Šiptari, Arnauti i Mirditi

gost 41715

Elita
Poruka
17.690
Postoji gomila teorija o albanskom poreklu, međutim iz nekog razloga jedan deo balkanske istorije je nekako ostao nezapažen.

Paralelno sa dolaskom Slovena i Bugara na Balkan dospeva narod Mardaita. Kako?

Suočen sa brojnim protivnicima posle smrti svog oca Marvana I, i pored brojnih pobeda, novi sirijski vladar Abd al-Malik (685-705) bio je prinuđen da sklopi primirje sa Vizantijom, dok učvrsti svoju vlast i porazi unutrašnje neprijatelje.

Obavezao se je da Vizantiji isporuči 365.000 zlatnika i hiljadu robova, a Vizantija je povukla 12.000 Mardaita.

Džon F. Haldon u svojoj knjizi ,,Vizantija u sedmom veku: Transformacija kulture” to ovako opisuje :

Zauzvrat, Mardaiti, koji su bili trn u oku muslimanskim vlastima u Severnoj Siriji i Libanu, jer su koristili svoja planinska uporišta kao bazu iz koje su pljačkali i napadali okolna sela, prebačeni su u zapadnu Malu Aziju. Vizantijski general Leonitus je krenuo protiv snaga Ibn az-Zubaira, sada i kalifovog i carevog zajedničkog neprijatelja, u Jermeniju, Iberiju i Kavkasku Albaniju, pustošeċi velike oblasti i zarobljavajuċi mnoge. To se je dogodilo 688/9.

Primirje na istoku i relativno povoljan položaj carstva, značio je da je Justinijan sada mogao da se posveti Balkanu. 687/8 trupe su prebačene iz Anadolije u Trakiju, a, veċ sledeċe godina je sam Justinijan poveo pohod protiv Slovena i Bugara, probivši se do Soluna i pokorivši veliki broj Slovena vizantijskoj vlasti. Stvarna situacija na Balkanu se ogleda u činjenici da je car morao da se bori ne bi li se probio od Trakije do Makedonije. Za carstvo je bio najznačajniji transfer velikog broja Slovena u Malu Aziju, a naročito u Bitiniju i Kapadokiju, gde su izgleda regrutovanu u provincijske armije, što se vidi po brojnim olovnim pečatima zvaničnika koji su bili zaduženi za njih. Justinijan je takođe sproveo transfer jednog dela populacije Kipra u oblast Kizika, koja je pretrpela teške posledice pod arapskom okupacijom 674-6, kao i transfer, veċ pomenutih, Mardaita na Peleponez, delove jugoistočnog priobalja Male Azije, ostrvo Kefaleniju i oblast oko značajne luke Nikopolja u Epiru.

I Mardaiti su kao i jedan od najpoznatijih albanskih klanova Mirditi ostali zabeleženi kao hrišċanski ratoborni gorštaci. Ja verujem da se ustvari radi o istim ljudima, jer pored svih sličnosti, očigledno da postoji istorijska veza.

Iako se poreklo samih Mardaita ne može sa sigurnošċu odrediti, jedna od teorija je da su Mardaiti pod imenom Mardi (po nekima ,,ljudi” ili ,,hrabri” ili ,,buntovnici” na persijskom) živeli još u persijskoj provinciji Mardini (Mardjeni). Po drugima je to bio samo opšti pežorativni termin koji se je odnosio na sve militantne gorštake i nomade, pre nego na neki određen narod.

Mardi se prvi put pojavljuju kao ratoborno nomadsko pleme koje pokorava Aleksandar Makedonski. Sledeċi put kao pleme koje pokorava parċanski kralj Fraat, koji deo Marda šalje kao vojnu posadu zaduženu za čuvanje Alksandrove (kaspijske) kapije (u kavkaskoj Albaniji).

Sami Mardaiti su po preseljenju prvobitno bili veslači vizantijske mornarice, a kasnije su prerasli u marince, t.j. pomorske vojnike.

Grčki Albanci sebe danas nazivaju Arvanitima, t.j. Arbanitima. Turci Albance nazivaju Arnavutima.

Pretpostavljam da bi oba termina (grčki i turski) mogla da vode poreklo od Arbanuti (Arvanuti). Grčka reč ,,naut”, kao i arapska reč ,,nuti”, znači ,,mornar”. Nisam baš siguran oko ovog Arba, ali bi eventualno moglo da se odnosi na stari grčki grad Arba, jugoistočno od Kefalonije. Dakle, nešto kao ,,arbanski mornari” ili ,,mornari iz Arbe”.

Tu svoju pretpostavku o mornarima bih nadovezao na pojam ,,Šiptar”. Iako to danas zvanično označava Albance kao ,,sinove orla”, kao Shqiptar, ranije su strani pisci beležili tu reč na razne načine kao skyptar, skiptar, itd.

S obzirom na prisustvo Gviskardovih Normana, bilo bi logično da su i oni prihvatili taj trend, jer u normanskom jeziku reč ,,eskipre” vodi poreklo od stare nordijske reči ,,skipari”, što znači mornar.

Genografski projekat bi mogao da da neke odgovore oko albanskog porekla, a voleo bih da neko ko se malo više razume u haplogrupe da svoje mišljenje.

Poznato je da je E-v13 najbrojnija na Kosovu. Video sam temu u vezi toga na nekom forumu (potražiċu, ako neko insistira), gde Stiven Bird (tip koji je objavio teoriju o vezi između E-V13 na Balkanu i u Britaniji), kaže da ga zbunjuje to što Albanci tvrde da su starosedeoci Balkana, a uprkos tome ,,prema objavljenim genetskim studijama, čini se da je broj varijacija u E3b1a2 genetskim profilima Albanaca nizak u poređenju sa Apulijom (južna Italija) ili Makedonijom. To obično ukazuje na ,,mlađu” (skoriju) populaciju".

Takođe I1b (I2 ili kako god da se sada zove), koju vezuju za Ilire, Dinarce ili… postoji u Bosni, Hrvatskoj, Srbiji i Albaniji (tim redom po zastupljenosti), međutim na Kosovu jedva da se javlja.

Ako je E-v13 najbrojnija na Kosovu, a za razliku od Albanije i Srbije ima neuporedivo malo I1b, i ako se uzme u obzir ono što je Bird rekao, zar to ne bi značilo da je E-v13 naknadno dospela na Balkan?

Van Balkana, E-v13 se javlja u znatnom broju između ostalog i među Druzinima (Druzima), koji su zatvorena versko-etnička zajednica koja vekovima ne prima nove članove u svoju veru/narod. Ratoboran planinski narod, dakle jako slični nekadašnjim Mardaitima i donekle današnjim Albancima.

Embedded media from this media site is no longer available
 
Poslednja izmena:
cestitam Milanne
otkrio si pravu istinu od albancima
(mozda je vec i bila otkrivena!?)
mada sumnjam da ce ona berlinsko becka skola to prihvatiti
e imam jedno pitanje za tebe:
postoji ona podela na KENTUM i SATEM jezike (valjda se tako zovu)
albanski spada u satem
da li jezici iz kraja odakle su albanci dosli spadaju u satem?
mislim da bi trebalo ozb da se shvati ovo....
cak i da se iznese bb skoli????
 
cestitam Milanne
otkrio si pravu istinu od albancima
(mozda je vec i bila otkrivena!?)
mada sumnjam da ce ona berlinsko becka skola to prihvatiti
e imam jedno pitanje za tebe:
postoji ona podela na KENTUM i SATEM jezike (valjda se tako zovu)
albanski spada u satem
da li jezici iz kraja odakle su albanci dosli spadaju u satem?
mislim da bi trebalo ozb da se shvati ovo....
cak i da se iznese bb skoli????

Naravno da austrougarska škola to nikad ne bi prihvatila, kao što ni grčki, pa ni srpski autori nikad nisu ni pomenuli tu moguċnost.

Ranije su učeni ljudi bili u sprezi sa crkvom, a uopšte ne sumnjam da su i katolici, a i pravoslavci bili spremni da ,,prigrle” albanski narod u svoje stado, pa što ljudi da veruju da su došli tamo odnekud, kad smo svi oduvek bili ovde složna braċa. :)

Iz sličnih razloga su svi na Balkanu nikli, proklijali iz zemlje i bili izuzeti od procesa migracija.

Kao što rekoh, poreklo Mardaita nije najjasnije utvrđeno, ali postoji moguċnost da su potomci persijskih Marda. Pitanje je kojim su jezikom govorili…

Ukoliko je u pitanju sirijski, stvarno ne znam u koju grupu taj jezik spada. Trebalo bi da je to neki dijalekt aramejskog ili tako nešto…

A ako se radi o persijskom ili jermenskom jeziku (jer su u Kilikiji živeli zajedno sa Jermenima), onda je u pitanju satemski jezik.
 
Poslednja izmena:
Naravno da austrougarska škola to nikad ne bi prihvatila, kao što ni grčki, pa ni srpski autori nikad nisu ni pomenuli tu moguċnost.

Ranije su učeni ljudi bili u sprezi sa crkvom, a uopšte ne sumnjam da su i katolici, a i pravoslavci bili spremni da ,,prigrle” albanski narod u svoje stado, pa što ljudi da veruju da su došli tamo odnekud, kad smo svi oduvek bili ovde složna braċa. :)

Iz sličnih razloga su svi na Balkanu nikli, proklijali iz zemlje i bili izuzeti od procesa migracija.

Kao što rekoh, poreklo Mardaita nije najjasnije utvrđeno, ali postoji moguċnost da su potomci persijskih Marda. Pitanje je kojim su jezikom govorili…

Ukoliko je u pitanju sirijski, stvarno ne znam u koju grupu taj jezik spada. Trebalo bi da je to neki dijalekt aramejskog ili tako nešto…

A ako se radi o persijskom ili jermenskom jeziku (jer su u Kilikiji živeli zajedno sa Jermenima), onda je u pitanju satemski jezik.


sad samo jos treba dokazati slicnost albanskog i aramenskog/sirijskog/persijskog....z:dm3:

ali ozb,da li postoje sanse da neko iznese to bb skoli,npr neki nas ozb naucnik?
 
sad samo jos treba dokazati slicnost albanskog i aramenskog/sirijskog/persijskog....z:dm3:

ali ozb,da li postoje sanse da neko iznese to bb skoli,npr neki nas ozb naucnik?

Ne mora da znači. Postoji gomila jezika koji su veċ u izumiranju, gde jedno selo ili čak samo još jedan jedini čovek pamte taj jezik. S obzirom da su bili planinska zajednica verovatno su bili izolovani od okolnih naroda, pa postoji moguċnost da su se služili jezikom veċine, a očuvali neki svoj jezik za ,,unutrašnju” upotrebu.

Nešto od toga se beleži, nešto ċe verovatno otiċi u zaborav.

Znam da sam na ,,Projektu Rastko” (bar mislim da je to bilo tamo) pročitao da je neki beogradski professor arheologije (ako se ne varam… još pokušavam da nađem tu stranicu) takođe povezivao Albance sa Mardaitima, ali ne znam koliko je daleko otišao u tome.

Viđao sam isto da neki makedonski sajt poistoveċuje Gege i Mardaite.
 
Poslednja izmena:
Ne mora da znači. Postoji gomila jezika koji su veċ u izumiranju, gde jedno selo ili čak samo još jedan jedini čovek pamte taj jezik. S obzirom da su bili planinska zajednica verovatno su bili izolovani od okolnih naroda, pa postoji moguċnost da su se služili jezikom veċine, a očuvali neki svoj jezik za ,,unutrašnju” upotrebu.

Nešto od toga se beleži, nešto ċe verovatno otiċi u zaborav.

Znam da sam na ,,Projektu Rastko” (bar mislim da je to bilo tamo) pročitao da je neki beogradski professor arheologije (ako se ne varam… još pokušavam da nađem tu stranicu) takođe povezivao Albance sa Mardaitima, ali ne znam koliko je daleko otišao u tome.

Viđao sam isto da neki makedonski sajt poistoveċuje Gege i Mardaite.


na temi haplogrupe u ovom pdf-u vidi se da gege i kosovski albanci spadaju u posebnu grupu....
potvrdjuje tvoju teoriju i tih makedonca
 
Добро је прочитати и ово:

Poreklo Albanaca?
1 2 3 4 5 (4 votes) Sunday, 03 February 2008
Bez obzira na prošlogodišnji naučni skup u Valjevu, u zvaničnim naučnim krugovima danas postoje dve struje koje zastupaju oprečna mišljenja po pitanju etničkog porekla Albanaca, tj. kako sami sebe nazivaju – Šćipetara: ili da vode direktno poreklo od (preživelih i neasimilovanih) balkanskih starosedelaca Ilira (nakon seobe Slovena na Balkan) ili da su poreklom sa Kavkaza (dakle došljaci a ne starosedeoci).
Sa kvalitativno-metodološke tačke gledišta ova “kavkaska” teorija ima više naučnih osnova jer je zasnovana na bar nekim istorijskim izvorima za razliku od one prve “ilirske” (čiji su inače najvatreniji pobornici upravo Albanci iz sasvim razumljivih političkih razloga). Naime, zasigurno se zna u istorijskoj nauci da je u antičkim vremenima (npr. za vreme Aleksandra Makedonskog) postojala zemlja Albanija na Kavkazu čiji je vladar doneo darove Aleksandru kada je ovaj prolazio severnim Iranom jureći persijskog kralja Darija III. Ključni srednjevekovni izvor koji nam govori o dolasku Albanaca na Balkan je vizantijski hroničar i državni službenik Mihailo Ataliota koji je opisao vizantijsku povest od godine 1034. do 1078.
Prema njegovom pisanju, vizantijski zapovednik Sicilije, Đorđe Manijak je u nameri da silom zauzme carigradski presto krenuo sa svojom vojskom 1043. g. u kojoj su bili i sicilijanski Albanci (naseljeni na Siciliji sa Kavkaza od strane Arapa) sa ženama i decom. Nakon vojnog poraza od strane legitimnog carskog zapovednika kod Dorjanskoj jezera sicilijanski Albanci su zamolili lokalne Srbe da im dozvole da se nasele u obližnjim planinama što su im ovi i dozvolili. Tako su se prema ovom vizantijskom izvoru, kavkasko-sicilijanski Albanci (na turskom Arnauti – “oni koji se nisu vratili”) naselili u oblasti severoistočno od grada Elbasana. Albanski jezik se inače u istorijskim izvorima pominje po prvi put kasno: tek godine 1285 kao “lingua albanesesca” u jednom dubrovačkom rukopisu. Ipak, da se etnonim Albanci ne mora vezivati samo za danas nam poznate Albance/Šiptare/Arbanase govore nam vizantijski izvori iz IX veka u kojima se etnonimom “Albani” nazivaju slovenski stanovnici iz okoline grada Drača. Na kraju, sasvim je razumljivo zašto albanska albanologija odbacuje “kavkasko” a govori samo o “ilirskom” poreklu Albanaca – pored etničkog želi se zacementirati tapija nad Kosmetom (čiji su toponimi skoro isključivo slovensko-srpski) i na osnovu starijeg povesnog prava u odnosu na Srbe pred međunarodnom naučnom javnošću. Ipak, “kavkaska” teorija o etnogenezi Albanaca ima jednu (ali naučno vrednu) prednost u odnosu na “ilirsku” teoriju: zasnovana je na najmanje dva direktna verodostojna istorijska izvora dok se teorija o “ilirskom” poreklu Albanaca ne zasniva ni na jednom.

docent dr. Vladislav B. Sotirović
istoričar i filolog
Univerzitet u Viljnusu, Litvanija



K O S U
A L B A N C I ?

- studije o poreklu Albanaca -

Sve što kaže Akademik Burović o poreklu Albanaca znamo mi to od vremena, pre njega i bolje od njega, ali sada nije vreme da se to kaže. Treba da prethodno ujedinimo Kosovo sa Albanijom, pa ćemo tada i mi to priznati.

Akademija nauka Albanije
 
Poslednja izmena:
Још један прилог о пореклу Албанаца:

Наслов: Odakle su albanci (Poreklo) ? Tue Sep 16, 2008 9:17 pm

--------------------------------------------------------------------------------

Народ који ми Срби називамо Арбанасима, странци Албанцима, а они сами
себе називају Шћипетарима, пореклом је са Кавказа. У античком времену
била је позната једна земља на Кавказу под именом Албанија. Тако су је
називали странци, али не и њени становници, баш као и данас ову
Албанију. Савремену Албанију њени становници називају Шћиперија.
Албанија на Каквазу налазила се на источним падинама ове планине,
између Каспијског мора и врха Кавказа. Са њене јужне стране почињала је
од Апшеронског Полуострва, на коме се налази савремени азербејyански
град Баку. Северно од Албаније налазила се земља Алана, северозападно
су били Ибери, а западно и јужно од Албаније налазили су се Јермени.
Јужни део те античке Албаније припада данас Азербејyану, а северни део
Русији. Постојао је један град под именом Албана на обали Каспијског
мора између савремених градова Дивичија и Дербента. По имену овог града
земља у његовом залеђу добила је име Албанија.
Једино по чему
је та стара Албанија била позната јесу велики и опасни пси, такозвани
кавкаски овчари. У време када је Александар Велики освајао Азију пред
њега је изашао неки владар Албаније и поклонио му једног великог пса.
Кавкаска Албанија је била једна врло кршевита и сиромашна земља па као
таква није привлачила освајаче.
У осмом веку Арапи су запосели
земље око Каспијског мора и иза Каваза. Тамошње домородачко
становништво су превели у ислам и водили са собом као помоћне чете у
борби са хришћанима. На Средоземном мору вођене су честе борбе између
Арапа, као представника ислама и Ромеја, (Византиј&#1077 као
представника хришћанства. Арапи су отели од Ромеја већи део Сицилије и
један део јужне Италије, па да би ојачали исламско становништво у овим
земљама довели су један део становништва из кавкаске Албаније. Арапско
освајање Сицилије трајало је дуго времена од 827. до 878. године.
Сицилија је подељена на два дела, исламски део и хришћански део, па
отуда и назив Две Сицилије. Хришћани су били потиснути у североисточни
део острва. Византија је на томе делу острва држала знатне војне снаге.
Византинци су успели да преотму од Арапа један део острва и ту су
затекли исламизиране Албанце. У већини случајева вратили су их поново у
хришћанство.
Византија је, 1042. године, напала Србију и
послала своје две војске кроз Епир, дуж приморја. Тадашњи млади цар
Србије, Војислав, сатро је у две битке византијску војску. Овај тежак
пораз у рату са Србијом изазвао је нереде у Цариграду. Византијски
војни заповедник на Сицилији, по имену Ђорђе звани Манијак, одлучио се
на побуну са жељом да узме власт у Цариграду. Укрцао је своју војску на
лађе и један део Албанаца које је узео са собом као помоћне чете. Они
су са собом водили и своје жене и децу. Са том шареном војском искрцао
се у Драчу марта месеца 1043. године. Како је Србија тада била у ратном
односу са Византијом, Манијак је рачунао бар на неке српске симпатије.
Манијак је довео са собом само један мали део Албанаца, већина њих је
остала на Сицилији и у јужној Италији. Сви су временом покрштени и
италијанизирани, тако да се код њих данас задржало само сећање на
њихово порекло. То сећање на њихово албанско порекло задржало се више
код оног дела људи који су се одселили из Италије у Америку, него код
оног дела који је остао у Италији.
После искрцавања у Драчу
Манијак је кренуо са својом војском у правцу Цариграда. Византијска
војска, која је остала верна својој влади, пресрела је Манијака код
Дојранског Језера и ту је дошло до велике битке у којој је Манијак
погинуо. После његове погибије преостала његова војска се предала.
Византинци су примили Манијакове византијске војнике, али не и странце,
Албанце. Ови нису могли да се врате натраг нити су имали куд да иду,
нашли су се као бродоломници на туђој земљи. Молили су Србе да им
дозволе да се населе негде у планинама где би могли да живе од
сточарства, пошто су они иначе били по традицији сточари. Срби су им
дозволили да се населе у брдовитом пределу око места Рабана који се
налазио североисточно од Елбасана, у подножју планине Јабланице. То је
био један опустео и готово ненасељен предео. Албанци су гајили стоку и
за себе и за Србе и то је било њихово занимање у Србији кроз цео средњи
век.
По Рабану ми смо их називали Рабанаси, односно Арбанаси,
како их и данас зовемо. Странци су их звали Албанцима и то из два
разлога. Зато што су знали њихово порекло из кавкаске Албаније и зато
што су са њима дошли први пут у додир на пределу Белиграда испод
Томора. Белиград су Латини називали Албом, што је превод његовог
српског имена на латински језик. Турци су их називали Арнаутима, што на
арапском значи - „они који се нису вратили." Они се стварно нису
вратили, остали су у Србији. Сами Арбанаси нису за себе употребљавали
ни једно од тих имена, они се називају Шћипетари, асвоју земљу
Шћиперија. На њиховом језику реч шћипе или шкипе значи крш, брда или
комове. Шћипетар се може превести на српски језик са Брђанин.
Аустроугарски писци су, крајем 19. и почетком 20. века, намерно давали
погрешно тумачење значења имена Шћиперија, уместо земљом брђана,
називали је „земљом орлова„. То је требало да пред светом да Арбанасима
неко племенитије порекло њиховог народног имена.

Главни сведок
довођења Албанаца у Србију, од стране Ђорђа Манијака, био је савременик
тих догађаја, византијски виши државни чиновник и историчар Михаило
Аталиота. Он је описао догађаје у Византији од 1034. до 1078. године. У
његовом делу Албанци се узгредно помињу од 9 до 20 странице.(1)
 
Ovo je zanimljiva tema. Vec sam pisao u poslednjem tekstu o jeziku da obelodanjivanje da Srbi nisu Sloveni vec je uslo u mnoge svetske enciklopedije. Mnoge zanimljive stvari se mogu naci i na forumima. Ono sto je npr. zanimljivo je da se sve vise mogu naci Albanci koji tvrde da su Srbi albanskog porekla! Naravno, mladi Albanci gledaju podatke o haplogrupama, povezuju stvari i ova teza im se svidja.

Ponavljam primer sa jednog foruma, ovo pise jedan Albanac:

“It is clear todays Serbs are of albanian origin!!!

It is funny that when one reads what some Serbs write here than a viewer might get an impression that Serbs are these blond and blue eyed people, almost a Nordic population in a sea of darker Balkan population.

Reality is that most Serbs are clearly Albanian (illyrian) by origin judging solely on their appearance and mentality but made Slavic by invaders and the fact is that most have no similarity in appearance with actual Slavs such as Polish people for example. Albanians are also Dalmatians, Herzegovina, Bosnia and Krajina populations. again judging solely on appearance and mentality (whether Serbs, Croats or Bosniaks)”.

Od istog autora:

”that many serbs are indeed of illyrian (albanian origin) can be seen in the bellow picture of a bosnian serb who is of Dinaric race (as majority of Serbs and Albanians) and noone would have even confused this individual for a actual slav such as a Pole for example”.

Tekst koji dalje pisem sadrzi sledece: “Srbi su Dinarci dok se za Albance to ne moze reci posto nemaju izrazenu originalnu balkansku haplogrupu. Izvorno Albanci Toske su najverovatnije Epirci, prakticno Grci. Ali Albanci i Grci se mogu smatrati Balkancima. Tacno je da je njihova dominantna haplogrupa balkanska modifikacija haplogrupe koja je izvorno neevropska ali mislim da je nedostojno to sto na mnogim forumima danas Grke i Albance nazivaju neevropljanima, da ne kazem i nekim pogrdnijim imenima. Medjutim ne moze se jos objasniti odakle poticu Albanci Gege koji cine skoro svo albansko stanovnistvo na Kosovu. Moguce je da je delom u tu populaciju usla neka druga populacija koja je nebalkanska i verovatno neevropska (verovatno istocno Sredozemlje, mada moze biti i neka druga mediteranska oblast).”

Milanne je moguce na putu da resi odakle poticu Albanci Gege! Jasno je da Albanci ne mogu biti Iliri jer nemaju dinarsku haplogrupu. Jasno je i da Albancima odgovara da kazu da su sto blizi Srbima jer jedino preko Srba sebe mogu barem posredno povezati sa Ilirima (i sa belcima). Ali treba biti realan i reci: Albanci nisu sa Kavkaza. Izarazene haplogrupe Albanaca nemaju nista sto bi ih povezalo sa kavkaskim haplogrupama.

Istrazujuci haplogrupe locirao sam kao najverovatnije poreklo Albanaca Gega (ili populacije koje je usla u “korpus” Albanaca Gega) prostor Istocnog Sredozemlja. Milanne je koristeci druge tragove dosao do teze da Albanci Gege poticu sa prostora Severne Sirije i Libana.

Pitace se neki, ako su Albanci Toske zaista Epirci a Albanci Gege, barem delom, narod sa prostora Severne Sirije/Libana, kako su se uklopili u jedan narod. Ponovo se dolazi do teme jezika koja je nezaobilazna.

I ponovo: Jezik ne odredjuje poreklo. Da li je neko istrazivao kako je nastao danasnji albanski jezik? On je radjen na vestacki nacin i iz politickih razloga, to je mesavina vise jezika. Jedan deo albanskog je zapravo latinski. Primer: “jeste” ili “je” na albanskom se kaze “ёshtё”. Da li Epirci ili npr. neko u Severnoj Siriji ili Libanu kaze nesto slicno? Ne. Zato sto albansko “ёshtё” je samo iskrivljeno ili modifikovano latinsko “est”.

Vec sam dugo pisao o tome da je danasnji srpski jezik izvorno nastao od jezika Solunskih Slovena koji su kao podlogu uzeli Cirilo i Metodije i i taj jezik se putem crkve sirio medju dinarskim (srpskim) stanovnistvom.

Milanne, to sto si izneo zaista ima osnova, zanimljiva je i ozbiljna teza i to treba istrazivati.
 
Ponavljam primer sa jednog foruma, ovo pise jedan Albanac:

“It is clear todays Serbs are of albanian origin!!!
It is funny that when one reads what some Serbs write here than a viewer might get an impression that Serbs are these blond and blue eyed people, almost a Nordic population in a sea of darker Balkan population.
Reality is that most Serbs are clearly Albanian (illyrian) by origin judging solely on their appearance and mentality but made Slavic by invaders and the fact is that most have no similarity in appearance with actual Slavs such as Polish people for example. Albanians are also Dalmatians, Herzegovina, Bosnia and Krajina populations. again judging solely on appearance and mentality (whether Serbs, Croats or Bosniaks)”.

Od istog autora:
”that many serbs are indeed of illyrian (albanian origin) can be seen in the bellow picture of a bosnian serb who is of Dinaric race (as majority of Serbs and Albanians) and noone would have even confused this individual for a actual slav such as a Pole for example”.
.

Испаде да су Србима преци Албанци. Какве ли глупости, рекао бих: глупост на научној основи. Добру представу о томе ко су Албанци даје Проф.др Каплан Буровић, дисидент и велики историчар, који је побио све теорије појединих албанских историчара да су Албанци аутохтони на овим просторима. Мишљење о Каплану Буровићу дали су:

Sve što kaže Akademik Burović o poreklu Albanaca znamo mi to od vremena, pre njega i bolje od njega, ali sada nije vreme da se to kaže. Treba da prethodno ujedinimo Kosovo sa Albanijom, pa ćemo tada i mi to priznati.
Akademija nauka Albanije

Stavovi Kaplana BUROVIĆA za albanološke probleme, posebno za problem porekla Albanaca, treba da se pozdrave najtoplije, dok studije koje objavljuje on u vezi tih problema treba da se propagandiraju u čitavom naučnom svetu.
Dr Vinçenx GOLLETTI
- albanski akademik

Od Kaplana BUROVIĆA učili su i uče ne samo obični ljudi, već i studenti, književnici, profesori universiteta, pa i akademici Albanije.
Idriz ZEQIRAJ
- albanski publicista

L’historien et dissident Kaplan Burovich est une source digne de confiance pour l’histoire albanaise (Istoricar i disident Kaplan Burovic je izvor dostojan poverenja za albansku istoriju).
Prof. Dr Fox MULDER
- akademik
 
Ziko39, Albancima je jasno da haplogrupe pokazuju da njihovo poreklo nije ilirsko (autotohno balkansko). Zato na pojedinim forumima pokusavaju da dovedu u nekakvu vezu sebe sa Srbima. Ali to nema osnovu zato sto kosovski Albanci (koji su Gege) skoro da nemaju zastupljenu originalnu balkansku haplogrupu. Licno sam izneo tezu da su Albanci Gege najverovatnije poreklom iz Istocnog Sredozemlja, na osnovu analize haplogrupa. Milanne je na osnovu drugih tragova izneo tezu da su Albanci Gege iz Severne Sirije ili Libana, sto se opet veoma dobro poklapa sa haplogrupama. S druge strane vec prilicno pouzdano se moze izvesti zakljucak da su Albanci Toske – Epirci (prakticno Grci). Ovo je logicno i ne samo na osnovu haplogrupa. Citaoci mogu da pogledaju stare istorijske karte. Jos danas se Severni Epir nalazi u Albaniji.
 
