ISKRENOST-DUŠA

Violetna

Elita
Poruka
22.085
Ona ne treba da se uči, dolazi duboko iznutra. Kad nam osećanje dođe
duboko iz srca, ono je sigurno iskreno...a sa umom nije takav slučaj. On
stalno opovrgava ideje koje su došle direktno iz samog uma. Ovog trenutka
mislimo da je nešto istina i spremni smo da se borimo za to, a narednog
trenutka otkrivamo da je to apsolutna laž.
A kada um podredimo srcu, lako osetimo da je ono sto izlazi na površinu
iskrenost. U srcu kao da se nalazi duša. Dakle, treba ostati u srcu..Koliko
smo spremni na to, da li je to za vas izazov ili neminovnost? I kako prepoznati
iskrenost kod drugog?
 
Ona ne treba da se uči, dolazi duboko iznutra. Kad nam osećanje dođe
duboko iz srca, ono je sigurno iskreno...a sa umom nije takav slučaj. On
stalno opovrgava ideje koje su došle direktno iz samog uma. Ovog trenutka
mislimo da je nešto istina i spremni smo da se borimo za to, a narednog
trenutka otkrivamo da je to apsolutna laž.
A kada um podredimo srcu, lako osetimo da je ono sto izlazi na površinu
iskrenost. U srcu kao da se nalazi duša. Dakle, treba ostati u srcu..Koliko
smo spremni na to, da li je to za vas izazov ili neminovnost? I kako prepoznati
iskrenost kod drugog?

danas je to retkost.........mislim na iskrenost........i govor kao sto ti kazes srca.......jednostavno ljudi su postali bojazljivi........ali isto tako i zatvoreni u sebe.Kada se razocaras u mnoge,onda jednostavno prestanes da razmisljas srcem i dusom i da iskreno to pokazujes........malo je onih koji bez obzira na posledice govore ono sto i misle........
 
Ona ne treba da se uči, dolazi duboko iznutra. Kad nam osećanje dođe
duboko iz srca, ono je sigurno iskreno...a sa umom nije takav slučaj. On
stalno opovrgava ideje koje su došle direktno iz samog uma. Ovog trenutka
mislimo da je nešto istina i spremni smo da se borimo za to, a narednog
trenutka otkrivamo da je to apsolutna laž.
A kada um podredimo srcu, lako osetimo da je ono sto izlazi na površinu
iskrenost. U srcu kao da se nalazi duša. Dakle, treba ostati u srcu..Koliko
smo spremni na to, da li je to za vas izazov ili neminovnost? I kako prepoznati
iskrenost kod drugog?
Iskrenost je nesto za sta treba velika snaga.Prepoznati kod drugog?Zasto bi to radili?Ako je neko neiskren,onda je to na prvom mestu prema samom sebi.Nikad nisam postavljala pitanje da li je neko neiskren prema meni.Plasiti se tudje neiskrenosti,znaci plasiti se da ce nas neko iskoristi.Ukoliko smo iskreni prema sebi i znamo zasto i sta hocemo,niko nas ne moze iskoristiti.E,zato je potreban um i srce.Oboje.
 
danas je to retkost.........mislim na iskrenost........i govor kao sto ti kazes srca.......jednostavno ljudi su postali bojazljivi........ali isto tako i zatvoreni u sebe.Kada se razocaras u mnoge,onda jednostavno prestanes da razmisljas srcem i dusom i da iskreno to pokazujes........malo je onih koji bez obzira na posledice govore ono sto i misle........

Hm, postali bojažljivi, čini mi se da su oduvek takvi, nije to samo problem
današnjice, nije danas i nama najteže...samo sopstvene patnje izgledaju
uvek najveće. Takođe, nije bitan samo govor, postoje i drugi znaci..pitanje
je kako prepoznati i koliko je moguće u ovoj stvarnosti biti iskren i koliko
ona podrazumeva i otvorenost, tj. lakše ranjavanje..
 
Iskrenost je nesto za sta treba velika snaga.Prepoznati kod drugog?Zasto bi to radili?Ako je neko neiskren,onda je to na prvom mestu prema samom sebi.Nikad nisam postavljala pitanje da li je neko neiskren prema meni.Plasiti se tudje neiskrenosti,znaci plasiti se da ce nas neko iskoristi.Ukoliko smo iskreni prema sebi i znamo zasto i sta hocemo,niko nas ne moze iskoristiti.E,zato je potreban um i srce.Oboje.

