Droid
Buduća legenda
- Poruka
- 49.790
Samo sa LDP do boljeg standarda i EU !
SPOLJNA POLITIKA SRBIJE U PROCESU EVROPSKIH INTEGRACIJA (I)
ANA TOSKIĆ
VLADIMIR DŽAMIĆ
I O spoljnoj politici EU
Razvoj savremenih međunarodnih odnosa uslovio je stvaranje zajedničke spoljne politike država-članica Evropske unije, pa je EU danas jedan od najznačajnijih subjekata međunarodne političke scene. Ugovorom iz Mastrihta iz 1993. godine, kao tzv. drugi stub EU, definisana je Zajednička spoljna i bezbednosna politika (ZSBP) EU, kao viši stupanj do tada postojeće Evropske političke saradnje.
O prirodi i značaju ZSBP EU govori i činjenica da odluke iz ove oblasti donosi Savet EU, političko telo u sastavu šefova država i vlada, kao i predsedavajućeg Evropske komisije (EK). Odluke se uglavnom donose jednoglasno, a kada to nije slučaj moguća je i tzv. “konstruktivna uzdržanost”. S obzirom da EK i Evropski parlament (EP) imaju ograničenu ulogu u odlučivanju o ZSBP, kao i da Sud pravde nema nadležnosti u ovoj oblasti, nameće se zaključak da zemlje-članice (još uvek) nisu spremne da Uniji potpuno prepuste nadležnost u domenu spoljnih poslova i bezbednosti. Međutim, u skladu sa produbljivanjem odnosa u okviru EU, povećava se i njena uloga u definisanju ZSBP i time osnažuje i spoljnopolitički identitet Unije, uopšte. Stoga su značajne promene u oblasti spoljne politike EU uvedene Ugovorom iz Amsterdama (1999. godine) kojim su kao osnovni ciljevi ZSBP definisani:
Zaštita zajedničkih vrednosti, osnovnih interesa, nezavisnosti i integriteta Unije u skladu sa načelima Povelje Ujedinjenih nacija;
Jačanje bezbednosti Unije u svim njenim oblicima;
Održavanje mira i jačanje međunarodne bezbednosti, u skladu sa načelima Povelje Ujedinjenih nacija, kao i sa načelima Završnog akta iz Helsinkija i ciljevima Pariske povelje, uključujući one u pogledu spoljnih granica;
Unapređivanje međunarodne saradnje;
Razvoj i jačanje demokratije i vladavine prava, kao i poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ugovorom iz Amsterdama se ustanovljava i funkcija Visokog predstavnika za ZSBP, čija je uloga da pomaže Savetu u pitanjima iz oblasti ZSBP, posebno doprinoseći formulisanju, pripremi i implementaciji odluka i, kada je to potrebno, sprovodeći politički dijalog sa trećim zemljama.
Dodatno, ustanovljeni su i mehanizmi za redovan politički dijalog sa spektrom trećih zemalja, uglavnom kroz sastanke sa Trojkom EU na ministarskom nivou, nivou viših zvaničnika i radnih grupa, kao i samita i, ređe, sastanaka sa svim državama-članicama i EK na nivou ministara i viših zvaničnika.
II Spoljna politika Srbije u procesu evropskih integracija
Nužne promene spoljne politike Srbije uslovljene procesom evropskih integracija odvijaju se upravo kroz formu političkog dijaloga. Zajedničkom deklaracijom o političkom dijalogu EU i Republike Srbije iz 2003, zasnovanoj na odluci Samita EU u Solunu iz iste godine, postavljeni su osnovi formalnog političkog dijaloga dve strane: na bilateralnom nivou održavaju se sastanci ministara spoljnih poslova Republika Srbija - Trojka EU, dok se na multilateralnom nivou održavaju Samit šefova država ili vlada EU i zemalja zapadnog Balkana, Forum EU – zapadni Balkan i međuparlamentarni skupovi predstavnika Evropskog parlamenta i Narodne skupštine Republike Srbije. Pored redovnih tzv. radnih konsultacija sa Direkcijom za Zapadni Balkan Komisije EU (desk za Srbiju), od 2006. godine Srbija se putem svojih misija pri EU, UN i OEBS-u redovno pridružuje izjavama i mišljenjima EU u oblasti ZSBP.
