Slazem se da covjek u datom periodu zivota treba da trazi odgovore koje se ticu zivota...ali odbacujem mogucnost, vrlo cestu kod nas da pod tim "datom periodu" ne spada i onaj dio bolesti kada covjek stane da se zapita o zivotu.
Po mom misljenju bi bilo ispravno da svaki covjek treba da se pozabavi pitanjima osnovnim o njegovom zivotu...a da ta pitanja nisu uzrokovana nekakvim "primoranjem" za trazenjem.Dakle , pod primoranjem podrazumijevam bolest covjeka, odnosno kada osjeca da je nesto vazno propustio u zivotu, a da iako mentalno sposoban da shvati, nece i ne trudi se da spozna.Ima tu sposobnosti i nesposobnosti...nekima je napor kada cuju rijec "filozofija", a kamoli raspravka o bilo kojoj filozofskoj temi, i takvima cini mi se i ne treba da se bave....jer ni to ne bi imalo smisla...kako bi izgledao svijet da svaki covjek na ovoj planeti je od pamtivjeka se bavio tim pitanjima....mozda (ili mozda bolje reci sigurno) bi ga i nasli ili bar nasli plan kako ga naci.
Sledece ssto bih htio da pitanje : Da li je religioznost covjeka tj. njegova vjera u Boga u korelaciji , (tj. da li je povezana )sa odgovorom o zivotu, svijesti o (u) njemu?
Da li smislenost zivota ima veze sa vjerom u Boga.
Ako je religioznim ljudima, jedan od boljih odgovora o zivotu, smislu, ljepoti zita u postojanju Boga, sta je onda odgovor kod nereligioznih?
