Kad duša boli

E sad se uvlačiš u paradox.

Ako te je porvedila/izdala znači da se štrecaš zbog nje (to može samo neko ko ti znači), ako nije, onda ti nije ni značila, a to nije pitanje.
 
Da li vas je nekad, neko, u koga ste se kleli, iizdao ili povredio, da ste stvarno, pali u depresiju ne verujući da je to moguće od te osobe?

z:hm: nikad u zivotu nisam pala u depresiju...ali, nekoliko ljudi me je razocaralo i bilo mi je tesko zbog toga....mada, hvala im na lekciji....sad znam da je sve moguce i da je ljudska psiha kao i geni....moguca u beskonacnim kombinacijama.....
 
Hehehe i ja sam "krenula dalje", tj. nisam se ni štrecnula, ali sam i dalje besna i rado bih je istukla, da mi se nađe ispred nosa. Šta više, što vreme više prolazi sve mi se više gadi. A nikada nisam bila takva. Yebi ga.
To se zove negiranje i pre ili kasnije će te stići.
 
Ima ljudi koji se tako tripuju ali mene oni ne mogu pogledati u oci..bas iz razloga sto me zabole za njih i sto znaju da su sitan olosh koji bi svakog prodali..nekima sam i pored toga sto su ispali smradovi nesto ucinio dobro posle nekog vremena jer nisam zlopamtilo..da vidis onda sta je griza savesti
 
Ima ljudi koji se tako tripuju ali mene oni ne mogu pogledati u oci..bas iz razloga sto me zabole za njih i sto znaju da su sitan olosh koji bi svakog prodali..nekima sam i pored toga sto su ispali smradovi nesto ucinio dobro posle nekog vremena jer nisam zlopamtilo..da vidis onda sta je griza savesti
Šta znam..... to što je neko ispao ološ prema meni ne čini ga lošim čovekom..... kada bih tako razmišljala, tek onda bih se pojela u mržnji.
 
dve godine sam bila luda i plakala gde god sam
lepo sam isla ulicom i plakala
sedela na poslu i plakala
spavala i plakala
pre toga

nisi mogao da me vidis da placem nisam znala sta su suze
verovatno je to tako trebalo
jer struja nije kamen
jelte
 
Ko o tome priča zamisli neko koga znaš 20 godina i kažeš mu nešto u poverenju za neki problem ili devojku ili... i posle čuješ da drugi sa time ispiraju usta.

bila u takvoj situaciji..

mislis da mozes da se oslonis na neke osobe koje ti se godinama prodaju za prijatelje i kojima si ti svo vreme bio oslonac..

a onda shvatis da prvi put kada tebi zatreba prijateljska podrska i poveris im se - oni izmanipulisu cinjenicom i naprave od toga sebi trac temu za uz kaficu..

eliminisala sam takve osobe iz svog zivota.
cak je jedna od njih bio i vencani kum mog ex.
pokusao je da vrati stvari na staro uz argument - kumstvo se ne brise..

rekla sam mu - na zalost, ali nisam u obavezi da odrzavam odnos sa takvim``kumom``.

pusti depresiju..cupaj se ti iz teskih emocija zbog kojih si se obratio takvom ``prijatelju``..a ovo je jedna od zivotnih situacija gde se selektiraju osobe koje su u nasoj najblizoj okolini..

dobro je to povremeno..
 
jeste... svi mi prodjemo kroz takve situacije... ali to nikako ne znaci da sam zeleo da se svetim... vracam milo za drago... cak ni kasnije, kad je bilo prilika... bespotrebno gubljenje energije... uvek treba malo vremena da prodje... od tad, vise ne ocekujem puno od ljudi... nema stvari koju ne mogu sam... recimo... depresija?! nije to bas depresija... bude mi krivo... zao, mozda pre... i onda imam svoje nacine da prebolim to... a to sto nekom kazes nesto, pa onda 'ispiraju usta'... i nije neka stvar oko koje bi' se nervirao... laju psi, karavani prolaze... kazu ljudi neki... ili, sto bi rekla baba od jedne moje drugarice: 'mogu, sine, da ti pljunu pod prozor'.. a ja joj kazem posle: 'teta Stano, a sta ako se oklizne kokoska, pa polomi nogu?"... ona se smeje i kaze da cemo supu da skuvamo posle... i zivot tece dalje...
 

Back
Top