Rajko i Julka

moji roditelji se svemu protive
protive se tome da mi rastu sise
protive se tome da nosim push ap grudnjak
protive se mom šminkanju
protive se mom feniranju
protive se mom fakultetu
protive se kupovini lepog donjeg rublja
oni se protive postojanju mojih hormona
protive se postojanju muškog roda koji obraća pažnju na mene
oni se protive ideji moga ljubavnog života
protive se mojim izdepiliranim nogama
protive se tome što zemlja nije ravna

zato sam prestala da ih pitam neke stvari

Roditelji se uvek necemu protive. Tvoje je da ih ne zarezujes 5%. z:)
 
dobro, ne kažem ja da nema ljudi koji ne mogu.
i ja sam samostalan od 19, i radio sam po 16 sati dnevno i živeo po raznim šupama
niko ne govori o tome da ne postoji mogućnost da se odbaci roditeljsko učešće i od se krene u samostalan život. ali, pitanje je koliko druga strana želi takav život...
nisam se uvredio, ali pokušavam da vidim i razloge zašto neko ostaje, jer jeste teško. takođe znam da nekada, kada sam ja živeo na taj način i sada nije isto. pokušavam da vidim i to sa čime se ljudi sreću danas, a nije isto kao u vremenu u kojem ste Vi živeli, pa i ja kretao u to da se osamostalim... postoje mnoge druge stvari koje roditeljima ostavljaju mogućnost da se umešaju i pokušaju da nam nametnu ono što oni misle da je ispravno, a to je njihovo davanje i očekivanje da se na ono uzvrati poštovanjem, kao i poštovanjem njihovog mišljenja.
ne idemo u offtopic - makar ja mislim da nije tako. to sve može da se uklopi u okviru ove teme.
da li neko, danas, kada se zaljubi u nekoga, ne dobije podršku i ''blagoslov'' roditelja, a radi i zarađuje ne tako sjajno, bez njihove podrške može da napusti porodičan dom, potraži novi i krene u potragu za svojom sudbinom? šta ako se to pokaže kao loš proračun. ako i tog nekog odaljimo od nekog boljeg života, školovanja, sigurnosti roditeljskog doma i pozovemo ga da živi sa nama i suoči se u nekim ne tako lepim stvarima. da li imamo pravo da to od nekoga tražimo? možda on vidi bolje i jasnije stvari od nas samih i ne želi da se odrekne nekog lakšeg puta, jer ga teškoće svakako čekaju kasnije. a možda i mi sami ne uspemo da se izborimo sa svim tim...
au bre..sta ako sta ako..mozda ovo ono mozda ono
i kakav je to stav, imamo li pravo da on nekog trazimo..pa ne radi taj neko to zbog tebe nego zbog sebe..sve za ljubav..z:) u nekim mladima godinama i ja sam razmisljala tako, i zivela tako, i to je bio moj izbor i moj zivot, i ne kajem se ni sekunde.
kome je vaznije da bude na toplom i sigurnom kod mame i tate, ok bre. nek uziva.
svi mi imamo neke prioritete. i niciji nisu bolji ili gori.
i znas, ako se ne izborimo..makar smo pokusali. ziveli . nema sigurnih pogodaka. ako imamo lovu, mozda nas omete nesto drugo..mozda mozda...
suvise je tu nepoznatih. tesko je kalkulisati.
procenis, odlucis, i napred. bez kajanja.
 
au bre..sta ako sta ako..mozda ovo ono mozda ono
i kakav je to stav, imamo li pravo da on nekog trazimo..pa ne radi taj neko to zbog tebe nego zbog sebe..sve za ljubav..z:) u nekim mladima godinama i ja sam razmisljala tako, i zivela tako, i to je bio moj izbor i moj zivot, i ne kajem se ni sekunde.
kome je vaznije da bude na toplom i sigurnom kod mame i tate, ok bre. nek uziva.
svi mi imamo neke prioritete. i niciji nisu bolji ili gori.
i znas, ako se ne izborimo..makar smo pokusali. ziveli . nema sigurnih pogodaka. ako imamo lovu, mozda nas omete nesto drugo..mozda mozda...
suvise je tu nepoznatih. tesko je kalkulisati.
procenis, odlucis, i napred. bez kajanja.

