Što amerikanci rade u Afganistanu osim što se bore protiv talibana?
Afganistan nazaduje, priznao je prošle sedmice komandant američkog generalštaba admiral Mike Mullen, dajući na taj način najnegativniji opis situacije u Afganistanu koji se čuo u Washingtonu. Pošto su vojnici programirani da uvijek budu optimistični, riječi admirala Mullena su posebno vrijedne pažnje. One su, također, suprotne „ružičastim“ tvrdnjama o „progresu“ u Afganistanu, koje iznosi Bushova administracija i njegovi sve očajniji saveznici u Kanadi, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i drugim NATO nacijama koje su uvučene u ovaj nepopularni rat.
Većina Evropljana vidi afganistanski konflikt kao kolonijalni rat u stilu 19.stoljeća, koji se vodi za regionalnu dominaciju i resurse. Za razliku od njih, Amerikanci su još uvijek zavedeni od strane korporativnih medija i političara iz obje partije, te vjeruju da je sedmogodišnja okupacija Afganistana plemenita „antiteroristička“ misija, koja brani ženska prava i izgrađuje opustošenu naciju, a ne još jedna borba za energiju, ovaj put za Kaspijski bazen.
U problematičnom primjeru vijetnamskih promašenih misija, američki komandant u Afganistanu, general David McKiernan, traži dodatnih 15.000 američkih vojnika, pored 8.000 koji su već poslani i koji trebaju stići do januara 2009.godine.
Njegov prethodnik izjavio je pred Kongresom da je potrebno 400.000 američkih vojnika da se pacifizira Afganistan. Ali McKiernan je takođe i pozvao na pregovore sa afganistanskim nacionalistima koji se bore protiv zapadnjačke okupacije koji su poznatiji pod imenom- talibani. Dan ranije, otkriveno je da su visokorangirani britanski oficiri i diplomati u Afganistanu opisali ovaj rat koji predvodi Amerika „nemogućim za dobiti“, te su zagovarali mirovne pregovore sa talibanima.
Admiral Mullen je takođe naredio američkim i NATO- snagama da počnu ciljati i napadati afganistanske dilere heroinom i opijumom. Pod američkim tutorstvom, Afganistan je postao vodeća svjetska narko- država, čak ispred Kolumbije, i sada proizvodi 90% heroina u svijetu.Više od pola GDP-a ove zemlje je novac od droge.
Ali pitanje od 64.000 rupija, koje se tiče nove antidilerske Mullenove politike, jeste: Zašto to nije učinjeno prije sedam godina kada je SAD izvršila invaziju na Afganistan? Zašto se Washington pravio slijep na afganistansku trgovinu droge i zašto tek sada poduzima neke akcije?
Odgovor je jednostavan i obeshrabrujući. Američki lokalni saveznici u Afganistanu, političari i „gospodari rata“ koji su zbacili talibane 2001.godine, su sve do svojih turbana duboko u trgovini drogom. Novac od droge je krv koji teče afganistanskim venama i drži njenu posrnulu ekonomiju. Američki marionetski režim pod vodstvom Karzaija u Kabulu, postavljen američkim i NATO- bajonetama, ima samo dva izvora prihoda: keš koji stiže iz Washingtona i profit od trgovine drogom.
Kada su talibani vladali na preko 90% teritorije Afganistana 1996.-2001.godine, proizvodnja opijuma je bila skoro iskorijenjena jer je označena neislamskom. UN-ova agencija za kontrolu droge je potvrdila ovu činjenicu. Jedini preostali izvor trgovine drogom je bio u udaljenim dijelovima sjeveroistočnog Afganistana, kojeg su kontrolirali pripadnici Sjeverne alijanse, koje su tada podržavali Rusija i Iran, a koja je bila sastavljana od plemena Panshiri, brutalnog uzbečkog „gospodara rata“ Rashida Dostuma, te ostataka nekadašnje komunističke partije.
2001. godine SAD je zbacila talibane sa vlasti, te postavila na vlast dilere drogom iz Sjeverne alijanse i komuniste. Otada, afganistanska proizvodnja droge se proširila diljem zemlje i izvoz se povećao za 60-70%, praveći tako od Afganistana vodećeg izvoznika heroina u svijetu.
Washington je opozvao napore Agencije za borbu protiv droge u borbi protiv trgovine drogom u Afganistanu iz straha da ne ugroze svoju bazu, koju predvodi bivši saradnik CIA-e, „predsjednik“ Hamid Karzai.
Počevši od njegovog brata, Ahmeda Walija, svi vodeći ljudi marionetskog režima instaliranog od strane SAD-a su različito upetljani u trgovinu drogom. Kao što je pisac ovih redova vidio svojim očima, skoro svaki važniji „gospodar rata“ dobije svoj dio od trgovine drogom. Gospodari rata iz Sjeverne alijanse smatraju se za najveće narko dilere nacije. Ahmed Karzai opovrgava svoju umiješanost u narko poslove.
Taliban čuva polje maka
vo polje su rusi locirali preko špijunskih satelita,vidljivo je iz svemira
Borba protiv narko dilera bi značila gubitak jedine Karzaijeve domaće podrške. Zbog toga je Washington spustio svoj nos i pustio neometano trgovanje drogom, u namjeri da održi okupaciju. Lažni „rat protiv terora“ i žudnja za kaspijskom energijom uzeo je oblik starih narko ratova.
Iskustva u Indokini i Centralnoj Americi sugeriraju da bi CIA, glavni blagajnik afganistanskih „gospodara rata“, mogla biti uvučenija u ovu trgovinu nego što sada znamo.
Alfred McCoy je napisao briljantnu studiju, `The Politics of Heroin', u kojoj je dokumentirao kako su prvo Francuzi, a onda američki obavještajci uvučeni u trgovinu drogom u Laosu i Vijetnamu, kao način da se podrži antikomunistička gerila. Ista stvar se desila u Centralnoj Americi gdje je CIA kolaborirala sa dilerima kokaina koji su bili antikomunistički kontraši. U oba slučaja, droga je služila kao moneta i postala je važnija nego papirni novac. Francuski i američki špijuni su čak završili tako da su transportirali heroin svojim lokalnim saveznicima. To se najvjerovatnije dešava i u Afganistanu.
Jednako uznemirujuće, nema veze da obični afganistanski farmeri i talibanski borci vode trgovinu drogom, kao što Washington tvrdi. Mak se prikuplja i pretvara u opijumski katran. Onda se šverca u skrivene laboratorije u Pakistanu, da bi se pretvorio u morfij, a onda pročistio u heroin. Ništa od ovih droga ne može proći u Pakistan, ili biti obrađeno sa uvezenim kemikalijama, bez pune saradnje i podrške afganistanske vlade, njihovih „gospodara rata“ i lokalnih pakistanskih dužnosnika. Droga se onda šverca u luku u Karačiju, ponovo pod zaštitom lokalnih dužnosnika. Pakistan je ključni američki saveznik.
Karzaijev režim je totalno korumpiran trgovinom drogom, a takav je i dio pakistanskog establishmenta. Ali i SAD su postale umiješane u smislu da nisu učinile ništa u borbi protiv trgovine drogom i da su sarađivale sa afganistanskim narko baronima...
Kada se bude pisala historija američke angažiranosti u Afganistanu, čvrsta veza i sudjelovanje Washingtona u trgovini heroinom i njihova alijansa sa narko dilerima i ratnim zločincima iz Afganistanske komunističke partije biće jedno od najsramnijih poglavlja.
