Dobro, neka prijateljstva mogu nastati i u zlu, ali je bitnije ono kako se testiraju, a to je i u dobru i u zlu. Mislim da je jedan od najvećih stresova, odmah uz smrt bliske osobe razvod, gubitak posla, i razočaranje u prijatelja, onog koga smo smatrali najboljim. Zar ne?
Ranije sam delila ljude, sa kojima nisam u sredstvu naravno, na prijatelje, drugove i poznanike. Sad sam stopila prijatelje i drugove u jedno i svela na ono pređašnje značenje drugova - ljudi sa kojima vam je lepo, viđate se s vremena na vreme, znate im porodice, ali nemate neku naročito blisku priču, tipa ne zovem posle 22 i od 14 do 17 nikako. Ne zato što su mi kazali da ne zovem, već mislim da nije lepo. Nisamo bliski, pa da ne vodimo računa o opštim pravilima o neuznemiravanju.
Sad ispade da je vrhunac bliskosti zvati u 16h.