pa jeste, proceniš se pa pogrešiš. ima i toga, tj moguće je. a onda nekoga uvučeš u težak život i probleme. to da mora da radi i ide u školu istovremeno, da se bori, a onda i ljubav može da postane tanja i nii nalika na ono na šta je ličila tada.
recimo, moguće je da oboje odlučite da ne želite da se neko meša, osamostalite zajdno, ulažete, gradite, a onda usled toga što ste se precenili kao i mogućnost da funkcionišete na taj način to nešto i prestane. a onda dolaze deobi i ko je koliko i šta doneo i doprineo u toj zajedničkoj priči.
postoji i deo u kojem se neko, usled protivljenja roditelja odluči da se odvoji, ali pomoć roditelja sa druge strane ostavlja pomalo gorak ukus toj strani sa koje ta pomoć izostaje.
odnosi i sam život nije crno-belo i svako ima različita iskustva, a mnogi, jer ja i znam mnoge nisu uspeli da ostvare osamostaljivanje iz nekih od ovih razloga, a mogući su i drugi.
da, nema sigurnih pogodaka i ja sam rekao da treba pokušati. ali sam pokušaj ne znači i uspeh...
možda je nešto što je uvek prisutno
 
na svu srecu tako nesto mi se nikad nije desilo :)

ali mislim i da kad im se ne bi svideo svoj decko, samo bi rekli zasto i kako, ali ne bi sprecavali i uticali na tu vezu, kao sto nikad nisu ni na sta uticali samo su iznosili svoja misljenja...
 
Poslednja izmena:
pa jeste, proceniš se pa pogrešiš. ima i toga, tj moguće je. a onda nekoga uvučeš u težak život i probleme. to da mora da radi i ide u školu istovremeno, da se bori, a onda i ljubav može da postane tanja i nii nalika na ono na šta je ličila tada.
recimo, moguće je da oboje odlučite da ne želite da se neko meša, osamostalite zajdno, ulažete, gradite, a onda usled toga što ste se precenili kao i mogućnost da funkcionišete na taj način to nešto i prestane. a onda dolaze deobi i ko je koliko i šta doneo i doprineo u toj zajedničkoj priči.
postoji i deo u kojem se neko, usled protivljenja roditelja odluči da se odvoji, ali pomoć roditelja sa druge strane ostavlja pomalo gorak ukus toj strani sa koje ta pomoć izostaje.
odnosi i sam život nije crno-belo i svako ima različita iskustva, a mnogi, jer ja i znam mnoge nisu uspeli da ostvare osamostaljivanje iz nekih od ovih razloga, a mogući su i drugi.
da, nema sigurnih pogodaka i ja sam rekao da treba pokušati. ali sam pokušaj ne znači i uspeh...
možda je nešto što je uvek prisutno
zivot prodje dok cekas savrsene uslove.
sve si ti u pravu, ali opet, ima mnogo onih koji su zagrizli, i guraju, i izrodili decu, i bore se..pa ako jednog dana i izbledi ljubav, ostaje ono prozivljeno, ostaju deca, ostaje ljubav koja je bila, uz koju smo rasli i sazrevali..
nije put dragocen zbog cilja, vec zbog dozivljenog usput
i sta je uspeh u zivotu? znas vrlo dobro da je to tako siroka tema...
ne znam, neko se osamostali i u roditeljskom domu, i preuzme ulogu hranioca i domacina..i to jeste normalno..neko se kao osamostali, a opet za svaku sitnicu trci kod mame i tate da place..
postoji jedna tacka u zivotu kad preuzmes odgovornost za sebe i svoje postupke, sto podrazumeva da samostalno donosis odluke i da nikom ne dozvoljavas da na njih utice. to je poenta cele moje price.
 