Opet Đoka Manijak, Kavkaska Albanija i Albanoi...

Što se Kavkaske Albanije tiče, veċ sam pomenuo Marde sa planine Elburz/Alborz To su potencijalni preci Mardaita, a neki posle pokoravanja od Strane Fraata I u 2. veku pre n.e. poslati da čuvaju važan kavkaski prolaz (tzv. albansku, kavkasku, kaspijusku itd. kapiju) od najezde skitskih konjanika.

‘Ajde što se Albanci pozivaju na Albanoe, al’ pazi ovog našeg profu bisera – Albanoi bili Sloveni… :(


Skoro sam našao zanimljivo objašnjenje tog pojma.

Evolucija normanskog identiteta, 911-1154, Nik Veber

Grčka percepcija

Pojam sličnosti između Normana i Francuza, kao i nedostatak razlike između ta dva, prilično je uporna među svim rasama sa kojima su Normani stupali u kontakt u oblasti južne Italije. Zaista, Grcima su Normani i Franci, izgleda, stvarno bili jedan te isti narod, a često, ne samo da se nisu razlikovali međusobno, veċ ni od drugih stranih grupa sa kojima su vizantijski Grci bili u dodiru. Ovaj nedostatak interesovanja za negrčke narode odrazio se je na nedoslednost imena koja koriste vizantijski pisci toga doba kada se bave Normanima ili onima koji su se sa njima borili. Znamo, na primer, da pojam ,,Franak” može da se odnosi na hrišċanske narode uopšte (baš kao i u svetoj zemlji), a njegova uobičajena upotreba se je odnosila na one koji su živeli na severu Alpa ili su otud došli. Promenljivost ovog pojma je lako uočljiva: Jovan Skilica, vizantijski hroničar, bavio se je onim Normanima koji su bili u službi Đorđa Manijakesa kao franački vojnici, a izvor iz 1070-ih pominje Roberta ,,Franka” kada govori o Robertu Gviskardu.Uz ova ,,franačka” imena (Frangoi, itd.), Normani su se mogli naċi i pod nazivom Albanoi (stranci), simahoi (saveznici), simahikon (podrška), etnikoi (stranci) ili mistoforoi/-forikon (plaċenici). Na kraju, imamo razne upotrebe Normana, Franaka, Kelta i Latina kod Ane Komnene za opisivanje, kako se čini, upravo tih istih ljudi.
Mada se takva raznovrsnost isprva može činiti neprihvatljivom, veliki broj imena koja su se mogla koristiti za opis Normana pružaju nam neke važne podatke o načinu na koji su vizantijski savremenici gledali na Normane. Možda je pojam ,,Albanoi”, koji je koristio hroničar Mihajlo Atelait (koji je napisao svedočanstvo o događajima kojima je prisustvovao od 1034 do 1079) da opiše jednu od dve grupe ljudi koje su živele blizu vizantijskih teritorija u Italiji; ona druga grupa bili su Latinoi. Kada se ovo uporedi sa terminologijom Jovana Skilice (pisanom u drugoj polovini jedanaestog veka), koji koristi Frangoi i Italoi za opis istih ljudi i zapaža da je Frangoe predvodio neki Arduin, postaje jasno da su ljudi na koje se je ,,Arbanoi” odnosilo bili Normani. Ipak, ,,Albanoi”, očito, nije izvorno grčka reč niti je čisto etnički pojam, veċ, zapravo, zajednička imenica – albanoi – što odgovara srednjevekovnom latinskom ,,albanus”, što znači ,,stranci” ili ,,ljudi iz drugih nadležnosti”. Nema sumnje da je kao reč latinskog porekla dospela u Grčku preko vizantijske administracije iz njihovih italijanskih teritorija.
Međutim, po Lučiju Melacu, postoje ,,dobre osnove za pretpostavku da su Normani, po doseljenju u južnu Italiju, izvesno vreme koristili ime ,albani’ kada govore o sebi”. Osnova za Melacov argument je izgovor i pojava reči ,,albanus u grčkom άλβανοί, a ne άλβανοί. Naglasak na zadnjem slogu, umesto na predzadnjem, kao što bi se očekivalo, ukazuje na poreklo koje ne proizilazi od latinske reči albáni, u skladu sa uobičajenim latinskim akcentovanjem, veċ od albani.Ovakav izgovor, dakle, mora da je proizvod latinskog oblika sa naročitim stranim naglaskom, a to se može objasniti onima čiji je maternji jezik bio starofrancuski, iz koga su preneli naviku naglašavanja poslednjeg sloga. Tako da izgleda da dokazi zaista podržavaju Melacovu hipotezu, ali ima li to smisla?
Veċ smo videli da su tokom naseljavanja u Normandiji, ,,proto-Normani” prihvatili ime koje su im nadenuli Franci, a ni ovde situacija nije naročito različita. Međutim, mora se uzeti u obzir da su novi doseljenici u Italiji i na Siciliji sebe jasno nazivali Normanima do kraja jedanaestog veka, što je očigledno iz spisa Amatusa od Montekazina i Džefrija Malatera. Ovo upotrebu naziva ,,albani” čini teško shvatljivom. Melaco smatra da ,,albani” možda ima veze sa elementom ,,waringi” u ,,Varangijanac”, i delom očuvanog germanskog običajnog prava, koje se tiče naseljavanja osvajača/plaċenika na novoj teritoriji; na ovo treba pridodati činjenicu da ,,albanus” ima gore pomenute pravne konotacije. Ipak, i on sam zapaža da Normani mora da su prihvatili ime ,,albani” / ,,albanoi”, ,,dok njihove vođe nisu uspele da im ispune žarku želju da se domognu parčeta zemlje i tako postanu deo složenog odnosa sila”; međutim, može se videti da je pojam ,,Varangijanac” ostao u upotrebi. Umesto da objašnjava situaciju, ovo ukazuje na to da je složena zakonska paralela (koja se uveliko oslanja na normansko pamċenje germanskog običaja do četvrtog kolena, pa nadalje) zapravo previše slošena: Normane su jednostavno nazivali strancima, sve dok nisu prestali da ih doživljavaju kao takve.
Ovo, naravno, pokreċe pitanje zašto su Normani, uopšte, prihvatali ovaj naziv. Čini se da odgovor opet leži u poimanju, kako Grka, tako i samih Normana. Ne sme se smetnuti s uma, da je broj Normana u italijanskoj areni, ustvari, bio jako mali, tek nekoliko stotina ljudi. Ne samo da je to malo njih bilo razdvojeno na još manje grupe, veċ im je nedostajalo i ugledno vođstvo njihove sopstvene narodnosti; čakštoviše, u početku im je nedostajao i ugled, koji su kasnije stekli u Južnoj Italiji i na Siciliji, a kao novopridošle, starosedelačko stanovništvo te oblasti ih je lako moglo označiti kao strance. Sličnosti sa naseljavanjem Normandije opet ukazuju da je model, koji je najbolji za objašnjavanje odnosa između Normana i Grka, model manjinskih situacija. Svakako da se postupanje sa Normanima kao sa došljacima i strancima, otelotvoreno u pojmu ,,albani”, dobro uklapa u takav model, kao i Normansko prihvatanje ove ,,negativne” etikete kao obeležja njihovog naroda.
Podstrek da se prihvati takva definicija, očigledno, zahteva da ona ima neku namenu, a prihvatanje ovog pojma od samih Normana bi, pod takvim okolnostima, poslužilo u razne svrhe. Kao prvo, pružilo bi im oseċaj jedinstva, kao i oseċaj posebnosti, koji je bio opšte prepoznatljiv u ovoj oblasti – kako spolja, tako i iznutra. Teško je ozbiljno se predstaviti, ako se izjava, ,,Ja sam Norman” dočeka odgovorom, ,,Baš lepo. A šta je to Norman?”, što bi značilo da ime ,,Norman” nije imalo izričito značenje u kulturi sagovornika. Rezultat takve situacije bi nesumnjivo bilo smatranje ,,Normana” tek još jednim stranim plaċenikom, pojmom, koji je u toj sredini bio od značaja kao i bilo šta drugo.
Dakle, da bi Normani sebi izgradili identitet, koji su Grci razumeli, bilo je razumljivo da to urade po uslovima samih Grka; Normani su, kao manjina, mogli da očekuju da ċe biti definisani po uslovima društvenog uređenja veċinske grupe. Mora se imati na umu da su Normani, kada su Grci u pitanju, imali posla sa narodom, koji je bio više nego sreċan da bilo kome ili bilo čemu, što se nije uklpalo u prethodno uređene kategorije civilizovanog društva, prikače termin ,,varavarin / varvarski”. Osim toga, postupak nazivanja sebe strancem otklanja svako poimanje pretnje, koje bi moglo proisteċi iz shvatanja da je taj stalni dotok pridošlica bio prvenstveno jedan narod, koji nije težio da se uključi u politiku te oblasti, veċ da je dugoročno kontroliše.

