopstvenom bolu.. Prevazisli smo sebe.:)
 
Blues o cesti koja ne vodi nigde,
o autu koji klizi poput jesenjeg lisca,
svetla bljeskaju kao misao,
kao misli sto te spopadnu i zabole.

Blues koji ide i nije vazno kamo,
slucajni susreti, drugovi s ceste,
da bi malo bili zajedno, podelili bol,
kretanja, kretanja, kretanja,
pa bilo gde da se ide.

Blues o cesti, pustoj, samoj i mracnoj,
blues o autu koji ide ko zna kamo,
blues o dve osobe, o tuzi i o strahu,
blues o onome koji bi sada hteo biti na drugom mestu.

Blus o cesti, beskrajnoj cesti,
gde se dogadja sve i ne dogadja nista,
stvarnost ili san, duhovi uma,
blues o cesti...zivot je pustos.
 

Back
Top