Strah od roditeljstva!

I

ivaana

Gost
Pa ovako...neznam ni sama odakle da pocnem.
Vec dugo vremena razmisljam da otvorim ovu temu jel' me mnogo muci sama pomisao da imam decu. Naime, ja sam udata (imam 27 god.), imam veoma dobar brak (vec 10 meseci) i skoro 6 god. zabavljanja pre braka. Imam dosta drugarica koje imaju decu i zavidim im na tome, mozda sam pomalo i ljubomorna na to..ali kada hocu sebe da zamislim u ulozi majke najezim se. Neznam razlog zasto sam toliko opterecena tim...ali tako je. Mozda je i razlog sto sam pre otprilike 2 god. imala jedan abortus koji je mnogo uticao na mene i ostavio psihicke posledice na mene...tako da sama misao da imam decu ja POLUDIM! Naime, ja sam tada zavrsavala fakultet i nisam bila zaposlena...i nije mi padalo napamet da postanem majka tada. HVALA BOGU, to sam zavrsila i postala veoma uspesna zena. Da sam tada postala majka od moje karijere nebi bilo nista...bila bih jedna obicna propalica koja bi ceo zivot trazila od muza pare za pelene, flasice...i ostale stvari.
U zivotu sam uvek htela da budem NEKO i da ne zavisim od nikog. Opet kazem HVALA BOGU i sve je doslo na svoje mesto. Imam svo stan, auto, novac...naravno i dobrog muza....ali kada se ukaze prilika da razgovaramo na temu deca ja POLUDIM!

Volim da putujem, izlazim....ali uvek mi je u glavi da od toga nece biti nista ako zatrudnim i postanem majka.

Neznam vise sta da razmisljam i kako da resim sve to. Volela bih da tog abortusa nikad nije bilo..bila bih mnogo srecnija i DECU bih prihvatala kao jednu normalnu i prirodnu pojavu.

Volela bih da mi pomognete...da mi kazete neka svoja iskustva. Nemojte samo MOLIM VAS da me optuzujete da ne shvatite da sam neki monstrum sto ne zelim decu. Samo zelim vas savet posto mi je veoma neprijatno i glupo da razgovaram sa nekim privatno na ovu temu.
Hvala vam unapred!
 
ivaana:
Pa ovako...neznam ni sama odakle da pocnem.
Vec dugo vremena razmisljam da otvorim ovu temu jel' me mnogo muci sama pomisao da imam decu. Naime, ja sam udata (imam 27 god.), imam veoma dobar brak (vec 10 meseci) i skoro 6 god. zabavljanja pre braka. Imam dosta drugarica koje imaju decu i zavidim im na tome, mozda sam pomalo i ljubomorna na to..ali kada hocu sebe da zamislim u ulozi majke najezim se. Neznam razlog zasto sam toliko opterecena tim...ali tako je. Mozda je i razlog sto sam pre otprilike 2 god. imala jedan abortus koji je mnogo uticao na mene i ostavio psihicke posledice na mene...tako da sama misao da imam decu ja POLUDIM! Naime, ja sam tada zavrsavala fakultet i nisam bila zaposlena...i nije mi padalo napamet da postanem majka tada. HVALA BOGU, to sam zavrsila i postala veoma uspesna zena. Da sam tada postala majka od moje karijere nebi bilo nista...bila bih jedna obicna propalica koja bi ceo zivot trazila od muza pare za pelene, flasice...i ostale stvari.
U zivotu sam uvek htela da budem NEKO i da ne zavisim od nikog. Opet kazem HVALA BOGU i sve je doslo na svoje mesto. Imam svo stan, auto, novac...naravno i dobrog muza....ali kada se ukaze prilika da razgovaramo na temu deca ja POLUDIM!

Volim da putujem, izlazim....ali uvek mi je u glavi da od toga nece biti nista ako zatrudnim i postanem majka.

Neznam vise sta da razmisljam i kako da resim sve to. Volela bih da tog abortusa nikad nije bilo..bila bih mnogo srecnija i DECU bih prihvatala kao jednu normalnu i prirodnu pojavu.

