Novi zivot u Novom svetu

lanavi

Aktivan član
Poruka
1.908
Pokusala sam da medju postojecim temama (moguce je da je doslo do previdjanja ili da su takvi postovi umesani medj' onim savetodavnog tipa) pronadjem nesto sto bi se odnosilo na imigrante koji vec godinama zive na tlu Severne Amerike (volela bih da cujem misljenje i onih iz Evrope ali je to drugi podforum).

Zanimaju me njihova iskustva, da li je odlazak u nepoznato ispunio ocekivanja... da li su dobili vise ili pak manje od onoga cemu su se nadali... da li su se ikad pokajali sto su doneli takvu odluku... planiraju li da se vrate.... da li bi preporucili drugima da oprobaju isto... kakve su prednosti a kakvi nedostaci novih domovina... da li osecaju nostalgiju... da li su se sami puno promenili i na koji nacin... smatraju li da je takvo zivotno iskustvo unapredilo ili upropastilo njihove zivote... da li bi nakon svega ikada sebi pozeleli da ucine isto... koliko je snage potrebno da se izdrzi takva promena a koliko vremena da se navikne na novo... da li im je stalo do zemlje u kojoj su se rodili i kako vide situaciju u njoj... da li su oni koji su ostali u zemlji (bliski, prijatelji, rodbina) i dalje isti prema njima a i oni sami prema svojima... sta im u novoj zemlji nedostaje i sta im jako smeta... da li se njihov stav prema inostranstvu i strancima promenio... da li treba biti izuzetno hrabar ili samo dovoljno ocajan da okrenes novi list i zapocnes novi zivot u novom, nepoznatom svetu?
 
Poz,

ja se evo spremam da za koji dan zaplovim u te vode..
Ti postavljas normalna pitanja i svako ko je pred odlaskom se pita isto.
Moje misljenje je da kako god prodjes u inostranstvu, da se nikako ne trebas i neces pokajati. Imat ces nova iskustva i prosirit ce ti se vidici, cak i ako to bude neko katastrofa iskustvo.
Tako da ako si u prilici svakako pokusaj. Samo ces dobiti.. a ta dobit ne mora uvijek biti finansijska..:)

poz
 
Ispocetka zna biti tesko, kasnije to dodje sve na normalu

Sta je bilo tesko? Nakon svega, osecaj pravilno donete zivotne odluke? Nostalgija?


Poz,
ja se evo spremam da za koji dan zaplovim u te vode..
Ti postavljas normalna pitanja i svako ko je pred odlaskom se pita isto.
Moje misljenje je da kako god prodjes u inostranstvu, da se nikako ne trebas i neces pokajati. Imat ces nova iskustva i prosirit ce ti se vidici, cak i ako to bude neko katastrofa iskustvo.
Tako da ako si u prilici svakako pokusaj. Samo ces dobiti.. a ta dobit ne mora uvijek biti finansijska..:)

poz

Znam :)...samo sam zelela da cujem tudja misljenja a njih je ovde tako malo. Mozda je tesko govoriti o tome, upravo zbog manjih ili vecih pocetnih katastrofa i "katastrofa" i jedinstvenih iskustava koja se ne mogu tek tako verbalizovati.
Moze li par dopisnih clanaka nakon pristizanja i boravka na destinaciji?
 
Forum B92 je jedan, Krstarica je drugi forum...svaki radi za sebe...Naravno, iscitala sam onaj... Na ovdasnjem se vise raspravlja o tome kako otici ali ne i sta dodje posle...Bilo bi nezahvalno tumaciti razloge nepisanja jer je malo verovatno da na ovaj podforum dolaze iskljucivo oni koji ce tek otici. Kako god bilo, bilo bi mi drago da napises koju vise kada se utisci slegnu. Pozz!
 
Preovladjujuce osecanje kod mene posle nesto vise od dve godine provedene u Kanadi je da mi se mozak odmorio od gluposti. Toliko me je Srbija bila nervirala da ne mogu da opisem...

