Abdurrahman_
Početnik
- Poruka
- 5
Musliman vjeruje u učenje Isusovo, ali gleda na kršćansko učenje o Isusu kao naknadno konstruirano. Naš protest je s obzirom na dvije krajnosti: divinizacije Isusa i česte misionarske taktike kojom nastoje pridobiti muslimane.
Kršćani i muslimani, koji nauče nešto o drugoj religiji, znaju da je temeljno pitanje - pitanje o Isusovoj naravi. Velika većina kršćana Isusa smatra Bogom, dok muslimani smatraju da Isus nije bio ništa više od Božijeg poslanika, običan čovjek. Dogma o Trojstvu kaže da su tri božanske osobe zapravo jedan Bog. Točnije, za Isusa se tvrdi da je Bog ili Sin Božji. Kada musliman počne izražavati sumnju prema takvoj teologiji, kršćani pronađu jednostavno objašnjenje naših različitosti, a to je da muslimani jednostavno ne poznaju ili ne razumiju Trojstvo, da kršćane optužujemo za triteizam ili druge kršćanske hereze.
Musliman traži razjašnjenje takvog naučavanja, pa pita na svakom koraku: "Kako je to moguće?" Na primjer, tvrdimo da se termin "Sin Božji" ne može uzimati doslovno. Sinovstvo i božanska narav bi trebali biti nužni atributi takvog bivstvovanja, ali oni su međusobno kontradiktorni. Prvi termin opisuje onoga koji prima život, dok drugi opisuje Onoga koji nije primio život ni od koga. Ta dva zahtjeva se međusobno poništavaju. Biti sin znači biti manje od božanskoga, a biti božanski znači ne biti ničiji sin.
Kako diskusija bude napredovala, kršćanin će kad tad morati izreći onaj odgovor: "To su stvari koje ne možemo razumjeti." Ono što je smatrao kao problem kod muslimana, u konačnici postaje njegovo vlastito priznanje. Kršćansko objašnjenje postaje samoporažavajuće, stoga dolazi do promjene taktike.
Žali se da musliman odbija prihvatiti nešto što ne možemo razumjeti. No, na taj način se miješaju dva pojma, pojam verifikacije i pojam shvaćanja. Za ilustraciju: kemijske reakcije mogu biti verificirane, ali time sama narav atoma nije shvaćena. Činjenice možemo potvrditi, ali ne uvijek i objasniti. To razlikovanje je ključ našega odgovora. Musliman mora preusmjeriti diskusiju. Naš prvotni cilj je puno jednostavniji od rješavanja nepodudarnosti dogme o Trojstvu. Umjesto da pitamo kako Trojstvo jeste, trebali bismo pitati zašto mora tako biti. Dakle, pitamo: "Zašto Isus mora biti Bog? Da li možemo potvrditi nužnost ovog vjerovanja?"
Kršćani i muslimani, koji nauče nešto o drugoj religiji, znaju da je temeljno pitanje - pitanje o Isusovoj naravi. Velika većina kršćana Isusa smatra Bogom, dok muslimani smatraju da Isus nije bio ništa više od Božijeg poslanika, običan čovjek. Dogma o Trojstvu kaže da su tri božanske osobe zapravo jedan Bog. Točnije, za Isusa se tvrdi da je Bog ili Sin Božji. Kada musliman počne izražavati sumnju prema takvoj teologiji, kršćani pronađu jednostavno objašnjenje naših različitosti, a to je da muslimani jednostavno ne poznaju ili ne razumiju Trojstvo, da kršćane optužujemo za triteizam ili druge kršćanske hereze.
Musliman traži razjašnjenje takvog naučavanja, pa pita na svakom koraku: "Kako je to moguće?" Na primjer, tvrdimo da se termin "Sin Božji" ne može uzimati doslovno. Sinovstvo i božanska narav bi trebali biti nužni atributi takvog bivstvovanja, ali oni su međusobno kontradiktorni. Prvi termin opisuje onoga koji prima život, dok drugi opisuje Onoga koji nije primio život ni od koga. Ta dva zahtjeva se međusobno poništavaju. Biti sin znači biti manje od božanskoga, a biti božanski znači ne biti ničiji sin.
Kako diskusija bude napredovala, kršćanin će kad tad morati izreći onaj odgovor: "To su stvari koje ne možemo razumjeti." Ono što je smatrao kao problem kod muslimana, u konačnici postaje njegovo vlastito priznanje. Kršćansko objašnjenje postaje samoporažavajuće, stoga dolazi do promjene taktike.
Žali se da musliman odbija prihvatiti nešto što ne možemo razumjeti. No, na taj način se miješaju dva pojma, pojam verifikacije i pojam shvaćanja. Za ilustraciju: kemijske reakcije mogu biti verificirane, ali time sama narav atoma nije shvaćena. Činjenice možemo potvrditi, ali ne uvijek i objasniti. To razlikovanje je ključ našega odgovora. Musliman mora preusmjeriti diskusiju. Naš prvotni cilj je puno jednostavniji od rješavanja nepodudarnosti dogme o Trojstvu. Umjesto da pitamo kako Trojstvo jeste, trebali bismo pitati zašto mora tako biti. Dakle, pitamo: "Zašto Isus mora biti Bog? Da li možemo potvrditi nužnost ovog vjerovanja?"