Dakle, Albanoi su, ustvari, bili Normani, plaċenici u službi Vizantije.
 
Poslednja izmena:
OK. Ljudi,nemojte me pogresno shvatiti. Ali,ja gotovo nista od ovoga sto ste napricali ne kapiram. Zaista me interesuje. Ali jel mozete to da malko pojasnite,onako na srpskom,malkice skraceno. Ko su Albanci,ko su Mardaiti,odakle su dosli,da li su oni u stvari jedan te isti narod? Da li su zaista na Balkanu pre Srba jer ja sam slusao jedan clanak o tome da su Arnauti,Siptari iliti Scipetari,krenuli na zapad jureci nekoga ili bezeci od nekoga,nisam siguran. Dosli su do Sicilije uglavnom,a onda su bili zaustavljeni i vraceni nazad. Posto nisu mogli nazad a nisu mogli ni napred,ostali su sami na nicijoj zemlji. I onda im je Stefan Nemanja dao zemlju na jugu i dozvolio da zive kao ovcari,sto i jesu bili sve do dvadesetog veka. Molim vas objasnite mi i pojasnite ali malkice uprosceno jer sam iscitavao ove gore tekstove par puta i pola nisam zapamtio a kamoli razumeo.
 
Vec smo istakli da su Albanci Toske veoma slicni Grcima. Po svoj prilici oni su poreklom Epirci. Razlika medjutim nastupa kod kosovskih Albanaca koji su uglavnom Albanci Gege, koji se dosta razlikuju i u odnosu na Grke i na Albance Toske. Naravno, kada se gledaju podaci haplogrupa za Albaniju, oni su integralni (ukljuceni su i Toske i Gege) tako da se tek na osnovu analize haplogrupa kosovskih Albanaca moze primetiti razlika. Izgleda da je u korpus Albanaca Gega dobrim delom usla neka piopulacija iz Istocnog Sredozemlja. Milanne moze biti u pravu da je u pitanju populacija iz Libana ili Severne Sirije, i to je najpribliznije prema sopstvenim analizama (eventualno sam uzeo u obzir i Mediteran juzne Turske). Znaci Albanci niti Grci ne mogu biti Normani, ali posto ima prilicno zapadnoevropske haplogrupe na Balkanu najverovatnije ona potice od keltskih plemena koja su krstarila Balkanom. Teoretski je moguce da je neka grupa Normana usla u sastav albanske i grcke nacije, mozda cak i srpske, ali nista neobicno da odredjene grupe nekih naroda postanu deo drugih naroda.
Rezime: Albanci Toske su najverovatnije Epirci i prakticno su skoro podudarni sa Grcima
Albanci Gege, dobrim delom poticu od nekog naroda iz Istocnog Sredozemlja (najverovatnije Liban, Severna Sirija ili eventualno Juzna Turska).
O tome ko mogu biti Iliri cu pisati neki drugi put.
 
I da nastavim da se shvati u vezi prastanovnika Balkana (i Ilira). Pre oko 15.000 godina, kada se led povlacio ka severnim regionima, u slicno vreme uspostavile su se tri populacije: I, dinarska, nastala na Balkanu, R1a slovenska (indoevropska) koja je naselila Istocnu Evropu i R1b zapadnoevropska (iberijska) koja je naselila Zapadnu Evropu. Iako se Skandinavci (I1a) razlikuju od Dinaraca (I1b) i jedni i drugi pripadaju grupi I. Slicno tome, Iberijci i Indoevropljani imaju osnovu R. Ove cetiri haplogrupe cine belu rasu. Prastanovnici Balkana su dakle Dinarci. Srbi prakticno vode poreklo od Dinaraca i nisu Sloveni niti Kelti (Zapadnoevropljani). Ovo prikazuje prva slika.
www.dnaheritage.com/images/masterclass/europe_haplogroups_2.jpg

U neolitu, pre oko 8000 godina na Balkan dolaze ljudi sa Bliskog Istoka, pretezno E i J haplogrupa. Izvorno poreklo E haplogrupe je Afrika, ali u medjuvremenu su nastale modifikacije. Danas na Balkanu najvise Albanci su nosioci ovih haplogrupa (kosovski Albanci E3b1 i J2e imaju 60%). Kretanje populacija sa E i J haplogrupama, prikazuje druga slika.
www.dnaheritage.com/images/masterclass/europe_haplogroups_3.jpg

Grci su mesavina mnogih nacija, ali jednim delom i oni nose E haplogrupu, dok Rumuni u znacajnoj meri nose J haplogrupu.

Ukoliko Albanci koji cudom dokazu da su poreklom Iliri to bi samo znacilo da su Iliri dosli na Balkan pre oko 8000 godina. Jednostavno Albanci, koji nose E i J haplogrupe, ne mogu biti starosedeoci Balkana. Starosedeoci Balkana su oni koji nose haplogrupu izvorno nastalu na Balkanu i to su Dinarci.

I to je danas naucno dokazano.

Primera radi, Rusi u naucnim razmatranjima Srbe ne smatraju niti zovu Arijcima (njihov naziv za slovensku tj indoevropsku haplogrupu) vec drevnim Evropejcima. Najblizi po rodu Srbima su zapravo Skandinavci.
 
Za one koji mogu imati problema sa vidjenjem slika, jos jednom:

Prva slika, nastanak haplogrupa I, R1a i R1b pre oko 15000 god.
europe_haplogroups_2.jpg


Druga slika, dolazak E i J na Balkan pre oko 8000 god.
europe_haplogroups_3.jpg
 
Prvo, da vas zamolim da batalite naširoku i nadugačku priču o balkanskim narodima, srpskom poreklu, haplogrupama, itd. Sve je to zanimljivo, ali, dajte da se držimo teme.

Meni je uvek delovalo logično da Toske imaju veze sa Toskanom. Albanci tu moguċnost odbacuju i govore da su sličniji sa Grcima, pozivajuċi se na neke usvojene elemente grčkog folklora, pravoslavlje itd., međutim, ono što se zaboravlja jeste to da je Vizantija ranije vladala Italijom.

Što se tiče pomenutih Albanoa, njih sam pomenuo samo da bih objasnio poreklo imena ,,Albanija”. Ne, današnji Albanci nisu Normani, ali su Normani u Italiji nazivani ,,Albanoi/Albani”, t.j. ,,stranci”, ,,došljaci”.
Pored uzastopnih vizantijskih i bugarskih vladara, Drač su u zauzimali i Normani. Robert Gviskard 1081. osvaja grad, a Vizantijci ga ponovo osvajaju od njegovog sina Bohemunda 1107. 1185. ga isvaja Vilijem II Sicilijanski. 1202. je tokom Četvrtog krstaškog pohoda grad dat na upravu Mletačkoj republici. Onda je bio pod vlašċu Manfreda Sicilijanskog i, na kraju,1271. Šarl I Anžujski zauzima Drač, a 1272. veċi deo prostora današnje Albanije i proglašava se kraljem Albanije.

Dakle, Albaniji je to ime nadenuto upravo po tim normanskim Albanima, a današnji Albanci su ga samo donekle prihvatili, pa za svoj groš Albaniju i dan-danas nazivaju Šiptarijom, a sebe Šiptarima.

A koliko je samo domaċih i stranih autora pokušavalo da predstavi ,,Arvanit/Arbanit” kao iskvareno ,,Albanac”…
 
Poslednja izmena:
Millane je, jasno, dublje usao u materiju. Ali pojedini ucesnici nisu toliko upuceni i zele da nesto vise saznaju. Zato isticu da su pomalo zbunjeni i postavljaju pitanja koja su na mestu. Veoma je zanimljivo kako Millane objasnjava poreklo pojma Albanija. Svakako Normani nisu balkanski Albanci i to niko nije iznosio kao tezu (ni Albanci, barem nisam tako nesto citao). I tacno je da sami Albanci sebe uglavnom zovu drugacije (Shqiptare).

Sva tri prethodna teksta su radi pojasnjenja da se prati izvorno poreklo prastanovnika Balkana i dolasci populacija sa drugih podrucja na Balkan. Albanci nisu prastanovnici Balkana i to je u skladu sa temom. Ali ni ljudi sa Kavkaza nisu Albanci a o tome se dosta pise u stampi i na Internetu.

Inace DNK testiranje sve vise uzima maha i istrazuju se cuvene licnosti iz proslosti da se otkrije njihovo poreklo. Tako se za cuvenenog americkog kapetana Severne Karoline Williama Rasca otkrilo da je Srbin. Njegova haplogrupa je naravno dinarska, I1b, i potice iz porodice Rascovich.


Kompletan clanak moze se procitati na:
genforum.com/cgi-bin/print.cgi?rasco::1185.html
 
OK. Ljudi,nemojte me pogresno shvatiti. Ali,ja gotovo nista od ovoga sto ste napricali ne kapiram. Zaista me interesuje. Ali jel mozete to da malko pojasnite,onako na srpskom,malkice skraceno. Ko su Albanci,ko su Mardaiti,odakle su dosli,da li su oni u stvari jedan te isti narod? Da li su zaista na Balkanu pre Srba jer ja sam slusao jedan clanak o tome da su Arnauti,Siptari iliti Scipetari,krenuli na zapad jureci nekoga ili bezeci od nekoga,nisam siguran. Dosli su do Sicilije uglavnom,a onda su bili zaustavljeni i vraceni nazad. Posto nisu mogli nazad a nisu mogli ni napred,ostali su sami na nicijoj zemlji. I onda im je Stefan Nemanja dao zemlju na jugu i dozvolio da zive kao ovcari,sto i jesu bili sve do dvadesetog veka. Molim vas objasnite mi i pojasnite ali malkice uprosceno jer sam iscitavao ove gore tekstove par puta i pola nisam zapamtio a kamoli razumeo.

Mare, probaċu da skratim.

Današnji Albanci su narod koji je nastao mešanjem pomenutih Mardaita, ilirskih starosedelaca i drugih (Vlasi, Sloveni, Bugari…).

Mardaiti su narod koji je Vizantija prvo koristila da pravi probleme Arapima, a posle primirja ga premestila u Tursku i Grčku (Epir).

Ne nisu isti narod, nego su preci današnjih Albanaca.

Znam, otprilike, šta si čitao o Siciliji i srpskom dopuštanju Albanacima da ostanu i to možeš da zaboraviš. Taj nesporazum u vezi Manijakesa, Normana i Albanaca sam veċ pomenuo. Da se ne ponavljam…

Ta viteška poklanjanja i pozdravljanja naroda, dopuštanja da se ostane su filovanje istorije.
 
Veoma je vazno za ovu temu objasnjenje o Ilirima, i to sam prethodno obecao.

Mozemo razmisljati o Ilirima:

1) Iliri su prastanovnici Balkana. U tom slucaju Iliri = Dinarci (Staroevropljani). Gledajuci haplogrupe danasnjih balkanskih naroda, Albanci tada ne bi mogli biti Iliri posto imaju veoma malo zastupljenu I1b haplogrupu. Ukoliko je to tacno Iliri bi zapravo bili Srbi.

2) Iliri su izvornog porekla iz Afrike, pri cemu postoje brojne modifikacije izvorne africke haplogrupe sve do istocnomediteranskih i balkanskih prostora. Ukoliko je to tacno, gledajuci haplogrupe danasnjih naroda na Balkanu, posto Albanci imaju ubedljivo najvise zastupljenu E3b1 haplogrupu, Iliri bi zapravo bili Albanci.

