Mitternachtsträumer
Veoma poznat
- Poruka
- 12.064
Kraj prošlog i početak ovog veka su nam doneli i još uvek nam donose značajne promene na svetkoj mapi raspodele moći. Jasno je da je nakon pada Berlinskog zida NATO sa SAD-om na čelu zaseo sasvim sam na vrh sveta. Decenija bila pa prošla. Bili bi neiskreni kada bi rekli da SAD nisu pokušale da zaustave rast moći svojih konkurenata na svetskoj sceni, pre svega Kine i Rusije. Tu dolazimo do mog prvog pitanja vama:
- Da li su SAD mogle učiniti više u osporavanju svetskih planova svojih suparnika ili ne? Da li su se, opijeni trijumfom u Hladnom ratu, jednostavno opustili i počeli da veruju u svoju superiornost? Šta su još mogle učiniti?
Nama, običnim posmatračima, je diplomatija velikih jasna onoliko koliko veliki žele da nam bude jasna. Bolni primer sirotih Gruzina će sigurno stajati rame uz rame sa Korejom, Vijetnamom, Afganistanom i ostalim rogonjama koji su svoje sinove stavili na raspolaganje blokovima kao sitniš za potkusurivanje. Dešifrovati (bar) glavne motive nedavnog rata u Gruziji nije teško.
Postoje, pak, neki (manje ili više) hladni ratovi koji su nama manje poznati i čije motive će nam otkriti istorija sa onolike distance koja je neophodna da bi se shvatio kontekst, a možda će i istorija ostati slepa.
Kad sam već kod istorije, da nastavim. Učiteljica života nas uči da je svaka promena moći, posebno ona svetska, okupana krvlju.
Ne volim to što imamo jednog hegemona koji bi da vuče konce, ali se isto tako ne radujem ni stvaranju nekog novog svetskog poretka. Zašto? Zato što sam u osnovnoj i srednjoj školi učio istoriju i samo to stečeno znanje mi je dovoljno da shvatim kuda taj proces ide. Ne vodi pobedi dobra nad zlom, to je sigurno. Vodi istom filmu samo sa drugim glumcima i režiserom.
Promena svetskog poretka vodi borbi sile koja je na vrhu protiv sile koja bi da bude na vrhu. S tim u vezi postavljam vam i drugo pitanje:
- Na koji način će se SAD boriti da očuva svoj status? Da li će se jednostavno prilagoditi silama u usponu i sa njima deliti svet ili će koristiti svoje mehanizme da ih omete? Kakvi bi to bili mehanizmi?
Na kraju krajeva, da li je moguć novi rat između velikih za prevlast?
- Da li su SAD mogle učiniti više u osporavanju svetskih planova svojih suparnika ili ne? Da li su se, opijeni trijumfom u Hladnom ratu, jednostavno opustili i počeli da veruju u svoju superiornost? Šta su još mogle učiniti?
Nama, običnim posmatračima, je diplomatija velikih jasna onoliko koliko veliki žele da nam bude jasna. Bolni primer sirotih Gruzina će sigurno stajati rame uz rame sa Korejom, Vijetnamom, Afganistanom i ostalim rogonjama koji su svoje sinove stavili na raspolaganje blokovima kao sitniš za potkusurivanje. Dešifrovati (bar) glavne motive nedavnog rata u Gruziji nije teško.
Postoje, pak, neki (manje ili više) hladni ratovi koji su nama manje poznati i čije motive će nam otkriti istorija sa onolike distance koja je neophodna da bi se shvatio kontekst, a možda će i istorija ostati slepa.
Kad sam već kod istorije, da nastavim. Učiteljica života nas uči da je svaka promena moći, posebno ona svetska, okupana krvlju.
Ne volim to što imamo jednog hegemona koji bi da vuče konce, ali se isto tako ne radujem ni stvaranju nekog novog svetskog poretka. Zašto? Zato što sam u osnovnoj i srednjoj školi učio istoriju i samo to stečeno znanje mi je dovoljno da shvatim kuda taj proces ide. Ne vodi pobedi dobra nad zlom, to je sigurno. Vodi istom filmu samo sa drugim glumcima i režiserom.
Promena svetskog poretka vodi borbi sile koja je na vrhu protiv sile koja bi da bude na vrhu. S tim u vezi postavljam vam i drugo pitanje:
- Na koji način će se SAD boriti da očuva svoj status? Da li će se jednostavno prilagoditi silama u usponu i sa njima deliti svet ili će koristiti svoje mehanizme da ih omete? Kakvi bi to bili mehanizmi?
Na kraju krajeva, da li je moguć novi rat između velikih za prevlast?