Poezija ..........., sa brda krsovitih...., ponosnih !
Prikazujem rezultate 1 do 10 od 10

Tema: Poezija ..........., sa brda krsovitih...., ponosnih !

  1. #1
    Primećen član
    Učlanjen
    09.06.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    742
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Poezija ..........., sa brda krsovitih...., ponosnih !

    NE VJERUJ...
    Aleksa Šantić

    Ne vjeruj u moje stihove i rime
    Kad ti kažu, draga, da te silno volim,
    U trenutku svakom da se za te molim
    I da ti u stabla urezujem ime;-

    Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi
    I prelije srmom vrh modrijeh krša,
    Tamo, gdje u grmu proljeće leprša
    I gdje slatko spava naš jorgovan plavi,

    Dođi, čekaću te!- U časima tijem,
    Kad na grudi moje priljubiš se čvršće,
    Osjetiš li, draga, da mi t'jelo dršće,
    I da silno gorim ognjevima svijem,

    Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!
    Jer istinska ljubav za riječi ne zna,
    Ona samo plamti, silna, neoprezna,
    Niti mari, draga, da stihove piše.



  2. #2
    Veoma poznat Jacqueline (avatar)
    Učlanjen
    03.01.2007.
    Pol
    ženski
    Poruke
    10.008
    Reputaciona moć
    143

    Podrazumevano Re: Poezija ..........., sa brda krsovitih...., ponosnih !

    Noz skuplja vijeka

    Plava luna vedrim zrakom u prelesti divno teče
    ispod polja zvjezdanije u proljećnu tihu veče,
    siplje zrake magičeske, čuvstva tajna neka budi,
    te smrtnika žedni pogled u dražesti slatkoj bludi.
    Nad njom zv’jezde rojevima brilijantna kola vode,
    pod njom kaplje rojevima zažižu se rojne vode;
    na grm slavuj usamljeni armoničku pjesnu poje,
    mušice se ognjevite ka komete male roje.
    Ja zamišljen pred šatorom na šareni ćilim sjedim
    i s pogledom vnimatelnim svu divotu ovu gledim.
    Čuvstva su mi sad trejazna, a misli se razletile;
    krasota mi ova boža razvijala umne sile.
    Nego opet k sebe dođi, u ništavno ljudsko stanje,
    al’ lišeno svoga trona božestvo sam neko manje;
    pretčuvstvijem nekim slatkim hod Dijanin veličavi
    dušu mi je napojio – sve njen v’jenac gledim plavi,
    O nasljedstvo idejalno, ti nam gojiš besmrtije,
    te sa nebom duša ljudska ima svoje snošenije!
    Sluh i duša u nadeždi plivajući tanko paze
    na livadi dviženija – do njih hitro svi dolaze!
    Rasprsne li pupulj cv’jetni ali kane rosa s struka –
    sve to sluhu oštrom grmi, kod mene je strašna huka;
    zatrepte li tice krila u busenju guste trave,
    strecanja me rajska tresu, a vitlenja muče glave.
    Trenuć mi je svaki sahat – moje vreme sad ne ide;
    sile su mi na opazu, oči bježe svud – da vide.
    Dok evo ti divne vile lakim krokom đe mi leti –
    zavid’te mi, svi besmrtni, na trenutak ovaj sveti!
    Hod je vilin mlogo dični na Avrorin kada šeće,
    od srebrnog svoga praga nad proljećem kad se kreće;
    zrak je vile mladolike tako krasan ka Atine,
    ogledalo i mazanje preziru joj čerte fine.
    Ustav’ luno, b’jela kola, produži mi čase mile,
    kad su sunce nad Inopom ustaviti mogle vile.
    Prelesnicu kako vidim, zagrlim je kv bog veli,
    uvedem je pod šatorom k ispunjenju svetoj želji.
    Pri zrakama krasne lune, pri svjećici zapaljenoj
    plamena se spoji duša ka dušici raskaljenoj
    i cjelivi božestveni dušu s dušom dragom sliju.
    Ah, cjelivi, boža mana, sve prelesti rajske liju!
    Cjelitelni balsam sveti najmirisni aromati
    što je nebo zemlji dalo na usne joj stah sisati.
    Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
    ništa ljepše nit’ je kada niti od nje stvorit može!
    Malena joj usta slatka, a angelski obraščići –
    od tisuće što čuvstvujem jednu ne znam sada reći!
    Snježana joj prsa okrugla, a strecaju svetim plamom,
    dv’je slonove jabučice na njih dube slatkim mamom;
    crna kosa na valove niz rajske s igra grudi...
    O divoto! Čudo smrtni ere sada ne poludi!
    B’jela prsa gordija su pod crnijem valovima
    no planina gordeljiva pod vječnijem snjegovima
    na izlazak kad je sunca sa ravnine cv’jetne gledim,
    kroz mrežicu tanke magle veličinu kad joj sl’jedim.
    Igram joj se s jabukama – dva svijeta srećna važe,
    k voshištenju besmrtnome lišenika sreće draže;
    znoj lagani s njenom kosom s zanešene tarem glave...
    Druge sreće, malo važne, za nju bi da, i sve slave.
    Ne miču se usta s ustah – cjeliv jedan noći c’jele!
    Jošt se sitan ne naljubih vladalice vile b’jele;
    svezala se dva pogleda magičeskom slatkom silom,
    kao sunce s svojim likom kada leti nad pučinom.
    Luna bježi s horizonta i ustupa Febu vladu,
    tad iz vida ja izgubim divotnicu moju mladu!

