Sta je to romanticno u plitkim komedijama, lakim tekstovima pesama, kupovini naveliko preko grane, politicki podobnom umetnickom izrazu na svim poljima, nepoznavanju svog nacionalnog bitja, relativizovanju istorije, verskoj toleranciji koja sistematski ubija veru, sletovima sa bezbroj kapica i zastavica... ima jos, al i ovo je dovoljno materijala za razmisljanje... ajmo jugoljupci...al samo pametno i argumentovano i bez patetike.
Ne znam koliko ti imaš godina, meni 54 leta prostrujaše časom, pa mislim da mogu i lanuti nešto na temu Jugonostalgije. Išla sam redovno u crkvu, a i bila predsednik razredne zajednice, tada to bilo moda, danas ne znam. Ovde kod nas u Vojvodini, nismo se odricali ni Boga ni krsne slave, a ako su ovi novokomponovani Pravoslavci pravi, e, pa hvala, meni je ipak draže da budem ovo što jesam, mislim da se deca krste po rođenju a ne đuture ko danas, krštenje, venčanje...a ni Oče naš ne umeju da izdeklamuju kad im je slava, fala, fala, fala, al' ne bih, ja sam svoje nacionalno pravoslavno biće upoznala baš u SFRJ.
A što se muzike i lakih nota tiče, paaaaaaaaaaa, verovatno su bolje ove današnje grandove parade svega i svačega, to u vreme moje mladosti nije pilo vodu, falim te dragi Bože, o lakim komedijama bolje da ćutim, al' nekako ne mogu, mislim ove "teške komedije" koje danas snimaju su ama baš teške, mozak puca od kvaliteta.
A što smo se skupljali na radnim akcijama, mada to nisi pomenula, pa verovatno je bolje sada, sada skupljamo narkomanske igle po parkovima i obdaništima, e, to je zaista mnogo, mnogo, mnogo bolje, a bogami i kvalitetnije življenje no u ono Jugonostalgično ili romantično ili bilo kakvo, ono vreme.