Mamini andjeli

Ovo je deo priče o mojoj porodici, našim ljubimcima. Predstavljamo vam klan Živadinovića
I kako sad da stane 14 godina ovde? Potrajaće....
Sve ima početak i kraj, važno je da sredina bude što bolja
 
Poslednja izmena:
Čarli, čudo od papagaja. Prethodio je dolasku Maze. Nisam htela da se pomirim sa činjenicom da papagaj i ptičar ne mogu biti zajedno, pa sam namolila komšinicu koja ima dve tini-mimi pudle da ih dovede da vidim reakciju. I videla sam. z:(Čarli samo što nije doživeo srčani udar, Onda smo ga poklonili komšijama koji žive sprat iznad nas, posećivala sam ga svakog dana bez Maze. Lepo se adaptirao, oni su sve znali o njegovim navikama.

 
I jopet Čarli. Pobegao je komšijama. Deca se raskukala pa je komšija silne pare dao za novog mladog aleksandra (tako se zove vrsta, da ne kažem rasa, papagaja). Bio je mnogo pametan, Žiku nije baš gotivio jer smo ga uzeli već matorog pa ga je neki muškarac maltetirao, ali je zato majku obožavaoz:)

 
Onda je došla Maza. MOJ PAS.
Maza je.....kao da je gurnula šapu u šteker. Neumorna, neuhvatljiva, brza kao struja, prepametna. Bukvalno nas imitira. Deca kažu da nas dve ličimo, čak i uzdišemo isto.
Ma šta znaju deca šta je sto kila hahahaha
Bože, koliko su bila mala ova moja deca. Ovde je sa Milošem još dok smo bili u stanu

 
Žika obožava šarplanince, te smo rešili da mu kupimo za rodjendan štene. Poveli smo i Mazu da vidimo kako će se slagati jer smo hteli ženku. Žika je gurnuo ruke kroz kapiju i mazio majku šarplaninku oko koje je skakutalo štene. Od kuće trči gazdarica sva izbezumljena ne verujući da je ovaj moj čovek toliko lud da gurne ruke kroz ogradu a i da je matora keruša uredno pristala na maženje. Nije bre ni lanula. Ja se ukopala, živa nisam, već ga vidim kao invalida a ono hvala bogu ništa. Maza je lepo prihvatila štene. Dobila je ime Lea. Bila je divna, pametna. Nismo znali da je bolesna od srca. Kada smo je uzeli imala je tri meseca. Uginula je od srca nakon mesec dana i to baš na kraju ovog dana kada su slike slikane.z:(

 
Miloš i Lea. Ona je bila Milošev pas a Maza Miličin. Bilo je tučnjave, razbijena sva četiri nosa ali kad im vrisnem svi zejedno odlaze u kaznu.
Lea je jedva jela jedan obrok dnevno. Oporavila sam je. Naučila je čak i lopticu da donosi gledajući u Mazu, ali je to trajalo,laganica pa kad stigne. Bila je divna i ogromna i velika maza.

 
Poslednja izmena:
Tog dana je Lea pojela sva tri obroka a da je nisam molila i kljukala, ja presretna jer se očitavila. Toliko se igrala sa Mazom da je Žika na kraju uzeo fotoaparata da ih slika jer je bilo neverovatno. Tako su nastale sve ove slike. Zadovoljni smo ušli uveče u kuću dok je ona zauzela mesto ispred ulaznih vrata da nas čuva. Oko 22 i 30 samo je zaskičala i dok smo mi izleteli napolje bila je gotova. Tugaz:( bem ti život ponekad

 
Jedna anegdota. Dam Mazi i Lei po praznu palačinku. Maza svoju proguta za jednu desetinku sekunde a Lea, kako je bila zloješna, svoju zakopa ispod čempresa. Ali, onaj prožder neopevani od Maze je otkopa i nastane klanica. Ja poludim,uzmem novinu i udri i po jednoj i po drugoj. Da vidiš kako su ko sestre rodjene ležale jedna pored druge ispod astala. Ma novina je čudo hahahaha



Miloš se baš vezao za Leu. Patilo dete. Šta da mu kažemo, pa mu rekosmo istinu. Maza je danima tražila Leu po dvorištu. Šta ćeš, dogorela joj sveća
 
Poslednja izmena:
Na kraju dana kada smo sa 15 ljudi (komšija,prijatelja i kolega) skidali krov sa kuće i počinjali da zidamo sprat, moj mazuljak se oštenila. Ceo dan se tresla kao prut u hladovini oraha, deca je na smenu mazila, ali ne vredi. Sirotica je čekala da svi odu pa da se na miru ošteni. I tako dobismo 7 štenaca. Šest dečaka i jedna devojčica Šaša-Maša. Sve ih rasprodasmo kao od šale. Dolazili su ljudi i molili da im damo Šašu ali deca ni da čuju. I tako ostade Maša, naša princezica, koja sa svojom majkom ima jedino zajedničko što su obe bretonke.
Ovo je Aleksa, prvobirajuće štene iz prvog legla. Imam još par slika ali ne mogu da ih nadjem, pa ako ih nadjem postaviću



Bože blagi, koliko sam uživala sa tim štencima. Tada smo u dvorištu imali ogromne čemprese, pa su se oni sakrivali i muvali ispod grana, i naravno bili svi umazani od smole, ali kad mama pljesne rukama i vikne "bebe" dolete sa svih strana moji mali oranž-beli vragolani. Moj otac im skuva griz sa jajima i stavi u česmu da se ohladi. Dok on ode da presvuče bebe, njihova halapljiva majka pojede sav griz onako vruć. Budala htede da crkne onako naduta, pa pije vode, pa piša, pa opet voda, pa uzdiše dok nije sve svarila.
Raj.
 

Back
Top