Volela bih da mi pomognete...da mi kazete neka svoja iskustva. Nemojte samo MOLIM VAS da me optuzujete da ne shvatite da sam neki monstrum sto ne zelim decu. Samo zelim vas savet posto mi je veoma neprijatno i glupo da razgovaram sa nekim privatno na ovu temu.
Hvala vam unapred!

ja imam 29 god. imam 2 dece, za koji mesec u skolu ce, imam auto, stan, posao, drustvo, vremena za sebe, putujem, deca te ne sprecavaju samo te mogu napraviti srecnijom, ocigledno to nisi!
 
deca daju zivotu drugaciji smisao i drugaciji tok. Ja nemam decu ali moja sestra ima mada ko da ih i ja imam. Zelim da moja sestra izlazi sa muzem, putuje i ne bude striktno vezana za kucu i decu tako da joj pomazem koliko god je to u mojoj moci. Cuvam decu, izvodim ih u setnju i izlazim joj u susret kad god joj je pomoc potrebna.
Sta sam shvatila iz tog cestog druzenja sa decom:
zivot definitvno nije isti i definitivno ces neke stvari zrtvovati, ali veruj mi da ce se kroz odrastastanje dece i uz jedan novi specifican osecaj a to je ljubav prema detetu i samo roditeljstvo sve vratiti duplo. I vecina mojih prijateljica koje su majke kazu da im se zivot izmenio iz korena.
E sada razumem da se bojis i to je normalno, prosto nema osobe koje se necega ne boje. Ali moras sama sa sobom da rascistis i da odlucis, vazno je i koliku podrsku porodice i muza imas i koliko su spremni da ti pomognu, jer ce ti to sigurno biti potrebno.
Abortus je uzasno iskustvo i zaista mozes povuci mnogo trauma zbog toga. Tu ti bas i ne mogu pomoci jer nemam iskustva sa istim, ali postoje savetovalista, psiholozi koji su strucni za to i mogu ti pomoci pre nego ja.
Takodje postoji i savetovaliste za planiranje porodice ili sl. se zove, ne mogu bas da se setim tacno, ali to postoji pri domu zdravlja tako da mozes pitati svog lekara za to.
Tamo su mnogo strucniji ljudi i mogu ti sigurno pomoci da prebrodis traumi koji si prezivela. Ali prvo moras sebe preispitati koliko i da li zelis dete? Ali sedi i ozbiljno postavi sebi to pitanje, razgovaraj sa muzem.
 
Ne mogu da verujem da si toliko samoživa i razmišljaš samo šte će ti nedostajati kad dobiješ bebu. Normalno da nećeš moći odmah da putuješ i izlaziš, ali i za to postoji rešenje, tu su bake, bebi siterke, sem toga verovatno uvek možeš naći nekog s kim bi tvoja beba bila bezbedna. Ja imam 25 god i dvoje predivne dece koje obožavam i ne bih ih menjala ni za šta na svetu. Pored toga imam izuzetno lep posao, dobrog supruga i mogu da kažem da sam kompletno srećna i ispunjena žena.
 
Anonymous:
ivaana:
Pa ovako...neznam ni sama odakle da pocnem.
Vec dugo vremena razmisljam da otvorim ovu temu jel' me mnogo muci sama pomisao da imam decu. Naime, ja sam udata (imam 27 god.), imam veoma dobar brak (vec 10 meseci) i skoro 6 god. zabavljanja pre braka. Imam dosta drugarica koje imaju decu i zavidim im na tome, mozda sam pomalo i ljubomorna na to..ali kada hocu sebe da zamislim u ulozi majke najezim se. Neznam razlog zasto sam toliko opterecena tim...ali tako je. Mozda je i razlog sto sam pre otprilike 2 god. imala jedan abortus koji je mnogo uticao na mene i ostavio psihicke posledice na mene...tako da sama misao da imam decu ja POLUDIM! Naime, ja sam tada zavrsavala fakultet i nisam bila zaposlena...i nije mi padalo napamet da postanem majka tada. HVALA BOGU, to sam zavrsila i postala veoma uspesna zena. Da sam tada postala majka od moje karijere nebi bilo nista...bila bih jedna obicna propalica koja bi ceo zivot trazila od muza pare za pelene, flasice...i ostale stvari.
U zivotu sam uvek htela da budem NEKO i da ne zavisim od nikog. Opet kazem HVALA BOGU i sve je doslo na svoje mesto. Imam svo stan, auto, novac...naravno i dobrog muza....ali kada se ukaze prilika da razgovaramo na temu deca ja POLUDIM!

