Stefan, Dečani i katolička crkva

gost 41715

Elita
Poruka
17.690
U svojoj knjizi, ,,Uspon Litvanije: Pagansko carstvo unutar istočne Srednje Evrope, 1295-1345”, S.C. Rovel, upoređuje pismo koje je Papa Jovan XXII poslao litvanskom vojvodi Gediminasu sa pismima poslatim Mihajlu Tverskom (1317) i Stefanu Dečanskom (1323), ,,koji je ranije pisao Papi u vezi ponovnog ujedinjenja pravoslavne Srbije sa Rimom”.

Ono što je zajedničko za tadašnju Rusiju, Litvaniju i Srbiju je kriza. Dotad je Zlatna Horda stalno menjala saveznike među ruskim kneževima da se Rusi ne bi ujedinili. Litvanija jača, što ugrožava Zlatnu Hordu, pa Mongoli sve više podržavaju Moskvu kao suparnika Litvanije. Međutim, Litvanija nije bila samo u nemilosti Mongola, veċ i čestih upada i pljački reda tevtonskih vitezova. Na litvanske molbe da napadi prestanu, Papa je obeċao da ċe pomoċi oko Tevtonaca, ako litvanski vojvoda Gediminas pređe u katoličanstvo, što je na kraju i morao da učini.

Drugom dopisniku, ruskom knezu, Mihajlu Tverskom, bila je uskraċena ta moguċnost, pošto je otrovan prilikom jedne posete Mongolima.

Citat iz pisma ruskom knezu: ,,Derelictis omnino scismaticorum erroribus, in quorum observacione deviatur a via lucis”.

,,Ostavimo sve raskolske greške za koje vidimo da nas skreċu sa puta svetlosti.” (ne zamerite, ako sam omašio u prevodu sa latinskog)

A šta je sa treċim papskim dopisnikom, našim Stefanom Dečanskim?

Stefan Dečanski je očito tražio podršku Rima u borbi za presto u situaciji kada su Vizantija i Bugarska podržavale njegove suparnike.

1330. u bici kod Velbužda, Bugarski car gine, a njegovi vizantijski saveznici se povlače.

Koliko je Stefan ustvari bio povezan sa Rimom i koliko je bilo katoličko prisustvo u Srbiji?

Stefan, ktitor manastira Dečani, umro je 1331. sama izgradnja manastira je završena tek 1335., a živopisanje 1350.

Stefan je kanonizovan kao pravoslavni svetac, a Dečani su danas pravoslavni manastir.

Neobično je što manastir karakteriše rimska arhitektura i gotski elementi, što se često objašnjava time da je glavni arhitekta bio izvesni franjevac Fra-Vita iz Kotora.

Da li je manastir Dečani izvorno bio katolički?
 
Poslednja izmena:
Па ни римска архитектура или готски елементи нису "пресудна значајка" римо -католицизма .
Прије 1054. то су била периферна обиљежја , док је суштина била иста од Владивостока до Британије ,символ вјере исти итд. И касније у православном свијету постоје разлике у архитектури или фрескосликарству , и шта то доказује ? Сваки народ има свој израз.
Важније је да ли се у храмовима готског стила учило о индулгенцијама , папској непогрешивости (па и ex catedra) или пак није .Кад се то зна , онда се види неоснованост расправа као што је ова.
 
Vatikan pise u svojoj enciklopediji da je 1323 Stefan pristao na ujedinjenje sa Rimom -ali je to bilo kratkog daha,,

Stephen IV Urosch, was willing, in 1323, to unite with Rome and abandon the schism in order to secure the aid of Western Europe against the claims to the throne of his half-brother Vladislav; but this union with Rome was only of short duration. As in the latter years of his reign he showed a preference for the son of a second marriage, his eldest son Stephen Duschan rose against him and threw him into prison where he was soon killed. Stephen Duschan being probably an accomplice in his death.

http://www.newadvent.org/cathen/13732a.htm
 
Vatikan pise u svojoj enciklopediji da je 1323 Stefan pristao na ujedinjenje sa Rimom -ali je to bilo kratkog daha,,

