BORKETA
Veoma poznat
- Poruka
- 14.663
Sve smo se slozile da je dobrog muskarca tesko naci, ali i da ga je tesko zadrzati. To mogu samo mudre zene. A da li smo dovoljno mudre???
U jednim zenskim novinam naisla sam na tekst izvesne dr. Lore Slezinger koja kaze:
- muskarci nisu nase tatice, oni su nasi vrsnjaci i pate od stresova i strahova isto kao i mi. Ako ste im prijatelj, pomocicete im, olaksacete im, jer i oni imaju svoje snove. I bez obzira na to da li su logicni ili nisu, nemojte ih gaziti.
Ovde smo odavno apsolvirale da smo dva razlicita sveta, relacija Mars - Venera. Razdaljina svetlosne godine. Ali posto u svojoj blizini imam nekoliko primera dobrih, brakova koji uspevaju uprskos svim krizama i vec pomenutoj razdaljini nasih planeta pitam se kako oni uspevaju. Kako uspevaju da prevazidju to da recimo ona ne voli njegovu mamu? Da li mu zvoca sto se nije setio njenog rodjendana sto je zaboravio na godisnjicu braka, sto ostavlja svoje stvari svuda po kuci, sto ne zna gde se sta nalazi u kuci, sto ne dize dasku na wc solji, sto ne ide sa njom na koncert Sergeja Cetkovica, Zdravka Colica ili Vlade Georgijeva (po izboru bilo koji pevac koga volite a on ga ne podnosi).
Oni ne vole sto im zvocamo za gore pomenute stvari, sto ne volimo fudbal, sto smo nervozne u vreme PMS-a, sto volimo sve da im ispricamo sto nam se danas desilo (to ih gusi), sto isto to teramo njih (da nam ispricaju sta im se u toku dana desilo), kada kazemo imam s tobom nesto ozbiljno da popricam (tad su ocajni i izbeci ce ako im se ukaze prilika), sto mnogo pricamo (ili ne umemo da cutimo) svodi se na isto.
Kazu da treba da im pruzimo umerenu komunikaciju, postovanje, uvazavanje, hranu, i iskrenu ljubav i bice potpuno nasi, kazu psiholozi.
Posle svega se ja pitam da li je odgovor zaista tako jednostavan??? Da li im zaista treba samo mnogo sexa, nimalo zvocanja i hrana i bice nasi za ceo zivot???
Da li su zaista toliko laki za odrzavanje i ako je to zaista tako, kako da imamo toliko nesporazuma??
Sta je to sto oni zele???
U jednim zenskim novinam naisla sam na tekst izvesne dr. Lore Slezinger koja kaze:
- muskarci nisu nase tatice, oni su nasi vrsnjaci i pate od stresova i strahova isto kao i mi. Ako ste im prijatelj, pomocicete im, olaksacete im, jer i oni imaju svoje snove. I bez obzira na to da li su logicni ili nisu, nemojte ih gaziti.
Ovde smo odavno apsolvirale da smo dva razlicita sveta, relacija Mars - Venera. Razdaljina svetlosne godine. Ali posto u svojoj blizini imam nekoliko primera dobrih, brakova koji uspevaju uprskos svim krizama i vec pomenutoj razdaljini nasih planeta pitam se kako oni uspevaju. Kako uspevaju da prevazidju to da recimo ona ne voli njegovu mamu? Da li mu zvoca sto se nije setio njenog rodjendana sto je zaboravio na godisnjicu braka, sto ostavlja svoje stvari svuda po kuci, sto ne zna gde se sta nalazi u kuci, sto ne dize dasku na wc solji, sto ne ide sa njom na koncert Sergeja Cetkovica, Zdravka Colica ili Vlade Georgijeva (po izboru bilo koji pevac koga volite a on ga ne podnosi).
Oni ne vole sto im zvocamo za gore pomenute stvari, sto ne volimo fudbal, sto smo nervozne u vreme PMS-a, sto volimo sve da im ispricamo sto nam se danas desilo (to ih gusi), sto isto to teramo njih (da nam ispricaju sta im se u toku dana desilo), kada kazemo imam s tobom nesto ozbiljno da popricam (tad su ocajni i izbeci ce ako im se ukaze prilika), sto mnogo pricamo (ili ne umemo da cutimo) svodi se na isto.
Kazu da treba da im pruzimo umerenu komunikaciju, postovanje, uvazavanje, hranu, i iskrenu ljubav i bice potpuno nasi, kazu psiholozi.
Posle svega se ja pitam da li je odgovor zaista tako jednostavan??? Da li im zaista treba samo mnogo sexa, nimalo zvocanja i hrana i bice nasi za ceo zivot???
Da li su zaista toliko laki za odrzavanje i ako je to zaista tako, kako da imamo toliko nesporazuma??
Sta je to sto oni zele???