RODNI KRAJ,prvi koraci,prva slova,prva ljubav... dodajte jos po nesto...

duska.vodolija

Buduća legenda
Poruka
29.335
Usred Backe ravnice,ima jedno, meni drago,mjesto,i ako daleko uvijek blizu.Okruzuju ga uredno obradjena polja,psenice,suncokreta,i sad se talasaju u mojim snovima i sad trcim bosa po prasini ,okrecem mlad kukuruz na zaru, setam pored Jegricke,berem kamilicu,
cujem poznate mi tonove ,opijaju me mirisi i dok zivim i dok me ima,imace i njega u meni i na javi i u snovima...
 
RAVNO JE RAVNO I NE CUTI

Sto od mene hoce ravnica
Sto se opet talasa psenica
Sto kukuruz nagna da zri
Sto pobaca nestasni zir
SVE ISTO JE U NEKOM ZA MENE NEISTOM VRREMENU
Doci cu doci ja
Mahat cu psenicnim poljima
Dunav cu Crnom pokloniti moru
Starom mlinu vetrenjacu
Brat cu kukuruze zdrele
U anbare korpama slagati
Otvoricu sirom kapije
Da spojim planine i ravnice
 
Kao klincima , bio nam je strašno interesantan običaj drugaričenja,s kojim sam se susretala samo tu , u maminom selu.
Kako smo bili mali i naivni...Ne znam da li je taj ritual funkcionisao ispravno , ali i dan danas mnogo volim te prijatelje iz ranog,ranog detinjstva...
Moja najdraža i najbitnija drugarica iz tog perioda je svojoj ćerci dala ime po meni...
Taj mi je dan isto bio neverovatan...Prepun jakih emocija,jer znam,da se za to odlučila zbog mene....



Dugaricenje
Obicaj postoji samo u srpskim selima u požarevackom delu Podunavlja i severnom Stigu i obavlja se uvek nedelju dana po Uskrsu, na Pobusani ponedeljak.

Poljupci kroz vencic
da obeleži praznik u narodu poznat kao Drugaricenje ili Kumacanje. Deca od godine starosti pa do puberteta, istog pola i uzrasta ljube se kroz vencic, razmenjuju poklone, pa vencic puste niz reku.

– Ovaj dogadaj prvi je zabeležio Vuk Karadžic u Rjecniku objavljenom 1818. godine – prica Danica Ðokic, etnolog, koja iz strucnog ugla prati obred. – Vuk ga je nazvao Družicalo. Nakon , evo, dvesta godina obred se u odnosu na ono što je Vuk zapisao uopšte nije promenio. Ima i sada istu snagu i svežinu kao i tada. U svim selima ritual je isti, razlikuje se jedino mesto održavanja. Negde je kraj reke, ili izvora, bunara, u centru sela, a može da se održi i kraj nekog drveta koje rada.
– Obicno deca pocinju sa drugaricenjem u prvoj godini života – nastavlja Danica. – Deca moraju da budu isto godište i istog pola. Ljube se tri puta kroz venac i posle svakog poljupca se okrenu oko sebe. Kada to završe, razmenjuju poklone u kome je obavezno farbano jaje. Ostalo je stvar izbora i materijalnog stanja.
– Na ovaj nacin sklopljena prijateljstva traju citavog života – prica Danica. – Obnavljaju se svake godine kroz isti ritual i traju, otprilike, sve do puberteta. Inace, svaki od elemenata ima simboliku. Mesto gde se obavlja ritual predstavlja granicni prostor gde se komunicira sa onostranim i natprirodnim. Vreme, prolece u doba Uskrsa ima poseban znacaj, jer se tada životvorna snaga prirode prenosi na decu preko vrbe i jaja kao primarnih simbola životne energije. Osim magijske, obred ima i društvenu funkciju sklapanja prijateljstva cime se zajednica drži na okupu.
 
Poslednja izmena:
U selu kod druge babe, imali smo sve što je falilo u maminom selu...Pregršt šuma i uzbrdica, nizbrdica...
Reku usred sela...
Tako da smo svo slobodno vreme provodili u šumi, praveći kolibe i igrajući se Robinzon-Tarzan života...
Bilo je pre-le-po !
Preko reke prelazili hodajući ili puzeći preko brvna, kako se ko snalazio, i uživali po ceo dan !
Moje detinjstvo je bilo, mmmm...
 
Rođena sam u jednom manjem gradu za koji pola ljudi i nije čulo(Novi Grad ili drugačije Bosanski Novi).
Tu živim čitav protekli period.Moji prelijepo provedeni dani djetinjsta su ovdje u N.Gradu.
Brižno i uz roditeljsku pažnju i ljubav ovdje sam naučila prve korake i prva slova.
Ovdje i dalje živim lijep i udoban život,kakav samo mogu poželjeti.
Gdje god se okrenem vidim samo lijepe uspomene na protekle dane iz djetinjstva.
 