    Njegos 1845
    Dogs never bite me.Just humans.

  3. #3
    Primećen član
    Učlanjen
    09.06.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    742
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Re: Poezija ..........., sa brda krsovitih...., ponosnih !

    Dovoljno je samo - Njegos.............

  4. #4
    Veoma poznat Jacqueline (avatar)
    Učlanjen
    03.01.2007.
    Pol
    ženski
    Poruke
    10.008
    Reputaciona moć
    143

    Podrazumevano Re: Poezija ..........., sa brda krsovitih...., ponosnih !

    Da znas @prof.Grofe

    Evo jos jedne Šanticeve meni lično milije...

    BOKA

    Naša mila Boko, nevjesto Jadrana,
    Pokrivena nebom ko od plave svile,
    Ljepša si od tvoje primorkinje vile
    I svjetlija si od njenog đerdana.

    Nikada se tebe nagledao ne bi'!
    No da mi je jedno: da postanem valom
    Sinjega ti mora, pa pred tvojim žalom
    Da vječito šumim i da pjevam tebi.

    I da s tobom gledam na tvoj Lovćen plavi!
    Pa jednoga dana, kad se gospod javi,
    Kad orlovi naši visoko zabrode

    I sa tvojih ruka panu gvožda tvrda,
    Da pobjednu himnu slušam s tvojih brda,
    I da s tobom slavim dan zlatne slobode!

    Aleksa Šantic, 1906.
    Dogs never bite me.Just humans.

  5. #5
    Primećen član
    Učlanjen
    09.06.2008.
    Pol
    muški
    Poruke
    742
    Reputaciona moć
    0

    Podrazumevano Re: Poezija ..........., sa brda krsovitih...., ponosnih !

    Gdje ste?... Ja budan na prozoru stojim
    Naslonjen čelom na staklo... Sve spava...
    Noć sjajna, k'o da po oknima mojim
    Polako šušti vaša kosa plava...

    U ove čase zvijezda i snova
    U vašu baštu ja sam dolazio;
    Mirisao je jorgovan i zova,
    I mrki čempres povijo se ti’o.

    U ove čase vi ste ruža bili,
    Ja leptir bio što na cvijet pada;
    Ah, vaše kose, oči, smijeh mili,
    I vaše tijelo i ljepota mlada

    Opiše mene... Mi bjesmo u raju,
    Jabuke slatke berući sa grana...
    Dok slavuj pjeva i zvijezde sjaju
    I rasipa se miris jorgovana.

    No sve je prošlo... Ko jablan bez rose
    Sam ginem sada i u čežnji stojim...
    Noć sjajna, k'o da svila vaše kose
    Polako šušti po oknima mojim.

  6. #6
    Buduća legenda HELENA33 (avatar)
    Učlanjen
    28.08.2006.
    Pol
    ženski
    Lokacija
    shvabija...
    Poruke
    26.126
    Reputaciona moć
    410

    Podrazumevano Re: Poezija ..........., sa brda krsovitih...., ponosnih !

    ko bi reko da je grof ovako romantichan...

  7. #7
    Veoma poznat limunada (avatar)
    Učlanjen
    01.01.2004.
    Pol
    ženski
    Lokacija
    rs
    Poruke
    14.557
    Reputaciona moć
    646

    Podrazumevano Re: Poezija ..........., sa brda krsovitih...., ponosnih !

    Citat Original postavio JelenaTD Pogledaj poruku
    Da znas @prof.Grofe

    Evo jos jedne Šanticeve meni lično milije...

    BOKA

    Naša mila Boko, nevjesto Jadrana,
    Pokrivena nebom ko od plave svile,
    Ljepša si od tvoje primorkinje vile
    I svjetlija si od njenog đerdana.

    Nikada se tebe nagledao ne bi'!
    No da mi je jedno: da postanem valom
    Sinjega ti mora, pa pred tvojim žalom
    Da vječito šumim i da pjevam tebi.

    I da s tobom gledam na tvoj Lovćen plavi!
    Pa jednoga dana, kad se gospod javi,
    Kad orlovi naši visoko zabrode

    I sa tvojih ruka panu gvožda tvrda,
    Da pobjednu himnu slušam s tvojih brda,
    I da s tobom slavim dan zlatne slobode!

    Aleksa Šantic, 1906.

    Evo,ovo i da ilustrujemo :

    Spremi se,idemo u kino,gledaćemo neku limunadu
    Obuci se da izgledaš fino, pahuljice u čađavom gradu

  8. #8
    Zainteresovan član @ prof.Grof (avatar)
    Učlanjen
    02.01.2009.
    Pol
    muški
    Poruke
    470
    Reputaciona moć
    37

    Podrazumevano Re: Poezija ..........., sa brda krsovitih...., ponosnih !