zivot prodje dok cekas savrsene uslove.
sve si ti u pravu, ali opet, ima mnogo onih koji su zagrizli, i guraju, i izrodili decu, i bore se..pa ako jednog dana i izbledi ljubav, ostaje ono prozivljeno, ostaju deca, ostaje ljubav koja je bila, uz koju smo rasli i sazrevali..
nije put dragocen zbog cilja, vec zbog dozivljenog usput
i sta je uspeh u zivotu? znas vrlo dobro da je to tako siroka tema...
ne znam, neko se osamostali i u roditeljskom domu, i preuzme ulogu hranioca i domacina..i to jeste normalno..neko se kao osamostali, a opet za svaku sitnicu trci kod mame i tate da place..
postoji jedna tacka u zivotu kad preuzmes odgovornost za sebe i svoje postupke, sto podrazumeva da samostalno donosis odluke i da nikom ne dozvoljavas da na njih utice. to je poenta cele moje price.

to je svima cilj
 
zivot prodje dok cekas savrsene uslove.
sve si ti u pravu, ali opet, ima mnogo onih koji su zagrizli, i guraju, i izrodili decu, i bore se..pa ako jednog dana i izbledi ljubav, ostaje ono prozivljeno, ostaju deca, ostaje ljubav koja je bila, uz koju smo rasli i sazrevali..
nije put dragocen zbog cilja, vec zbog dozivljenog usput
i sta je uspeh u zivotu? znas vrlo dobro da je to tako siroka tema...
ne znam, neko se osamostali i u roditeljskom domu, i preuzme ulogu hranioca i domacina..i to jeste normalno..neko se kao osamostali, a opet za svaku sitnicu trci kod mame i tate da place..
postoji jedna tacka u zivotu kad preuzmes odgovornost za sebe i svoje postupke, sto podrazumeva da samostalno donosis odluke i da nikom ne dozvoljavas da na njih utice. to je poenta cele moje price.

da, slažem se da ne treba čekati savršene uslove
ali, život je pun nepoznanica i ljudi nisu isti. neko čeka samo bolje uslove, neko ih ne čeka već se bori za njih, ali oni svakako ne dolaze. poenta onoga što sam hteo da kažem jeste da se svako odlučuje za neke poteze u životu, ali da neki potezi uvek ne donose samo dobro, iako se mi nadamo da će tako biti, pa samim tim i razumem deo priče u kojima neko ostaje, jer nije spreman da rizukuje previše, makar ne u tom trenutku, kao i deo onih koji su prihvatili odgovornost, nisu uspeli u nekom zajedničkom ili samostalnom životu (a razlozi mogu biti brojni i to ne govori samo o nečijoj nesposobnosti. kockice u životu se nekada slože pogrešno, koliko god se neko trudio da ih namesti), a povukli su i nekog drugog svojim insistiranjem i vizijom u to da će umeti da se izbore sa životom, da bi na samom kraju bili prisiljeni da se vrate u roditeljski dom.
kao što rekoh, samostalnost jeste cilj kojem treba težiti i za njega se boriti, ali nije lako, i ne treba osuđivati one koji su pokušali, pokušavaju, ili čekaju neku bolju priliku, priliku uopšte. svako je mudar za sebe i nikad se ne zna sa sigurnošću koji potezi su pravi, a koji mogu doneti više zla nego dobra, oboma. svako vaga i procenjuje na osnovu sebe i drugog, a greške u proceni su moguće...
osamostaliti se po meni ne znači samo biti domaćin i hranilac u roditeljskom domu, već imati svoj dom, daleko od bili kakvog uticaja roditelja, jer koliko god da se mi trudimo i ne dozvoljavamo im da se mešaju, njihovi uticaji su mogući, jer su tu u blizini i oni sami sebi ponekad daju za pravo da se umešaju, kao neko mudriji i straiji i neko ko nas je odhranio i uložio vreme, pažnju i novac u nas...
takođe, nisu i svi roditelji isti, ali postoje oni koji misle da mogu i imaju pravo da kontrolišu i usmeravaju svoju decu, koliko god da im se govori i pokazuje suprotno, oni ne vide drugu stranu medalje i nastavljaju ne obazirući se, misleći da su oni ti koji znaju, jer, oni su ti koji su se osamostalili, veruju u sebe i guraju, pa im se to prenese da dreba da guraju i ostale...
život je raznolik, lep i čudan u isto vreme, baš zbog nemogućnosti da se predvidi...
samo, ne treba usko gledati na ovu temu, kao i na bilo šta u životu uopšte...
to je ono što sam ja u suštini hteo da kažem. : )
 
