oziman
Veoma poznat
- Poruka
- 11.564
Mislimo li mi ikada pravo trajanje ili nasa inteligencija ima posla jedino sa prostorom ?
Odgovor je ovo drugo i to je ujedno i osnova Bergsonove filozofije i veoma mocan uvid.
Bergson je na svoju ideju "trajanja" dosao iznenada i to dok je na predavanju objasnjavao studentima Zenonov paradoks. Tada je Bergson otkrio nesto sto su pre njega mnogi naslucivali ,ali nisu uspeli da prevedu u jasne misli, a to otkrice jeste u tome da je ono ,sto nas intelekt zove "trajanje" ili "vreme", zapravo prostor a da je trajanje nesto drugacije - intuicija. Tako smo dobili cuveni Bergsonov "Kinematografski princip inteligencije". i intuiciju trajanja
Ovaj video klip nastao je inspirisan Bergsonovom filozofijom i moze posluziti prilikom objasnjenja.
Sta se ovde desava? U svakom trenutku vremena u SADASNJOSTI imamo samo jednu jedinu crnu tacku. Ona je u sadasnjosti nepokretna..miruje.
U sledecem trenutku vremena ona NESTAJE ,ne postoji, ona postaje proslost, a sledeca crna tacka postaje sadasnjost .
Kako nasa inteligencija sada dobija iluziju kretanja?
Tako sto sada imamo ,samo jednu crnu tacku u sadasnjosti i jednu crnu tacku SECANJE (obratite paznju -secanje) I sada inteligencija ,ne bi li dobila kretanje, vrsi SINTEZU jedne crne tacke u sadasnjosti, i jedne crne tacke secanja (koja vise ne postoji u stvarnosti ) uzetoj iz proslosti iz memorije.
Ali kako vrsimo tu sintezu? Da li tako sto te dve tacke (jednu virtuelnu a jednu aktuelnu) redjamo jednu do druge? Upravo tako, ali onda nemamo posla sa kretanjem Vec sa slikom u nasoj svesti gde smo poredjali tacke secanja jedne do druge, a to nije kretanje. Kretanje nije zbir nepomicnosti.
Kretanje je osnova naseg bica . Ono je trajanje, ali ono se ne moze predstaviti inteligencijom i njenim kinematografskim mehanizmom, a koja ima posla jedino sa nepokretnim opazajima ne i sa kretanjem niti trajanjem.
Trajanje ili uzastopnost je stvar intuicije i necega sto je Bergson nazvao "Kvalitativna mnozina" a gde se sve sastoji u kretanju , medjusobnom prozimanju i trajanju.
Evo i nekih Bergsonovih misli o temi:
Odgovor je ovo drugo i to je ujedno i osnova Bergsonove filozofije i veoma mocan uvid.
Bergson je na svoju ideju "trajanja" dosao iznenada i to dok je na predavanju objasnjavao studentima Zenonov paradoks. Tada je Bergson otkrio nesto sto su pre njega mnogi naslucivali ,ali nisu uspeli da prevedu u jasne misli, a to otkrice jeste u tome da je ono ,sto nas intelekt zove "trajanje" ili "vreme", zapravo prostor a da je trajanje nesto drugacije - intuicija. Tako smo dobili cuveni Bergsonov "Kinematografski princip inteligencije". i intuiciju trajanja
Ovaj video klip nastao je inspirisan Bergsonovom filozofijom i moze posluziti prilikom objasnjenja.
Sta se ovde desava? U svakom trenutku vremena u SADASNJOSTI imamo samo jednu jedinu crnu tacku. Ona je u sadasnjosti nepokretna..miruje.
U sledecem trenutku vremena ona NESTAJE ,ne postoji, ona postaje proslost, a sledeca crna tacka postaje sadasnjost .
Kako nasa inteligencija sada dobija iluziju kretanja?
Tako sto sada imamo ,samo jednu crnu tacku u sadasnjosti i jednu crnu tacku SECANJE (obratite paznju -secanje) I sada inteligencija ,ne bi li dobila kretanje, vrsi SINTEZU jedne crne tacke u sadasnjosti, i jedne crne tacke secanja (koja vise ne postoji u stvarnosti ) uzetoj iz proslosti iz memorije.
Ali kako vrsimo tu sintezu? Da li tako sto te dve tacke (jednu virtuelnu a jednu aktuelnu) redjamo jednu do druge? Upravo tako, ali onda nemamo posla sa kretanjem Vec sa slikom u nasoj svesti gde smo poredjali tacke secanja jedne do druge, a to nije kretanje. Kretanje nije zbir nepomicnosti.
Kretanje je osnova naseg bica . Ono je trajanje, ali ono se ne moze predstaviti inteligencijom i njenim kinematografskim mehanizmom, a koja ima posla jedino sa nepokretnim opazajima ne i sa kretanjem niti trajanjem.
Trajanje ili uzastopnost je stvar intuicije i necega sto je Bergson nazvao "Kvalitativna mnozina" a gde se sve sastoji u kretanju , medjusobnom prozimanju i trajanju.
Evo i nekih Bergsonovih misli o temi:
Istina je da mi brojimo uzastopne trenutke trajanja i da nam se vreme, po svojim odnosima s brojem, pokazuje najpre kao merljiva veličina, sasvim analogna prostoru. Ali, ovde treba napraviti važnu distinkciju. Kažem, na primer, da je protekao minut, a pod tim mislim da je klatno, otkucavajući sekunde, izvelo šezdeset oscilacija.Ako svih tih šezdeset oscillacija sebi predočim odjednom i jednom jedinom apercepcijom duha ja po hipotezi isključujem ideju o uzastopnosti, mislim ne na šezdeset otkucaja koji se smenjuju,već na šezdeset tacaka jedne čvrste linije od kojih svaka takoreci simbolizuje jednu oscilaciju klatna.
Ako, pak, želim da sebi tih šezdeset oscilacija predočim uzastopno, a ništa ne menjanjući u načinu njihova stvaranja u prostoru moraću da mislim na svaku oscilaciju isključujući sećanje na prethodnu, jer prostor o njoj ne čuva nikakav trag ,međutim, baš zbog toga ja cu sebe osuditi da neprestano ostanem u sadašnjosti i odreći ću se toga da mislim uzastopnost ili trajanje. Ako, napokon, zadržim, spojeno sa slikom sadašnje oscilacije, sećanje na oscilaciju koja joj je prethodila, desiće se jedno od dvoga:
1)ili ću dve slike staviti jednu do druge, pa ćemo se tako vratiti na našu prvu hipotezu ili ću
2) Ili cu ih primetiti jednu u drugoj, kako se prožimaju i među sobom organizuju kao note neke melodije, obrazujući ono što cemo nazvati nejasnom ili kvalitativnom množinom, a što nema nikakve sličnosti sa brojem:
Tako ću dobiti sliku čistog trajanja, ali ću se, takođe, potpuno osloboditi ideje o homogenoj sredini ili o merljivom kvantitetu. Citat Bergson iz dela Trajanje i sloboda volje