Jacob
Buduća legenda
- Poruka
- 49.567
Isus (pod pretpostavkom za svrhu ove rasprave da je putujući propovednik po tome nazivu jednom postojao) je živeo u vreme velike lakovernost i verskog zanosa. Praznoverje je bio duboko ukorenjen u svakodnevne živote milionima ljudi - pismenost i kritički skepticizam nije - svakako ne u odnosu na osvetuljubive i nepredvidljive bogove čija ljutnja može biti upotrebljena nad nespremne bez očitih razloga. Prosečan građanin je bio potpuno nemoćan; propitivanje autoriteta rietko je nailazilo na prosvetljenu i samilosnu reakciju. Ljudi te regije imaju istoriju ekstremne podloznosti na bilo koje i svakakvo novo praznoverje koje naidje.
Pa svejedno, ovaj putujući propovednik imao je bandu od 12 ljudi koji su ga pratili.To postavlja pitanje - što su ti momci radili po ceo dan? Tih 12 usta je morao hraniti ili su samo visili oko njega uokolo, i slusali svaku rec, (mada nikad nijednu nisu zapisali),? Kao putujući propovednici danas, njegovi saradnici bi imali dužnosti poput onih u koji idu kao prethodnica u neko mesto , nose torbe, pronalaze smeštaj, skupiljaju ogrev, kuvaju, postavljenje plakata, upravljanje odnosima s javnošću, davanje mita, naplata dugova, organizovati dozvole, pronalazenje prostorija, kao i hiljade drugih ad hoc zadataka.
Mozda su neke od njihovih dužnosti više poput onih,kao osoblja putujucih vraceva,lecenje pred publikom osoba biljkama koji su se čudesno izliečili iznova u svakom gradu.
U svakom slučaju, lako se može verovati da su barem deo svojih dana provodili radeci ponekad zamorne poslove zajednickie svim putujucim predstavama- stvari poput nalaženja i pripremanja hrane za njegovu ekipu, prikupljanje i upravljanje novcem, vođenje prometa, sigurnosti, kao što je odredjivanje ko od publike ima pristup "sinu tvorca svemira", itd. Očigledno, ponekad su u to bile uključene "specijalne dužnosti".
Luka 19, stihovi 29 - 36.
29. I kad se približi Vitfazi i Vitaniji kod gore koja se zvaše Maslinska, posla dva od učenika svojijeh
30. Govoreći: Idite u to selo prema vama, i kad uđete u njega naći ćete magare privezano na koje nikakav čovjek nikad nije usjedao; odriješite ga i dovedite.
31. I ako vas ko upita: za što driješite? ovako mu kažite: ono Gospod treba.
32. A kad otidoše poslani, nađoše kao što im kaza.
33. A kad oni driješahu magare rekoše im gospodari od njega: Za što driješite magare?
34. A oni rekoše: Ono Gospodu treba.
35. I dovedoše ga k Isusu, i baciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa.
36. A kad iđaše, prostirahu haljine svoje po putu.
Sta se moze zakljuciti iz ovog oskudnog izvora?Gledajući ovo znajuci ljudsko ponašanje ovako to izgleda meni. Jesus and his crew stopped outside a small town to scope it out and make some plans. Isus i njegova ekipa se zaustavio izvan malog grada uda ga osmotri i sprovede neke planove.
Izgleda da je u jedan od tih planova bila uključena "odresivanje" magareta iz grada bez prethodnog odobrenja ili obavestenja njegovog vlasnika. Danas, to je poznato kao "krađa" i do nedavno se vesalo za to.
Isus kaza dvojici svojih ljudi da idu u grad gde ce naći magare. Rekao im je da uzmu magare i dovedu ga k njemu bez da ih neko vidi, ali ako su vidjeni, da obaveste vlasnika da uzimaju njegovo magare za njihovog šefa, dečko koji je navodno imao dovoljno repa (i nepromišljenih 12 " sledbenika ", spremnih da učine sve što "Sin Božji "može zahtevati od njih) da su ljudi jednostavno predavali "plen" (magare) bez borbe.
Tako su otišli do grada, gde je bilo magare tog tipa, i počeli da ga vode sa sobom,kada ih je momak primetio i pita ih sta dovraga oni misle da rad. I tako, oni "objasne" liku kako ce biti.Moze se reci da su mu dali ponudu koju nije mogao odbiti. Ukratko, tip popusti i oni odlaze s magaretom što je, za mnoge ljude u tom delu sveta, u one dane, bio veliki i nezamenjiv deo njihove imovine. Zvuči kao da je,popustio iz straha.
Na kraju, napravili su cebe za jahanje od njihove odjeće - iako je malo neobično da je navodnom sinu boga potreban bilo magarac ili nesto mekano da mu se ne nazulja guza dok jase - ali tek tada je postalo jos cudnije. Zašto su širili svoje haljine na putu nije objasnjeno u sledećim stihovima. Zvuči kao hir mladog srednjovjekovnog princa koji bi terao svoje sluge da rade tako nesto iz dosade.Koliko li su kilometara to radili pitam se?
Dakle imamo - zaveru, prisilu, i kradju.
Rick Wingrove
Pa svejedno, ovaj putujući propovednik imao je bandu od 12 ljudi koji su ga pratili.To postavlja pitanje - što su ti momci radili po ceo dan? Tih 12 usta je morao hraniti ili su samo visili oko njega uokolo, i slusali svaku rec, (mada nikad nijednu nisu zapisali),? Kao putujući propovednici danas, njegovi saradnici bi imali dužnosti poput onih u koji idu kao prethodnica u neko mesto , nose torbe, pronalaze smeštaj, skupiljaju ogrev, kuvaju, postavljenje plakata, upravljanje odnosima s javnošću, davanje mita, naplata dugova, organizovati dozvole, pronalazenje prostorija, kao i hiljade drugih ad hoc zadataka.
Mozda su neke od njihovih dužnosti više poput onih,kao osoblja putujucih vraceva,lecenje pred publikom osoba biljkama koji su se čudesno izliečili iznova u svakom gradu.
U svakom slučaju, lako se može verovati da su barem deo svojih dana provodili radeci ponekad zamorne poslove zajednickie svim putujucim predstavama- stvari poput nalaženja i pripremanja hrane za njegovu ekipu, prikupljanje i upravljanje novcem, vođenje prometa, sigurnosti, kao što je odredjivanje ko od publike ima pristup "sinu tvorca svemira", itd. Očigledno, ponekad su u to bile uključene "specijalne dužnosti".
Luka 19, stihovi 29 - 36.
29. I kad se približi Vitfazi i Vitaniji kod gore koja se zvaše Maslinska, posla dva od učenika svojijeh
30. Govoreći: Idite u to selo prema vama, i kad uđete u njega naći ćete magare privezano na koje nikakav čovjek nikad nije usjedao; odriješite ga i dovedite.
31. I ako vas ko upita: za što driješite? ovako mu kažite: ono Gospod treba.
32. A kad otidoše poslani, nađoše kao što im kaza.
33. A kad oni driješahu magare rekoše im gospodari od njega: Za što driješite magare?
34. A oni rekoše: Ono Gospodu treba.
35. I dovedoše ga k Isusu, i baciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa.
36. A kad iđaše, prostirahu haljine svoje po putu.
Sta se moze zakljuciti iz ovog oskudnog izvora?Gledajući ovo znajuci ljudsko ponašanje ovako to izgleda meni. Jesus and his crew stopped outside a small town to scope it out and make some plans. Isus i njegova ekipa se zaustavio izvan malog grada uda ga osmotri i sprovede neke planove.
Izgleda da je u jedan od tih planova bila uključena "odresivanje" magareta iz grada bez prethodnog odobrenja ili obavestenja njegovog vlasnika. Danas, to je poznato kao "krađa" i do nedavno se vesalo za to.
Isus kaza dvojici svojih ljudi da idu u grad gde ce naći magare. Rekao im je da uzmu magare i dovedu ga k njemu bez da ih neko vidi, ali ako su vidjeni, da obaveste vlasnika da uzimaju njegovo magare za njihovog šefa, dečko koji je navodno imao dovoljno repa (i nepromišljenih 12 " sledbenika ", spremnih da učine sve što "Sin Božji "može zahtevati od njih) da su ljudi jednostavno predavali "plen" (magare) bez borbe.
Tako su otišli do grada, gde je bilo magare tog tipa, i počeli da ga vode sa sobom,kada ih je momak primetio i pita ih sta dovraga oni misle da rad. I tako, oni "objasne" liku kako ce biti.Moze se reci da su mu dali ponudu koju nije mogao odbiti. Ukratko, tip popusti i oni odlaze s magaretom što je, za mnoge ljude u tom delu sveta, u one dane, bio veliki i nezamenjiv deo njihove imovine. Zvuči kao da je,popustio iz straha.
Na kraju, napravili su cebe za jahanje od njihove odjeće - iako je malo neobično da je navodnom sinu boga potreban bilo magarac ili nesto mekano da mu se ne nazulja guza dok jase - ali tek tada je postalo jos cudnije. Zašto su širili svoje haljine na putu nije objasnjeno u sledećim stihovima. Zvuči kao hir mladog srednjovjekovnog princa koji bi terao svoje sluge da rade tako nesto iz dosade.Koliko li su kilometara to radili pitam se?
Dakle imamo - zaveru, prisilu, i kradju.
Rick Wingrove
Poslednja izmena: