Narcisoidnost ili kompleksi

Sally_Solomon

Poznat
Poruka
9.519
Da li su nam drazi ljudi koji vole sebe i to pokazuju otvoreno, busaju se u grudi i govore kako su lepi, pametni, seksi i td...ili su nam pak drazi oni koji pokazuju malo nesigurnosti?
MAda je prilicno diskutabilno i to da li ti koji se samohvale imaju ili nemaju dovoljno samopouzdanja, ali ajd sad...
Sta je to sto nam je odbojno u ljudima kad vidimo da pricaju hvalospave o sebi?
Zasto nam je odbojna licnost koja prica o sebi sve u superlativu...da li je tacno da su bas takve osobe kompleksashi, ili je to pokazatelj narcisoizma?
Gde je ta fina granica do koje mere bi trebalo pokazivati koliko volis i cenis sebe?
 
Da li su nam drazi ljudi koji vole sebe i to pokazuju otvoreno, busaju se u grudi i govore kako su lepi, pametni, seksi i td...ili su nam pak drazi oni koji pokazuju malo nesigurnosti?
MAda je prilicno diskutabilno i to da li ti koji se samohvale imaju ili nemaju dovoljno samopouzdanja, ali ajd sad...
Sta je to sto nam je odbojno u ljudima kad vidimo da pricaju hvalospave o sebi?
Zasto nam je odbojna licnost koja prica o sebi sve u superlativu...da li je tacno da su bas takve osobe kompleksashi, ili je to pokazatelj narcisoizma?
Gde je ta fina granica do koje mere bi trebalo pokazivati koliko volis i cenis sebe?

ne volim preterivanje ni u jednom pravcu, ali ubedljivo su mi najgori oni nesigurni koji pljuju sebe izmamljujuci komplimente
volim sigurnost, ali sa granicom, tipa "znam da sam lepa, ali znam da nisam svima lepa" :)
 
Da li je neko svestan sebe vidi se po stavu, drzanju , osmehu itd..
Uopste nije potrebno da se nesto polemise o izgledu od tog nekog..
Ljudi koji su sigurni kada ulaze u prostoriju ne gledaju u pod, na kompliment se osmehnu i kazu hvala jer je to za njih uobicajno..
Narcisiodnost mi je vec ide uz sujetu i egocentricnost.. I 'znam' kao odgovor na kompliment moze biti dvojako .. Kao lazno samopouzdanje koje je nemoguce odglumiti ili kao sujetu a po meni i nekluturu ;)
 
Da li su nam drazi ljudi koji vole sebe i to pokazuju otvoreno, busaju se u grudi i govore kako su lepi, pametni, seksi i td...ili su nam pak drazi oni koji pokazuju malo nesigurnosti?MAda je prilicno diskutabilno i to da li ti koji se samohvale imaju ili nemaju dovoljno samopouzdanja, ali ajd sad...
Sta je to sto nam je odbojno u ljudima kad vidimo da pricaju hvalospave o sebi?
Zasto nam je odbojna licnost koja prica o sebi sve u superlativu...da li je tacno da su bas takve osobe kompleksashi, ili je to pokazatelj narcisoizma?
Gde je ta fina granica do koje mere bi trebalo pokazivati koliko volis i cenis sebe?



Они који су сигурни у себе и који заиста воле и прихватају себе - ти неће имати потребу да се бусају и хвале, јер су свесни своје вредности и својих домета и сигурни у то да их и други људи доживљавају на прави начин.

Бусају се и хвале само они који су дубоко несигурни у себе и који су свесни своје мањкавости па покушавају речима да надокнаде оно што недостаје у њиховом наступу, понашању, ставу, опхођењу, утиску који остављају.
 
Da li su nam drazi ljudi koji vole sebe i to pokazuju otvoreno, busaju se u grudi i govore kako su lepi, pametni, seksi i td...ili su nam pak drazi oni koji pokazuju malo nesigurnosti?
MAda je prilicno diskutabilno i to da li ti koji se samohvale imaju ili nemaju dovoljno samopouzdanja, ali ajd sad...
Sta je to sto nam je odbojno u ljudima kad vidimo da pricaju hvalospave o sebi?
Zasto nam je odbojna licnost koja prica o sebi sve u superlativu...da li je tacno da su bas takve osobe kompleksashi, ili je to pokazatelj narcisoizma?
Gde je ta fina granica do koje mere bi trebalo pokazivati koliko volis i cenis sebe?

