Čitam forum i iz stotina tema koje čitam primjećujem neke stavove koja mi nisu potpuno jasna..
Jako puno nedozvoljava svojim partnerima da rade neke stvari koje su meni apsolutno normalne...najčešči odgovori su tipa: "on/ona mene neposeduje!", "svatko ima pravo na privatnost!" i slično.
Dobro si mislim, ljudi su kratko u vezi sa nekim pa je normalno da još postoje neke igrice tu, ali na moje iznenađenje ponekad skontam da su ljudi u vezama po 7-8 godina i još nisu dostigli takav odnos da partner/ica može imati slobodan pristup mob. telefonu i sl...
Možda je problem u meni, ja uvek nastojim komunicirati sa ljudima do kojih mi je stalo i biti otvorena u svemu. Ali mi je potpuno nejasno da netko može djeliti krevet sa nekom osobom i bojati se pitati ili raspravljati sa tom tu osobom o bliočemu na svetu?
Ali neki parovi tako sebe nedoživljavaju....vezu promatraju ( ma lako za vezu, neki tako doživljavaju brak ) kao neki ugovor o suživotu dvoje pojedinaca koje vežu zajednički interesi!!!
Za mene svejedno, on je imao -imaće uvid u svaki segment mog života, počevši od najbanalnijih stvari kao što je mobitel pa do mog stanja na računu, do mojih životnih planova, strahova.....
Kako uspevate uopće živeti s nekim tko vam je toliko stran da od njega skrivate bilo što...
sve što je moje i njegovo i sve što je njegovo i moje,zar ne?
Kako uspevate biti u vezi sa nekom osobom 5-6 godina i još uvek pričati o "privatnosti", " i sličnome?
Dakle, u čemu je štos?
Kako ti PAROVI funkcioniraju? Što ih veže jedno za drugo...očito ne bliskost i poverenje jedno u drugoga!
Jako puno nedozvoljava svojim partnerima da rade neke stvari koje su meni apsolutno normalne...najčešči odgovori su tipa: "on/ona mene neposeduje!", "svatko ima pravo na privatnost!" i slično.
Dobro si mislim, ljudi su kratko u vezi sa nekim pa je normalno da još postoje neke igrice tu, ali na moje iznenađenje ponekad skontam da su ljudi u vezama po 7-8 godina i još nisu dostigli takav odnos da partner/ica može imati slobodan pristup mob. telefonu i sl...
Možda je problem u meni, ja uvek nastojim komunicirati sa ljudima do kojih mi je stalo i biti otvorena u svemu. Ali mi je potpuno nejasno da netko može djeliti krevet sa nekom osobom i bojati se pitati ili raspravljati sa tom tu osobom o bliočemu na svetu?
Ali neki parovi tako sebe nedoživljavaju....vezu promatraju ( ma lako za vezu, neki tako doživljavaju brak ) kao neki ugovor o suživotu dvoje pojedinaca koje vežu zajednički interesi!!!
Za mene svejedno, on je imao -imaće uvid u svaki segment mog života, počevši od najbanalnijih stvari kao što je mobitel pa do mog stanja na računu, do mojih životnih planova, strahova.....
Kako uspevate uopće živeti s nekim tko vam je toliko stran da od njega skrivate bilo što...
sve što je moje i njegovo i sve što je njegovo i moje,zar ne?
Kako uspevate biti u vezi sa nekom osobom 5-6 godina i još uvek pričati o "privatnosti", " i sličnome?
Dakle, u čemu je štos?
Kako ti PAROVI funkcioniraju? Što ih veže jedno za drugo...očito ne bliskost i poverenje jedno u drugoga!