Urvan Hroboatos
Veoma poznat
- Poruka
- 13.169
Vidim da se javlja tema nacionalne pripadnosti ove ili one osobe. Stoga, nekoliko reminiscencija (sad imam malo više vrjemena jer sam dokončao poslić koji me davio dosta dugo- no to ne znači da ću visjeti ovdje do u beskraj).
1. nije neobično da se pojedine osobe drže pripadnicima dvaju kultura. Šteta, zaboravio sam mu ime (našao sam taj primjer u Žmegačevoj knjizi "Od Bacha do Bauhausa", http://www.matica.hr/www/wwwizd2.nsf/AllWebDocs/zmegacodbacha )- neki je pjesnik iz 13. ili 14. stoljeća, trubadur, smatran pripadnikom njemačke i nizozemske kulture, jer nema kriterija, jezičnoga ni etničkoga ni povijesnoga, po kojem bi bio baš Nijemac ili baš Nizozemac.
2. u slučaju južnoslavenskih naroda, razdjelnica je u tri činitelja:
* konfesija
* jezik (ne nužno književni, nego više običan vernakular)
* nacionalne tradicije
Ne ću o Crnogorcima koji zamućuju sliku, nego o jasno opisanim situacijama: konfesija je odijelila Srbe od Hrvata i Muslimana/Bošnjaka, a jezik od Bugara, Grka i Makedonaca. Kod Hrvata, konfesija od Srba i Muslimana, a jezik od Mađara, Nijemaca, Talijana, te jezik i tradicije od Slovenaca. Kod Muslimana jezik od Albanaca itd.
U doba nacionalnoga buđenja, 19. st., pa u 20. st. zbog više činitelja, neki su inokonfesionali pojedinci postali pripadnicima "drugih" nacija- to je bio čest slučaj kod BH Muslimana. No jasno je da se radilo o pripadnicima inteligencije koji se možda i jesu iskreno osjećali XYZ, no narod to nije. I kad je dozrelo vrijeme- sva je inteligencija Bh Muslimana otišla u Bošnjake, i gotova priča.
O ostalim stvarima koje su eventualno sporne, kasnije, no ako i postoje dubioze kod pojedinaca, to je zbog, moje je mišljenje, indoktrinacije ili nerazumijevanja osnovnih značajki fenomena nacionalnoga.
1. nije neobično da se pojedine osobe drže pripadnicima dvaju kultura. Šteta, zaboravio sam mu ime (našao sam taj primjer u Žmegačevoj knjizi "Od Bacha do Bauhausa", http://www.matica.hr/www/wwwizd2.nsf/AllWebDocs/zmegacodbacha )- neki je pjesnik iz 13. ili 14. stoljeća, trubadur, smatran pripadnikom njemačke i nizozemske kulture, jer nema kriterija, jezičnoga ni etničkoga ni povijesnoga, po kojem bi bio baš Nijemac ili baš Nizozemac.
2. u slučaju južnoslavenskih naroda, razdjelnica je u tri činitelja:
* konfesija
* jezik (ne nužno književni, nego više običan vernakular)
* nacionalne tradicije
Ne ću o Crnogorcima koji zamućuju sliku, nego o jasno opisanim situacijama: konfesija je odijelila Srbe od Hrvata i Muslimana/Bošnjaka, a jezik od Bugara, Grka i Makedonaca. Kod Hrvata, konfesija od Srba i Muslimana, a jezik od Mađara, Nijemaca, Talijana, te jezik i tradicije od Slovenaca. Kod Muslimana jezik od Albanaca itd.
U doba nacionalnoga buđenja, 19. st., pa u 20. st. zbog više činitelja, neki su inokonfesionali pojedinci postali pripadnicima "drugih" nacija- to je bio čest slučaj kod BH Muslimana. No jasno je da se radilo o pripadnicima inteligencije koji se možda i jesu iskreno osjećali XYZ, no narod to nije. I kad je dozrelo vrijeme- sva je inteligencija Bh Muslimana otišla u Bošnjake, i gotova priča.
O ostalim stvarima koje su eventualno sporne, kasnije, no ako i postoje dubioze kod pojedinaca, to je zbog, moje je mišljenje, indoktrinacije ili nerazumijevanja osnovnih značajki fenomena nacionalnoga.
Tako sto cu uciti strane jezike i biti deo Evrope za sta su se moji preci borili, od Dositeja Obradovica preko Radomira Konstantinovica do Zorana Djindjica.
I vash otpor poshtujem.
...