Kao i sve ostalo, i ovo varira od osobe do osobe.
Neki "japaja-ovci" su odvratni, nekima to baš lepo stoji.
Mislim da mi (možda i nesvesno) prepoznajemo ko su kompleksaši i takvi su nam bljak, dok onima koji su stvarno jaki i puni samopouzdanja tolerišemo to što se stalno hvale.
Isto važi i za one nesigurne - one koji su stvarno nesigurni sažaljevamo, a onima koji se maze i femkaju kažemo da ne kake.
 
Они који су сигурни у себе и који заиста воле и прихватају себе - ти неће имати потребу да се бусају и хвале, јер су свесни своје вредности и својих домета и сигурни у то да их и други људи доживљавају на прави начин.

Бусају се и хвале само они који су дубоко несигурни у себе и који су свесни своје мањкавости па покушавају речима да надокнаде оно што недостаје у њиховом наступу, понашању, ставу, опхођењу, утиску који остављају.

:worth::worth:

Ne mogu se sloziti vise i moje iskustvo pokazuje da je upravo tako.

Strah i agresivnost nisu na suprotnim krajevima skale, nego su naprotiv, jako blizu.

U nekom ratnom filmu glavni junak partizanski komesar koji je posle rata glavni za rekviziciju strah i trepet za sve oko sebe, koji je prek i surov, kinji, tuce, maltretira i strelja ljude, rasplace se majci na ramenu i kaze : "Nisam ja majko takav zato sto sam los, nego sto se njiha toliko bojim"
 
Kao i svaki proizvod kome treba agresivna reklama i stalno naglasavanje njegovih kvaliteta....odmah me asocira da sa tim proizvodom nesto nije kako treba, da mu prodaja lose ide, da treba rasprodati zalihe ili da se dobre osobine namerno prenaglasavaju da bi se sakrile one lose...
 
da ali zato u svetu postoje agencije za pracenje kvaliteta i istinitosti reklama
pa ako se ne dokaze da neki proizvod "radi" sta je receno, proizvodjac snosi posledice,placa kaze,a reklama se povlaci...
sve je to perfektno uredjeno
 
da ali zato u svetu postoje agencije za pracenje kvaliteta i istinitosti reklama
pa ako se ne dokaze da neki proizvod "radi" sta je receno, proizvodjac snosi posledice,placa kaze,a reklama se povlaci...
sve je to perfektno uredjeno

Dok se u slucaju zivih ljudi ne mozemo osloniti ni na sta drugo, sem na nas utisak, procenu, eventualno, misljenje ljudi koji osobu znaju, a kojima verujemo.
 
Ukratko, ne volim preteranu hvalisavost, ali ni laznu skromnost i nesigurnost.
Mozda ipak lakse podnosim nesigurnost kod osobe kod koje vidim kvalitet.
Tad osecam potrebu da je malo podstaknem, poguram, ulijem joj samopouzdanje...
Mada i to ume da smori kod onih koji su hronicno nesigurni i stalno vape za potvrdama od drugih da vrede.
U tom smislu nisu nista bolji od onih koji se hvalisu, jer zapravo zele isto.
 
Da li su nam drazi ljudi koji vole sebe i to pokazuju otvoreno, busaju se u grudi i govore kako su lepi, pametni, seksi i td...ili su nam pak drazi oni koji pokazuju malo nesigurnosti?
MAda je prilicno diskutabilno i to da li ti koji se samohvale imaju ili nemaju dovoljno samopouzdanja, ali ajd sad...
Sta je to sto nam je odbojno u ljudima kad vidimo da pricaju hvalospave o sebi?
Zasto nam je odbojna licnost koja prica o sebi sve u superlativu...da li je tacno da su bas takve osobe kompleksashi, ili je to pokazatelj narcisoizma?
Gde je ta fina granica do koje mere bi trebalo pokazivati koliko volis i cenis sebe?

ne podnosim naduvane ljude. tragicni su. i jadni i bezveze. ma pored kompleksa tu je i nedostatak vaspitanja.mislim,to busanje je degutantno pa i nekulturno.
istovremeno ne volim nesigurne ljude. a isto tako, neko ko je odmeren i tih ne znaci da je nesiguran.
 

Back
Top