..moj dom je tamo gdje Slavonija sniva...ravnica..djetinjstvo u sjeni starog jasena..na salašu...uz roditelje kakve možeš samo sanjati...uz prve korake na zelenoj tratini..prve ljubičice..božure..miris pokošenog sijena..sumrake uz zvuke tamburice...prve ljubavi skrivene u korice spomenara...prve pročitane stihove...sve je ostalo tamo...i nakon godina lutanja u potrazi za nekim boljim mjestom za živjeti...ponovo sam se našla ovdje ...gdje su me čekale moje uspomene na jedno vrijeme koje se nikad ponoviti neće...gdje me čekao moj salaš....krošnja jasena..i mir i spokoj...
 
U mom rodnom kraju skoro u svim kucama zivjeli su kolonisti iz raznih krajeva Jugoslavije,prije njih do zavrsetka drugog svjeckog rata Njemci .Na nasoj kuci je pisalo Jakob 1900.Tada ju je izgradio i u njoj zivio do 1945.Tamo neki Jakob.Zivo sjecanje ,sa ove distance reci ce mi ne bas tamo neki Jakob,a evo i zasto Bila sam djevojcurak kad jednog dana kod nas dosao stariji covjek i dvije djevojke i zamolise tatu da ih pusti da pogledaju dvoriste i kucu ,bila je nekad njihiva.Te njihove suze taj zamagljen pogled,ceznja,bol to je nesto sto ja necu nikad zaboravit a i kako bih kad cu i ja otici sa nepunih osamnajest,pa poslije duzeg vremena,u svim vracanjima,sjecati se starijeg covjeka i djevojaka,placuci njihove suze sa njihovim tugom zamagljenog pogleda .
Moje emotivno vracanje rodnom kraju ko da nosi ne samo moje suze.
 
MASLACAK NA KROVU
Prkosno cvijetom sazrijeva da nas opet
Sretne u trenu Jajoba stotog
Cekajuci vjetric topao da na novom krovu
doceka neke od nasih umornije oci

Padaju sutoni radjaju se zore neke druge
sarene prozore cekat ce neki drugi ljudi
Sve u znaku Jakoba stotog sto
sagradi kucu usred dubokog mora

U istom krevetu gorstak kameni
sanja kosenje dubokog mora
Isti im znoj na salasu osta
jednom sa kamena drugom sa mora
 
250px-Sove1.jpg

hom050114-02.jpg

Evo samo mali dio te ljepote kojoj se s ljubavlju vracam. :)
 
KninPlavnoKrka030-1.jpg


TRI DAME GRADA KNINA


Dok kninske ulice tonu u san
nad krovovima,
pod okriljem srebrnog mjeseca,
cudestan vodio se spor.

Dvije su se dame
prepirati stale, koja
je poznatija, ljepsa, slavnija,
koja je kninjanima milija.

- Ja sam - gizdavo rece Dinara
uzdizuci se ponosno iznad usnulog grada,
a s druge strane uvrijedjeno
obavijena maglom bezbroj tajni
odgovarala je Fortica -
- Ja sam i ljepsa i slavnija
i da nema mene
tesko da bi bilo i Knina grada.

I spor bi trajao i trajao
ni jedna dama da popusti nece
i ko zna sta bi se sve zbilo
da nije bilo dame trece.

Nije mogla slusati vise
kako se besmislena svadja rasplamsava,
zuborom svojim zelena dama
Dinaru i Forticu je nadglasala.

- Dosta je bilo tih djetinjarija,
ta svaka kuca u Kninu zna
da svitanja nebi ista bila
da nema Dinare iznad Knina.

Isto tako poznato je svima,
da Fortica ne stoji iznad grada
nijedna ljubav nebi ostala tajna,
a zalazak sunca bio bi bez cara.

Umirite se zato, dame moje,
Krka vas na setnju kroz povijest zove
da vidite da Knin jednako voli
sve tri dame svoje.

Umirise se slavne dame
i noc posta jos tisa,
samo se mjesec tajanstveno smjeska,
- sve ti su dame cudesno zgodne,
ne moze biti gresk
a.

D.A.S.
 
