Posvecenost i na kraju nista

mikki88

Domaćin
Banovan
Poruka
3.888
Puko sam.

Da li ste ikada odlucili da se posvetite necemu, da ulozite dosta truda u nesto, samo da bi na kraju pukli i zapravo uradili nista?

Danas mi je bio poslednji dan da zavrsim nesto u sta sam ulozio mnogo (znaci mnogo) truda i ****.te nisam uspeo da zavrsim i pored nenormalnog truda i utrosenog vremena, jos sam postao nervozniji nego ikada i koncentracija mi je ravna nuli. Sutra treba da predam zavrsen rad (znaci zavrsen), a ja evo razmisljam da li da pokusam da zavrsim sada i da kidam zivce ili lepo da odem i da se naspavam ko covek.

Znaci puko sam. Ubicu se.
 
Ha joj nemoj tako lako da se predajes..pokusaj to da zavrsis pa kako bude-bude..Desilo mi se nedavno..imala sam da procitam neku knjigu i da napisem 10 strana essay..knjigu sam procitala odmah i imala smisljeno sve kako da napisem i sta.tema,ideja, sve sve..bila sam napisala na papir i to sam trebala samo da prepisem i odstampam....medjutim hehee izgubim taj papir i ode sve u ocin :( onda sam zadnji dan sela za kompjuter,prvo sam mulila 2 sata u monitor,a onda sam odlucila da nesmem da se predam i napokon sam zavrsila to u 4 sata ujutro,a u 8 sam trebala da predam ;)))) JOS UVEK CEKAM REZULTAT eehehehe
Znam da ti je mnogo tesko kada ulozis puno truda ali nemoj da se predajes,jer ne radi se o zivotu ili smrti..glavu gore :)
 
I meni se desavalo...Npr uradim neki rad,pa ga izgubim ili jos gore neko baci u smece,pa hajde sve nanovo...a ostalo jos samo par sati.
Tad uglavnom dam sve od sebe,da se potrudim da odradim sve ispocetka,na kraju se isplati!

Ali i ako ne uspes,***,nije poslednja sansa,samo nemoj da budes frustriran zbog toga:)
 
To se meni desilo u Petnici. Radim rad s drugaricom, rad nam je neki lokalitet u CG, a ona zivi odmah tu, ja uradila sve shto sam mogla u Bg-u, ona se ne javlja i ja dodjem na letnji u Petnicu i ona javi da nece doci. I tako ja ostade praznih ruku i s velikom sramotom. Al sam uradila shta sam mogla, izashla, ispredavala shta sam imala i ***.
 
obično je tako... posvetiš se nečemu, i u jednom trenutku slabosti, nerazumevanja ili šta već, zasitiš se, dosta ti je svega, čini ti se da za 3,4 godine nisi ni malo napredovao, pojavljuju se neke stvari, neki ljudi koji te vraćaju na početak... sve je to normalno, glavu gore i pokušaj da istraješ! ne predaj se bez borbe :)
 
Mislim da mi se nije desilo. Takođe mislim i da bih pohisterisala, vrištala, plakala... :roll: izašlo bi na videlo ono najgore. :roll: Kreten.

Kad mi je nešto bitno, dovoljno sam pažljiva i obazriva da mnogo vodim računa o tome. Na primer, ako se piše neki rad, onda primerak mora biti na jednom kompjuteru, na drugom kompjuteru, na flešu...
Valjda sam odgovorna, štatijaznam.

E sad, ako bi nešto ''puklo'' zbog nekog drugog, odnosno njegove neodgovornosti.. pa ne znam.. uf, poludela bih još i jače.

Malo mi je pipavo pisati o ovome jer nemam iskustva i nemam ni zamisao šta bi to moglo da mi se sruši. :neutral:
 
Mislim da mi se nije desilo. Takođe mislim i da bih pohisterisala, vrištala, plakala... :roll: izašlo bi na videlo ono najgore. :roll: Kreten.

Kad mi je nešto bitno, dovoljno sam pažljiva i obazriva da mnogo vodim računa o tome. Na primer, ako se piše neki rad, onda primerak mora biti na jednom kompjuteru, na drugom kompjuteru, na flešu...
Valjda sam odgovorna, štatijaznam.

E sad, ako bi nešto ''puklo'' zbog nekog drugog, odnosno njegove neodgovornosti.. pa ne znam.. uf, poludela bih još i jače.

Malo mi je pipavo pisati o ovome jer nemam iskustva i nemam ni zamisao šta bi to moglo da mi se sruši. :neutral:

Mislis na kondom? :mrgreen:
 
Dešavalo mi se da puknem u sred rada. Nešto mi se desi, pogrešim ili baš bukvalno - pukne. Nikada nisam odustajao, nego sam ponovo zimao stvar u svoje ruke i posle sat-dva-tri opet dodjem na nivo na kom sam bio (samo ovaj put to bude još bolje). Takva sam osoba da ne odustajem i da se vrlo teško obeshrabrujem.
 
