1. decembar - proglašenje Kraljevine SHS

Aleksandar je bio pametan covek, veliki politicki mesetar, njegova odluka se cini logicnom, i prirodnim nastavkom cele price koja tome prethodi. Gledajuci njegove poteze pojedinacno tesko se moze pronaci greska, ali je citava zamisao bila pogresna. Vestacka drzava, zivot na silu, non stop krize, skandali. Definitivno, ovo je bila losa odluka za Srbiju, sve pobede u ratu su ulozene u projekat od pocetka osudjen na propast.
 
Запад је створио. Хрватска уместо да буде кажњена за почињен геноциде над србима у првом светском рату, она је примљена у Краљевину Југославије. Краљ кад је хтео да исправи грешку, убили су га.
 
kako je to cudno..samo dva dana pre ....bio 29. novembar..ubishe se potomci partizana sa cestitkama i vatrometima ovde na forumu..a taj 29 novembar doneo zlo srpskom narodu....mozda je i ovaj 1. decembar doveo do 29 . novembra..pa zato nema komentara..al me cudi gde su isti potomci da se vesele i cestitaju..pod pretpostavkom da je ovaj datum indirektvno doveo do dana republike....
 
Nedavno, na 90. godišnjicu završetka I sv. rata sam ja otvorio temu koja se ticala srpskog (ne)obilježavanja ove slavne, velike i krvave pobede. Smatram da je glavni krivac što su Srbi tihi (iako smo inače veoma glasni, pa čak i oko slavnih poraza), taj što je ta pobeda rezultirala stvaranjem ove države koja je trebala da ujedini sve južne Slovene.
Naravno, ne možemo, a da gledamo tu kraljevinu kroz vizir nezadovoljstva i osećaja nacionalne istorijske greške, ako vidimo kako se sve to završilo (i još uvek završava) i kako se moglo drugačije postupiti.
Ne znam kakvi su interesi vodili kralja Aleksandra I, ali verujem da ćemo se svi složiti da je, na krilima pobeda koje je srpska vojska izvojevala i reputacije koju je stekla, mogao stvoriti Srbiju u kojoj bi živeo sav srpski živalj na Balkanu.
Tada bi sebi i narodima oko nas uštedeli mnogo muka i sukoba.
 
Na danasnji dan pre tacno 90 godina Srbija je izgubila sve.

Izasavsi iz Velikog rata kao drzava pobednica, i to kao drzava koja je proporcionalno gledano podnela ubedljivo najvece zrtve (zrtve koje novija svetska istorija nije zabelezila!), tadasnja vladajuca politicka elita Srbije resila je da velicanstvenu pobedu pretoci u novu juznoslovensku drzavu; nisu mogli da shvate da ce se ta ista drzava pretvoriti u najveci srpski poraz, u najvecu srpsku grobnicu.

Te 1918. imali smo sve: vojsku, drzavu, saveznike, reputaciju... i sve smo to ulozili u zajednicu sa onima koji su od prvog dana tu zajednicu smatrali iskljucivo prelaznim resenjem do sopstvenih nacionalnih drzava koje prakticno nikada nisu imali, niti bi ih verovatno ikada dobili da nije bilo srpskih armija (a sasvim sigurno ne bi postojali u danasnjim granicama). Jos Kraljevina SHS nije ni bila stvorena, a vec su poceli da je unistavaju i krcme ono sto nikad njihovo nije bilo. I dalje nismo shvatali.
I bili smo naivni, bili smo budale koje su verovale da su oni koji su 1914. odusevljeno klali srpsku nejac po Macvi, najednom postali ljudi, krvnike smo proglasili za bracu, nemacko-madjarske slugeranje izjednacili sa herojima sa Cera i Kolubare... Za tu naivnost su nam vratili nozem, za dobrotu - Jasenovcem i jamama sirom monstruozne tvorevine poznatije kao NDH.
I ponovo smo se nasli u ratu, ovoga puta protiv Hitlera i to onda kad su mu 'braca' lizala ono sto sada lizu Amerima, dva antifasisticka pokreta smo imali onda kad su oni bili najodanije sluge nacista u Evropi, i ponovo smo dobli rat i ponovo... ponovo smo izgubili - mir.
Dolaze novi 'ujedinitelji', 'oslobodioci', na celu sa Brozom i Kardeljom, pa jos pedeset godina zabluda, lazi i prevara, da Srbi zaborave ko su Hrvati, da Srbi zaborave da su Srbi... i Srbi zaboravise, Srpkinje pocese ponovo da radjaju Jugoslovene, a Hrvatice samo Hrvate, dok nam 'braca' devedesetih ponovo bratski ne vratise za naivnost oganjem i macem, taman da pobiju i proteraju i ono malo Srba sto je Pavelicu promaklo...