3) Treca varijanta je da se Ilirima ne zove neki odredjeni narod vec da je to bio naziv uopste za Balkance. U tom slucaju severni Iliri bi bili Dinarci (Staroevropljani) a juzni Iliri su izvornim poreklom iz Afrike, a dosli su na Balkan preko Bliskog Istoka.

Sopstvena razmisljanja su tekla u sledecem pravcu: Ako su Iliri starosedeoci Balkana a izvorna haplogrupa na Balkanu je Dinarska (Staroevropska) onda Dinarci = Iliri. To bi znacilo prakticno da su Iliri zapravo Srbi.

Medjutim na ruskim sajtovima se zastupa drugacija teza!

Niko ne kaze da Iliri nisu relativno dugo na Balkanu ali starosedeoci/prastanovnici Balkana su Staroevropljani (Dinarci) dok, prema Rusima, Iliri su se doselili pre nekoliko hiljada godina sa Bliskog Istoka. Za one koji poznaju haplogrupe, prema ruskim izvorima Iliri su zapravo nosioci E3b1 !

Evo jednog originalnog teksta ruskih naucnika:

Гаплогруппа Иллирийцы (E1b) зародилась в Африке, где в настоящее время и проживает большинство ее представителей. В Европе гаплогруппа чаще представлена субкладом E1b1b1a2-V13, который распостранился по Европе с Балкан в последние 5 тысяч лет.

Ruski naucnici (pored britanskih, izraelskih, indijskih i dr.) veoma ozbiljno proucavaju haplogrupe i poreklo naroda. Moguce je da su u pravu za Ilire posto svoje teze zasnivaju na obimnim istrazivanjima.

Prema Rusima Iliri nisu starosedeoci Balkana. Prema Rusima Iliri vuku davno poreklo iz Afrike (Somalija/Etiopija). U pitanju je balkanska modifikacija africke E haplogrupe!

Nauka je dokazala da Staroevropljani (Dinarci) su originalno nastali na Balkanu pre oko 15000 godina.

Danas na Balkanu E3b1 haplogrupa je ubedljivo najvise zastupljena kod Albanaca a ima je dosta i kod Grka. U manjoj meri je zastupljena i u stanovnistvu Makedonije, Srbije i Bosne i Hecegovine.

Kod Hrvata i Slovenaca ova haplogrupa je veoma malo zastupljena.

Neka citaoce ne buni E3b1 i E1b1b1a2-V13, u pitanju su samo starija i novija klasifikacija za istu haplogrupu (obe se mogu sresti na sajtovima i u literaturi).

Citaoci mogu pratiti kretanje i modifikaciju E haplogrupe, originalne africke. Potrebno je obratiti paznju na pojavljivanje V13 i putanju ka Balkanu.

E1b1bRoute.png


Jos jedna zanimljiva stvar koja se moze procitati iz navedenog ruskog teksta. Pisao sam da je populacija koja nosi E3b1 haplogrupu dosla pre oko 8000 godina (u vremenu Neolita). Medjutim savremeni ruski i evropski naucnici se vezuju za nove izvore.

Cruciani i drugi (2007) su utvrdili da je populacija sa E3b1 haplogrupom dosla skorije na Balkan, pre oko 5300 godina.

Clanak:
dirkschweitzer.net/E3b-papers/MolecularBiologyandEvolution-07-24-6-1300.pdf

Cak i da su Albanci potomci Ilira, njihovi preci, ako su to Iliri, su dosli relativno kasno na Balkan, drugim recima 10.000 godina kasnije ih deli u odnosu na Staroevropljane tj. Dinarce. Haplogrupa Dinaraca je izvorno nastala na Balkanu pre 15000 godina.
 
Veoma je vazno za ovu temu objasnjenje o Ilirima, i to sam prethodno obecao.

Evo, ja ċu drage volje da ti oprostim, ako u buduċe ne ispunjavaš takva obeċanja tako što ċeš da ispamuješ moju temu do besvesti.

Veċ sam rekao da tema nema veze sa opštom istorijom balkanskih naroda, veċ je usko vezana za albansko poreklo.

Prestani više da skreċeš temu na objašnjavanje pojedinačnih haplogrupa i tvoje ideje o poreklu Srba.

Ni jedno, ni drugo nemaju veze sa ovom temom.
 
Milanne
1. Ako si primetio ovo sa objasnjenjem o Ilirima je poslednje sto sam hteo da dodam u vezi teme. Kako se o tome malo zna nastojao sam da pojasnim neka vazna pitanja i mislim da su ucesnici foruma mogli dosta toga da saznaju.
2. Nije medjutim jasno sta smeta u tom objasnjenju o Ilirima. Pa Albanci se istrosise objasnjavajuci celom svetu da su potomci Ilira. Zar tekst o Ilirima nije direktno povezan sa Albancima? Molim te, reci mi sta tu o poreklu Ilira moze biti sporno. Naveo sam i izvore, i mnogo toga ukljucujuci kartu kretanja, i mislim da su citaoci zadovoljni sto su mogli da saznaju nov pogled o Ilirima. Pazljivo procitaj celi tekst i reci mi taksativno koje su zamerke, kao sto to radi Konstantin Veliki. Tako mogu da odgovorim ako te odgovor zanima, ako ne i to je u redu. Ovo zaista zelim da odgovoris.
3. Znam da imas drugaciji pogled o poreklu Srba. I to je u redu, i o tome mozemo da polemisemo na nekoj drugoj temi. Ako te zanima, ovih dana istrazujem poreklo najvisih kasti u Indiji i tu ima more zanimljivog materijala, i znam sigurno i tebe bi to zanimalo. Ali, ne zbog mene licno, nego uopste, nije lepo da neko ko otvori temu trazi od ucesnika u toj temi da se povuce (mada, slazem se, ponekad za to mogu postojati veoma jaki razlozi). To moze svedociti da ne zelis uopste da cujes drugacija misljenja ili nova sagledavanja.
4. Inace, ova tema koju si pokrenuo je dobra i dobro je da se cuju misljenja o tome koje je poreklo Albanaca.
5. I greskom sam u jednom tekstu pisao Millane umesto Milanne.
 
http://books.google.com/books?id=Pj...+pasha+mirdites&as_brr=3#v=onepage&q=&f=false

,,Islam na Balkanu”; H. T. Noris

Jedna od skorašnjih priča baš na ovu temu govori o Vasa-Paši, libanskom Mutašarifu 1883-92. Poreklom Albanac, katolik po veroispovesti. Bio je iz klana Mirdita koji, kako potvrđuju naši najveći istoričari, vodi poreklo od 12.000 pobunjenika (marada) koje je Justinijan evakuisao iz Libana. Kažu da je maronitski biskup, Jusuf al-Dibs, često razgovarao sa Vasa-Pašom o toj sponi koja ga je vezivala za Liban, a to što je govorio je dokazivao, potvrđujući da u njegovom plemenu postoji neprekinuta tradicija koja se prenosi s oca na sina, koja potvrđuje tu geneološku vezu između Marada i Mirdita.

Vaso Pasa je inace jedno od imena kojim su zvali Paska Vasu.

http://en.wikipedia.org/wiki/Pashko_Vasa
 
Poslednja izmena:

Back
Top