Sveti Sava

D U K Lj A N I N:

PRIRODNI FENOMEN U LjUBINjSKOM SELU BANČIĆI PRIREDIO IZNENAĐENjE

Ogolio hrast Svetog Save

~Život je vjekovima potvrđivao legendu o vječno zelenom drvetu, i zimi i ljeti, ali ovog aprila promjene su očigledne

Dub Svetog Save ili bančićki "vječno zeleni hrast" jedan je od prirodnih fenomena u Hercegovini po tome što mu je i zimi, pod snjegovima, lišće zdravo i zeleno. I upravo to ga razlikuje od svih drugih u cijeloj regiji, a zbog toga se oko njega i ispleo cijeli niz legendi i predanja, vjerovanja i praznovjerica. Ona najčešće ponavljana legenda o njemu kaže:
"Jednom davno, u stara vremena kad su svi ljudi bili dobri ljudi, krenuo je Rastko Nemanjić ljutim kršem iz Stona prema sjeveru Hercegovine. Hodeći pod ognjenim avgustovskim suncem, minu u selo Mišljen, pa osjeti kako mu u nogama ponestaje snage. Spusti se kozjom stazicom do lokve Mosure i sjede pod jedan dub da se odmori. No, kako mu je njegova hladovina prijala leže, zasni dubokim snom. Probudi se nekoliko sati kasnije. Potpuno osvježen i čio, osmotrio sunčevu kuglu, što je uveliko naginjala zapadu, a onda se, prije polaska ka sjeveru, obratio dubu: `Hvala ti što si me osvježio blagodatnom hladovinom i vratio mi snagu. I ja ću tebe nečim darovati: budi dovijeka svjež i zelen!`. Od tada niko više u Bančićima nije vidio kad dub mijenja lišće. Uvijek je zelen – zimi i ljeti. A po Rastku, potonjem Svetom Savi, narod ga je, kasnije, prozvao – dub Svetog Save... Niko sa njega ne smije ubrati grančicu, ni list. Ko to učini, pogodiće ga nesreća `ma u kom koljenu`, pošto se ono što je ostavio Sveti Savo ne smije skrnaviti".

Tako se, eto, vijekovima prenosila priča o čudesnom hrastu iz sela Bančića kod Ljubinja pa se nekako steklo i uvjerenje da se zaista ne može vidjeti kad jedinstveni hrast odbacuje stari list i kad mu izniče novi. No, nije baš tako. Bude godina kada je to prolazniku kraj lokve Mosure malo teže uočiti, jer dok jedan list opada, drugi se razvija, pa je i u tim periodima drvo, što bi se reklo, ako ne posve zeleno, a ono zelenkasto. Ovog aprila, međutim, ta smjena je očigledna. Hrast je odbacio sav svoj stari list i ovako golog, niko ga prije nije "uslikao". Sad liči na svu svoju drugu sabraću na bančićkoj površi. Ali, neće to potrajati zadugo jer pupoljci iz kojih će izbiti novi listovi već su nabrekli. Da biste shvatili razliku između njegovog zimskog zelenila, po kome bismo ga mogli zvati i zimzeleni hrast, donosimo vam dvije fotografije-jednu zimsku kad su ga posjetyili radoznali televizijski novinari iz Banjaluke i ovu proljećnu kad je, nakratko, ogolio.

Ž. Janjić

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Ljudi i dogadjaji&clanak=275630&datum=2011-04-10

Kliknite za proširenje...