Ovde su ljudi potpuno neoptereceni idejom da komsiji crkne krava; uspesi sportista se ne dozivljavaju kao trijumf nacije nad celim svetom; svaka druga rec im je izvinite i hvala; strasno su svi ljubazni; nema nadrndanih i nervoznih u prevozu ili pred salterima; ne secam se ni da sam negde posebno cekala pred salterima jer se gotovo sve moze obaviti preko interneta, ukljucujuci i sva moguca placanja karticom; tesko mi je da zapamtim koliko sta tacno kosta jer imam para toliko da mi pola plate uvek ostane; mnogo vise mislim o svom zdravlju, citam etikete, sabiram kalorije i vagam nutritivne vrednosti - stvari o kojima nekada nisam toliko brinula jer je uvek bilo neke druge dnevne drame ili skandala da ti preotme dan; jedem neuporedivo vise ribe i morskih plodova; glavne teme sa prijateljima i na poslu svode se na "gde si bio/la za vikend" i "gde planiras da ides", retko kad se prica o politici; kvalitet zivota je na neuporedivo visem nivou; ovde postoje pravila koja se postuju i zivot moze da se planira na duge staze; ...

Da sad pokusam konkretno na postavljena pitanja:
- ne planiram da se vratim mada i ne postavljam sebi nikakve okvire koji bi me sprecavali da nastavim zivot bilo gde drugde
- nisam se pokajala, vec suprotno, mislim da je ovo moj najbolji zivotni potez do sada
- za stara prijateljstva vezuju me lepe uspomene ali ovde imam nove prijatelje kanadjane koje volim kao svoje rodjene
- ne mogu da kazem da bih svima bih preporucila isto jer nisu svi ljudi isti i nemaju svi iste zelje i afintete; svima koji imaju zelju da promene svoj zivot ali i da se sami promene na bolje rekla bih "samo napred", Kanada je daleko pitomija za opstanak od Srbije; ko god je imao snage u Srbiji da opstane ovo je za njega banja
- nemojte da dolazite ako niste spremni da prihvatite multikulturalnost u pravom smislu te reci, da vam kinez postane najbolji prijatelj, da bez nervoze sacekate da u autobus udje osoba sa invaliditetom, da s vremena na vreme uceestvujete u nekoj dobrotvornoj akciji...
- jos uvek mi je stalo do toga kako i koliko Srbija napreduje ali ako/kad primetim da me obuzima nervoza sto to ide traljavo ili u nazad umesto u napred onda bataljujem i samo kazem sebi "ooooo fala bogu sto se spasih" i ne razmisljam o Srbiji neko vreme
- da, treba biti hrabar za dolazak ovde, ali nikako zbog toga sta vas ovde doceka kad dodjete, vec hrabar da kazes sebi "ja u ovoj zabokrecini sa nosom samo malo iznad povrsine vise ne zelim da zivim; imam jedan zivot i JA biram kako cu ga provesti; svoju domovinu cu da volim iz inostranstva kad vec ona nije sposobna mene da voli i pruzi mi uslove koje pruza Kanada"


Ja ovako mogu u nedogled. Ako ima jos nesto sto nisam pokrila javite se za dopunu. Dotle zelim svima sve najbolje i nemojte da mislite da Kanadu cine samo sneg i medvedi. Za mene je kanada pitom i uctiv narod i dobri zakoni kojih se uglavnom svi drze i koji se sprovode. Veci standard je samo nesto sto dobijes pride.
 
Poslednja izmena:
Preovladjujuce osecanje kod mene posle nesto vise od dve godine provedene u Kanadi je da mi se mozak odmorio od gluposti. Toliko me je Srbija bila nervirala da ne mogu da opisem...

Ovde su ljudi potpuno neoptereceni idejom da komsiji crkne krava; uspesi sportista se ne dozivljavaju kao trijumf nacije nad celim svetom; svaka druga rec im je izvinite i hvala; strasno su svi ljubazni; nema nadrndanih i nervoznih u prevozu ili pred salterima; ne secam se ni da sam negde posebno cekala pred salterima jer se gotovo sve moze obaviti preko interneta, ukljucujuci i sva moguca placanja karticom; tesko mi je da zapamtim koliko sta tacno kosta jer imam para toliko da mi pola plate uvek ostane; mnogo vise mislim o svom zdravlju, citam etikete, sabiram kalorije i vagam nutritivne vrednosti - stvari o kojima nekada nisam toliko brinula jer je uvek bilo neke druge dnevne drame ili skandala da ti preotme dan; jedem neuporedivo vise ribe i morskih plodova; glavne teme sa prijateljima i na poslu svode se na "gde si bio/la za vikend" i "gde planiras da ides", retko kad se prica o politici; kvalitet zivota je na neuporedivo visem nivou; ovde postoje pravila koja se postuju i zivot moze da se planira na duge staze; ...

Da sad pokusam konkretno na postavljena pitanja:
- ne planiram da se vratim mada i ne postavljam sebi nikakve okvire koji bi me sprecavali da nastavim zivot bilo gde drugde
- nisam se pokajala, vec suprotno, mislim da je ovo moj najbolji zivotni potez do sada
- za stara prijateljstva vezuju me lepe uspomene ali ovde imam nove prijatelje kanadjane koje volim kao svoje rodjene
- ne mogu da kazem da bih svima bih preporucila isto jer nisu svi ljudi isti i nemaju svi iste zelje i afintete; svima koji imaju zelju da promene svoj zivot ali i da se sami promene na bolje rekla bih "samo napred", Kanada je daleko pitomija za opstanak od Srbije; ko god je imao snage u Srbiji da opstane ovo je za njega banja
- nemojte da dolazite ako niste spremni da prihvatite multikulturalnost u pravom smislu te reci, da vam kinez postane najbolji prijatelj, da bez nervoze sacekate da u autobus udje osoba sa invaliditetom, da s vremena na vreme uceestvujete u nekoj dobrotvornoj akciji...
- jos uvek mi je stalo do toga kako i koliko Srbija napreduje ali ako/kad primetim da me obuzima nervoza sto to ide traljavo ili u nazad umesto u napred onda bataljujem i samo kazem sebi "ooooo fala bogu sto se spasih" i ne razmisljam o Srbiji neko vreme
- da, treba biti hrabar za dolazak ovde, ali nikako zbog toga sta vas ovde doceka kad dodjete, vec hrabar da kazes sebi "ja u ovoj zabokrecini sa nosom samo malo iznad povrsine vise ne zelim da zivim; imam jedan zivot i JA biram kako cu ga provesti; svoju domovinu cu da volim iz inostranstva kad vec ona nije sposobna mene da voli i pruzi mi uslove koje pruza Kanada"


Ja ovako mogu u nedogled. Ako ima jos nesto sto nisam pokrila javite se za dopunu. Dotle zelim svima sve najbolje i nemojte da mislite da Kanadu cine samo sneg i medvedi. Za mene je kanada pitom i uctiv narod i dobri zakoni kojih se uglavnom svi drze i koji se sprovode. Veci standard je samo nesto sto dobijes pride.

Interesantno...
Evo me i sam se spremam da s porodicom krenem u Kanadu (oktobar). Ovaj deo o popravljanju sebe mi je narocito interesantan jer nalazim sebe kako sam napet po ceo dan, desi mi se da ne primetim oko sebe nekog kome je potrebna pomoc od silne zurbe, a gde zurim ni sam ne znam! U saobracaju sam se "prilagodio" i vozim kao najbezobrazniji taksista, nerviraju me guzve, salteri, GSB, postao sam uzasan!!!
Nadam se da cu doziveti Kanadu bar delom kao ti, da iskuliram malo, da pocnem da primecujem svoju okolinu, postujem red (redove), da koristim thanks i sorry cesce..
Hvala na postu!:super:
 
u americi brzo shvatis da si se obreo u zemlji imigranata, skupljenih ko zna odakle sve ne, te da moras da grizes narocito kad jednom savladas jezicku barijeru; tada i nije problem da budes bolji od gomile obojenih na jednoj strani, ili belih - proud to be american/s - pa ni sa domacim patriJotama se nisi uporedjivao, jel', to je ionako vrsta u izumiranju...
kad saberes pogodnosti koje pruza uredjen sistem, zaboravis na redove, trzavice itd, imas jasan jednogodisnji, dvogodisnji, petogodisnji cilj, onda samo grabis napred, pa kad ili dokle stignes, bar ne tapkas u mestu kao u srbiji, a odakle ti stizu poruke tipa:
ja nikad ne bih mogao da napustim rodnu grudu, grad u kome smo odrasli,
ili
svaka cast na hrabrosti, lucidnosti
itd.
 
