kukuriku-kokoda
Početnik
- Poruka
- 12
Kada sam naletela na ovu temu među mnogobrojnim na ovom forumu ostala sam zatečena, zato što sam godinama živela u naivnom ubeđenju da sam ja jedini zaljubljenik u rusku poeziju u prozu koji je preostao. Kao i mnogi poezofili sam se povukla u ilegalu i tajno sa bater lampom pod jorganom u sred gluve noći ponavljala omiljene stihove i pasuse ruskih klasika. Takođe naivno sam mislila da o toj temi znam sve sto se može znati, zaneta, naravno, svojom žarkom ljubavlju. Kad se vratim u svoju mladost, recimo u gimnazijsko vreme, jedino čega se najjasnije sećam jeste Marina Cvetajeva i njena kći Arijadna, i uzavreli stihovi koje sam recitovala ostrašćena na svakoj školskoj predstavi penjući se po raznim stolicama i vitrinama da bih lakše doprla do publike i prenela im makar delić svojih emocija koje proživljavam izgovarajući te stihove. Tokom tih sesija najbolje što sam videla sa te visine jesu krajnici mojih školskih drugova koji su tako otvoreno zevali da više nisu ni stavljali ruku na usta. Ne mislite da me je to demoralisalo samo naučilo da dok većina hladi krajnike, manjina uživa u visinama. Zato verujte mi uživam u svim vašim izborima, i trnci mi, dok čitam, klize niz kičmu kako odavno nisu, volim vas sve, a naročito bih pohvalila Nautilusov izbor koji me je podsetio sa koliko se strasti o ženskoj prirodi razmišlja i dok se čita. Čujemo se još, sledeći put ću kraće
Poslednja izmena: