Jacob
Buduća legenda
- Poruka
- 49.567
Sta je "Problem Pakla"?
"Problem Pakla" je jedan od najjacih argumenata protiv postojanja Boga.
Ovaj argument je varijanta argumenta "problem zla",primenjiv iskljucivo na religije koje tvrde da:
1.svemoguc,sveznajuci i potpuno dobar Bog postoji.
2.Neki ljudi ce biti kaznjeni od Boga vecitom kaznom
Problem se sastoji u pomirivanju pretpostavljenih atributa Boga,narocito "potpuno dobar" atributa,sa postojanjem mesta vecitog mucenja.Postojanje Pakla se moze smatrati nepodudarajucim sa pravdom i bozanskom miloscu.
Postoje 3 sporna pitanja u vezi "Problema Pakla":
1.Da li je postojanje Pakla kompatibilno sa pravdom?
2.Da li je kompatibilno sa Bozijom miloscu,narocito sa miloscu po shvatanju Hriscanstva?
3.Trece pitanje vezano iskljucivo za Hriscanstvo jeste da li je Pakao ustvari naseljen,ili da li ce Bog vratiti sve u prvobitno stanje (Apokatastaza) (grcki - αποκαταστασις, povratak u prvobitno stanje)na kraju sveta?
U Avramskim religijama,Pakao se smatra kao kazna za grehe u ovom zivotu,kao manifestacija bozanske pravde.Medjutim tezina muka i vecno trajanje moze se posmatrati kao nekompatibilno sa pravdom.Pakao se medjutim ne smatra strogo kao kaznena mera cak i kod najtradicionalnijih crkava.Npr. Istocne Pravoslavne Crkve posmatraju Pakao kao stanje ili prirodnu posledicu izazvanu slobodnim odbacivanjem Bozije ljubavi.Rimokatolicka Crkva smatra Pakao kao mestom kazne,izazvanom od strane osobe os strane osobe odbacivanjem Boga.
U nekim Orijentalno Pravoslavnim Crkvama Pakao i Raj se ne razlikuju prostorno,vec kao odnos osobe prema Bozijoj ljubavi.
Pitanje pravde
Protivnici doktrine o Paklu tvrde da je kazne neproporcionalna sa zlocinima pocinjenim,jer ljudi mogu uciniti samo ogranicenu kolicinu greha,a Pakao je neogranicena,vecna kazna.
Jorge Luis Borges u svom radu La duración del Infierno tvrdi da nijedan greh ne moze da zasluzi vecnu kaznu jer ne postoji tako nesto kao "vecni prekrsaj".
Jos jedan argument protiv pravednosti pakla je da ljudi nisu odgovorni za svoje grehe:
Moderni istoricari nalaze koncept Pakla kompatabilnim sa shvatanjem pravde u vreme Isusa Hrista.Rimljani,Jevreji,Egipacani i mnoge druge kulture u tom vremenskom periodu ukljucivale su mucenje u svom pravnom sistemu.
Rimljani su imali razapinjanje na krst,Jevreji kamenovanje a Egipcani prepustanje pustinjskom suncu.Svi ovi cinovi mucenja su smatrana neophodnim (da bi odvratila druge) ili dobra (kao kazna nemoralu).
Pitanje bozanske milosti
Ovo pitanje j problem pomirivanja postojanja Pakla sa bozjom bezgranicnom miloscu i dobrotom.
Kao i sa problemom zla,neki teisti tvrde da muke Pakla nisu pokazatelj nedostatka Bozije milosti i dobrote,vec ljudske slobodne volje.Oni tvrde da dobri Bog bi voleo da svi budu spaseni,ali da takodje zeli da ljudi kontrolisu svoju sudbinu..Ovaj stav vidi Pakao ne kao osvetu i kaznu vec kao opciju za one koji ne zele da budu sa Bogom.
Ipak problem ostaje kod Hriscanske teologije i njenog ucenja o bozjoj miloscu i svemoci,koja uci da bi Bog mogao svojom moci da preobrati svakog gresnika bez povrede slobodne volje,ako bi mu pokazao pravi put.Ovo pak otvara pitanje bozje nezainteresovanosti da to uradi.
Moderni kriticari koncepta Pakla (kao sto je Marilyn McCord Adams) tvrde da cak i ako se Pakao posmatra kao izbor a ne kazna,bilo bi nelogicno od Boga nepogresivog bica da prepusti odluku tako vaznom i odgovornom pitanju kao sto je vecna sudbina,krhkim i pogresivim bicima kao sto su ljudska.
Cinjenica da neko mora ili da veruje u Boga ili da svesno odbaci Boga i samim tim bude u vecnim mukama je takodje kritikovana.To se moze shvatiti kao taktika zastrasivanja i time bi se moglo dovesto u pitanje dobrota Boga jer Boga time kaze "Imas izbor da veruje ili ne verujes u mene,ali ako ne verujes bices u vecnim mukama".
Apokatastaza
Odredjeni rani grcki oci,narocito Origen,smatrali su da je pominjanje u Novom zavetu "apokatastaze" - povratak u prvobitno stanje,znacilo da ce gresnici biti pusteni iz Pakla,vracajuci tako univerzum u stanje na samom pocetku.
Neki su cak smatrali da ce time i sami djavoli biti spaseni i da ce im biti oprosteno.
U 20. veku katolicki teolog Hans Urs von Balthasar je postavio teoriju da je Pakao mozda prazan,vecina katolika je ipak odbacila ovu tezu.
"Problem Pakla" je jedan od najjacih argumenata protiv postojanja Boga.
Ovaj argument je varijanta argumenta "problem zla",primenjiv iskljucivo na religije koje tvrde da:
1.svemoguc,sveznajuci i potpuno dobar Bog postoji.
2.Neki ljudi ce biti kaznjeni od Boga vecitom kaznom
Problem se sastoji u pomirivanju pretpostavljenih atributa Boga,narocito "potpuno dobar" atributa,sa postojanjem mesta vecitog mucenja.Postojanje Pakla se moze smatrati nepodudarajucim sa pravdom i bozanskom miloscu.
Postoje 3 sporna pitanja u vezi "Problema Pakla":
1.Da li je postojanje Pakla kompatibilno sa pravdom?
2.Da li je kompatibilno sa Bozijom miloscu,narocito sa miloscu po shvatanju Hriscanstva?
3.Trece pitanje vezano iskljucivo za Hriscanstvo jeste da li je Pakao ustvari naseljen,ili da li ce Bog vratiti sve u prvobitno stanje (Apokatastaza) (grcki - αποκαταστασις, povratak u prvobitno stanje)na kraju sveta?
U Avramskim religijama,Pakao se smatra kao kazna za grehe u ovom zivotu,kao manifestacija bozanske pravde.Medjutim tezina muka i vecno trajanje moze se posmatrati kao nekompatibilno sa pravdom.Pakao se medjutim ne smatra strogo kao kaznena mera cak i kod najtradicionalnijih crkava.Npr. Istocne Pravoslavne Crkve posmatraju Pakao kao stanje ili prirodnu posledicu izazvanu slobodnim odbacivanjem Bozije ljubavi.Rimokatolicka Crkva smatra Pakao kao mestom kazne,izazvanom od strane osobe os strane osobe odbacivanjem Boga.
U nekim Orijentalno Pravoslavnim Crkvama Pakao i Raj se ne razlikuju prostorno,vec kao odnos osobe prema Bozijoj ljubavi.
Pitanje pravde
Protivnici doktrine o Paklu tvrde da je kazne neproporcionalna sa zlocinima pocinjenim,jer ljudi mogu uciniti samo ogranicenu kolicinu greha,a Pakao je neogranicena,vecna kazna.
Jorge Luis Borges u svom radu La duración del Infierno tvrdi da nijedan greh ne moze da zasluzi vecnu kaznu jer ne postoji tako nesto kao "vecni prekrsaj".
Jos jedan argument protiv pravednosti pakla je da ljudi nisu odgovorni za svoje grehe:
22 Pravda je Božja po vjeri u Isusa Krista za sve one koji vjeruju, jer, nema razlike:
23 svi su griješili, lišeni su slave Božje,
24 ali, besplatno otkupljeni po milosti njegovoj, po oslobođenju ispunjenom u Isusu Kristu.