Zašto bi se plašila, možda želiš da pomogneš nekome, voliš ga,
pomažeš mu da se otvori...i pitanje: da li je žarište iskrenosti u srcu ili ne?
 
Poslednja izmena:
Ona ne treba da se uči, dolazi duboko iznutra. Kad nam osećanje dođe
duboko iz srca, ono je sigurno iskreno...a sa umom nije takav slučaj. On
stalno opovrgava ideje koje su došle direktno iz samog uma. Ovog trenutka
mislimo da je nešto istina i spremni smo da se borimo za to, a narednog
trenutka otkrivamo da je to apsolutna laž.
A kada um podredimo srcu, lako osetimo da je ono sto izlazi na površinu
iskrenost. U srcu kao da se nalazi duša. Dakle, treba ostati u srcu..Koliko
smo spremni na to, da li je to za vas izazov ili neminovnost? I kako prepoznati
iskrenost kod drugog?

Dakle, "srce" je ovde zamenica za nesto za sta jos ne postoji rec, ali fali detaljniji opis, posto mnogi pod tim podrazumevaju "emocije"... da bi znali sta autorka podrazumeva.

Neverovatno.

Dakle, um je ... taj od koga potice: zlo? Strah? Zelja za laganjem? Netacnost? Pa ... moze izgledati da je neciji um dosao do pogresne informacije (koja se, ne-strucno ali opisno, zove "predrasuda"), ali, do predrasuda se ne dolazi "bez odgovornosti", za predrasude je svako kriv, i svako SLOBODNOM VOLJOM bira da li ce imati predrasude ili zeli istinu. Dakle, predrasude nisu plod samog uma, i predrasude nisu nesto sto "moramo, na zalost, imati", vec nesto sto "namerno pravimo". Um... sam po sebi, ne gresi nikad.

Naravno, nisam dokazao nista iz gornjeg paragrafa, ali nije ni autorka teme dokazala da nije ovako kako ja pricam, pa stoga sa jednakim izostankom argumenata pricamo... posto ne zelim ljudima koji ne daju argumente da dajem argumente. Pitanje, koje bi bilo izuzetno dobro postaviti, to je ovo: kako to da ljudi bez ikakvih argumenata i recnikom nejasnim do bola mogu otvarati teme?
 
Zašto bi se plašila, možda želiš da pomogneš nekome, voliš ga,
pomažeš mu da se otvori...i pitanje: da li je žarište iskrenosti u srcu ili ne?

Da imas pravo.Ne mora uvek strah da bude razlog nase zelje da znamo da li je neko iskren.
Da li srcem osecamo iskrenost?Dusom?Unutrasnji glas,instinkt,intuicija...nije bitno kako cemo to nazvati.Moj odgovor je da.Iskrenost polazi iz duse i srca.
 
Koliko mi se cini, ovo je jos jedan pokusaj da se za svo "ljudsko zlo" okrivi mozak, i da se "konstatuje" da nijedan covek nikada za nista nije bio kriv, i nema razloga da se nicega stidi, ali ima razloga da se ponosi, jer je, za cudo, za sve dobro on odgovoran, a za sve lose "mozak, DNK, razum itd." odgovorno.

To je tako lepo, i tako pateticno. Izgleda da 2008 nikome nije simpaticno (osim meni) da misli kako mi ipak imako slobodu volje, i kako mi ipak SAMI biramo da li cemo biti dobri ili zli. Izgleda da svi oce da smaknu sa seber krivice i odgovornosti, i da okrive nesto drugo, u najbizarnijem slucaju "neiskustvo".

Ne, zlo ipak potice iz Srca, iz koga takodje potice i Dobro. Odnosno, iz Srca ne potice nista. Iz Srca moze da potkne bilo sta, a sta ce poteci... e... za to smo vec mi sami zasluzni/odgovorni, a ne Srce.
 
Dakle, "srce" je ovde zamenica za nesto za sta jos ne postoji rec, ali fali detaljniji opis, posto mnogi pod tim podrazumevaju "emocije"... da bi znali sta autorka podrazumeva.

Neverovatno.

Dakle, um je ... taj od koga potice: zlo? Strah? Zelja za laganjem? Netacnost? Pa ... moze izgledati da je neciji um dosao do pogresne informacije (koja se, ne-strucno ali opisno, zove "predrasuda"), ali, do predrasuda se ne dolazi "bez odgovornosti", za predrasude je svako kriv, i svako SLOBODNOM VOLJOM bira da li ce imati predrasude ili zeli istinu. Dakle, predrasude nisu plod samog uma, i predrasude nisu nesto sto "moramo, na zalost, imati", vec nesto sto "namerno pravimo". Um... sam po sebi, ne gresi nikad.

Naravno, nisam dokazao nista iz gornjeg paragrafa, ali nije ni autorka teme dokazala da nije ovako kako ja pricam, pa stoga sa jednakim izostankom argumenata pricamo... posto ne zelim ljudima koji ne daju argumente da dajem argumente. Pitanje, koje bi bilo izuzetno dobro postaviti, to je ovo: kako to da ljudi bez ikakvih argumenata i recnikom nejasnim do bola mogu otvarati teme?

Predrasude su nesto sto se stice preko neadekvatnog vaspitanja,uticajem okoline,pogresnim autoritetima...Jednom formirane predrasude tesko se menjaju...i tesko da je sama osoba za njih odgovorna.Uglavnom i dobija predrasude verujuci pogresnim autoritetima.Slobodna volja nije mogucnost koju ima dete,kada se predrasude i formiraju.Mislim da si isuvise oshtar i iskljuciv u svojoj oceni.
 
Pa zar nije kriva za "verovanje pogersnim autoritetima"? Dokazi da nije sama imala izbora u vezi toga "da li da veruje ili da ne veruje (pogresnim) autoritetima".

"Slobodna volja nije mogucnost koju ima dete". Dokazi da je tako.

Iskljuciv? Da, ako se pod iskljucivoscu podrazumeva to sto ja ne-iskljucujem mogucnost postojanja slobode volje.

Ostar? Uvek.

"Uticaj" vaspitanja, okoline, (samonametnutih) autoriteta... ... sve to je nedokazano. Zapravo, nije dokazano da ZAISTA ima takvog uticaja. U stvari, nije dokazano da to sto se (definitivno) neki ljudi upravljaju prema vaspitanju, (na njih to utice) okolini (na njih to utice), (samonametnutim) autoritetima... (na njih to utice) znaci da na njih to utice. Moze biti ovako (i nije dokazano da nije ovako!): mi sami sebi namerno namecemo te sve stvari, odnosno, pustamo da na nas uticu, i ako ne moramo to da pustamo, i ... to pustanje je "rad", dok, sa druge strane, kada smo "opusteni", tj. kada ne vrsimo taj "rad" "unosenja u sebe", tada nista od spolja ne ulazi u nas. Dakle, nije dokazano da vaspitanje/okruzenje/itd. ima uticaj na necije Ja. Nije dokazano da ljudi koji se zaista upravljaju prema vaspitanju/okruzenju ili autoritetima itd. moraju da se upravljaju prema njima.

Jednostavno je, Vuce, pricas bez argumenata, a oces da ispadnes pametan? Smesno... daj argumente za to sto pricas. Daj argumenat za to da "socijalno okruzenje" zaista utice na bilo cije Ja, i to tako "uticajno" da Ja prosto nije uopste krivo za to sto se identifikovalo sa "vecinom". Dokazi da je ta "identifikacija" nenamerna i da se ona MORA desiti, i da za nju nije niko kirv.
 
Poslednja izmena:
Pa zar nije kriva za "verovanje pogersnim autoritetima"? Dokazi da nije sama imala izbora u vezi toga "da li da veruje ili da ne veruje (pogresnim) autoritetima".

"Slobodna volja nije mogucnost koju ima dete". Dokazi da je tako.

Iskljuciv? Da, ako se pod iskljucivoscu podrazumeva to sto ja ne-iskljucujem mogucnost postojanja slobode volje.

Ostar? Uvek.

Prost primer: roditelj koji je i sam opterecen predrasudama i koji u najboljoj nameri vaspitava svoje dete.Za dete roditelj je apsolutni autoritet,sto ne znaci i da je dobar autoritet.
Dalje: da li dete moze imati slobodnu volju,ako pod tim podrazumevamo donosenje odluka iza kojih stojimo u punoj svesti o svim posledicama?Ne. Dete to ne moze (iskreno malo je i odraslih koji to mogu).
Iskljucivo polazis od sebe...
Ostrinu sebi moze dozvoliti samo osoba visoko svesna svojih kako mogucnosti,tako i onog sto ne moze.Cenim i postujem,ukoliko si takav.
 
@Vuk
Mozda dete to moze, ali ne zeli, i mozda je mnogo odraslih koji to mogu, ali ne zele to, sto ne menja cinjenicu da bi mogli to. Dokazi da ne mogu. JESI LI TI SVESTAN DA KADA KAZES "DETE NE MOZE DA IMA SLOBODNU VOLJU" TO MORAS I DA DOKAZES, KAO, UOSTALOM, I SVE DRUGO, JER JE SVAKA (PA I ONA KOJA SE TICE DECE) PRICA KOJA NIJE PRACENA ARGUMENTIMA BESMISLENA! (NAUKA POZNAJE SAMO ARGUMENTE, A NE PRAZNE PRICE KAO TVOJE) Cak i da takva (nepropracena argumentima) prica kojim slucajem odgovara realnosti, opet ostaje cinjenica da je to samo jos jedan slucaj kada "i corava koka zrno nabode", ali, to u nauci ne znaci nista. Da bi pricao o tako zanimljivim temama koje imaju zaista jedan efemeran znacaj, ti moras o njima pricati naucno, sto znaci: argumentovano. Za nauku je potrebno tako malo, a casto i to malo fali. Nekad se cak misli i da ne fali (da "ima argumenata") iako fali (i ako ih u stvari nema). Brojni su primeri. Ti moras dokazati to sto pricas, COVECE! Ti meni (stvarno) nisi izneo ni jedan jedini dokaz za to sto pricas, i ako bolje pogledas, videces i sam (sem ukoliko si retardiran?) da nisi dao ni jedan argumenat za svoje tvrdnje.

Iskljucivo polazim u necemu od sebe. Da, u pravu si, a... u cemu? Daj reci u cemu, da bi znao ja na sta ti mislis, ja to ne mogu znati (mogu imati samo pretpostavke) dok mi ti ne kazes. Ajde molim te reci u cemu to polazim iskljucivo od sebe?

Ako ti kazes da: Ostrinu sebi moze dozvoliti samo osoba visoko svesna svojih kako mogucnosti,tako i onog sto ne moze.Cenim i postujem,ukoliko si takav., a pre toga kazes da: Mislim da si isuvise oshtar, odna iz toga izlazi da ti mislis ovo: Ja (maligovor) nisam visoko svestan kako svojih mogucnosti tako i onoga sto ne mogu. Odlicno, ne ljutim se, u koliko mi kazes zasto to mislis?
 
Poslednja izmena:
Koliko mi se cini, ovo je jos jedan pokusaj da se za svo "ljudsko zlo" okrivi mozak, i da se "konstatuje" da nijedan covek nikada za nista nije bio kriv, i nema razloga da se nicega stidi, ali ima razloga da se ponosi, jer je, za cudo, za sve dobro on odgovoran, a za sve lose "mozak, DNK, razum itd." odgovorno.

To je tako lepo, i tako pateticno. Izgleda da 2008 nikome nije simpaticno (osim meni) da misli kako mi ipak imako slobodu volje, i kako mi ipak SAMI biramo da li cemo biti dobri ili zli. Izgleda da svi oce da smaknu sa seber krivice i odgovornosti, i da okrive nesto drugo, u najbizarnijem slucaju "neiskustvo".

Ne, zlo ipak potice iz Srca, iz koga takodje potice i Dobro. Odnosno, iz Srca ne potice nista. Iz Srca moze da potkne bilo sta, a sta ce poteci... e... za to smo vec mi sami zasluzni/odgovorni, a ne Srce.

mi smo zaslužni za interpretaciju onoga što nam srce govori i tu dolazimo i
do pitanja dobra i zla. Ako to ne postoji na taj način, tj. ako nam srce ništa
ne govori, već um samovoljno upravlja, značilo bi da možemo biti šta god poželimo...
to bi proizvelo neke nove svetove, za svakoga po sopstvenom izboru, za zlom ne bi bilo
potrebe, jer zlo činimo kada se plašimo za sebe, tj, kada mislimo da će nas neko povrediti...
a vidimo prema predočenom u stvarnosti da nije tako...
 
Osim toga, definicija slobodne volje ne ukljucuje "svest o posledicama", zapravo, iskljcuje je, posto, ako postoji "slobodna volja" onda se NIKAD ne moze znati buducnost, odnosno, posledica.