SPOLJNA POLITIKA SRBIJE U PROCESU EVROPSKIH INTEGRACIJA (I)
ANA TOSKIĆ
VLADIMIR DŽAMIĆ
I O spoljnoj politici EU
Razvoj savremenih međunarodnih odnosa uslovio je stvaranje zajedničke spoljne politike država-članica Evropske unije, pa je EU danas jedan od najznačajnijih subjekata međunarodne političke scene. Ugovorom iz Mastrihta iz 1993. godine, kao tzv. drugi stub EU, definisana je Zajednička spoljna i bezbednosna politika (ZSBP) EU, kao viši stupanj do tada postojeće Evropske političke saradnje.
O prirodi i značaju ZSBP EU govori i činjenica da odluke iz ove oblasti donosi Savet EU, političko telo u sastavu šefova država i vlada, kao i predsedavajućeg Evropske komisije (EK). Odluke se uglavnom donose jednoglasno, a kada to nije slučaj moguća je i tzv. “konstruktivna uzdržanost”. S obzirom da EK i Evropski parlament (EP) imaju ograničenu ulogu u odlučivanju o ZSBP, kao i da Sud pravde nema nadležnosti u ovoj oblasti, nameće se zaključak da zemlje-članice (još uvek) nisu spremne da Uniji potpuno prepuste nadležnost u domenu spoljnih poslova i bezbednosti. Međutim, u skladu sa produbljivanjem odnosa u okviru EU, povećava se i njena uloga u definisanju ZSBP i time osnažuje i spoljnopolitički identitet Unije, uopšte. Stoga su značajne promene u oblasti spoljne politike EU uvedene Ugovorom iz Amsterdama (1999. godine) kojim su kao osnovni ciljevi ZSBP definisani:
Zaštita zajedničkih vrednosti, osnovnih interesa, nezavisnosti i integriteta Unije u skladu sa načelima Povelje Ujedinjenih nacija;
Jačanje bezbednosti Unije u svim njenim oblicima;
Održavanje mira i jačanje međunarodne bezbednosti, u skladu sa načelima Povelje Ujedinjenih nacija, kao i sa načelima Završnog akta iz Helsinkija i ciljevima Pariske povelje, uključujući one u pogledu spoljnih granica;
Unapređivanje međunarodne saradnje;
Razvoj i jačanje demokratije i vladavine prava, kao i poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ugovorom iz Amsterdama se ustanovljava i funkcija Visokog predstavnika za ZSBP, čija je uloga da pomaže Savetu u pitanjima iz oblasti ZSBP, posebno doprinoseći formulisanju, pripremi i implementaciji odluka i, kada je to potrebno, sprovodeći politički dijalog sa trećim zemljama.
Dodatno, ustanovljeni su i mehanizmi za redovan politički dijalog sa spektrom trećih zemalja, uglavnom kroz sastanke sa Trojkom EU na ministarskom nivou, nivou viših zvaničnika i radnih grupa, kao i samita i, ređe, sastanaka sa svim državama-članicama i EK na nivou ministara i viših zvaničnika.
II Spoljna politika Srbije u procesu evropskih integracija
Nužne promene spoljne politike Srbije uslovljene procesom evropskih integracija odvijaju se upravo kroz formu političkog dijaloga. Zajedničkom deklaracijom o političkom dijalogu EU i Republike Srbije iz 2003, zasnovanoj na odluci Samita EU u Solunu iz iste godine, postavljeni su osnovi formalnog političkog dijaloga dve strane: na bilateralnom nivou održavaju se sastanci ministara spoljnih poslova Republika Srbija - Trojka EU, dok se na multilateralnom nivou održavaju Samit šefova država ili vlada EU i zemalja zapadnog Balkana, Forum EU – zapadni Balkan i međuparlamentarni skupovi predstavnika Evropskog parlamenta i Narodne skupštine Republike Srbije. Pored redovnih tzv. radnih konsultacija sa Direkcijom za Zapadni Balkan Komisije EU (desk za Srbiju), od 2006. godine Srbija se putem svojih misija pri EU, UN i OEBS-u redovno pridružuje izjavama i mišljenjima EU u oblasti ZSBP.