Volim da putujem, izlazim....ali uvek mi je u glavi da od toga nece biti nista ako zatrudnim i postanem majka.

Neznam vise sta da razmisljam i kako da resim sve to. Volela bih da tog abortusa nikad nije bilo..bila bih mnogo srecnija i DECU bih prihvatala kao jednu normalnu i prirodnu pojavu.

Volela bih da mi pomognete...da mi kazete neka svoja iskustva. Nemojte samo MOLIM VAS da me optuzujete da ne shvatite da sam neki monstrum sto ne zelim decu. Samo zelim vas savet posto mi je veoma neprijatno i glupo da razgovaram sa nekim privatno na ovu temu.
Hvala vam unapred!

ja imam 29 god. imam 2 dece, za koji mesec u skolu ce, imam auto, stan, posao, drustvo, vremena za sebe, putujem, deca te ne sprecavaju samo te mogu napraviti srecnijom, ocigledno to nisi!

:idea: Mislim da si još mlada - dete, a za koju godinu... mogu i blizanci da budu... :wink:
 
Zena nije samoziva, samo se plasi promena koje deca donose.Ja sam isto tako mislila, cak nisam ni volela decu pre nego sto sam rodila moje. Ali,sada svoj zivot ne mogu da zamislim bez dece (deteta, u mom slucaju), jer je sve dobilo novi i bolji smisao. Isto tako, imam karijeru, cesto putujem u inostranstvo, izlazim sa muzem, i dete mi je samo veliki plus u zivotu. Kazace ti se samo kad rodis, dzaba saveti drugih.
 
10 meseci u braku! Pa gde to pise da MORAS da dobijes bebu u prvih par godina braka? Mlada si, imas dobrog muza, uzivaj. Brak je, slozices se, sasvim razlicito iskustvo nego zabavljanje. A za decu uvek ima vremena. Pozeleces ih sama, kad dodje vreme za to.
Sto se abortusa tice, to zaboravi. Veliki broj zena je prosao kroz to iskustvo, i posle toga su nastavile da zive normalno. To je nesto sto je BILO, PROSLO, ZAVRSENO JE. Tada nisi mogla, sada ne zelis, pa sta!? Sutra ces i moci i hteti i bice sve ok.
 
Dina:
10 meseci u braku! Pa gde to pise da MORAS da dobijes bebu u prvih par godina braka? Mlada si, imas dobrog muza, uzivaj. Brak je, slozices se, sasvim razlicito iskustvo nego zabavljanje. A za decu uvek ima vremena. Pozeleces ih sama, kad dodje vreme za to.
Sto se abortusa tice, to zaboravi. Veliki broj zena je prosao kroz to iskustvo, i posle toga su nastavile da zive normalno. To je nesto sto je BILO, PROSLO, ZAVRSENO JE. Tada nisi mogla, sada ne zelis, pa sta!? Sutra ces i moci i hteti i bice sve ok.
Verovatno sada upadam bezveze ali ne mogu da nadjem onu temu o zabi iz bajke.
Nije mi jasno zasto se zabe zaljubljuju u princeve a ne u zabce, pa onda ko im kriv kad ne mogu da skinu strashnu kletvu.
Medjutim citala sam negde objasnjenja da tako mora jer ni zaba nije zaba nego u stvari zacarana princeza ali ostaje zacarana sve dok je neki hrabar princ(ustvari to je jedan jedini koji je odredjen to da uradi)ne poljubi u zablja(fuj) usta ali kao zabu, e tek onda se skidaju cini i zive srecno i posle smrti...
Drugacije ne moze dakle mora Princ zabu a ne Princ princezu, to je zrtva koju on mora da podnese, pa ne bi dzaba birali princeve za tak'e stvari da je jednostavno.
Medjutim cini mi se da u ovim sajber verzijama danas mnogi princevi hoce da se shvercuju pa ne bi zabu nego princezu ali da opet bude bajka- e NE MOZE!
E eto oprostite sto ja ovako upadoh ali bar sam vam malo "zasladila zivot". Ne obracajte paznju, navikli ste, ovo ja za sebe neshto....
 