Uh,kad mi se tako nesto desi,prvo pocnem da histerisem i placem,i tako 2 sata,dok se ne smirim...:roll::(

I kad dodjem sebi,konacno,nastavim dalje nekako,ili pocnem ispocetka.:roll:

Kad sam u maju radila jedan seminarski,istripovala sam se da necu moci da zavrsim na miru,uzas jedan,jedva sam zavrsila.:neutral:

Ne umem da budem smirena.
 
Не знам о чему се конкретно ради али ево мог виђења стања ствари...

Није ми се до сада ниједном догодило да ако нешто радим потпуно сам и ако не зависим баш ни од чега или било кога друго да закасним или не урадим нешто што сам добио задатак.

Тимски рад је већ потпуно друга прича. Многи цене способност рада у тиму мада мени није баш најјасније зашто. Способност коју треба имати у тиму је да имаш неограничене живце за разноразне будалаштине које ти срадници могу приредити и за њихове неодговорности и глупирања и што је најгоре мораш имати живце да истолеришеш када други не поштују твоје време.

За разлику од самосталног рада, ја се не сећам да ли сам икада у животу урадио било шта тимски, а да то није било у последњи час или у најгорем случају недовршено или скарабуџено... проблем настаје баш у томе што људи не поштују туђе време и онда неко ко директно зависи од некога ко је требао да му припреми материјал за рад касни по дифолту...

Неретко учествујем у великим организацијама и пројектима и стално се дешавају непредвиђене ствари... ја све то решавам тако што никад ништа не препуштам случају и спреман сам и способан да узмем да урадим туђи посао уколико не могу да дочекам да га тај неко од кога зависим заврши... Стално одјебавам људе који се ту као нешто буне што им се мешам у посао јер просто не могу да толеришем немар и недисциплину.

Да не ширим причу, да сам био на твом месту покушао бих да урадим било шта. Да ти сада не попујем, али пре свега не бих дозволио себи да дођем у такву ситуацију у којој си се ти нашао, а ако бих пак дошао у неком тренутку у лошу позицију не бих одустајао, радио бих данас цео дан и целу ноћ ако треба и припремио бих НЕШТО. Много је боље урадити НЕШТО него не урадити НИШТА. Ако бих то све сагледавао на твој начин онда бих се водио следећом логиком - боље да урадим нешто па да ми се смеју мало, него да не урадим ништа па да ми се смеју више + да ми се после смеју сваки пут када кажем да ћу завршити нешто. ;)
 
Uh,kad mi se tako nesto desi,prvo pocnem da histerisem i placem,i tako 2 sata,dok se ne smirim...:roll::(

I kad dodjem sebi,konacno,nastavim dalje nekako,ili pocnem ispocetka.:roll:

Kad sam u maju radila jedan seminarski,istripovala sam se da necu moci da zavrsim na miru,uzas jedan,jedva sam zavrsila.:neutral:

Ne umem da budem smirena.

ti definitivno ne bi mogla da se kandidujes za predsednicu Amerike... :lol::lol::lol:
 
Puko sam.

Da li ste ikada odlucili da se posvetite necemu, da ulozite dosta truda u nesto, samo da bi na kraju pukli i zapravo uradili nista?

Danas mi je bio poslednji dan da zavrsim nesto u sta sam ulozio mnogo (znaci mnogo) truda i ****.te nisam uspeo da zavrsim i pored nenormalnog truda i utrosenog vremena, jos sam postao nervozniji nego ikada i koncentracija mi je ravna nuli. Sutra treba da predam zavrsen rad (znaci zavrsen), a ja evo razmisljam da li da pokusam da zavrsim sada i da kidam zivce ili lepo da odem i da se naspavam ko covek.

Znaci puko sam. Ubicu se.

Druze,takvih situacija ces imati mnogo u zivotu,pogotovo na fakultetu,desavalo se i meni da se razbijem od ucenja,siguran sam da cu poloziti pa padnem ispit. Nikako ne treba da ocajavas,samo glavu gore,bitno je da se ,kad padnes,brzo podignes. Opusteno samo.
 
Evo ja sam sad baš slučajno obrisao neke fajlove u koje sam uložio.... Nekolikodesetina sati rada. :rol: :dash:
Neke od njih sam uspeo da povratim, a neke nisam. Cenim da će mi za te ostatke trebati nekih šest sati rada.
I šta sad da radim? Naravno da neću da se ubijem odmah. Sva sreća pa mi to što je izgubljeno ne treba sada momentalno...
 

Back
Top