Preovladjujuce osecanje kod mene posle nesto vise od dve godine provedene u Kanadi je da mi se mozak odmorio od gluposti. Toliko me je Srbija bila nervirala da ne mogu da opisem...

Ovde su ljudi potpuno neoptereceni idejom da komsiji crkne krava; uspesi sportista se ne dozivljavaju kao trijumf nacije nad celim svetom; svaka druga rec im je izvinite i hvala; strasno su svi ljubazni; nema nadrndanih i nervoznih u prevozu ili pred salterima; ne secam se ni da sam negde posebno cekala pred salterima jer se gotovo sve moze obaviti preko interneta, ukljucujuci i sva moguca placanja karticom; tesko mi je da zapamtim koliko sta tacno kosta jer imam para toliko da mi pola plate uvek ostane; mnogo vise mislim o svom zdravlju, citam etikete, sabiram kalorije i vagam nutritivne vrednosti - stvari o kojima nekada nisam toliko brinula jer je uvek bilo neke druge dnevne drame ili skandala da ti preotme dan; jedem neuporedivo vise ribe i morskih plodova; glavne teme sa prijateljima i na poslu svode se na "gde si bio/la za vikend" i "gde planiras da ides", retko kad se prica o politici; kvalitet zivota je na neuporedivo visem nivou; ovde postoje pravila koja se postuju i zivot moze da se planira na duge staze; ...

Da sad pokusam konkretno na postavljena pitanja:
- ne planiram da se vratim mada i ne postavljam sebi nikakve okvire koji bi me sprecavali da nastavim zivot bilo gde drugde
- nisam se pokajala, vec suprotno, mislim da je ovo moj najbolji zivotni potez do sada
- za stara prijateljstva vezuju me lepe uspomene ali ovde imam nove prijatelje kanadjane koje volim kao svoje rodjene
- ne mogu da kazem da bih svima bih preporucila isto jer nisu svi ljudi isti i nemaju svi iste zelje i afintete; svima koji imaju zelju da promene svoj zivot ali i da se sami promene na bolje rekla bih "samo napred", Kanada je daleko pitomija za opstanak od Srbije; ko god je imao snage u Srbiji da opstane ovo je za njega banja
- nemojte da dolazite ako niste spremni da prihvatite multikulturalnost u pravom smislu te reci, da vam kinez postane najbolji prijatelj, da bez nervoze sacekate da u autobus udje osoba sa invaliditetom, da s vremena na vreme uceestvujete u nekoj dobrotvornoj akciji...
- jos uvek mi je stalo do toga kako i koliko Srbija napreduje ali ako/kad primetim da me obuzima nervoza sto to ide traljavo ili u nazad umesto u napred onda bataljujem i samo kazem sebi "ooooo fala bogu sto se spasih" i ne razmisljam o Srbiji neko vreme
- da, treba biti hrabar za dolazak ovde, ali nikako zbog toga sta vas ovde doceka kad dodjete, vec hrabar da kazes sebi "ja u ovoj zabokrecini sa nosom samo malo iznad povrsine vise ne zelim da zivim; imam jedan zivot i JA biram kako cu ga provesti; svoju domovinu cu da volim iz inostranstva kad vec ona nije sposobna mene da voli i pruzi mi uslove koje pruza Kanada"


Ja ovako mogu u nedogled. Ako ima jos nesto sto nisam pokrila javite se za dopunu. Dotle zelim svima sve najbolje i nemojte da mislite da Kanadu cine samo sneg i medvedi. Za mene je kanada pitom i uctiv narod i dobri zakoni kojih se uglavnom svi drze i koji se sprovode. Veci standard je samo nesto sto dobijes pride.

:klap:

mislim da je to opis koji sve nas, sadasnje, buduce emigrante vuce ka kanadi. :) umesto prezivljavanja i pokusaja da se prezivi malo da se zivi i "udise svez vazduh". :)
 

Back
Top