Pavlova poslanica Rimljanima
Moderni istoricari nalaze koncept Pakla kompatabilnim sa shvatanjem pravde u vreme Isusa Hrista.Rimljani,Jevreji,Egipacani i mnoge druge kulture u tom vremenskom periodu ukljucivale su mucenje u svom pravnom sistemu.
Rimljani su imali razapinjanje na krst,Jevreji kamenovanje a Egipcani prepustanje pustinjskom suncu.Svi ovi cinovi mucenja su smatrana neophodnim (da bi odvratila druge) ili dobra (kao kazna nemoralu).
Pitanje bozanske milosti
Ovo pitanje j problem pomirivanja postojanja Pakla sa bozjom bezgranicnom miloscu i dobrotom.
Kao i sa problemom zla,neki teisti tvrde da muke Pakla nisu pokazatelj nedostatka Bozije milosti i dobrote,vec ljudske slobodne volje.Oni tvrde da dobri Bog bi voleo da svi budu spaseni,ali da takodje zeli da ljudi kontrolisu svoju sudbinu..Ovaj stav vidi Pakao ne kao osvetu i kaznu vec kao opciju za one koji ne zele da budu sa Bogom.
Ipak problem ostaje kod Hriscanske teologije i njenog ucenja o bozjoj miloscu i svemoci,koja uci da bi Bog mogao svojom moci da preobrati svakog gresnika bez povrede slobodne volje,ako bi mu pokazao pravi put.Ovo pak otvara pitanje bozje nezainteresovanosti da to uradi.
Moderni kriticari koncepta Pakla (kao sto je Marilyn McCord Adams) tvrde da cak i ako se Pakao posmatra kao izbor a ne kazna,bilo bi nelogicno od Boga nepogresivog bica da prepusti odluku tako vaznom i odgovornom pitanju kao sto je vecna sudbina,krhkim i pogresivim bicima kao sto su ljudska.
Cinjenica da neko mora ili da veruje u Boga ili da svesno odbaci Boga i samim tim bude u vecnim mukama je takodje kritikovana.To se moze shvatiti kao taktika zastrasivanja i time bi se moglo dovesto u pitanje dobrota Boga jer Boga time kaze "Imas izbor da veruje ili ne verujes u mene,ali ako ne verujes bices u vecnim mukama".
Apokatastaza
Odredjeni rani grcki oci,narocito Origen,smatrali su da je pominjanje u Novom zavetu "apokatastaze" - povratak u prvobitno stanje,znacilo da ce gresnici biti pusteni iz Pakla,vracajuci tako univerzum u stanje na samom pocetku.
Neki su cak smatrali da ce time i sami djavoli biti spaseni i da ce im biti oprosteno.
Origenova spekulacija o svrsetku istorije, po kojoj ce svet koji se otkrio čoveku posle njegovoga pada u greh, na kraju biti vaspostavljen u svoje prvobitno stanje radi sveopšteg spasenja, i to kroz sukcesivne etape a blagodareći Hristovoj blagodati, koja ne dopušta večno gubljenje Njegove tvorevine niti pak večne muke. Posledice ovakvog učenja veoma su radikalne: nedostatak bilo kog procesa osvećenja, ukidanje sveopšteg suda, nevečnost pakla, pa čak i spasenje đavola (Origen, 0 načelima, Š, 6,5). Iako je svojim kosmičkim optimizmom povukla neke bogoslove iz patrističkog perioda (Grigorija Niskog, Didima Slepog), apokatastazu je osudio Peti Vaseljenski Sabor (Carigrad, 553.) kao origenovsko pogrešno učenje. Biblijska tvrdnja o ponovnom vaspostavljanju tvari (Post. 3,21), kao i učenje o subotstvovanju Božijem, nepodudarno je sa apokatastazam. koja je čisto eshatolotška spekulacija.
U 20. veku katolicki teolog Hans Urs von Balthasar je postavio teoriju da je Pakao mozda prazan,vecina katolika je ipak odbacila ovu tezu.
Poslednja izmena: