Blizu savrsenog = blizu bozanskog ili vjecnog, sustinskog

Frank Lampard

Aktivan član
Poruka
1.630
Tema je naginjala i ka religiji i ka filozofiji, medjutim s obzirom, da savrsenstvo ne izjednacavam sa religijom , mozda je bolje da filozofe natjeram na razmisljanje sledeceg:


Blizu savrsenog = blizu bozanstva(natprirodnog, vjecnog)???

, a ukoliko je neko blizu bozanstva(iako je daleko od njega, vec od svih ljudi na zemlji , recimo da je najsavrseniji), to bozanstvo mu dodje glave ili Bog, ili veca cudna, nama nepoznata sila)ce ga i uzeti.


Savrsenog ili onog ko je blizu savrsenstvu , Bog uzima...
Da li se VI slazete sa ovom tvrdnjom?


Nisam siguran da li je Njegos u Luci Mikrokozmi pominjao nesto slicno.

Ali,....covjek nikad nece dostici savrsenstvo, ali oni koji se savavrsenom budu priblizili, bice od savrsenog
tj. od Boga(iliti neke vece sile) uzeti...

Covjek koji dobije sve vise crta savrsenog, tj. vise karakternih osobina, navika, onoga sto ga cini da se primakne savrsenstvu, bozanstvu...susrece se sa problemom da ga neko odozgo nije primijetio i zeli ga za sebe.
 
Tema je naginjala i ka religiji i ka filozofiji, medjutim s obzirom, da savrsenstvo ne izjednacavam sa religijom , mozda je bolje da filozofe natjeram na razmisljanje sledeceg:


Blizu savrsenog = blizu bozanstva(natprirodnog, vjecnog)???

, a ukoliko je neko blizu bozanstva(iako je daleko od njega, vec od svih ljudi na zemlji , recimo da je najsavrseniji), to bozanstvo mu dodje glave ili Bog, ili veca cudna, nama nepoznata sila)ce ga i uzeti.


Savrsenog ili onog ko je blizu savrsenstvu , Bog uzima...
Da li se VI slazete sa ovom tvrdnjom?


Nisam siguran da li je Njegos u Luci Mikrokozmi pominjao nesto slicno.

Ali,....covjek nikad nece dostici savrsenstvo, ali oni koji se savavrsenom budu priblizili, bice od savrsenog
tj. od Boga(iliti neke vece sile) uzeti...

Covjek koji dobije sve vise crta savrsenog, tj. vise karakternih osobina, navika, onoga sto ga cini da se primakne savrsenstvu, bozanstvu...susrece se sa problemom da ga neko odozgo nije primijetio i zeli ga za sebe.


Samo ako zaista poveruju da su blizu savrsenog....od savrsenog,ma koliko mu se priblizili deli nas beskonacnost.

Ili govoris o samopredavanju...?

Navike vode ka savrsenom...? Tesko.Navike su ponavljanja.
 
Lampard, to da čoveka koji se približava savršenstvu (bolje rečeno koji je odmakao u svom postizanju prerfekcije, jer ma koliko bili "savršeni" uvek postoji dodatni korak) uvek neko odozgo uzima je izmišljeno od onih koji su razvili svoju mentalnu teoriju o savršenstvu ili perfekciji.
Život i postoji da bi se čovek približavao savršenstvu. Svakako, držati se samo filozofskih načela u pribavljanju odgovora a isključiti religiju znači odmah sebe osuditi na neuspeh. Istovremeno, držati se religijskih dogmi, onako kako ih ljdui razvijaju i serviraju znači krenuti u pogrešnom pravcu i ne naći odgovor.
Ponudiću ti da razmišljaš o tome da religija kaže da je čovek kreiran po ugledu na Kreatora - Boga a da čoveku ostaje da to sagleda i realizuje. Svakako da čovek nije fizički kreiran po ugledu na Boga već po njegovim duhovnim karakteristikama.
Ukoliko stvarno želiš odgovor na postavljena pitanja i dileme onda je jedno sigurno: Nezavisno od toga koliko si filozofskog materijala "progutao" potrebno ti je saznanje koje ne dolazi na do sada regularan i prihvaćen način.
Tvoje saznanje i otkrivanje odgovora na ova pitanja zavisiće od tebe samog koliko želiš žrtvovati. Ništa drugo do li mnoga predubedjenja koja nudi nauka, filozofija, religija... Odgovor postoji ali ako bi ti ga neko ponudio ti bi ga sasvim sigurno odbacio. Zato, tragaj sam onako i onoliko koliko možeš odbacivati staro i prihvatati novo i drugačije.
 
Poslednja izmena:
Tema je naginjala i ka religiji i ka filozofiji, medjutim s obzirom, da savrsenstvo ne izjednacavam sa religijom , mozda je bolje da filozofe natjeram na razmisljanje sledeceg:


Blizu savrsenog = blizu bozanstva(natprirodnog, vjecnog)???

, a ukoliko je neko blizu bozanstva(iako je daleko od njega, vec od svih ljudi na zemlji , recimo da je najsavrseniji), to bozanstvo mu dodje glave ili Bog, ili veca cudna, nama nepoznata sila)ce ga i uzeti.


Savrsenog ili onog ko je blizu savrsenstvu , Bog uzima...
Da li se VI slazete sa ovom tvrdnjom?

Nisam siguran da li je Njegos u Luci Mikrokozmi pominjao nesto slicno.

Ali,....covjek nikad nece dostici savrsenstvo, ali oni koji se savavrsenom budu priblizili, bice od savrsenog
tj. od Boga(iliti neke vece sile) uzeti...

Covjek koji dobije sve vise crta savrsenog, tj. vise karakternih osobina, navika, onoga sto ga cini da se primakne savrsenstvu, bozanstvu...susrece se sa problemom da ga neko odozgo nije primijetio i zeli ga za sebe.



Pored Boga nije tako loše, šta više. Težak je naš rastanak sa tim "savršenim" čovekom koji odlazi Bogu.
 
Poslednja izmena:
Кажеш: Близу савршеног = близу божанског или вечног, суштинског.
Шта ти је то "близу"? У односу на шта близу и како близу. - то је једно. Друго, зашто би тзв савршено било и суштинско? У ком смислу "суштинско" ?
Но, добро је размишљати. Ми смо на једној вежби цео семестар, увек баш увек имали и задатак да трагамо за одговором - смислом, значењем, чиме ли већ- оног Хераклитовог " Величина сунца једнака је ширини човечије ноге". Суштински савршено за вежбу!
 

Back
Top