Molim te, pod "slobodna volja" podrazumevaj "slobodu volje" a ne bilo kakvu "informisanost o posledicama nekih postupaka". Ako ja znam da cu (najverovatnije) otici u zatvor ako ubijem coveka, i ipak ubijem coveka, to onda jeste prica o "svesti o posledicama", ali ja govorim o "slobodnoj volji" kao o necemu sto zanci da sam zaista Ja (a ne DNK, geni, mozak, um, arhetipi, okruzenje, socijum, vaspitanje, _edit_interpretacije izvedene od strane Uma, onoga sto nam govori Srce) odgovoran za to sto sam ubijo coveka, i da shodno tome mogu da se ponosim tim postupkom ili sramim tog postupka, eventualno da se (iskreno) pokajem. Besmisleno bi bilo ponositi se necime dobrim za sta mislis nije odgovoran tvoj Ego, vec mozak.
 
Poslednja izmena:
Ona ne treba da se uči, dolazi duboko iznutra. Kad nam osećanje dođe
duboko iz srca, ono je sigurno iskreno...a sa umom nije takav slučaj. On
stalno opovrgava ideje koje su došle direktno iz samog uma. Ovog trenutka
mislimo da je nešto istina i spremni smo da se borimo za to, a narednog
trenutka otkrivamo da je to apsolutna laž.
A kada um podredimo srcu, lako osetimo da je ono sto izlazi na površinu
iskrenost
. U srcu kao da se nalazi duša. Dakle, treba ostati u srcu..Koliko
smo spremni na to, da li je to za vas izazov ili neminovnost? I kako prepoznati
iskrenost kod drugog?

Sva napredaka koji su ljudi postigli, postigli su zahvaljujuci mozgu, pri tome mislim na naucni i tehnicki napredak, napredak u medicini........

Moze neko pod uticajem emocija i da ubije nekog drugog:) i to nesamo ukoliko je rec o patologiji, covek moze i u trenutku besa da ubije, a bes je emocija.

Nije razum iskljucivi nosilac zla, niti su emocije iskljucivi nosioci zla.
 
Ona ne treba da se uči, dolazi duboko iznutra. Kad nam osećanje dođe
duboko iz srca, ono je sigurno iskreno...a sa umom nije takav slučaj. On
stalno opovrgava ideje koje su došle direktno iz samog uma. Ovog trenutka
mislimo da je nešto istina i spremni smo da se borimo za to, a narednog
trenutka otkrivamo da je to apsolutna laž.
A kada um podredimo srcu, lako osetimo da je ono sto izlazi na površinu
iskrenost. U srcu kao da se nalazi duša. Dakle, treba ostati u srcu..Koliko
smo spremni na to, da li je to za vas izazov ili neminovnost? I kako prepoznati
iskrenost kod drugog?

Um, srce i osjecaj i jesu jedini mehanizmi za pronikavanje u dusu drugih, u srz necega prvenstveno radi ocuvavanja nase sigurnosti, za odmjeravanje nasih sposobnosti, za ... Prepoznavanje iskrenosti je sekundarna spoznaja, da izbjegnem napisati, prognoza datog momenta za sledeci vremenski razmak. U stvari samo smanjimo vjerovatnocu neiskrenosti na minimum to sparimo sa intenzitetom nase zelje da otkrijemo iskrenost dodamo malo lijenjosti i nesposobnosti to verificirati i eto rezuzltata.
Prijateljica Bobana bi rekla: carpe diem:)

Naravno da sledece (pre)-ispitivanje izazova podlijeze logici: panta rei, a to je neminovnost.

p.s.

Kako zapita onaj mladozenja pri vjencanju popa: “Kolko dugo rekoste pope?”
 
Ako cemo da nagadjamo sta je autorka, koja i dalje i pored mojih opomena ne zeli da kaze sta podrazumeva pod srce, (mozda bas zato sto misli da ja ako ne razumem ovako, ne bi razumeo ni kad bi mi objasnila) podrazumevala pod "Srce", sto je, inace, izraz vec rezervisan u nauci... za jedan organ... onda ja mogu da se posluzim znanjem o tome sta je "pre" predstavljala ta rec.

To bi izgledalo ovako:
"Pre" se mislilo da covek ima "Srce" (pod sta se podrazumevalo sve "organsko" i "erotsko", i ako nema dokaza da "erotsko" i "organsko" pripadaju istoj sferi) i "Dusu", i da je "Dusa" svuda osim tamo gde je "Srce", i obratno... to su u stvari bili "simboli" za suprotne stvari.

I dalje mi nije jasno sta se ovde podrazumeva pod "Srce", i da bih odgovorio na temu to mora da mi saopsti neko - nema druge!

Ukoliko autorka ne zeli i dalje da kaze sta misli pod "Srce", onda predlazem da se tema zakuca/zakljuca/blokira, uz objasnjenje da je "zakljucana zbog toga sto autorka ne zeli da se izjasni o cemu u stvari (dodjavola!) prica".
 
Poslednja izmena:
Dalje, u nauci (bar u Psihologiji) se "statisticki kriterijum" ne sme koristiti kao osnovni, vec samo kao "pomocni". Ako statistika pokaze da vecina dece stvarno ima istu religiju koju i njihovi roditelji (roditelj musliman, dete musliman, itd...) onda je ona dokazala samo to da vecina dece stvarno ima istu religiju kao i njihovi roditelji. Nista drugo. Niko ozbiljan, niko pametan, nece pomisliti da je cinjenica da "vecina dece stvarno ima istu religiju kao i njihovi roditelji" neki dokaz da "vecina dece mora imati istu religiju kao i njihovi roditelji". Jednostavno, time nije dokazano to "moranje", i nije dokazano to "nepostojanje slobodne volje kod dece".

Ljudi na forumima obozavaju da koriste taj "statisticki kriterijum" i da iz jednog proizvode drugo bez ikakvog prava.

Evo jednog primera koji pokazuje nedostojnost primene "statistickog kriterijuma" u nauci:

Neki psihoterapeuti se pri odredjivanju toga "Sta je bolesno?" sluze iskljucivo "statistickim kriterijumom". Dakle, po njima je nenormalan svako ko nema neke anksiozne napade, depresije, psihopatije... jer "vecina" to ima, a "sto ima vecina to je normalno". Svakako, oni bi i lecili ljude koji nemaju depresije i anksiozne napade, i ako uspeju u svojim "najboljim namerama", onda bi i uspeli da "izlece", odnosno da normalnog coveka naprave depresivnim i strasljivim? Ne... nebi. I bas zato sto "nebi" sami sa sobom dolaze u konflikt. Da bi ga resili, oni predlazu da se svakome ko nema depresivna stanja i ansksiozne napade otvori mozak "na zivo" i da se coveku dok je ziv sece i prespaja po mozgu, da bi se videlo "zasto"...
 
Poslednja izmena:
Mozda dete to moze, ali ne zeli. Dokazi da ne moze.

Iskljucivo polazim u necemu od sebe. Da, u pravu si, a... u cemu? Daj reci u cemu, da bi znao ja na sta ti mislis, ja to ne mogu znati (mogu imati samo pretpostavke) dok mi ti ne kazes. Ajde molim te reci u cemu to polazim iskljucivo od sebe?

Ako ti kazes da: Ostrinu sebi moze dozvoliti samo osoba visoko svesna svojih kako mogucnosti,tako i onog sto ne moze.Cenim i postujem,ukoliko si takav., a pre toga kazes da: Mislim da si isuvise oshtar, odna iz toga izlazi da ti mislis ovo: Ja (maligovor) nisam visoko svestan kako svojih mogucnosti tako i onoga sto ne mogu. Odlicno, ne ljutim se, u koliko mi kazes zasto to mislis?

Bila sam dete i znam.Deca mogu jako puno,ponekad i vise od odraslih,ali slobodna volja je nesto sto malo ljudi ima.

"Iskljuciv? Da, ako se pod iskljucivoscu podrazumeva to sto ja ne-iskljucujem mogucnost postojanja slobode volje."...evo primer...Ja ni u jednom momentu ne zelim da dokazujem...ovo je moje misljenje,koje nije apsolut i nemam pretenzija da ubedjujem i delujem kao neko ko ce da bude bilo kakav autoritet.Ovo je diskusija,gde svako ima pravo na svoje misljenje.Ti tvrdis i trazis dokaz,ja iznosim misljenje i nista drugo.Tvrdim jedino da pojedinac nije iskljucivo sam "kriv" za formiranje svoje licnosti.

Izveo si pogresan zakljucak.Rekla sam - mislim da si isuvise ostar...to znaci da je to moj dozivljaj tebe,a ne da nisi ili jesi visoko svestan svojih mogucnosti.To ti znas...Zato sam i rekla ukoliko.