Vidim tema je stala . :(
Mojim rodnim krajem sad pupolje hrizanteme,priprema za rezcvetavanje.Bice to esplozija boja i mirisa.Nocima dremez i priprema za igre u nizu.U dvoristima vrijednih paora , da ljeporom uljepsavaju rijetke trenutke predaha .Poredjene ,uokvirene ciglicama malih leja .
Cekace, jesen , tuznu ko vrijeme umiranja, da mu dokazu trejanje,i to vjecito ponovno radjanje Mozda i docekaju prve snjegove,onako mele vec i blijede virkace jos malo duze ako im se posreci.
I sve to bez mene. :(
 
Moj grad je najlipsi u proljece, kad mirise more, cvitaju bori....kad prodjes rivom do malene uvale di je moj dida svoju brodicu zna vezati...di je vrime stalo, prirodu nitko nije dirnuo...kutak za snove, osmjehe.....kutak samo za mene i moje misli....
Volim noci u mom gradu....iz konoba se cuje pisma i mandoline, miris srdela sa gradela...a dica trce, smiju se..vesele ...ribari na svojim kocama izlaze u nocno ribarenje...zvizde na nebu, a ferali na moru svitle...lipo je ziviti i odrasti na moru:heart:
 
Poslednja izmena:
Moj grad je najlipsi u proljece, kad mirise more, cvitaju bori....kad prodjes rivom do malene uvale di je moj dida svoju brodicu zna vezati...di je vrime stalo, prirodu nitko nije dirnuo...kutak za snove, osmjehe.....kutak samo za mene i moje misli....
Volim noci u mom gradu....iz konoba se cuje pisma i mandoline, miris srdela sa gradela...a dica trce, smiju se..vesele ...ribari na svojim kocama izlaze u nocno ribarenje...zvizde na nebu, a ferali na moru svitle...lipo je ziviti i odrasti na moru:heart:

Fjakice, zamisli moje psenice kako se talasaju ko tvoje more.Da poludis od ljepote.
Dok se zvjezdice ogledaju u dubinama tvoga mora,moja psenica pjevusi zlacano dozivajuci jedrenjake ,tvoje mirise i svoje zaboravljene vjetrove jer je i sama nekad bila more.:)
 
Fjakice, zamisli moje psenice kako se talasaju ko tvoje more.Da poludis od ljepote.
Dok se zvjezdice ogledaju u dubinama tvoga mora,moja psenica pjevusi zlacano dozivajuci jedrenjake ,tvoje mirise i svoje zaboravljene vjetrove jer je i sama nekad bila more.:)

Prekrasno!!!!
Najlipse u svemu tome je sto svi imamo nase luke; nase gradove, mala mista, sela...di se uvik pa makar i u mislima ... vracamo:heart:
 
Prekrasno!!!!
Najlipse u svemu tome je sto svi imamo nase luke; nase gradove, mala mista, sela...di se uvik pa makar i u mislima ... vracamo:heart:

Mojom ravnicom muk,ceka zedna prve snjegove.
Samo psenica sapuce nicanje i ona ceka pokrivac ko jorgan.
Blago zatalasana ko da spava .
Spava u mojoj dusi.
Dok sanje moje snove prosipa moje mirise.
Negdje daleko ja sanjam nju.
lete moje misli sve do crvenih krovova.
Drvenih taraba.
Pokisle zivine .
Konja sto frkcu
Ta me muzika opija postajem drugacija.
Vracam se nigdje ne krocila,cekanjem te volim mila.
 
MOJ RODNI KRAJ...MALI GRADIC NA JUGU SRBIJE...JUZNA PRUGA...
NE ZIVIM VISE U NJEMU ALI GA SE UVEK RADO SECAM...ALI NE SECAM GA SE IZ NOVIJIH VREMENA...SECAM SE KAKAV JE BIO KADA SAM JA BILA MALA...JER TADA JE BIO NAJLEPSI...
SECAM SE KADA SE HLEB PRODAVAO KROZ ULICE....ZAPREGA SA KONJIMA..VUKLA JE ZATVORENI DEO...KOJI KADA SE OTVORI...SIRI MIRIS VRUCEG HLABA...DOMACICE...DECA...IZLAZILE SU IZ SVOJIH KUCA I DVORISTA DA BI KUPILE HLEB...KAKO JE TO BILO LEPO ...JOS UVEK U NOZDRVAMA OSECAM MIRIS TOG HLEBA...
ULICOM SE TADA PRODAVALO MNOGO STVARI...A ZA MENE JE BIO PRAZNIK ...SVAKI DA KADA JE PROLAZIO....DEDICA KOJI JE NA SVOM BICIKLU...POKRETNOJ RADNJI...PRODAVAO SLATKISE....VIKAO JE ULICOM..."JABUCINJA ZA DECINJA"....I DECA SU TRCALA SA STISNUTOM BELOM PARICOM U RUKAMA...JA SAM VOLELA TE JABUKE PRELIVENE SECEROM....BILE SU NAJLEPSI SLATKIS ZA MENE...
SA SETOM SE SECAM TOG VREMENA...:heart:KOJE NIKADA NECE DA SE VRATI...
 

Back
Top