Stephen IV Urosch, was willing, in 1323, to unite with Rome and abandon the schism in order to secure the aid of Western Europe against the claims to the throne of his half-brother Vladislav; but this union with Rome was only of short duration. As in the latter years of his reign he showed a preference for the son of a second marriage, his eldest son Stephen Duschan rose against him and threw him into prison where he was soon killed. Stephen Duschan being probably an accomplice in his death.

http://www.newadvent.org/cathen/13732a.htm

Ima toga i više..
http://www.hercegbosna.org/ostalo/hrvati_i_muslimani.html
..............
Naprijed smo napomenuli, govoreći o tome da ni u kom slučaju ne treba smatrati nečim neobičnim identifikovanje narodnog identiteta sa religioznim, da su religije igrale u prošlosti često odsudnu ulogu u historijskom i kulturnom razvoju današnjih nacija. To važi za sve religije u nas,a prvenstveno za srpsku pravoslavnu crkvu.

O tome je, smatramo, posebno mjerodavno mišljenje istaknutog srpskog učenjaka Stojana Novakovića, koji u svojoj studiji "Neka teža pitanja srpske istorije" između ostalog piše:

"Da bi se plemena ili narodnost obeležila srbizmom, trebalo je pored sile političke i kakva god sila moralna. Ta se sila morala tražiti u srpskoj autokefalnoj crkvi... Dokle se god među Slovenima na Balkanskom poluostrvu širila srpska država, s njome je uvek uporedo išla i srpska narodnost... Smatralo se kao bugarsko ili bošnjačko sve što bi ulazilo u državu bugarsku ili bošnjačku, sve što bi ulazilo u državu srpsku moglo je biti samo srpsko. Srpska država je međutim, tesno se vezala sa svojom crkvom, tako da je kasnije, kad je država od navale turske propala, crkva svojim sredstvima u neku ruku zastupala državu, te je po tom ona, dokle je sama trajala, postala stegonoša srbizma. Ovom čvrstom organizacijom crkve i države srpstvo se moglo raširiti preko svojih prvobitnih granica i načiniti se zastavnikom svima slovenskim plemenima između Hrvata i Bugara, tako da je konačno uništilo ne samo starija narodna imena, nego su pred njim izbledela i dobila sporedno značenje i mnoga predelna imena... Delo Svetog Save u tome je našlo novu i veoma jaku potporu, tako da se srpstvo i pravoslavlje sališe u nerazdvojnu celinu".

Novaković se poziva i na jedno Dušanovo pismo od 1333. sa spomenom "popa srpskog" (Miklošić "Monumenta serbica" ), kao dokaz da se već u prvoj polovici XIV vijeka identifikovalo srpstvo i pravoslavlje.

Usku povezanost srpstva i pravoslavlja Radoslav Grujić objašnjava na ovaj način:


"Srpski narod od davnine sluša u crkvi svojoj gde se spominju i proslavljaju svetitelji srpske crkve, on vidi tu ikone tih svojih svetitelja, on čuje i zna da se njegov patrijarh, episkop i sveštenici kao i crkve i manastiri nazivaju srpskima, te da je i njegov jezik i pismo srpsko, pa je l'onda čudo ako on i veru koju skoro svi njegovi sunarodnjaci ispovedaju naziva svojom srpskom verom?! Ta nju zovu i drugi narodi tako; a Srbin je svestan svoga srpskog porekla i opevajući u pesmama prošlost svoju seća se i vere svoje i ponosi se njome, pa veli: Srpska vjera poginuti neće, dok opet u drugoj narodnoj pesmi Srpska djevojka tvrđa u vjeri ponosito kliče: Nego hoću Srpkinja ostati - podrazumevajući pod imenom Srpkinja svoje pravoslavlje i identifikujući veru svoju s narodnošću svojom".
 
Шта је , по теби?

Donekle se slazem sa njim.

Druga je stvar to sto mi danas poistovecujemo srpstvo sa SPC, ali u proslosti stvari mozda nisu bile bas tako jednostavne.