I zasto bi se ljutio cak i da mislim suprotno?
 
1. Izveo si pogresan zakljucak. - koji? Ja sam (koliko znam) izveo samo jedan zakljucak, i to: "ti mislis da ja nisam dovoljno svestan svojih mogucnosti i nemogucnosti da bih mogao da dozvolim sebi ostrost", i ti si potvrdila da zaista to mislis, dakle, sta je tu pogresno?

2. Bila sam dete i znam.Deca mogu jako puno,ponekad i vise od odraslih,ali slobodna volja je nesto sto malo ljudi ima. - Polazis od sebe? Dakle, bila si dete, i ZNAS da tada nisi imala slobodu volje? Interesantno... pricaj nam o tome, posto me bas zanima taj neki "put" zakljucivanja toga zakljucka.

Moras se uozbiljiti, ne mozemo ovako neozbiljno da razgovaramo...
 
Poslednja izmena:
Dečiju slobodnu volju treba ispoštovati. Bez obzira na vaspitanje, uticaj društva,
svako oseća ili zna šta mu je činiti, drugi je problem što je to nekada teško otkriti, zbog
silnih maski, uticaja, preoblikovanja...Volja, takođe, ne treba da bude samovolja pri izvršavanju
iste, što znači, biti pre svega odgovoran, moralan, pravedan, istinoljubiv, dakle čovek...
 
Poslednja izmena:
1. Izveo si pogresan zakljucak. - koji? Ja sam (koliko znam) izveo samo jedan zakljucak, i to: "ti mislis da ja nisam dovoljno svestan svojih mogucnosti i nemogucnosti da bih mogao da dozvolim sebi ostrost", i ti si potvrdila da zaista to mislis, dakle, sta je tu pogresno?

2. Bila sam dete i znam.Deca mogu jako puno,ponekad i vise od odraslih,ali slobodna volja je nesto sto malo ljudi ima. - Polazis od sebe? Dakle, bila si dete, i ZNAS da tada nisi imala slobodu volje? Interesantno... pricaj nam o tome, posto me bas zanima taj neki "put" zakljucivanja toga zakljucka.

Moras se uozbiljiti, ne mozemo ovako neozbiljno da razgovaramo...

Nema sanse...sad si me nasmejao,u najboljem smislu,da opet ne ispadne da te nerviram...kad se uozbiljim pokusacu da izadjem na kraj sa tvojim "dokazima".
I rece li ti to meni da sam retardirana?:eek:Svaka ti cast:bye::D
 
Ona ne treba da se uči, dolazi duboko iznutra. Kad nam osećanje dođe
duboko iz srca, ono je sigurno iskreno...a sa umom nije takav slučaj.
On
stalno opovrgava ideje koje su došle direktno iz samog uma.
Ovog trenutka
mislimo da je nešto istina i spremni smo da se borimo za to, a narednog
trenutka otkrivamo da je to apsolutna laž.
A kada um podredimo srcu, lako osetimo da je ono sto izlazi na površinu
iskrenost. U srcu kao da se nalazi duša. Dakle, treba ostati u srcu..Koliko
smo spremni na to, da li je to za vas izazov ili neminovnost? I kako prepoznati
iskrenost kod drugog?

Odgovor na tvoje pitanje, odnosno komentar na temu bi bio: emocionalna veština, kao sastavni deo emocionalne inteligencije (EQ). EQ dobija na značaju ne samo kod psihoanalitičara, već u poslednje vreme i kod biznismena, političara i ostalih koji u svom poslu ,,rade,, sa tudjim emocijama.

Emocionalna veština je:
-prepoznavanje i imenovanje osećanja
-izražavanje osećanja
-procena intenziteta osećanja
-upravljanje osećanjima
-odlaganje uživanja
-kontrola nagona
-smanjenje stresa
-spoznavanje razlike izmedju osećanja i delanja.

Nekako, kada imam dogovor sa samom sobom, kada mogu bez lažnog stida i predrasuda sama sebi reći - da, to je to osećanje, ili - da, to je istina, - onda mi je veoma lako da komuniciram sa drugim ljudima i nema šta da se ustežem ili plašim. Moja osećanja i moja istina mi pomažu da razumem tudja gledišta.

Treba poznavati sebe i slušati druge, uz uvažavanje njihovih osećanja i njihovih istina. To ti je sva mudrost.
 

Back
Top