Moje misljenje o veri

razuman83

Početnik
Poruka
3
Ovo mi je prva tema na forumu , pratim ga vec neko vreme i osecam potrebu da podelim sa vama svoja iskustva . Ja sam oduvek bio ateista ali sam u jednom periodu imao zivotnih problema , bio sam narkoman i vera mi je pomogla da prestanem sa tim . Sad znam da je to bajka , ali ponekad su nam u zivotu potrebne i bajke . Sve u svemu religije su stvorene da olaksaju zivot ljudima . Ateisticki i agnosticki put je mnogo tezi . I jos da dodam da nisam upoznao vernika koji nije imao neke velike probleme u zivotu , mislite o tome ... :)
 
Ovo mi je prva tema na forumu , pratim ga vec neko vreme i osecam potrebu da podelim sa vama svoja iskustva . Ja sam oduvek bio ateista ali sam u jednom periodu imao zivotnih problema , bio sam narkoman i vera mi je pomogla da prestanem sa tim . Sad znam da je to bajka , ali ponekad su nam u zivotu potrebne i bajke . Sve u svemu religije su stvorene da olaksaju zivot ljudima . Ateisticki i agnosticki put je mnogo tezi . I jos da dodam da nisam upoznao vernika koji nije imao neke velike probleme u zivotu , mislite o tome ... :)

Dobrodosao prijatelju, veliki :kpozdrav: od mene!

Ja nisam poceo da verujem Bibliji zato sto sam imao problema u zivotu, nego zato sto sam shvatio proucavajuci i ispitujuci Bibliju da je zivot po principima Biblije najsrecniji i najispravniji zivot.

:super:

P.S. Ustvari nisam mogao da se pomirim sa smrcu, nikako nisam mogao da pronadjem zadovoljavajuci odgovor na pitanje: zasto ljudi umiru i imaju neobjasnjiv strah od smrti? Nauka nema odgovor na ovo i mnoga druga pitanja. Biblija ima odgovor na ovo i mnoga druga pitanja.

:kpozdrav:
 
Dobrodosao prijatelju, veliki :kpozdrav: od mene!

Ja nisam poceo da verujem Bibliji zato sto sam imao problema u zivotu, nego zato sto sam shvatio proucavajuci i ispitujuci Bibliju da je zivot po principima Biblije najsrecniji i najispravniji zivot.

:super:

P.S. Ustvari nisam mogao da se pomirim sa smrcu, nikako nisam mogao da pronadjem zadovoljavajuci odgovor na pitanje: zasto ljudi umiru i imaju neobjasnjiv strah od smrti? Nauka nema odgovor na ovo i mnoga druga pitanja. Biblija ima odgovor na ovo i mnoga druga pitanja.

:kpozdrav:
Људи умиру зато што им је природа таква. Све што се роди мора и да умре.
За страх од смрти постоји више разлога.. а сви се могу сврстати под незнање...
Опет сасвим природно.. природно је да се плашимо непознатог...

Библија продаје шарену лажу о вечном животу у рају.. одговор онакав какав би већина људи очекивала/прижељкивала(јер људи су је и писали), а не истину...:bye:
 
Dobrodosao prijatelju, veliki :kpozdrav: od mene!

Ja nisam poceo da verujem Bibliji zato sto sam imao problema u zivotu, nego zato sto sam shvatio proucavajuci i ispitujuci Bibliju da je zivot po principima Biblije najsrecniji i najispravniji zivot.

:super:

P.S. Ustvari nisam mogao da se pomirim sa smrcu, nikako nisam mogao da pronadjem zadovoljavajuci odgovor na pitanje: zasto ljudi umiru i imaju neobjasnjiv strah od smrti? Nauka nema odgovor na ovo i mnoga druga pitanja. Biblija ima odgovor na ovo i mnoga druga pitanja.

:kpozdrav:

Kako nauka nema odgovor na pitanje zašto ljudi umiru i imaju strah od smrti? :roll:
Patološki strah od smrti spada u najrasprostranjeniju fobiju (tanatofobija).
„Najstarije i najjače ljudsko osećanje je strah, a najstarija i najsnažnija vrsta straha jeste strah od nepoznatog.“ (Lavkraft)
U psihijatriji (dakle - nauci) se fobija definiše kao neurotičan strah različitog stepena: od teskobe, zastrašenosti, pa sve do panike. Ona je povezana sa različitim predmetima i situacijama, obično bez realne podloge i povoda. Ovaj intenzivan strah je propraćen izbegavanjem zastrašujućih stimulansa i panikom od mogućih susreta sa njima.

