Naša zemlja je imala slavnu i junačku prošlost, ali i onu drugu.
Po mom mišljenju, najveće sramote su:
1. Bitka kod Angore, kada je srpska vojska ratovala na strani Bajazita
2. Majski prevrat
3. Ne prihvatanje Austrougarskog ultimatuma
4. Saradnja kralja sa okupatorom - Nemcima
5. Granatiranje Dubrovnika
6. Granatiranje Vukovara
7. Granatiranje Sarajeva
8. Genocid u Srebrenici
9. Etničko čišćenje Albanaca
10. Odbijanje Rambujea
11. Ubistvo Zorana Djindjica
Evo ti izjava casnog coveka koje metode koristi tvoja slika u avataru!
Dušan Damjanović odbio da svedoči protiv Šešelja
- Ja Dušan Damjanović svojom voljom i pri zdravoj pameti izjavljujem da ću pred Haškim tribunalom svedočiti samo kao svedok odbrane Vojislava Šešelja. Neću da budem ničiji drugi svedok, a ponajmanje svedok Tribunala protiv Šešelja - rekao je Dušan Damjanović, četrdesetdvogodišnji Kragujevčanin, ratni vojni invalid, oboleo od raka jetre, pred sudijom Četvrtog opštinskog suda u Beogradu.
Potpisao je izjavu i odrekao se „dobrih usluga“ Nataše Kandić, plaćenih računa i „sigurne“ budućnosti u nekoj „od stranih država“.
Neću na tuđoj nesreći da gradim svoju sreću, rekao Kandićevoj Damjanović, koji je odrastao u Nemačkoj, gde je radio kao prevodilac i zarađivao tri hiljade maraka mesečno.
- Vi ste ovde negovali bratstvo i jedinstvo. Tamo, znalo se ko su Srbi, ko Hrvati. Mi njima cepali slike Pavelića, oni nama slike Draže. Kad je zapucalo u Krajini, javio sam se kao dobrovoljac. Danas ja, nezaposlena supruga i tri kćerke koje idu u osnovnu školu, živimo od osam hiljada dinara invalidnine - priča Damjanović.
ORDENJE SE NE JEDE
Za obaranje NATO aviona 1999. godine, kojim je upravljao sin Veslija Klarka, bivšeg komandanta NATO snaga, Damjanović je dobio priznanje od Vojske Jugoslavije. Iako oštećen, avion je stigao do Sarajeva, u čijoj je blizini i pao, a Klark mlađi je preživeo. Da je poginuo Srbija bi najverovatnije bila sravnjena sa zemljom.
- Pohvale i ordenje se ne jedu - reče Dušan.
Na ratište je stigao 1991. godine. Bio je izvršilac specijalnih zadataka od Tovarnika, do Vukovara, preko sela Mirkovci, Bogdanovci... Tu je i ranjen u šaku i nogu.
- Sve podatke o meni imaju Nataša Kandić i specijalni tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević. Znaju kad ustajem, kad ležem, šta jedem ako imam, koliko dugujem. Znaju broj telefona, fiksni, mobilni. Kako i od koga - ne znam - kaže Damjanović.
Prošle godine u ovo doba, crni džip sa diplomatskim tablicama stao je pred Dušanovom kućom. Iz džipa su izašla tri čoveka i rekla mu da pođe sa njima, u Beograd, u kancelariju Nataše Kandić, koja je od Dušana tražila da svedoči protiv Šešelja.
- Trebalo je da kažem da je on svojim govorima na prvoj liniji potpirivao nacionalni duh, maltene da je posle njegovih govora čovek bio u stanju da kolje. Kad sam otišao u Krajinu nisam ni čuo za Šešelja. Nije me on mobilisao niti „potpirivao ni na šta“. Znao sam samo da su Srbi tamo ugroženi, da im treba pomoć. I otišao sam - nastavlja Damjanović.
Iz Mekenzijeve je Kandićeva odvela Dušana kod Vladimira Vukčevića, tužioca za ratne zločine. Bio je tu i jedan crnac iz američke ambasade.
- „To je taj snajperista koga sam vam dovela“, rekla je Nataša. Ja nisam hteo ništa da pričam. Pitao sam da li imam pravo na advokata. Oni su među sobom razgovarali na engleskom i razumeo sam da je čovek iz ambasade rekao „ova stvar još nije završena. Ovaj čovek je tvrd orah, moraće još da se obrađuje“. Kandićeva me je vratila u Mekenzijevu, u potkrovlje gde ima neki kafić. Tu je počela da izlaže moju situaciju - da dugujem 270.000 dinara za struju, da imam troje dece, živim u bednim uslovima i pitala zašto ne prihvatim ponudu. Bio bih obezbeđen za ceo život. Po mene bi došao automobil koji se na zaustavlja ni na jednim granicama, ne treba mi ni pasoš, ništa. Samo da svedočim. Znala je i da sam teško bolestan, da imam rak jetre. Kad sam odbio rekla je da ne razume.
Dušanu samo za lekove treba deset hiljada. Računi se gomilaju, a koliki su, Nataša izgleda zna bolje i od njega. Grad mu je dao stan koji je zamenio za staru kuću i otkupio teškom mukom. Posetili su ga ovih dana predstavnici Srpskog četničkog pokreta. Miroslav-Čele Vuković nije krio koliko ga je potresla Dušanova sudbina.
- Ni za hleba nemaju. A decu treba obući, nahraniti - kaže Vuković i najavljuje da će zatražiti reviziju rešenja za penziju koju Damjanović prima.
Po Dušanovoj želji, objavljujemo njegove podatke, za ljude koji bi mu pomogli:
Dušan Damjanović
Vojvode Stepe 33/1
34000 Kragujevac
064/ 4740986
http://www.glas-javnosti.rs/clanak/...an-damjanovic-odbio-da-svedoci-protiv-seselja