Na danasnji dan pre tacno 90 godina Srbija je izgubila sve.
Izasavsi iz Velikog rata kao drzava pobednica, i to kao drzava koja je proporcionalno gledano podnela ubedljivo najvece zrtve (zrtve koje novija svetska istorija nije zabelezila!), tadasnja vladajuca politicka elita Srbije resila je da velicanstvenu pobedu pretoci u novu juznoslovensku drzavu; nisu mogli da shvate da ce se ta ista drzava pretvoriti u najveci srpski poraz, u najvecu srpsku grobnicu.
Te 1918. imali smo sve: vojsku, drzavu, saveznike, reputaciju... i sve smo to ulozili u zajednicu sa onima koji su od prvog dana tu zajednicu smatrali iskljucivo prelaznim resenjem do sopstvenih nacionalnih drzava koje prakticno nikada nisu imali, niti bi ih verovatno ikada dobili da nije bilo srpskih armija (a sasvim sigurno ne bi postojali u danasnjim granicama). Jos Kraljevina SHS nije ni bila stvorena, a vec su poceli da je unistavaju i krcme ono sto nikad njihovo nije bilo. I dalje nismo shvatali.
I bili smo naivni, bili smo budale koje su verovale da su oni koji su 1914. odusevljeno klali srpsku nejac po Macvi, najednom postali ljudi, krvnike smo proglasili za bracu, nemacko-madjarske slugeranje izjednacili sa herojima sa Cera i Kolubare... Za tu naivnost su nam vratili nozem, za dobrotu - Jasenovcem i jamama sirom monstruozne tvorevine poznatije kao NDH.
I ponovo smo se nasli u ratu, ovoga puta protiv Hitlera i to onda kad su mu 'braca' lizala ono sto sada lizu Amerima, dva antifasisticka pokreta smo imali onda kad su oni bili najodanije sluge nacista u Evropi, i ponovo smo dobli rat i ponovo... ponovo smo izgubili - mir.
Dolaze novi 'ujedinitelji', 'oslobodioci', na celu sa Brozom i Kardeljom, pa jos pedeset godina zabluda, lazi i prevara, da Srbi zaborave ko su Hrvati, da Srbi zaborave da su Srbi... i Srbi zaboravise, Srpkinje pocese ponovo da radjaju Jugoslovene, a Hrvatice samo Hrvate, dok nam 'braca' devedesetih ponovo bratski ne vratise za naivnost oganjem i macem, taman da pobiju i proteraju i ono malo Srba sto je Pavelicu promaklo...
Danas nemamo nista: ni vojsku, ni drzavu (ova kilava banana-republika i nije prava drzava), saveznici se sveli jedva nekako na Rusiju (neki ovdasnji ludaci bi voleli da nas i oni napuste), ugled u svetu ravan nuli (i gore). Jedino sto imamo je - tuzba tih istih koljaca i zlikovaca. Da, posle svega oni tuze nas... lepo rece Vojvoda Misic - da od njih gore fukare na ovom svetu nema, ali ga prokleti Aleksandar Ujedinitelj, tj. Unesrecitelj, nije poslusao. I svojom glavom je platio tu gresku, ali i glavama mnogih drugih...
A opet, i dalje ima onih kojima nedostaje bratstvo i jedinstvo, koji sanjaju o prijateljskim odnosima sa NDH2 i ostalim vestackim tvorevinama stvorenim na srpskim lesevima, onih koji ne samo da su oprostili, nego su i zaboravili, onih koje je sramota da budu Srbi, onih koji se stide svoje slavne istorije, koji se sprdaju sa svojim mrtvim herojima, onih koji imaju bolesnu potrebu da tudjim slugama - sluge budu...
Postoji jedna izreka: ko te prevari jednom - ubio ga Bog; ako te prevari dvaput, ubio vas Bog obojicu; ali ako te prevari i treci put, e onda si budala koja drugo i ne zasluzuje, a njemu nek je prosto.
Braco Srbi mislim da je dva puta za jednu trulu zabludu bilo dovoljno. I previse. Nekoliko miliona mrtvih Srba previse...