Deca i novac

Slazem se sa kasicama prasicama, za manju decu je to super stvar! :D
A nekako mislim da se odnos prema novcu formira i kroz spoljne uticaje i kombinacijom vaspitanja i uticaja sredine. Koliko ima veze sa genetikom nisam sigurna, ali mislim da svaki roditelj svoju decu zna najbolje i da kad dodje do toga da se odlucuju dal ce imati dzeparac, koliki itd. da se to radi po osecaju, inerciji. :aha:
 
Slazem se sa kasicama prasicama, za manju decu je to super stvar! :D
A nekako mislim da se odnos prema novcu formira i kroz spoljne uticaje i kombinacijom vaspitanja i uticaja sredine. Koliko ima veze sa genetikom nisam sigurna, ali mislim da svaki roditelj svoju decu zna najbolje i da kad dodje do toga da se odlucuju dal ce imati dzeparac, koliki itd. da se to radi po osecaju, inerciji. :aha:

ma jesu za djecu....al' da ti kazem pravo nije lose ni za nas odrasle....:D...misliiim imati svoju "kasicu prasicu"




oooo Boze danas samo neki prasici.....:lol:....gdje god da se osvrnem.... svuda....:lol:
 
moja mama, pošto ima dosta godina, često ume da zovne moje devojke da joj spreme stan i da im onda neke novce kao nadoknadu....njihova reakcija je bila - bako, nemoj da nam daješ pare za nešto što se podrazumeva da treba da uradimo.
međutim, mama insistira i one sad uzimaju novac kad joj nešto srede po kući. meni je to glupo, ali ćutim.
 
И ја сам у неким књигама прочитала да је пожељно новчано наградити дете ако нешто уради по кући. У време када сам била тинејџерка јако сам завидела другарици којој је мама плаћала свако прање посуђа. Мислим, добијала сам ја новца колико год ми је било потребно, али нисам волела да перем посуђе, па ми је помисао да будем плаћена за то била нешто супер!

Данас, као родитељ, мислим да то није добро. Откако су мало порасле не пристајем више чак ни на то да ми оне ''помажу''. Не! То је наша заједничка кућа, и послови око одржавања куће су наши заједнички! Мада јајош увек обављам сама већину кућних послова, желим да имају свест о томе да је то заједничка обавеза, одржавање њиховог простора је њихова обавеза, а не добра воља нити милосрдни чин према мени. Једноставно - желим да од малих ногу схвате да се у животу морају радити и мање интересантне ствари, свиђало се то нама или не!
 
Иначе била је давно добра тема о овоме на Дому.
Ако се не варам Хармони ју је поставила....али не сећам се назива....:confused:
 
mojoj deci (imaju 3 i 5 god) ne dajem još džeparac, ali se desi da ovaj stariji dobije za rođendan ili nekim drugim povodom od babe, dede, ujke , prijatelja...on je te pare čuvao u svom rancu i kupio je šta je on hteo. mislim da se tako razvija samostalnost (jedan od načina). Možda je stariji sin i spreman za uvođenje džeparca, povremeno,
 
Pokušavam da se prisetim mog detinjstva... Brat i ja nikada nismo imali džeparac, niti smo ga tražili. Ne mogu ni da se setim bilo kog vršnjaka koji je imao džeparac u školi, pogotovo ne osnovnoj. Valjda su takva vremena bila. Džeparac nije bio preterano popularan.
Iako brat i ja nismo imali džeparac, nismo ga nikad ni tražili. Uglavnom smo dobijali ono što smo tražili, a kad se kaže ne može, tu je bio kraj priče. Nije nam ni padalo na pamet da tražimo novac. Sve smo tražili od roditelja i to nam se podrazumevalo.
U osnovnoj smo imali plaćenu užinu u školi, a u srednjoj smo dobijali novac za užinu. Ali u tim godinama smo već bili dovoljno zreli da shvatimo da mama i tata od usta odvajaju da bismo mi imali pa smo bili oboje skromni. Često sam kupovala suvu kiflu jer je bila jeftinija... Na raspustu posle drugog razreda srednje sam tražila da radim neki posao, pa su mi sredili da nedelju dana perem šofer šajbne na pumpi. Za nedelju dana sam zaradila maminu mesečnu platu. I pustili su me da ih potrošim kako želim. Kupila sam patike i kupaći kostim i bila najsrećnija na svetu i strašno važna u sopstvenim očima. Ja sama zaradila :D
U kući se podrazumevalo da mami pomažem, jer i ja tu živim...
I sad razmišljam kako smo postali takvi, da li su roditelji imali neku posebnu taktiku i stvarno nemam pojma. Moraću da pitam mamu :D

A moj brat od tetke je recimo od kako zna za sebe za sve živo bivao plaćen. To je bila taktika njegovog oca: da nauči da ceni novac koji zaradi. Nije imao džeparac, ali je imao platu. Uveo mu je platu sa 4-5 godina. Proglasio ga je za ličnog sekretara i morao je umesto njega da se javlja na telefon. Tako je počelo... Danas je izuzetno vredan momak koji ume sa parama...
 
Ja povedem svoju decu u kupovinu i kazem ..izvolite birajte ..shta god pozelite ..ako preterate..ne dobijete nishta...ako uzmete manje ..tj ako idu na sigurno onda oni gube ..mogli su da prodju bolje...
Dakle na njima je odluka...mora da se zna mera...i da se ima odgovornost za sve odluke...
 
Uvek me je oduševljavao moj brat od tetke. On je sa ocem imao dogovor da mu dzeparac bude neki % očeve plate. Samo moj bata je od malena bio precizan i svaki njegov dinar je bio namenski i lepo isplaniran. Kasnije je majku carinio za net, kredit za telefon i slično. Pokušavala ona da se odupre, ali je on ubedio da je to osnovno za život.
 
И ја сам у неким књигама прочитала да је пожељно новчано наградити дете ако нешто уради по кући. У време када сам била тинејџерка јако сам завидела другарици којој је мама плаћала свако прање посуђа. Мислим, добијала сам ја новца колико год ми је било потребно, али нисам волела да перем посуђе, па ми је помисао да будем плаћена за то била нешто супер!

Данас, као родитељ, мислим да то није добро. Откако су мало порасле не пристајем више чак ни на то да ми оне ''помажу''. Не! То је наша заједничка кућа, и послови око одржавања куће су наши заједнички! Мада јајош увек обављам сама већину кућних послова, желим да имају свест о томе да је то заједничка обавеза, одржавање њиховог простора је њихова обавеза, а не добра воља нити милосрдни чин према мени. Једноставно - желим да од малих ногу схвате да се у животу морају радити и мање интересантне ствари, свиђало се то нама или не!

Upravo to...:)
 
Ja povedem svoju decu u kupovinu i kazem ..izvolite birajte ..shta god pozelite ..ako preterate..ne dobijete nishta...ako uzmete manje ..tj ako idu na sigurno onda oni gube ..mogli su da prodju bolje...
Dakle na njima je odluka...mora da se zna mera...i da se ima odgovornost za sve odluke...

Vidis, svi postovi su super, ali ovaj tvoj princip mi je extra!
Znaci, odgovornost od malena!
Dao si mi odlicnu ideju, pa bih da vas pitam sta mislite o tome, da je sprovedem u delo ili ne - da jedan dam dozvolim cerki da bude ja sto se tice kupovine.
Da joj kazem - iams toliko i toliko para, a treba imati u kuci to, to i to.
Hajde da obavis kupovinu za hranu za danas.
Sta mislite, da li je ovo dobar nacin za ucenje?
 
Vidis, svi postovi su super, ali ovaj tvoj princip mi je extra!
Znaci, odgovornost od malena!
Dao si mi odlicnu ideju, pa bih da vas pitam sta mislite o tome, da je sprovedem u delo ili ne - da jedan dam dozvolim cerki da bude ja sto se tice kupovine.
Da joj kazem - iams toliko i toliko para, a treba imati u kuci to, to i to.
Hajde da obavis kupovinu za hranu za danas.
Sta mislite, da li je ovo dobar nacin za ucenje?

To je super ideja! :D mislim da ce se ona tu pokazati u najbolje svetlu, ali i da pogresi ti je lepo mozes uputiti u toi gde/kako/zasto ne moze tako, nego kako treba... ako shvatas :rumenko:
 
Shvatam, naravno, a mislim da je puštanje deteta da samo odlučuje nekada dobar model za učenje, i da je praktičan rad, ma kakav bio, neophodan za usvajanje trajnog znanja.
Moj muž mi redovno pominje one dane samoupravljanja koji su postojali dok je on išao u osnovnu i srednju, i kaže da je to bilo super!
E pa samoupravljanje s novcem se najbolje uci ako ga pustiš da samo pliva (kupuje i raspoređuje) a ti gledaš sa strane i priđeš ako zatreba (sugerišeš na nešto jeftinije ili šta je izostavljeno itd)
 
ja sam dobijao novčanu satisfakciju za dobre ocene ( : al pretilo mi je da i da izgubim novce ako imam loše ocene, tako da sam morao da računam da imam u šteku... stari cincari.. ..i nije to potrajalo nešto dugo, al uvek sam imao, čak i u zlo vreme...ne da rasipam, al da budem siguran. i nisam imao neku tačnu apanažu, nego verovatno je zavisilo od k. budžeta....
slušo sam juče na radiju emisiju o džeparcu..kažu,deca u unutrašnjosti ne jedu, štede na doručku i užini da imaju da dodaju za neke firmirane stvari ili koje izgledaju tako. u beogradu, kažu, kafići pored snobovskih škola puni klinaca...po ceo dan..al nije to prava slika jer je ovde veće raslojavanje.
bila anketa u prokuplju, kažu ne jedu, štede, al valjaju neke majice i tako..da imaju nešto para..
i mrak je to i sreća naopaka da nam tako rastu deca...
 
Vidis, svi postovi su super, ali ovaj tvoj princip mi je extra!
Znaci, odgovornost od malena!
Dao si mi odlicnu ideju, pa bih da vas pitam sta mislite o tome, da je sprovedem u delo ili ne - da jedan dam dozvolim cerki da bude ja sto se tice kupovine.
Da joj kazem - iams toliko i toliko para, a treba imati u kuci to, to i to.
Hajde da obavis kupovinu za hranu za danas.
Sta mislite, da li je ovo dobar nacin za ucenje?

Slazem se, treba im uliti odgovornost (ali kako ja to da uradim kad sam i sama katastrofa za novac:sad2:) i svest o postojanju ogranicene sume koja treba da se rasporedi (majke mi, naucicu je cim ja naucim da primenjujem teorije).
 
Shvatam, naravno, a mislim da je puštanje deteta da samo odlučuje nekada dobar model za učenje, i da je praktičan rad, ma kakav bio, neophodan za usvajanje trajnog znanja.
Moj muž mi redovno pominje one dane samoupravljanja koji su postojali dok je on išao u osnovnu i srednju, i kaže da je to bilo super!
E pa samoupravljanje s novcem se najbolje uci ako ga pustiš da samo pliva (kupuje i raspoređuje) a ti gledaš sa strane i priđeš ako zatreba (sugerišeš na nešto jeftinije ili šta je izostavljeno itd)

Hehe, samoupravljanje je mene daleko odvelo! :cool:
 
Ne dajem neki redovni i tacno odredjeni dzeparac.Nikad nije ni trazila ,ako bi izrazila zelju da dobija tako mogle bi smo se dogovoriti.
Nisam za to da decu treba filovatai parama,jer ih oni trose cesto,na gluposti.
Niti sam za to da treba neprestano kontrolisati kako i za sta trosi novac.Jednom ili dva puta ce ga baciti na gluposti,pa kada ne bude imala za sta joj stvarno treba,onda ce razmiliti.Dam kada mi trazi.I gledam da uvek ima nesto novca kod sebe.
 
Кад будем спровела своју прву методско показну изведбу "самоуправљања у оквиру модерне породице" има да пишем како је прошло... Све се нешто мислим - ако јој кажем ти си сутра мама и купујеш шта треба за кућу, да ће да буде оно - е нећу, досадна си....
Него ћу убацити лукаво да има буџет, па зависно од тога како га распореди ће остати и да себи купи нешто ван хране.... прво да оздрави, а онда пробамо да видимо шта каже пракса.....
 
šta će im džeparac?
ako imaju da jedu kod kuće
i ponesu od kuće voće ili sendvič za odmor,
ne treba dodatno još da se opterećuju na šta da troše pare
koje su dobili. Nemam decu, al tako bih radila ja da sam roditelj.
Davala im u naturi...
 
šta će im džeparac?
ako imaju da jedu kod kuće
i ponesu od kuće voće ili sendvič za odmor,
ne treba dodatno još da se opterećuju na šta da troše pare
koje su dobili. Nemam decu, al tako bih radila ja da sam roditelj.
Davala im u naturi...

то лепо звучи у теорији, али пракса је другачија... чак ни у моје време нису благонаклоно гледали на оне који су од куће доносили сендвиче у школу, а замисли како је данас, друштво би их убило (психички!!!)