Dina:
10 meseci u braku! Pa gde to pise da MORAS da dobijes bebu u prvih par godina braka? Mlada si, imas dobrog muza, uzivaj. Brak je, slozices se, sasvim razlicito iskustvo nego zabavljanje. A za decu uvek ima vremena. Pozeleces ih sama, kad dodje vreme za to.
Sto se abortusa tice, to zaboravi. Veliki broj zena je prosao kroz to iskustvo, i posle toga su nastavile da zive normalno. To je nesto sto je BILO, PROSLO, ZAVRSENO JE. Tada nisi mogla, sada ne zelis, pa sta!? Sutra ces i moci i hteti i bice sve ok.

Hvala ti puno na trudu i savetu Dina....ali ja jos uvek razmisljam o tome i non-stop razmisljam o tom STRAHU...
POLUDECU jednog dana...glava me boli svaki dan zbog toga!
NADAM SE U BOGA da cu to da prevazidjem i da pocnem normalno da zivim!
 
da napadate zenu/devojku......e stvarno, zena pita za pomoc a vi joj oci kopate....ne znam i ja imam neki strah ne od roditeljstva nego od same trudnoce, i strah da necu biti dobra majka....znas, nesto mi je palo na pamet, bila sam dugo u jednoj vezi, sa tim deckom nikako nisam mogla da se zamislim trudna, a da ga vidim kao oca......joj, sada sam na pocetku neke veze sa jednim drugim covekom i verovala ili ne, da mogu da se zamisim kako majka njegove dece, ok bude mi frka kad mi sama misao ja sa stomakom, ne u smislu joj linija, nego valjda imam strah da....nekrene nesto kako ne treba......e sada je skroz druga prica?!
Drugim recima, koliko god on bio dobar muz/decko, mozda ga ne vidis kao oca svoje dece?
Pazi, mozda ne znam.....ali razmisli i o tome!
Mada kako ljudi kazu, sve ce doci na svoje, ili jednostavno neko ima taj urodjeni materinski instikt, neko ne...kod nekog to tek treba da se probudi!!!!!

pozdrav i uzivaj u ovom lepom danu :wink: ......KONACNO!!!!!!!!! :P
 
Ivanaa, opusteno, smiri se. Sve ce doci na svoje, ne zuri. To sto te muce neke sumnje o roditeljstvu, osjecas strah od svega,zbog svega, sasvim je normalno. Znaci da stvarima pristupas zrelo. Ne razmislja se o tome samo kad se desi. Rodi se beba i onda nema nazad, i odjednom smo svi savrseni roditelji. Malo sjutra. Svaka cast onim mamama koje se nose sa tim bez vecih problema, ali prihvatite i razlike. Bolje se i pitati, dok je na vrijeme. Nadam se da ces to prevazici brzo i sigurna sam da ces biti super roditelj. Od razmisljanja nije gore!
 
cega se ti u stvari plasish? ako neces decu, ences i gotovo. znam parove i ljude bez dece, a da im nishta ne fali, da su sasvim ok prihvaceni u drushtvu i cak su neki jako omiljeni. da li si sad spremna da recimo slucajno zatrudnish? poprichaj s nekim nasamo o tome??
 
Boyana:
Ivanaa, opusteno, smiri se. Sve ce doci na svoje, ne zuri. To sto te muce neke sumnje o roditeljstvu, osjecas strah od svega,zbog svega, sasvim je normalno. Znaci da stvarima pristupas zrelo. Ne razmislja se o tome samo kad se desi. Rodi se beba i onda nema nazad, i odjednom smo svi savrseni roditelji. Malo sjutra. Svaka cast onim mamama koje se nose sa tim bez vecih problema, ali prihvatite i razlike. Bolje se i pitati, dok je na vrijeme. Nadam se da ces to prevazici brzo i sigurna sam da ces biti super roditelj. Od razmisljanja nije gore!

Bas mi je drago sto ovde na forumu ima ljudi koji zele da mi pomognu da resim ovaj problem. Bojana hvala ti na podrsci i savetima koje mi dajes. Kao sto ovaj gost rece kako bi se ponasala da slucajno zatrudnim. Neznam ni sama. Verovatno bih skrenula :( ....Nebih mogla da se smirim prvih meseci. Jednostavno bih poludela.
Ali opet bih zelela da, kada se to desi, postupim sasvim normalno. Nebih volela da mi bude kao prvi put...pa da zavrsim kod neuropsihijatra. (uhh..samo kada se setim toga...najezim se...najgori i najuzasniji period mog zivota).
Poludecu dok to ne resim... :cry:
 
Ti se onda postaraj da se to ne dogodi, odnosno vodi racuna o kontracepciji da ne bi zivela u strahu.
I ne razmisljaj stalno otome. Verovatno ce doci to vreme kada ces pozeleti da postanes majka. Ako te muz ne pritiska sada onda nemas razloga da se stalno brines.
 
trejsi:
Ti se onda postaraj da se to ne dogodi, odnosno vodi racuna o kontracepciji da ne bi zivela u strahu.
I ne razmisljaj stalno otome. Verovatno ce doci to vreme kada ces pozeleti da postanes majka. Ako te muz ne pritiska sada onda nemas razloga da se stalno brines.


NADAM SE U BOGA DA CE DA MI POMOGNE DA VISE NE RAZMISLJAM O TOME!
POMOZI MI BOZE!
 
Verena:
recite mi a da li se i muz i zena lizu u braku,jooj da li to mora :oops: ?
Vidi srce nemoj da se plashis to je jedna od osnovnih prednosti braka tu muz ima svoju zenu koja ce uvek to da mu radi da bi on bio zadovoljan dakle ne mora da placa za tu uslugu ili da ......?
Svi ozenjeni muzevi a da to mnogo manje zasluzuju od tvog vec imaju to, zar i ti ne zelis da tvoj muz bude iskreno srecan i zadovoljan?
Uostalom ako te uhvati neki stid ili neshto slicno uvek se seti koliko ti je tvoj dragi potreban.
 
Pa, dobro zenska glavo - udata, verena, i kako sve ne, zar tebi nije dosta sto stalno ovdje prosipas gluposti, nego si jos pocela da pricas i sama sa sobom, citiras svoje postove i odgovaras na njih...
Daj, smanji malo dozivljaj, jer cu inace biti prisiljena da pocnem da brisem tvoje umotvorine... :!:
 
Gazdarica:
Pa, dobro zenska glavo - udata, verena, i kako sve ne, zar tebi nije dosta sto stalno ovdje prosipas gluposti, nego si jos pocela da pricas i sama sa sobom, citiras svoje postove i odgovaras na njih...
Daj, smanji malo dozivljaj, jer cu inace biti prisiljena da pocnem da brisem tvoje umotvorine... :!:

Mislim da sam bila veoma ozbiljna kada sam otvorila ovu temu i da nebih volela da od ove teme pravimo gluposti. Ako je za nekog ova tema glupost nemoj da odgovara i neka se skloni a svi oni koji su stvarno ozbiljni i koji zele da mi daju neki savet to je OK. Ako je nekom do zezanja....meni nije iskreno receno. :cry:
 
Gazdarica:
Pa, dobro zenska glavo - udata, verena, i kako sve ne, zar tebi nije dosta sto stalno ovdje prosipas gluposti, nego si jos pocela da pricas i sama sa sobom, citiras svoje postove i odgovaras na njih...
Daj, smanji malo dozivljaj, jer cu inace biti prisiljena da pocnem da brisem tvoje umotvorine... :!:
ti to uopste znaci?
Ja ili nemam pravog sagovornika ili on NECE da mi odgovori pa sta mi onda drugo preostaje?
 
glupost koga je to normalnog strah od roditeljstva?
Pa zar to nije jos uvek najlepsi dogadjaj koji se coveku mora desiti u zivotu mada ne mora da znaci da obavezno i ono sto prethodi mora biti izuzetno bitno je da je makar podnosljivo.
Ja sa mojim dragim vec planiram decu?
 

Back
Top