Upoznati sebe

>NiNa<

Poznat
Poruka
9.784
"Coveku se cini da nije nista prirodnije i lakse nego da posmatra samog sebe
i tako donosi odredjene zakljucke za svoja delanja i ispunjavanje postavljenih zadataka.

I pored cinjenice da u coveku postoji neprekidna potreba da se pomatra,da se nekim drugim Ja ponekad udalji i onda osmotri svoje svakodnevno Ja,svoju Personu,sto ce reci masku koju stalno navlaci za razne prilike i razna drustva
-otud velika opasnost da sebe poistoveti sa tom maskom-
nista nije teze nego objektivno analizirati svoje nesvesne zelje,postupke.
Svaki covek ima jednu ili vise "slepih mrlja" u sebi,i to upravo za one strane svoje licnosti koje su bitne za licnost,
a koje on upravo ne zeli da opazi i prihvati kao deo sebe."

Sta mislite,koliko je moguce upoznati sebe do kraja?
Da li ipak bezimo od nas samih,da ne bi otkrili koliko smo zaista ranjivi,nemocni i slabi?
 
Poslednja izmena:
Prva recenica opisuje ljude koje ti tumacis, a takvi nikad ne poznaju sebe, oni poznaju svet koji izmisljaju za sebe....

Time je prestala ikakva smislena namera da se ozbiljno tumaci tema....na ljude uopsteno....
 
To je citat iz jedne knjige,ne moja teorija. Nije tema tumacenje drugih ,nego sebe.

Pitam za vase misljenje,sta mislite da li je moguce upoznati sebe 'do kraja' i gde je kraj,da li postoji?
 
Ne bezim od sebe normalno ali mi je krivo sto te crne mrlje nikad ne bi izasle na videlo da ih neko drugi ne izvlaci iz mene

Ја сам успела у томе да више нико не може никакву флеку из мене да извуче.

А што се тиче теме... Ту су драги нам људи који ће нам увек скренути пажњу на то какви смо. Само треба слушати и признати себи.
 
samospoznaja bi bila završena prestankom postavljanja pitanja o sebi...čovek vremenom i sa godinama prestaje da se preispituje o mnogim stvarima . razume i prihvata svoj duh i da živi u skladu sa njim. živeti sa sopstvenom prirodom nije često lako, jer ljudi nisu zadovoljni kako to izgleda i voleli bi sistem iskrivljenih ogledala, bilo kakav u kojem bi lepše izgledali. živeti u skladu sa prirodom, to bi bio neki krug u kojem ćemo prihvatiti sebe onakvima kakvim jesmo, bez osuđivanja bilo koga za moguće ishode i bolna saznanja na koja ćemo naići na putu samospoznaje. cena toga je gubljenje samoobmane i relativni spokoj.....
 
Sklad sa "svojim duhom" nije isto sto i poznavati sebe.....
Ali za vecinu radi posao po pitanju "koliko poznajem sebe" jer se to pitanje uvek tumaci "sta to meni godi" a to uopste nisu ista pitanja , ali su za mnoge sinonimi....
 
Ја сам успела у томе да више нико не може никакву флеку из мене да извуче.

А што се тиче теме... Ту су драги нам људи који ће нам увек скренути пажњу на то какви смо. Само треба слушати и признати себи.

I ja prilicno..ali neki novi ljudi su jednostavno navikli na ruzno i ne mogu se navici na otvorene odnose i uzlazne putanje..prosto ne veruju da neko moze biti prema njima pazljiv i iskren..traze mane i finoca im je strana..pa dok se isprave krive drine svasta nesto negativno izadje na povrsinu..imam i previse strpljenja .ne trazim da se isplati vec samo razumevanje
 
samospoznaja bi bila završena prestankom postavljanja pitanja o sebi...čovek vremenom i sa godinama prestaje da se preispituje o mnogim stvarima . razume i prihvata svoj duh i da živi u skladu sa njim

Тачно. Само што ја мислим да (неки) људи никада не престају да се преиспитују, иако разумеју и прихватају свој дух и живе у складу са њим.
 
I ja prilicno..ali neki novi ljudi su jednostavno navikli na ruzno i ne mogu se navici na otvorene odnose i uzlazne putanje..prosto ne veruju da neko moze biti prema njima pazljiv i iskren..traze mane i finoca im je strana..pa dok se isprave krive drine svasta nesto negativno izadje na povrsinu..imam i previse strpljenja .ne trazim da se isplati vec samo razumevanje

Знам о чему причаш.
Е, такве пустим да траже колико год хоће.
Углавном оду исфрустрирани.
Али неки и остану... :P
:cmok:
 
Sklad sa "svojim duhom" nije isto sto i poznavati sebe.....
Ali za vecinu radi posao po pitanju "koliko poznajem sebe" jer se to pitanje uvek tumaci "sta to meni godi" a to uopste nisu ista pitanja , ali su za mnoge sinonimi....

ne, to je poznavati svoju prirodu, onakva kakva je, prava slika u ogledalu. ...a ti govoriš o sistemu " kako voleti sebe"....mada, tako neki "popularni" psiholozi i prodaju priču o i samospoznaji i još dodaju nekakva uzdizanja ..al to je baš rasprodaja..
 
Знам о чему причаш.
Е, такве пустим да траже колико год хоће.
Углавном оду исфрустрирани.
Али неки и остану... :P
:cmok:

Uh..opet dolazim do toga da se borim protiv vetrenjaca..ali kad uspem na kraju krajeva kao da postajem bolji covek..drago mi je sto pricamo istim jezikom:zag:
 
Nije moguce, cak i kad sebe preispitujes po 8h dnevno , samo to da radis....
A ne verujem da mnogo ljudi radi to....
Zato se tumaci poznajem sebe sa poslednjim utiskom kakav sam to ja....
A to je itekako daleko....
Zato i kazem da obicno tumace duh sebe kao ono sto jesu, ali nije....duh je ono u sta veruju da jesu, a ono sto jesu to vec nije....

Pa ne bi bilo toliko propalih pokusaja, toliko "nisam znao koliko mogu , sta mogu" , "vazno je pokusati".....

Mozda ja ovako uvereno pricam jer sam video kako se oblikuje ljudska psiha i kako se procenjuje sta covek moze , a on misli nesto sasvim deseto...i koliko su tehnike procene ljudskog ponasanja i procene koliko se to moze promeniti tacnije od samog misljenja osoba o tome sta jesu i sta mogu...
Nekad na vise, nekad na nize....

Pri ovome uopste ne mislim na jevtine psihoanaliticarske metode ili test, kviz metode po novinama...
Sluzbe imaju mnogo jace metode, a posebno neke grane sluzbe.....politicki nepodobne....
 
zapravo, tu si u pravu..nemamo pojma sta smo, dok nas okolnosti ne testiraju..a i tad nemamo pojma zasto nesto radimo bas tako, a ne drugacije..
mozda objektivno sagledamo sebe od pre pet godina, a i to je subjektivno..
i da li upoznati sebe znaci znati kako ces postupiti u nekom momentu, ili znati zasto si tako postupio..
a covek je promena, toliko povezana sa svetom...suvise je tu nepoznatih za neko definitivno sagledavanje..
 
"Coveku se cini da nije nista prirodnije i lakse nego da posmatra samog sebe
i tako donosi odredjene zakljucke za svoja delanja i ispunjavanje postavljenih zadataka.

I pored cinjenice da u coveku postoji neprekidna potreba da se pomatra,da se nekim drugim Ja ponekad udalji i onda osmotri svoje svakodnevno Ja,svoju Personu,sto ce reci masku koju stalno navlaci za razne prilike i razna drustva
-otud velika opasnost da sebe poistoveti sa tom maskom-
nista nije teze nego objektivno analizirati svoje nesvesne zelje,postupke.
Svaki covek ima jednu ili vise "slepih mrlja" u sebi,i to upravo za one strane svoje licnosti koje su bitne za licnost,
a koje on upravo ne zeli da opazi i prihvati kao deo sebe."

Sta mislite,koliko je moguce upoznati sebe do kraja?
Da li ipak bezimo od nas samih,da ne bi otkrili koliko smo zaista ranjivi,nemocni i slabi?

Mislim da je proces samospoznaje moguć.
Počne se od onog najprozaičnijeg dela – svoje ljušture. Ako, npr, stanemo goli pred ogledalo, i naučimo da prepoznamo, prihvatimo i zavolimo sopstveno lice i telo (ma kakvi oni objektivno bili), onda smo već na pola puta da spoznamo i najdublji sloj ličnosti – svoje istinsko Ja.
Dakle, prvo treba skinuti masku, jer je ona pseudozaštita. Maska je najplići sloj naše svesti, jer se pomoću nje pretvaramo da smo nešto što nismo i na taj način gradimo lažno samopouzdanje. Usled kontradiktarnosti lažne predstave o nama samima i onoga što zaista jesmo, postajemo sve zbunjeniji i u sukobu smo, osim sa sobom, i sa spoljašnjim svetom.
(Cilj 'razgolićavanja', kao prve etape samospoznaje, jeste postizanje vere u sebe.
E, kad dođemo do te tačke, onda možemo dalje da se razvijamo; možemo da prepoznamo veze između uzroka i posledica naših činjenja.
Jer, cilj samospoznaje je, u kranjem ishodu - biti srećan
.)

