jaoooo....sto nije dobro....

wet look

Primećen član
Poruka
802
kada naidjete na nesto sto ste od samih sebe sklonili...npr svescicu sa kojekakvim izjavama vase najvece ljubavi,a pri tome solirate tj. niste zaljubljeni u nekog drugog....


ufffff....


i prvo sam pocela da se smejem i pomislila sam," e pa ovo je super,mislim,pregurala sam"...onda taj smeh se lagano stisava...postaje gotovo neprimetan i necujan....a onda...onda se lice uozbilji i stvori knedla u grlu i nesto pocne da steze u grudima...

...kada shvatis,koliko ti ustvari nedostaje osecaj srece...da volis i da te voljena osoba voli...i da si,ipak...bez obrzira na mnostvo dragih ljudi oko tebe...ipak...sam...
 
Da. Znam taj osecaj. Secam se kad sam nasao svesku na kome je bilo nacrtano srce hemijskom olovkom i napisano:

"Ti znas da ja ovo retko govorim, ali: VOLIM TE!!!"

Ufff... :( To mi je probudilo neka lepa secanja.
Srecom to sam sklonio na sigurno. ;)
 
analiticar:
apotekarka:
:lol: :lol: :lol: :lol: Izvinite,samo sam srećna što sam matora pa me ništa slično ne spucava :wink:

35 godina ima, a sebe smatra matorom... :shock: :shock: :shock:
Koleginice, sada ste me razočarali... :shock:


Ma, ja kažem matoro u smislu bez tripova, iluzija o muškarcima, starim ljubavima(ha-ha),pubertet davno prošao, rasterećeno u emotivnom pogledu. Iskusno je prava reč... :wink:
 
apotekarka:
analiticar:
apotekarka:
:lol: :lol: :lol: :lol: Izvinite,samo sam srećna što sam matora pa me ništa slično ne spucava :wink:

35 godina ima, a sebe smatra matorom... :shock: :shock: :shock:
Koleginice, sada ste me razočarali... :shock:


Ma, ja kažem matoro u smislu bez tripova, iluzija o muškarcima, starim ljubavima(ha-ha),pubertet davno prošao, rasterećeno u emotivnom pogledu. Iskusno je prava reč... :wink:

E, to već može...A kakva starost... :shock: pu, pu, pu... :wink:
 
Ja jos nemam 35, ali me takodje ne tangiraju te stvarcice tipa sveska sa necijim ljubavnim izjavama i slicno.
Bilo i proslo to vreme mladosti i ludosti i sad je neka sasvim nova prica u kojoj takodje uzivam u svojoj novoj glavnoj ulozi :wink:
 
Mene je taj trip doticao uglavnom onda kad sam imala one faze tihe patnje sto sam bila sama, bez decka itd. Onda pocnem ni iz cega da pravim nesto pa vadim iz naftalina zaboravljene ljubavi ili se setim onog koji me je povredio kad sam bila jako mlada i nezna pa mi cak dodje da ga nazovem i sl. Ma uzas i jedno veeeeeeeliko gubljenje vremena. Mnogo mi se dopada apotekarkino razmisljanje, jedino imam problem da prihvatim prevare koje su izgleda danas neminovne u svakoj vezi. Mogu da prihvatim zivot bez iluzija i sve to ali ipak zelim da verujem da ne mora bas svaka veza da bude uprljana prevarom.
A jeste li primetili da se duhovi proslosti vracaju i da onaj za kojim ste cvileli nekada (a pri tom vam danas uopste nije jasno iz kojih to razloga) bar jednom zakuca na vasa vrata?
 
te svescice mogu a budu samo lepo secanje jer, da se razumemo, ti sa tom osobom iz svescice kojoj su posvecene te reci, danas verovatno nemas mnogo zajednickog. Mi se menjamo i osobe kakve smo bili sa 16-17 danas verovatno ne bi prepoznali na ulici. Ostavi ti te svescice na miru i come back to the real life ja kad ti kazem:-)
 
sadasnjost gusi svakoga, iz najrazlicitijih razloga. Decka moje sestre gusi cinjenica da je Zeljko Joksimovic bio drugi na Evroviziji:-))))))))))))
Gusenje je normalno ako traje dan, dva a najbolje je i najnormalnije ako je deo pms-a. Ako traje duze, mesecima ili ne daj Boze duze od godine, onda je opasno jer je sasvim sigurno pocetak depresije ili depresija a to je grozna situacija.
Glavu gore......znas za onu-pazi sta zelis, mozda ti se i ispuni......ziva istina!
 
wet look:
sve je to lepo,ali ima smeka u svescicama... :wink: :wink: :wink:

(mada,kazem opet,jednom i nikad vise...)

To je najnormalnija stvar na svetu.
Proslost je nesto sto smo preziveli.Nesto sto je duboko usadjeno u nasoj glavi.
Uvek kada pogledam stare slike ja se smejem.Ali pregled zavrsim tuzan i odsutan.
To je neminovno.Toliko starih prijatelja koje godinama nisam video i cuo.Toliko ludih provoda a sa njima nikada vise.U krajnjem slucaju,i ako nezivim u Srbiji,uvek mi se stegne u grudima kada pomislim na nju.Kada cujem na tv nesto o njoj.Ili kada cujem da drugi govore o njoj.To je moja zemlja.Tu su moji koreni.I tu je moje detinjstvo.I to se nemoze izbrisati i zaboraviti.
I kao sinoc kada vidm da i Srbija ima potencijala da ponudi nesto sto se i drugma moze svideti.I kao neko sto rece mozda ironicno .Ali je istinito Osecaj stesnjenosti me je drzao sinoc.Zato sto je Srbija bila druga.
Mozda ovo nema veze sa sa onom ljubavlju o kojoj je autorka govorila.Ali emocije su emocije.Secanja uvek lepa.Ruzna se zaborave ili nebole vise.
 

Back
Top