Vaša najveća greška u životu

gresim..kao i svi..

i u tom trenutku se grizem..nerviram..

a onda sacekam da prodje neko vreme..
i kad se sa distance osvrnem na ono sto se desilo - gle cuda..opet bih uradila isto!


da nije tako - to ne bih bila ja.

ne kajem se ni za sta ucinjeno..ni za nacin na koji je ucinjeno..

to je moj zivot.

bas takav kakav je!
 
Prvo malo da filozofiram: što je tebi sitno, možda je nekome veliki teret, tako da je nemoguće odrediti kriterijum.

A moj odgovor: ne bih se smuvala sa bivšim dečkom najbolje drugarice. Jednom sam to uradila i shvatila zajeb. Ali bila sam stvarno jaaaaako mlada. Verovala drugarici da ga je zauvek prebolela. To mi je verovatno rekla ne misleći da bih se ja mogla upecati na njegovu priču. Koja je naravno bila lažna, a ja ispala dupla guska!
Ebi ga, sa 16 godina su mi svi bili lepi i dobri! Mada se nije mnogo promenilo do dana današnjeg. I dalje verujem ljudima dok me ne iznevere! z:dm:
 
prvo sto sam htela da ukuckam jeste-to sto sam se udala mlada...sto sam se uopste udala...a onda pomislim na moja dva chedovishta i stresem se na tu misao...znam,mogla sam da ih rodim i bez braka,al ne bih bas njih imala :) kad se zamislim,ima tu dosta gresaka,koje pak,mozda i nisu..ne znam to je dilema...da li sma poglresila sto sam experimentisala i otkrila svoju sklonost ka zenama pa me to frustrira nekad...to sto nisam slobodna da radim sta ocu...? Ili nisam,dobro je sto sam otkrila samu sebe,bas takvu kakav sam...ae,od jutros se svadjam sama sa sobom...mozda ne treba da postujem...:S
 
Sto sam pristala na radno vreme do 6
:hahaha: ti nisi normalna,sta ja da kazem onda? :think:
ako si pristala,sigurno ima zasto(dobar posao,dobra plata,blizu kuce...ne znam ni ja)



a @tema ...hmmmm,covece pa nisam pravila neke strahovite greske,cak i kad jesam one su mi donele i dobre stvari,i vodile me putem do ovoga gde sam danas,a ko zna sta bi bilo da nisam tu gde jesam,mozda bolje da ne znam :lol:
mozda je trebalo da upisem neki faks na vreme a ne sad pod stare dane
al da jesam ne bih otisla u italiju posle srednje
tako da...ok je ovako :)
 
:hahaha: ti nisi normalna,sta ja da kazem onda? :think:
ako si pristala,sigurno ima zasto(dobar posao,dobra plata,blizu kuce...ne znam ni ja)



a @tema ...hmmmm,covece pa nisam pravila neke strahovite greske,cak i kad jesam one su mi donele i dobre stvari,i vodile me putem do ovoga gde sam danas,a ko zna sta bi bilo da nisam tu gde jesam,mozda bolje da ne znam :lol:
mozda je trebalo da upisem neki faks na vreme a ne sad pod stare dane
al da jesam ne bih otisla u italiju posle srednje
tako da...ok je ovako :)


Pa to, neke velike greske Bogu hvala nisam pravila
Mozda sto nisam zavrsila ekonomiju
Sad bi pitala posto Beograd, ovako.....
Ma normalna sam ja, zar ne vidisz:hi:
Ma ko to moz da zna
Imala sam greski, ali mislim da je sve to deo zivota i ne smatram ih za nesto sto treba da nosim u srcu sa oznakom ‘najvevi, nagori, naj ovo, naj ono‘, sve je to deo zivotne skole i sve treba sebi oprostitiz;):sanke:
Verovatno ste primetili otkinula sam na ovog smajlija to sam ja :sanke:
 
najveca greska,za mene suvise lako pitanje...to sto sam kao klinka jedno vece preterala sa busenom votkom...jako preterala.Zauvek cu pamtiti scenu kada se buidim u svom krevetu i kazem sama sebi dobro je,sve si sanjala,pogledam,a na ruci mi jos stoji igla od infuzije...vise nego ogromna greska...
 
Ko je hrabar da prizna?
Moja najveca greska je sto sam slepo verovala doktoru, ginekologu, koji je vodio moju trudnocu. Kao osoba koja je vrlo svesna, obrazovana, videla sveta i zna kako zivot funkcionise vrlo sam bila naivna, da ne kazem prava OVCA sto sam tako slepa uletela u sve akcije koje mi je on preporucio!

Ne vidim nikakvo opravdanje za takve propuste, mogu da razumem da sam bila potpuno van sebe zbog trudnoce i nadolazece promene u mom zivotu, milionskih strahova koji su me jeli svakodnevno... i svasta jos, ali opet ne razumem gde mi je bila glava kada nisam nista dovodila u pitanje!!!!

To me je mnogo kostalo! Od tada imam tihi prezir prema medicinskoj profesiji, mada sam svesna da postoje vrlo humani i iskreni ljudi koji se time bave smatram da svaki od njih prvo mora da se dokaze, a tek onda dobija moje poverenje... nikom ne verujem!
 

Back
Top