Najlepše ljubavne priče u Srba!

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

BettyBlue

Aktivan član
Poruka
1.482
Nešto smo divanili na jednoj od tema ovde, mislim "Život nadmašuje film"... nije ni važno i neko je napisao jednu ljubavnu priču sa anonimnim akterima i skroz sam se rastužila... i pade mi na pamet da napišemo najlepše ljubavne priče u Srba (namerno sam arhaična) kroz istoriju.
Može prva priča?

Bili su mladi i tek su se venčali. Vreme, davno, možda i pre 300 godina. Ko bude prepoznao proču neka je dopuni detaljima. Mesto dešavanja, neko mestašce uz crnogorsku jadransku obalu. On, kako se tada i dešavalo, mora na brod. Ona ga čeka. Čeka, Čeka. Celu deceniju. Toliko ga voli da se niko iz sela ne usuđuje da joj kaže da se njen voljeni utopio negde na nekim dalekim morima. Ona ga čeka. Jednoga dana, odluči da uradi goblen sa likom Bogorodice i da to bude njena nema molitva kako bi vratila, kako bi dozvala svog dragog da joj se vrati. Goblen je radila oko tri decenije od vlasi SOPSTVENE KOSE. Kako je bila crnka, počela je goblen, uvezujući sopstvene vlasi najpre na mestima gde će budući goblen sa likom Bogorodice biti najtamniji. Kako je sedela (kako joj je kosa postajala seda), tako je vezivala vlasi (radila goblen) do najsvetlijih, potpuno belih nijansi. Kada je završila goblen sa likom Bogorodice, umrla je. Kažu da je goblen i dan danas u nekom manastiru na ostrvcetu dole u Crnoj Gori.
Kakva ljubav, a? z:kiss:
 
Jednom davno bese jedan coban i imase sina, sin cuvase ovce na proplanku pored jedne reke a na toj reci bese jeda vodenica. U vodenici radise jako lepa vodenicarka i cobanin je svakog dana tu prolazio da bi je gledao, Jednog dana ne izdrza, udje unutra i rece joj, dacu ti jednu ovcu samo da ti vidim noge do kolena. ONa podize. Nastavi coban, osladi mu se, joj, daj ta ti vidim onu pustinju dacu ti dve ovce. Vodenicarka nije imala sta izgubiti i pristane. Vrati se sin kuci i tatko poce brojati ovce, kad ono nema ih tri. Pita on sina, ovaj mu isprica, tako i tako i vidi tatko ima ostane sutra bez sve ovce. Preduhitri on sina, pa se sutra ukaci na ceramide od vodenice i stane cekati sina da dodje kod vodenicarke. Kako se blizilo podne dodje sin sa ovcama ponovo kod vodenicarke i rece joj, sele, dam ti sve ovce samo da ga munem do dva prsta u nju. Vodenicarka se misli i pristade, ipak je veliko stado i cobanin ga stavi a njoj se osladi pa rece ma butaj sve. Cobanin rece, a ne, dogovorili smo se samo dva prsta, a ona ma sve, sveee!!! Vraticu ti ovce, a on odbije. Ma dacu ti i vodenicu, i sebe cu ti dati. Cobanin na to, pa ko ce nam cuvati ovce, a tatko odozgo vika, ma butaj sinko, butaj ja cu gi cuvam.
I tako stameni cobanin sa njegovu alatku osvoji vodenicarku i vodenicu i zivese sresno do kraja zivota :)
 
Nešto smo divanili na jednoj od tema ovde, mislim "Život nadmašuje film"... nije ni važno i neko je napisao jednu ljubavnu priču sa anonimnim akterima i skroz sam se rastužila... i pade mi na pamet da napišemo najlepše ljubavne priče u Srba (namerno sam arhaična) kroz istoriju.
Može prva priča?

Bili su mladi i tek su se venčali. Vreme, davno, možda i pre 300 godina. Ko bude prepoznao proču neka je dopuni detaljima. Mesto dešavanja, neko mestašce uz crnogorsku jadransku obalu. On, kako se tada i dešavalo, mora na brod. Ona ga čeka. Čeka, Čeka. Celu deceniju. Toliko ga voli da se niko iz sela ne usuđuje da joj kaže da se njen voljeni utopio negde na nekim dalekim morima. Ona ga čeka. Jednoga dana, odluči da uradi goblen sa likom Bogorodice i da to bude njena nema molitva kako bi vratila, kako bi dozvala svog dragog da joj se vrati. Goblen je radila oko tri decenije od vlasi SOPSTVENE KOSE. Kako je bila crnka, počela je goblen, uvezujući sopstvene vlasi najpre na mestima gde će budući goblen sa likom Bogorodice biti najtamniji. Kako je sedela (kako joj je kosa postajala seda), tako je vezivala vlasi (radila goblen) do najsvetlijih, potpuno belih nijansi. Kada je završila goblen sa likom Bogorodice, umrla je. Kažu da je goblen i dan danas u nekom manastiru na ostrvcetu dole u Crnoj Gori.
Kakva ljubav, a? z:kiss:

Ебига, у оно време није било психијатара да јој помогну...z:(

Мени је прича бљакс. z:cry:
 
Nešto smo divanili na jednoj od tema ovde, mislim "Život nadmašuje film"... nije ni važno i neko je napisao jednu ljubavnu priču sa anonimnim akterima i skroz sam se rastužila... i pade mi na pamet da napišemo najlepše ljubavne priče u Srba (namerno sam arhaična) kroz istoriju.
Može prva priča?

Bili su mladi i tek su se venčali. Vreme, davno, možda i pre 300 godina. Ko bude prepoznao proču neka je dopuni detaljima. Mesto dešavanja, neko mestašce uz crnogorsku jadransku obalu. On, kako se tada i dešavalo, mora na brod. Ona ga čeka. Čeka, Čeka. Celu deceniju. Toliko ga voli da se niko iz sela ne usuđuje da joj kaže da se njen voljeni utopio negde na nekim dalekim morima. Ona ga čeka. Jednoga dana, odluči da uradi goblen sa likom Bogorodice i da to bude njena nema molitva kako bi vratila, kako bi dozvala svog dragog da joj se vrati. Goblen je radila oko tri decenije od vlasi SOPSTVENE KOSE. Kako je bila crnka, počela je goblen, uvezujući sopstvene vlasi najpre na mestima gde će budući goblen sa likom Bogorodice biti najtamniji. Kako je sedela (kako joj je kosa postajala seda), tako je vezivala vlasi (radila goblen) do najsvetlijih, potpuno belih nijansi. Kada je završila goblen sa likom Bogorodice, umrla je. Kažu da je goblen i dan danas u nekom manastiru na ostrvcetu dole u Crnoj Gori.
Kakva ljubav, a? z:kiss:

morbidno...:zima2:
 
ma daj.
ako ti od nekoga (bogorodice) nešto tražiš (zdravlje svog verenika), nudeći mu nešto za uzvrat (posvećujući bolesni goblen), to nije ljubav prema tom nekome (bogorodici).
to ti je kao kad bi rekla da voliš kasirku jer si joj dala dvaes dinara za žvake. ne voliš kasirku, voliš žvake.
ako je to jedina radnja u gradu gde postoje te žvake, bićeš zahvalna i kasirki, jasno.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top