dakle, kad ja kazem da covek kad tad MORA da preuzme odgovornost za svoje postupke, i osamostali se, to je usko?z:)

da. svako odlučuje šta bi trebao da uradi, na osnovu ličnog pristupa, a vi namećete pod moranjem Vaš stav da je to nužno za sve. neki, između života i nužnosti u njemu planiraju da ostvare nešto poput toga, a neki ne. neki ne pronalaze da je to nužnost i sasvim lako funkcionišu mnogo bolje od nekih koji su prihvatili život i odgovornost za svoje posupke. neki upravo u pratneru traže sigurnost. a kada neko preuzme odgovornost za svoje postupke, neretko povlači i ljude oko sebe, samim tim odgovara i za druge. taj koji je navikao na odgovornost i to da pokušava sam, često i jedini biva prozvan na odgovornost, dok neko ko je navukao da se provlači i da drugi odlučuju za njega, može da se vrati u roditeljski dom i započne ponovo, sa nekim ko ume da povuče bolje : )
pitanje je šta je dobro i šta se mora i svakako da nije isto svima.
možete govoriti u svoje ime i to izreći kao svoj motiv i lični stav. tada bi mi sasvim lepo leglo i ne bih ispisivao ovoliko : )
 
Verujem da su svi culi za Romea i Juliju, pricu o njihovoj ljubavi koja je uprkos svim preprekama, borbama i bozanskom hrabroscu ipak zavrsila tragicno...

E sada mene zanima, po onome, Montegi zasto si Montegi....i da je ime moje na papiru pocepao bih ga zbog tebe...

Da li ste vi nekada bili u toj situaciji da se roditelji vaseg partnera i/ili vasi protive vasoj vezi, vasom izboru itd? Sta ste cinili, da li ste odustajali, da li ste ih poslusali ili ste ipak bili samo svoji i odlucili boriti se za ljubav? Kako pristupiti takvoj situaciji?

Zatim, da li ste nekada imali druga, drugaricu, koji je recimo nedavno ostao bez partnera ili nesto sasvim trece i svaki dan vam kljoca kako vas ne valja, govori krupne i gadne stvari o njemu njoj kako bi i vi bili nesrecni kao on/ona jer joj/mu je dosta gledati vas kako ste srecni i zadovoljni? Kako se postaviti u toj situaciji i da li ste se prepustili tracevima i bockanjima ili ste oterali sve u picku materinu i resili da se borite za svoju ljubav?

nisam bila u situaciji da mi roditelji brane neku vezu. a opet, malogradjanski mentalitet moze da nadje milion razloga da nekomenesto brani. hocu da kazem da su i meni moji mozda mogli da nadju hiljadu razloga da mi brane neku vezu ali nisu jer su malo iznad zabokrecine usmrdelog balkanskog debilizma.
a ovo poslednje, o tom prijatelju koji ovo-ono...to ti nije prijatelj.
 
to je bilo vreme renesanse. davno proslo vreme iliti pluskvamperfekat:).
i to je bilo vreme ljubavi, doslovce. zivis i umres za nju, trece nema. vrema se promenila:)

ma i sada je vreme ljubavi kao i tada
i onda imao prevare, izdaje, koriscenje tudjih emocija pa i sada
samo mi se cini da je bilo vise iskrenosti
ili te voli ili te ne voli, ne zavlaci te, kao danas sto zavlace
 
e hvala na obavestenju:).
svaka epoha je pred ljude postavljala razlicite ideale,obrasce ponasanja, formirala licnosti po nekom kalupu, tada aktuelnom.
i kada je covecanstvo izaslo iz mracnog srednjeg veka, nazvanog tako zbog najmracnijih aspekata religioznog fanatizma, i kada je progledalo, predalo se ljubavi onako bezglavo i neiskusno, bas kao pubertetlija koji hrli emotivnom erupcijom u to nesto...tako je i drustvo tada, izasavsi na svetlost dana, bezglavo pojurilo u slobodnu ljubav, predano njoj bez iskustvenog kriterijuma niti kriticizma...i tako se hrlilo i volelo. predano i bez zadrske..
i da,pricam u celini,ako vec nisi shvatio.
 

Back
Top