Mislim, daj da se ne ispostavi da se zbog patriotskog busanja u grudi ne odreknemo necega iz svoje proslosti cega nisamo ni svesni.

Ako nisam u pravu, nema frke, nikom nista, ali, ako kojim slucajem jesam onda treba gledati malo trezvenije i otvorenije.
 
Ima toga i više..
http://www.hercegbosna.org/ostalo/hrvati_i_muslimani.html
..............
Naprijed smo napomenuli, govoreći o tome da ni u kom slučaju ne treba smatrati nečim neobičnim identifikovanje narodnog identiteta sa religioznim, da su religije igrale u prošlosti često odsudnu ulogu u historijskom i kulturnom razvoju današnjih nacija. To važi za sve religije u nas,a prvenstveno za srpsku pravoslavnu crkvu.

O tome je, smatramo, posebno mjerodavno mišljenje istaknutog srpskog učenjaka Stojana Novakovića, koji u svojoj studiji "Neka teža pitanja srpske istorije" između ostalog piše:

"Da bi se plemena ili narodnost obeležila srbizmom, trebalo je pored sile političke i kakva god sila moralna. Ta se sila morala tražiti u srpskoj autokefalnoj crkvi... Dokle se god među Slovenima na Balkanskom poluostrvu širila srpska država, s njome je uvek uporedo išla i srpska narodnost... Smatralo se kao bugarsko ili bošnjačko sve što bi ulazilo u državu bugarsku ili bošnjačku, sve što bi ulazilo u državu srpsku moglo je biti samo srpsko. Srpska država je međutim, tesno se vezala sa svojom crkvom, tako da je kasnije, kad je država od navale turske propala, crkva svojim sredstvima u neku ruku zastupala državu, te je po tom ona, dokle je sama trajala, postala stegonoša srbizma. Ovom čvrstom organizacijom crkve i države srpstvo se moglo raširiti preko svojih prvobitnih granica i načiniti se zastavnikom svima slovenskim plemenima između Hrvata i Bugara, tako da je konačno uništilo ne samo starija narodna imena, nego su pred njim izbledela i dobila sporedno značenje i mnoga predelna imena... Delo Svetog Save u tome je našlo novu i veoma jaku potporu, tako da se srpstvo i pravoslavlje sališe u nerazdvojnu celinu".

Novaković se poziva i na jedno Dušanovo pismo od 1333. sa spomenom "popa srpskog" (Miklošić "Monumenta serbica" ), kao dokaz da se već u prvoj polovici XIV vijeka identifikovalo srpstvo i pravoslavlje.

Usku povezanost srpstva i pravoslavlja Radoslav Grujić objašnjava na ovaj način:


"Srpski narod od davnine sluša u crkvi svojoj gde se spominju i proslavljaju svetitelji srpske crkve, on vidi tu ikone tih svojih svetitelja, on čuje i zna da se njegov patrijarh, episkop i sveštenici kao i crkve i manastiri nazivaju srpskima, te da je i njegov jezik i pismo srpsko, pa je l'onda čudo ako on i veru koju skoro svi njegovi sunarodnjaci ispovedaju naziva svojom srpskom verom?! Ta nju zovu i drugi narodi tako; a Srbin je svestan svoga srpskog porekla i opevajući u pesmama prošlost svoju seća se i vere svoje i ponosi se njome, pa veli: Srpska vjera poginuti neće, dok opet u drugoj narodnoj pesmi Srpska djevojka tvrđa u vjeri ponosito kliče: Nego hoću Srpkinja ostati - podrazumevajući pod imenom Srpkinja svoje pravoslavlje i identifikujući veru svoju s narodnošću svojom".

A tvoja poenta bi bila...?
 
Upravo tako, ali neko je očigledno smatrao da pojedini nepravoslavni detalji naše istorije nisu baš podobni, pa se retko i pominju (ili se potpuno prepuste zaboravu).

To se pre ili kasnije vrati kao bumerang.

Можда није сада за неке Србе повратнике из комуниста, али у средњем веку је била. Овде је реч о средњем веку, и ко онда није био Србин Светосавац није био ни Србин.
 

Back
Top