Naravno, postoje i vanredne situacije u životu koje nas stavljaju pred testove i koje mogu da nas dovedu do šokantne samospoznaje: da nismo u stanju da istrajemo (a mislili smo da uvek jesmo), da smo sebični (a mislili smo da nismo), pakosni, zajedljivi, ispunjeni mržnjom (a smatrali smo sebe večitim altruistom) ... ili obrnuto.
Samo je pitanje kolikog trajanja je ta samospoznaja, tj. da li nam sopstvena predstava o nama odgovara ili ne. Najpristrasniji smo prema sebi, najskloniji da praštamo sebi ... jer smo zaljubljenici u sebe. A pristrasnost i narcisoidnost zamagljuju pravu sliku.
 
Jer, cilj samospoznaje je, u kranjem ishodu - biti srećan

Samo je pitanje kolikog trajanja je ta samospoznaja, tj. da li nam sopstvena predstava o nama odgovara ili ne. Najpristrasniji smo prema sebi, najskloniji da praštamo sebi ... jer smo zaljubljenici u sebe. A pristrasnost i narcisoidnost zamagljuju pravu sliku.

Ovo me u stvari najvise i zanima,da li smo u staju da definisemo sebe a da ne upadamo u zamke bas te pristrasnosti i narcisoidnosti,i koliko je onda slika realna.
Mozda precenjujemo sopstveni razum.
Samoanaliziranjem do samospoznaje... ili sta ako nam se ta istina o sebi ne dopadne,ako na kraju puta,razocaramo sebe...
Frojd i Dostojevski,kada su radili na autoanalizi,izdvojili su se iz drustva i zavirili u svoje nesvesno jer bezanje i negiraje nesvesnog sputava coveka da zaista upoznaje sebe.

Sta misite,da li je lakse otkriti sebe i svoju individualnost povlacenjem,odvajajuci se od ljudi,osamljivanjem,ili kroz druge ljude?
 
Ja bih rekao kroz druge ljude..koji izvlace iz nas lepo i ruzno..ne kao shatro covek je drustveno bice..vec taj dusevni mir koji nadjemo kad smo sami nema veze sa spoznajom sebe..posto ipak ne zivimo kao jedinka
 
Pa u smislu vratis se porodici..na posao..koliko je svako od nas jak odoleti tim spoljasnjim losim uticajima..ja stojim cvrsto na zemlji..ali bogami desava se da me neko pomeri i izbaci iz takta..taj dusevni mir koji imam..nekako mi cesto losi ljudi i njihovi postupci..na svu srecu..na kratko pomute..neki ruzan dogadjaj..nepravda..ima toga
 
Ovo me u stvari najvise i zanima,da li smo u staju da definisemo sebe a da ne upadamo u zamke bas te pristrasnosti i narcisoidnosti,i koliko je onda slika realna.
Mozda precenjujemo sopstveni razum.
Samoanaliziranjem do samospoznaje... ili sta ako nam se ta istina o sebi ne dopadne,ako na kraju puta,razocaramo sebe...
Frojd i Dostojevski,kada su radili na autoanalizi,izdvojili su se iz drustva i zavirili u svoje nesvesno jer bezanje i negiraje nesvesnog sputava coveka da zaista upoznaje sebe.

Sta misite,da li je lakse otkriti sebe i svoju individualnost povlacenjem,odvajajuci se od ljudi,osamljivanjem,ili kroz druge ljude?

Koliko god da nam se istina ne dopada (pod uslovom da smo do nje došli), ta istina podrazumeva da sebe prihvatimo takve kakvi jesmo, ili da probamo da se menjamo ako to želimo. Razočaranje nastupi kad i ako ustanovimo da bi trebalo da se menjamo a to nismo u stanju (ne možemo "pobediti" sami sebe).

Samoizolacija radi samospoznaje - da, ali samo periodično i privremeno.
Jer, često se vrlo dobro spoznamo i u tuđim očima.
 
ne, to je poznavati svoju prirodu, onakva kakva je, prava slika u ogledalu. ...a ti govoriš o sistemu " kako voleti sebe"....mada, tako neki "popularni" psiholozi i prodaju priču o i samospoznaji i još dodaju nekakva uzdizanja ..al to je baš rasprodaja..

Jeste.Ta prica je narocito popularna na Zapadu.Voleti sebe,bez obzira na sve.
Naravno,lakse je ako nakon spoznaje volimo sebe,prevazidjemo suprotnosti u sebi i nadjemo neku harmoniju.
Ali,ako toga nema? Ako nas nase novopronadjeno Ja samo razocara?
 

Back
Top