Jacob
Buduća legenda
- Poruka
- 49.567
Ljudska bica su u sustini uplasena od nepoznatog.Smrt je nesto nepoznato,zato ljudska bica pokusavaju da smrt pretvore u nesto poznato.Religija je jedan od nacina da se izbegne stres prouzrokovan strahom od smrti i mogucnost da se smrt ucini prepoznatljivijom.
Ovo mozemo videti jos od samih pocetaka ljudske civilizacije.Egipatski vladari su sahranjivani u grobnicama koje su bile Egipat u malom.
Etruscanske grobnice su kopije etruscanskih kuca.Sve ovo je smisljeno sa ciljem da se "zivot posle smrti" priblizi ljudskom umu i tako ucini sve to manje strasnim.
Religija kao uteha od smrti je vazan deo ljudske tradicije.
Ali religija moze da ode previse daleko,ako npr. predlaze da ljudi moraju da trpe mizerno postojanje na ovom svetu da bi uzivali na onom onda je postala prevara koja se sluzi poverenjem,a ako ode i dalje i tvrdi da rivalske religije su pokvarene i lose onda je zastranila u zalosni svet "Svetih ratova" i sektaskog nasilja.
Kada se ovo dogodi,mnogi potraze druge odgovore - ateizam,drugu religiju ili nauku kao nacin pobede nad smrcu.
U novijem dobu ljudski poriv da pobedi smrt je dobio novu dimenziju,kao sto je ALCOR.
Kompanija za kriogeniku.Ovi ljudi koji su odlucili da se zamrznu zele da imaju "zivot posle smrti" ali ne na nekom drugom mestu,vec u drugo vreme.
Za neke ljude,jedini nacin da se nose sa smrcu je kroz slavlje.
U Mexiku proslava "Dan mrtvih" (Día de los Muertos ) se posmatra kao razdragana prilika da mrtvi ponovo budu u prisustvu zivih,kao mogucnost da i mrtvi uzivaju dok posmatraju svoje prijatelje i porodicu kako slave.
Veruje se da duse mrtvih prate latice cveca koje su posute do od groblja do kuce i tako ucestvuju u gozbi.Ovo zivima daje nadu da ce i oni moci da uzivaju isto tako kao i njihovi preci posle smrti.
Ali jedini garantovani "zivot posle smrti" je kroz nase gene.Kroz nasu decu i njihovu decu koja nose nas genetski materijal.
I ovde se zanimljivo preplicu genetski "zagrobni zivot" i religija.
Svako drustvo je svesno da ce sledeca generacija hteti da promeni stvari,ako ni zbog cega drugog a onda samo zbog kreativne energije nase vrste.Promena je jedina konstanta u univerzumu.Bez tog poriva za promenom prvi covek nikad ne bi posegnuo za vatrom i mi bi jos uvek bili primitivni primati.
Starija generacija prihvatice malo promena ali ne previse,ne dovoljno da se unisti stari poredak,na kome su radili da se uspostavi i sacuva.
Zato se cesto i strogo namecu impresivne ceremonije i uniformisanost nad mladima.
Uz koriscenje muzike i dramaticnih rituala,cije se tacno izvodjenje otkriva tek odabranoj nekolicini,pokusava se nametnuti stari poredak,estetskom primamljivoscu koja odise autoritetom i misterioznoscu.
Neki od mladih ce se pobuniti,ali mnogo vise ce biti dovoljno impresionirano ovim ceremonijama da ce nastaviti status quo.
Aristotel i Ciceron su tvrdili da ljudi ne cine nesto jer "misle da je to dobro", vec "misle da je to dobro jer zele da to cine"
Ali uspeh svakog drustva zavisi od balansa izmedju inovacije i tradicije.Drustvo koje se promeni prebrzo rizikuje kolaps,a drustvo koje se ne menja uopste rizikuje zaostalost i propadanje vremenom.
Ovo mozemo videti jos od samih pocetaka ljudske civilizacije.Egipatski vladari su sahranjivani u grobnicama koje su bile Egipat u malom.
Etruscanske grobnice su kopije etruscanskih kuca.Sve ovo je smisljeno sa ciljem da se "zivot posle smrti" priblizi ljudskom umu i tako ucini sve to manje strasnim.
Religija kao uteha od smrti je vazan deo ljudske tradicije.
Ali religija moze da ode previse daleko,ako npr. predlaze da ljudi moraju da trpe mizerno postojanje na ovom svetu da bi uzivali na onom onda je postala prevara koja se sluzi poverenjem,a ako ode i dalje i tvrdi da rivalske religije su pokvarene i lose onda je zastranila u zalosni svet "Svetih ratova" i sektaskog nasilja.
Kada se ovo dogodi,mnogi potraze druge odgovore - ateizam,drugu religiju ili nauku kao nacin pobede nad smrcu.
U novijem dobu ljudski poriv da pobedi smrt je dobio novu dimenziju,kao sto je ALCOR.
Kompanija za kriogeniku.Ovi ljudi koji su odlucili da se zamrznu zele da imaju "zivot posle smrti" ali ne na nekom drugom mestu,vec u drugo vreme.
Za neke ljude,jedini nacin da se nose sa smrcu je kroz slavlje.
U Mexiku proslava "Dan mrtvih" (Día de los Muertos ) se posmatra kao razdragana prilika da mrtvi ponovo budu u prisustvu zivih,kao mogucnost da i mrtvi uzivaju dok posmatraju svoje prijatelje i porodicu kako slave.
Veruje se da duse mrtvih prate latice cveca koje su posute do od groblja do kuce i tako ucestvuju u gozbi.Ovo zivima daje nadu da ce i oni moci da uzivaju isto tako kao i njihovi preci posle smrti.
Ali jedini garantovani "zivot posle smrti" je kroz nase gene.Kroz nasu decu i njihovu decu koja nose nas genetski materijal.
I ovde se zanimljivo preplicu genetski "zagrobni zivot" i religija.
Svako drustvo je svesno da ce sledeca generacija hteti da promeni stvari,ako ni zbog cega drugog a onda samo zbog kreativne energije nase vrste.Promena je jedina konstanta u univerzumu.Bez tog poriva za promenom prvi covek nikad ne bi posegnuo za vatrom i mi bi jos uvek bili primitivni primati.
Starija generacija prihvatice malo promena ali ne previse,ne dovoljno da se unisti stari poredak,na kome su radili da se uspostavi i sacuva.
Zato se cesto i strogo namecu impresivne ceremonije i uniformisanost nad mladima.
Uz koriscenje muzike i dramaticnih rituala,cije se tacno izvodjenje otkriva tek odabranoj nekolicini,pokusava se nametnuti stari poredak,estetskom primamljivoscu koja odise autoritetom i misterioznoscu.
Neki od mladih ce se pobuniti,ali mnogo vise ce biti dovoljno impresionirano ovim ceremonijama da ce nastaviti status quo.
Aristotel i Ciceron su tvrdili da ljudi ne cine nesto jer "misle da je to dobro", vec "misle da je to dobro jer zele da to cine"
Ali uspeh svakog drustva zavisi od balansa izmedju inovacije i tradicije.Drustvo koje se promeni prebrzo rizikuje kolaps,a drustvo koje se ne menja uopste rizikuje zaostalost i propadanje vremenom.
Poslednja izmena: