Stavicu ovo pod zdravlje...

  • Začetnik teme _psihopata_mazohista_
  • Datum pokretanja
P

_psihopata_mazohista_

Gost
Da li mozete molim Vas da mi kazete sta da radim. Poludecu! U zivotu se nisam ovako osecao depresivno, bojazljivo, prazno, nikako...

Za nekih 15 dana mi se zavrsava skola. Moguce je sasvim da cu da padnem iz jednog (dva) predmeta na razredni (popravni) tako da je sasvim moguce da cu izgubiti pravo na toliko zeljeni fakultet. Ne bitno koj. Nemojte da me pitate. Nikad nisam pao iz nekog predmeta i uvek sam bio solidan djak. Ali eto...desi se...boze moj...

Pored skole, kao primarne sekiracije, tu je naravno potistenost zbog nedostatka neke zenske osobe sa kojom bih podelio sve ove "muke" ...

Pored devojke tu je niz sitnih problemcica, nervoza zbog odnosa izmedju roditelja i mene, zbog nekih nesuglasica u kuci i slicnih problema...

Tu svu nervozu dalje lecim na noktima tako da me i to nervira... Sve je povezano...

Tu je i neka praznina zbog ove staticnosti koja me je obuzela u poslednje vreme...Pokrenem se sa vremena na vreme. Uzmem radim zgibove, sklekove, vozim rolere, ali nista to nije...Opet me TO obuzme...

Ne znam...Osecam se ...bezveze...prava rec...
Ovakav nadimak sam gore stavio zato sto mislim da ovim svim sam sebe mucim, mislim da ima resenja za ove moje probleme, jer za sve ima resenja, to je cinjenica , samo ga treba pronaci....

Pomozite mi da se pronadjem negde u svemu ovome...Da se smirim...
 
Adolescentna kriza...krajnje uobicajena u tvojim godinama.Probaj da se nekako organizujes oko tog ucenja...a sve ostalo ce doci na svoje mesto.
Ako ti je tesko da se snadjes sam u celoj situaciji u skoli imas psihologa i pedagoga pa potrazi pomoc od njih.
 
Bila sam u slicnoj situaciji kao i ti. Na kraju cetvrte godine gimnazije sam pala na dva razredna ispita, imala sam ocajan prosek i nije mi bilo nidocega. Vecina nas se oseca pomalo izgubljeno u tom periodu. Meni je cak skolski psiholog preporucio da ne upisujem fakultet, zato sto nisam nisam taj "kalibar" (bas tako je rekao), da ga nikad necu zavrsiti, samo cu gubiti vreme. A, evo mene sad, treba uskoro da diplomiram!
Mislim da jos uvek imas vremena da popravis keceve, ali moras da se fokusiras! Zapni iz sve snage, mnogoooo uci i trazi nastavnicima da odgovaras. Ne ostavljaj ih na miru, insistiraj, vuci ih za rukav! Ali, moras dobro da naucis gradivo ili tesko tebi. Moras sam da se izboris za sebe, jer niko drugi to ne moze uraditi umesto tebe. Veruj u sebe i uspeces. A kada popravis ocene i upises fax, bices toliko zadovoljan sobom da ces zaboraviti na ovu malu krizu. Verovatno ces tako i srediti odnose sa roditeljima, zatim te ceka najduze i najopustenije leto, a tu ce biti i devojaka kol'ko volis!
Kao sto dr rece, polako ce sve doci na svoje mesto.
 
kao sto i sam znas upao si u zacarani krug iz koga ces izaci onda kad ucinis nesto na sta ces biti sam na sebe ponosan.Svi smo prosli slicne muke ali sve nekako dodje na svoje.Bitno je da se ne ubacujes u luzerski fazon,nije strasno pauzirati godinu do fakulteta ,neki fakultet upisu i u 30-oj,pa sta?I sam si rekao da si ranije bio dobar djak,nije ni sve u ocenama i upisivanju faksa odmah po zavrsetku srednje skole.Istrazuj i razvijaj svoje talente i...PUNO SRECE!
 
dr:
Adolescentna kriza...krajnje uobicajena u tvojim godinama.Probaj da se nekako organizujes oko tog ucenja...a sve ostalo ce doci na svoje mesto.
Ako ti je tesko da se snadjes sam u celoj situaciji u skoli imas psihologa i pedagoga pa potrazi pomoc od njih.

Evo, da ne ostanem anoniman, da se ulogujem.
A dokle obicno traje ta adolescentna kriza ?
 
LepaJeka:
Bila sam u slicnoj situaciji kao i ti. Na kraju cetvrte godine gimnazije sam pala na dva razredna ispita, imala sam ocajan prosek i nije mi bilo nidocega. Vecina nas se oseca pomalo izgubljeno u tom periodu. Meni je cak skolski psiholog preporucio da ne upisujem fakultet, zato sto nisam nisam taj "kalibar" (bas tako je rekao), da ga nikad necu zavrsiti, samo cu gubiti vreme. A, evo mene sad, treba uskoro da diplomiram!
Mislim da jos uvek imas vremena da popravis keceve, ali moras da se fokusiras! Zapni iz sve snage, mnogoooo uci i trazi nastavnicima da odgovaras. Ne ostavljaj ih na miru, insistiraj, vuci ih za rukav! Ali, moras dobro da naucis gradivo ili tesko tebi. Moras sam da se izboris za sebe, jer niko drugi to ne moze uraditi umesto tebe. Veruj u sebe i uspeces. A kada popravis ocene i upises fax, bices toliko zadovoljan sobom da ces zaboraviti na ovu malu krizu. Verovatno ces tako i srediti odnose sa roditeljima, zatim te ceka najduze i najopustenije leto, a tu ce biti i devojaka kol'ko volis!
Kao sto dr rece, polako ce sve doci na svoje mesto.

Nadajmo se da ce biti tako!Hvala na odgovoru
 
nevesela:
nije strasno pauzirati godinu do fakulteta ,neki fakultet upisu i u 30-oj,pa sta?I sam si rekao da si ranije bio dobar djak,nije ni sve u ocenama i upisivanju faksa odmah po zavrsetku srednje skole.Istrazuj i razvijaj svoje talente i...PUNO SRECE!

Kazem i ja...ali....objasni ti to mojoj kevi!Naravno da nije sve u upisivanju.Bas sam jednom razmisljao kako bi mi cak mozda bilo bolje da pauziram godinu i da se tu celu godinu usavrsavam samo na planu oblasti koje me zanimaju....ali dobro...videcemo...

HVALA!Takodje sve najbolje!
 
jagodica:
aaaaa ni ovo vishe nije anonimno :? :(

a koje su to oblasti? pa ako ti sredis da se samoizdrzavash ne trebaju ti roditelji...a mozes i da kombinujesh sa nekim faxom
je l mozes da se organizujes s nekim da ucish..? koje matematike

Sve matematike. Voleo bih da mogu da se samoizdrzavam i ne zavisim od roditelja, ali izgleda to trenutno nije moguce...

Sta si mislila pod ovim da se iskombinujem sa nekim faxom? Sto se tice ucenja, tesko...nemam nikog ovde blizu, u principu mogu i sam , samo mi je problem da sednem za knjigu!Ja ti radim sve u poslednji cas!

p.s. A sto bi bilo anonimno ?! Zasto skrivati identitet!?Istina kad tad izadje na videlo...
 
Ne znam sta da ti kazem... Ja se osecam vrlo slicno tebi... Mada nemam probleme sa skolom, ono malo sto ih imam nekako preuvelicam i nerviram se... Ja sam otvorila temu anksioznosti, ali i ovo je veoma slicno.

Nisi sam, i nisi jedini, taj osecaj praznine juri cak i one koji naizgled imaju sve... I problem nije prvenstveno u skoli, koliko ja to shvatam, problem je u ostatku zivota, jer mi zaista i ne mozemo da znamo (osim malo onih srecnih) sta zaista zelimo da budemo, a i ako znamo, sve nam to izgleda pomalo (ili malo vise) strasno... Ne znam za tebe, sa mnom je to slucaj. Upis na fakultet i poslednja godina gimnazije/srednje skole su nekako tezi psihicki nego sto su zaista teski za nase mogucnosti. Nekako izgleda da sad ostajemo sami da biramo i da gresimo i nema vise sta da nas stiti od kojecega.

Postoje stvari koje realno mogu da se urade i ostvare, i samo je pitanje naseg stava da li cemo ih i uraditi. Ja se recimo uzasno, strahovitno bojim toga sto cu verovatno ici na studije u inostranstvo... Ali cu opet ici i probati. Nadam se da cu pobediti strah. Nadam se da ces i ti razresiti svoje probleme, veruj mi, znam kako ti je.
 

Back
Top