него, да се вратим на тему: ја лично нисам имала џепарац, моји су ми обезбеђивали све што ми треба, али сам увек имала пара са собом (чисто да се не издвајам од осталих:) ), мада сам их ретко трошила на глупости:)
мој муж и његов брат су на мору добијали одређену своту и то им је било за цело летовање, а на њима је да распореде како ће трошити новац...
однос према новцу, по мени, спада у васпитање, а за то као и за све остале сегменте васпитања лични пример има одлучујући ефекат (мада, вероватно зависи и од саме деце:) )
 
ja dok sam bila bas bas mala nisam imala dzeparac,e kada sam krenula u os do 5 razreda sam nosila uzinu u skolu jer je vecina tako i cinila,onda smo malo porasli i dobijala sam dnevno da kupim neko pecivo,e sad dal cu ja to potrositi na jelo ili cu biti gladna da bih sacuvala novac to je druga stvar...u srednjoj skoli takodje imala sam dnevno toliko i toliko za uzinu al vise puta kupim jeftinije da mi ostane za jos nesto neki casopis i slicno.od petog razreda sam imala dzeparac ali sam ja taj novac skupljala i kupila bih sebi cipele koje ja zelim ili farmerke koje zelim.za letovanje dobijala sam novac i trbala sam da ga pravilno rasporedim da imam za celo letovanje i to sam odlicno radila.nisam nikada radila dok sam se skolovala,a i nasa sredina nije takvog karaktera i niej nesto uobicajeno pa bi mene kao roditelja bilo strah gde ce i za kog djilkosa dete da radi...e sad dete treba da ima neku svoticu dzeparca od koga ce kupiti poklon drugu za rodjendan da kupi casopis sebi koji hoce knjigu i slicno al da trosi na gluposti a jos i da mu kupujem za ovo ili ono nece moci dok ne nauci da ceni novac
recimo secam se moja sestra 14 godina mladja ranije dok je bila manja skupljala je novac kod mene i onda se dogovorimo d=sta zeli da kupi prvo je kupila kasetofon,pa je kupila fotoaparat digitalni prvi koji se kod nas pojavio,pa kupi sebi i garderobu,ali definitivno veze nema sa novcem zato sto sta god da je trazila dobila je dok situacija samnom ja kad sam trazila nisam uvek dobijala pa sam mozda zato i znala da cenim vise novac koji sam dobijala za dzeparac i bila najsrecnija na svetu kada nesto korisno kupim od svog novca
 
dobijala sam sedmicni dzeparac,
ne znam da li se to uopste moze nazvati dzeparcem buduci da je pokrivao sedmicne potrebe uzine, a ostajao bi dinar ili dva na kraju ako sam uspjela da ne platim kartu
recimo da sam rano naucila da ne jedem ako nesto zelim ... da bi mi brat na kraju izmamio te pare za nesto trece :lol:
U detinjstvu je mozda to slatko,cak i podsticajno,ali kasnije....niko joj nece placati da bi sredila stan,oprala svoje stvari sutra itd...To su stvari koje moraju postepeno da postaju navike.
kada bude zivjela sama, jesce iz prljavih tanjira i nositi istu majicu po mjesec dana jer.... niko je ne placa da radi?
wow, odlicna logika
odrasla osoba ce garant razmisljati i ponasati se kao predskolsko djete :confused:
 
tom vasom linijom logike, kada odrastu
djeca kojoj se dodavalo u kasice bez povoda nece htjeti da rade jer su navikli da pare padaju sa neba
a djeca kojoj su roditelji davali pare kada ih zatraze, nece htjeti da rade vec ce za svaku stvar ici nazad kuci i traziti od roditelja, kako su i naucili
 
tom vasom linijom logike, kada odrastu
djeca kojoj se dodavalo u kasice bez povoda nece htjeti da rade jer su navikli da pare padaju sa neba
a djeca kojoj su roditelji davali pare kada ih zatraze, nece htjeti da rade vec ce za svaku stvar ici nazad kuci i traziti od roditelja, kako su i naucili

kada bude zivjela sama, jesce iz prljavih tanjira i nositi istu majicu po mjesec dana jer.... niko je ne placa da radi?
wow, odlicna logika
odrasla osoba ce garant razmisljati i ponasati se kao predskolsko djete

Управо тако!
Ја знам неколико таквих особа. А са једном сам и живела 4 године у току студија! :confused:
 

Back
Top