Danas nemamo nista: ni vojsku, ni drzavu (ova kilava banana-republika i nije prava drzava), saveznici se sveli jedva nekako na Rusiju (neki ovdasnji ludaci bi voleli da nas i oni napuste), ugled u svetu ravan nuli (i gore). Jedino sto imamo je - tuzba tih istih koljaca i zlikovaca. Da, posle svega oni tuze nas... lepo rece Vojvoda Misic - da od njih gore fukare na ovom svetu nema, ali ga prokleti Aleksandar Ujedinitelj, tj. Unesrecitelj, nije poslusao. I svojom glavom je platio tu gresku, ali i glavama mnogih drugih...

A opet, i dalje ima onih kojima nedostaje bratstvo i jedinstvo, koji sanjaju o prijateljskim odnosima sa NDH2 i ostalim vestackim tvorevinama stvorenim na srpskim lesevima, onih koji ne samo da su oprostili, nego su i zaboravili, onih koje je sramota da budu Srbi, onih koji se stide svoje slavne istorije, koji se sprdaju sa svojim mrtvim herojima, onih koji imaju bolesnu potrebu da tudjim slugama - sluge budu...

Postoji jedna izreka: ko te prevari jednom - ubio ga Bog; ako te prevari dvaput, ubio vas Bog obojicu; ali ako te prevari i treci put, e onda si budala koja drugo i ne zasluzuje, a njemu nek je prosto.
Braco Srbi mislim da je dva puta za jednu trulu zabludu bilo dovoljno. I previse. Nekoliko miliona mrtvih Srba previse...
 
Poslednja izmena:
Nedavno, na 90. godišnjicu završetka I sv. rata sam ja otvorio temu koja se ticala srpskog (ne)obilježavanja ove slavne, velike i krvave pobede. Smatram da je glavni krivac što su Srbi tihi (iako smo inače veoma glasni, pa čak i oko slavnih poraza), taj što je ta pobeda rezultirala stvaranjem ove države koja je trebala da ujedini sve južne Slovene.
Naravno, ne možemo, a da gledamo tu kraljevinu kroz vizir nezadovoljstva i osećaja nacionalne istorijske greške, ako vidimo kako se sve to završilo (i još uvek završava) i kako se moglo drugačije postupiti.
Ne znam kakvi su interesi vodili kralja Aleksandra I, ali verujem da ćemo se svi složiti da je, na krilima pobeda koje je srpska vojska izvojevala i reputacije koju je stekla, mogao stvoriti Srbiju u kojoj bi živeo sav srpski živalj na Balkanu.
Tada bi sebi i narodima oko nas uštedeli mnogo muka i sukoba.

da...mogao je...kako propustamo istorijske sanse..stalno
da li cemo se ikada opametiti
 
Posle pokušaja Hrvatske da stvori svoju nezavisnu državu, regent Aleksandar je marta 1919. Poslao Živojina Mišića da obiđe Zagreb, Karlovac, Gospić, Glinu, Sisak, Varaždin,Ogulin…i vidi kakvo je stvarno raspoloženje. Nakon razgovora sa oko dve hiljade ljudi iz svih slojeva (čuo je šta misle frankovci i narodnjaci, koalicionaši i radićevci, pa i politički neopredeljeni ljudi) slavni vojskovođa je odmah po povratku rekao regentu Aleksandru: “Iz svega što sam čuo i video ja sam duboko zažalio što smo se na silu Boga obmanjivali nekakvom idejom bratstva i zajednice…svi oni jedno misle, to je svet za sebe, ma sa kakvim predlogom da se pojaviš…stvar je propala…Ništa se neće moći učiniti. To nisu ljudi na čiju se reč može osloniti. To je najodvratnija fukara na svetu, koja se ne može zajaziti ničim što bi joj se ponudilo".
Kad ga je Aleksandar zapitao šta misli, bez dvoumljenja mu je odgovorio:
“ja sam s tim načisto. Dvoje nam kao neminovno predstoji: potpuno se otcepiti od njih, dati im državu, nezavisnu samoupravnu, pa neka lome glavu kako znaju, a drugo je, upravo prvo, da u zemlji zavedemo vojnu upravu za dvadeset godina i da se zemlja sva baci na privredno ekonomsko podizanje, daleko od svih političkih uticaja. Ako to ne može, onda se otcepiti: dati im njihovu državu".
 
da je bilo pravih istorijskih odluka..takvo pitanje se uopste ne bi moglo postvljati..svako bi ziveo u svojoj drzavi od vajkada i nista od svega ovoga se ne bi desilo
ipak ja volim svoju drzavu pa cak i ovakvu kakva je sad..tuzna i slomljena
nisam jugonostalgicar
zasto bih bila
nisam ja zelela da odem iz te drzave..vec drugi
pa je onda ocito da nemam razloga da patim
 
“Iz svega što sam čuo i video ja sam duboko zažalio što smo se na silu Boga obmanjivali nekakvom idejom bratstva i zajednice…svi oni jedno misle, to je svet za sebe, ma sa kakvim predlogom da se pojaviš…stvar je propala…Ništa se neće moći učiniti. To nisu ljudi na čiju se reč može osloniti. To je najodvratnija fukara na svetu, koja se ne može zajaziti ničim što bi joj se ponudilo".
e Aco, glupavi Aco, sto ne poslusa Zivojina Misica :dash:
 

Back
Top