Tanatofobija se leči kao i sve ostale fobije.
A ako nije patološki strah, nego samo tmurno razmišljanje, onda se leči ovozemaljskim životom.
 
Ovo mi je prva tema na forumu , pratim ga vec neko vreme i osecam potrebu da podelim sa vama svoja iskustva . Ja sam oduvek bio ateista ali sam u jednom periodu imao zivotnih problema , bio sam narkoman i vera mi je pomogla da prestanem sa tim . Sad znam da je to bajka , ali ponekad su nam u zivotu potrebne i bajke . Sve u svemu religije su stvorene da olaksaju zivot ljudima . Ateisticki i agnosticki put je mnogo tezi . I jos da dodam da nisam upoznao vernika koji nije imao neke velike probleme u zivotu , mislite o tome ... :)
Pozdrav i od mene.

Za mene vera nije bajka. Ni jedno zadovoljstvo u životu ne može se mjeriti sa zadovoljstvom koje postiže istinski vernik u zajednici sa Bogom. (Za ateiste je to zajednica sa samim sobom iliti šizofrenija). Ništa mi u životu ne bi bilo žalije nego da sam ga proživio a da nijesam spoznao Boga. Naravno, to tvrdim sa aspekta sadašnjeg trenutka, a 4/5 života sam bio ateista.

Vera i sumnja ne idu zajedno. :bye:
 
Dobrodosao prijatelju, veliki :kpozdrav: od mene!

Ja nisam poceo da verujem Bibliji zato sto sam imao problema u zivotu, nego zato sto sam shvatio proucavajuci i ispitujuci Bibliju da je zivot po principima Biblije najsrecniji i najispravniji zivot.

:super:

P.S. Ustvari nisam mogao da se pomirim sa smrcu, nikako nisam mogao da pronadjem zadovoljavajuci odgovor na pitanje: zasto ljudi umiru i imaju neobjasnjiv strah od smrti? Nauka nema odgovor na ovo i mnoga druga pitanja. Biblija ima odgovor na ovo i mnoga druga pitanja.

:kpozdrav:

Iz ovog posta sa druge teme
http://forum.krstarica.com/showpost.php?p=8916073&postcount=1338
deluje drugačije
 
Pozdrav i od mene.

Za mene vera nije bajka. Ni jedno zadovoljstvo u životu ne može se mjeriti sa zadovoljstvom koje postiže istinski vernik u zajednici sa Bogom. (Za ateiste je to zajednica sa samim sobom iliti šizofrenija). Ništa mi u životu ne bi bilo žalije nego da sam ga proživio a da nijesam spoznao Boga. Naravno, to tvrdim sa aspekta sadašnjeg trenutka, a 4/5 života sam bio ateista.

Vera i sumnja ne idu zajedno. :bye:
z:shock: Риста легенда...:hahaha:

Па шта више личи на шизофренију Ристо.. кад си у складу са самим собом или када замишљаш некаквог Бога с ким повремено разговараш...:think:
 
Pozdrav i od mene.

Za mene vera nije bajka. Ni jedno zadovoljstvo u životu ne može se mjeriti sa zadovoljstvom koje postiže istinski vernik u zajednici sa Bogom. (Za ateiste je to zajednica sa samim sobom iliti šizofrenija). Ništa mi u životu ne bi bilo žalije nego da sam ga proživio a da nijesam spoznao Boga. Naravno, to tvrdim sa aspekta sadašnjeg trenutka, a 4/5 života sam bio ateista.

Vera i sumnja ne idu zajedno. :bye:

Šta je šizofrenija slažu se svi neuropsihijatri. I vernici i ateisti.
 
Kako nauka nema odgovor na pitanje zašto ljudi umiru i imaju strah od smrti? :roll:
Patološki strah od smrti spada u najrasprostranjeniju fobiju (tanatofobija).
„Najstarije i najjače ljudsko osećanje je strah, a najstarija i najsnažnija vrsta straha jeste strah od nepoznatog.“ (Lavkraft)
U psihijatriji (dakle - nauci) se fobija definiše kao neurotičan strah različitog stepena: od teskobe, zastrašenosti, pa sve do panike. Ona je povezana sa različitim predmetima i situacijama, obično bez realne podloge i povoda. Ovaj intenzivan strah je propraćen izbegavanjem zastrašujućih stimulansa i panikom od mogućih susreta sa njima.

Tanatofobija se leči kao i sve ostale fobije.
A ako nije patološki strah, nego samo tmurno razmišljanje, onda se leči ovozemaljskim životom.

Sve to lepo zvuci sa naucne tacke gledista ali nije tako jednostavno, strah od smrti se ne leci, nema sanse.

Drugo, zasto bi se plasili neceg sto je normalno? Normalno je da se radjamo (velika i neizmerna radost), zivimo i umiremo (neizmerna tuga i neobjasnjiv bol, narocito smrt deteta ili nekog od najblizih clanova porodice). Zasto, ako je normalno da se radjamo i umiremo, normalno i ne osecamo podjednako ili radost ili strah? Nesto tu ne stima!:dontunderstand:

:kpozdrav:
 
Sve to lepo zvuci sa naucne tacke gledista ali nije tako jednostavno, strah od smrti se ne leci, nema sanse.

Drugo, zasto bi se plasili neceg sto je normalno? Normalno je da se radjamo (velika i neizmerna radost), zivimo i umiremo (neizmerna tuga i neobjasnjiv bol, narocito smrt deteta ili nekog od najblizih clanova porodice). Zasto, ako je normalno da se radjamo i umiremo, normalno i ne osecamo podjednako ili radost ili strah? Nesto tu ne stima!:dontunderstand:

:kpozdrav:

Jesi li se mnogo radovao kad si se rodio? z:hm:
 
Sve to lepo zvuci sa naucne tacke gledista ali nije tako jednostavno, strah od smrti se ne leci, nema sanse.

Drugo, zasto bi se plasili neceg sto je normalno? Normalno je da se radjamo (velika i neizmerna radost), zivimo i umiremo (neizmerna tuga i neobjasnjiv bol, narocito smrt deteta ili nekog od najblizih clanova porodice). Zasto, ako je normalno da se radjamo i umiremo, normalno i ne osecamo podjednako ili radost ili strah? Nesto tu ne stima!:dontunderstand:

:kpozdrav:

Pa kako onda objašnjavaš činjenicu da postoje ljudi koji ne strahuju od smrti a nisu vernici?

Ljudi se plaše nepoznatog. To je osnov svakog straha, bilo da je reč o nekoj apstraktnoj pojavi ili banalnoj stvari.
Eh, čega se sve plašio prvobitni čovek ... dok nije saznao poreklo pojava i naučio kako da ih kontroliše ili barem nauči kako da prevaziđe strah.
 
Ovde si rekao da si postao vernik a da pre toga nisi imao nikakve probleme u životu.
Međutim, na drugoj temi si govorio o sumornosti i beznađu života pre nego što si pristupio JS.
Ne misliš li da su te dve izjave kontradiktorne?

Ne, zasto bi razmisljanja o sumornosti zivota bili problemi? Mislio sam na probleme koje vecina ljudi smatra problemima kao sto su droga, alkohol, razorena porodica, smrt u porodici, bolest...

:ok:
 
аааааа... хахахахаха....:hahaha:

ја се ужасно плашим да ћу умрети читајући твоје коментаре...:sad2:

:mrgreen: :rumenko:

Radovao se otac. ;)
I majka, al kad je došla k sebi.
Posle, kad smo malo porasli, pričali su nam koliko su bili srećni, a mi smo bili srećni zato što su oni srećni.

E, to je ono. Petokrak se raspitivao zašto ne postoje identična osećanja pri rađanju i umiranju. E, poradi toga što kada se rađamo, raduje se neko drugi, a kada umiremo, u suštini smo sami sa sobom.
 
Pa kako onda objašnjavaš činjenicu da postoje ljudi koji ne strahuju od smrti a nisu vernici?

Ljudi se plaše nepoznatog. To je osnov svakog straha, bilo da je reč o nekoj apstraktnoj pojavi ili banalnoj stvari.

Jos nisam naisao na takvog, a ostali koji izjavljuju da se ne plase smrti imaju psiholoski problem ili su neiskreni.

Slazem se da se ljudi plase nepoznatog, ali kad upoznaju nepoznato i razumeju da postoji resenje onda i strah nestane.

Eh, čega se sve plašio prvobitni čovek ... dok nije saznao poreklo pojava i naučio kako da ih kontroliše ili barem nauči kako da prevaziđe strah.

Ako pod
prvobitni covek
podrazumevas pecinski covek, neki od mnogih pitekantropusa, ne verujem da je takav postojao.

:D
 
:mrgreen: :rumenko:



E, to je ono. Petokrak se raspitivao zašto ne postoje identična osećanja pri rađanju i umiranju. E, poradi toga što kada se rađamo, raduje se neko drugi, a kada umiremo, u suštini smo sami sa sobom.

Dobar nacin da se izbegne iskren odgovor koji glasi: ne znam, nisam razmisljao ili pak razmislicu.

Kad ne znas ili neces da odgovoris jer ti ne ide u korist, ti okreces na sprdnju. Busted!!!;);) premotavalo!

:hvala:
 

Back
Top