    Sjutra je praznik. Svoju svjetlost meku
    Kandilo baca i sobu mi zâri.
    Sâm sam. Iz kuta bije sahat stari,
    I gluhi časi neosjetno teku.

    Napolju studen. Peć pucka i grije.
    Ja ležim. Ruke pod glavom, pa ćutim,
    I slušam kako granjem zamrznutim
    U moja okna goli orah bije.

    Tako na vrata sumornog mi srca
    Sjećanje jedno udara i čeka
    Kô drug i sabrat, kao duša neka
    Što sa mnom plače i u bolu grca.

    Negda u take noći, kada otka
    Pomrlom granju zima pokrov ledan,
    Ova je soba bila kô vrt jedan,
    Gdje je kô potok tekla sreća krotka:

    Kao i sada, pred ikonom sjaji
    Kandila svjetlost. Iz ikonostasa
    Suh bršljan viri. Lako se talasa
    Izmirne pramen i blagoslov taji.

    Sva okađena miriše nam soba.
    Okolo žute lojane svijeće,
    Mi, djeca, sjeli, kô kakvo vijeće,
    Radosni što je već grudanju doba.

    Pod tankim velom plavkastoga dima
    U peći vatra plamti punim žarom,
    I sjajne pruge po ćilimu starom
    Veselo baca i treperi njima.

    Uvrh, na meku šiljtu, otac sio,
    Pružio čibuk i dim se koluta;
    Njegova misô nadaleko luta,
    I pogled bludi sanjiv, blag i mio.

    Uza nj, tek malko na šiljtetu niže
    Kô simbol sreće, naša majka bdije;
    Za skori Božić košulje nam šije,
    I katkad na nas blage oči diže.

    U to bi halka zakucala. - "Petar!"
    - Usklikne otac - "On je zacijelo!
    On vazda voli govor i sijelo -
    Otvorite mu!"... - I mi svi, kô vjetar,

    Trči i vratâ prijevor izvuci.
    I stari susjed, visok kao brijeg,
    Tresući s ruha napanuli snijeg,
    Javio bi se s fenjerom u ruci.

    Svaki mu od nas u zagrljaj hita,
    Majka ga krotko susreta i gleda,
    A on se javlja, pa do oca sjeda,
    I brišuć čelo za zdravlje ga pita.

    Sva novom srećom ograne nam soba!
    Na svakom licu sveto, sjajno nešto.
    Sučući brke, stari susjed vješto
    Počô bi priču iz dalekog doba.

    I dokle prozor hladna drma ciča,
    Mi svaku riječ gutamo nijemi;
    Srca nam dršću u radosnoj tremi
    Sve dogod ne bi dovršio čiča.

    Zatim bi otac, vedar kô sjaj dana,
    Uzeo gusle u žilave ruke,
    I glasno počô, uz ganjive zvuke,
    Lijepu pjesmu Strahinjića Bana...

    Meni je bilo kô da pjesme ove
    Svaki stih posta pun behar u rosi,
    Pa trepti, sjaje, i meni po kosi
    Prosipa meke pahuljice nove...

    O mili časi, kako ste daleko!
    Vi, draga lica, iščezla ste davno!
    Pusta je soba... moje srce tavno...
    I bez vas više ja sreće ne steko'...

    Kandilo i sad pred ikonom tinja,
    I sad je pozno predbožićnje doba;
    Al' gluha jama sad je moja soba,
    A ja list sveo pod bjelinom inja.

    Uzalud čekam... U nijemoj sjeni
    Nikoga nema... Sam, kô kamen ćutim.
    Samo što orah granjem zamrznutim
    U okna bije i javlja se meni...

    No dok mi mutni boli srce kose,
    Kô studen travku uvrh krša gola -
    Iz mojih knjiga, sa prašnjava stola,
    Ja čujem šušanj kô viline kose.

    Gle! Sad se redom rasklapaju same
    Sve knjige stare, snovi čežnje duge -
    Miču se, trepte jedna pokraj druge,
    I njihov šumor kô da pada na me.

    Sanjam li? Il' bi ovo java bila?
    Iz rastvorenih listova i strana
    Prhnuše lake tice, kô sa grana,
    I po sobi mi svud razviše krila.

    Sve se svijetle!... Sve u blijesku stoje!...
    Jedna okolo kandila se vije,
    A neka bolno, Kô da suze lije,
    Pred slikom dršće mrtve majke moje.

    Neke bijele kao ljiljan prvi,
    Samo im zlatno meko perje grudi;
    Neke sve plave, tek im grlo rudi,
    Kao da kanu kap zorine krvi.

    Neke mi pale tu na srce svelo,
    Pa kril'ma trepte i šušte kô svila;
    A jedna lako, vrhom svoga krila,
    S cvrkutom toplim dodirnu mi čelo,

    Kô da bi htjela zbrisat sjen tuge...
    I slušaj! Redom zapjevaše one!...
    I glasi dršću, tresu se, i zvone,
    Mili i sjajni kô luk mlade duge:

    "Ne tuži! S bolom kuda ćeš i gdje bi?!
    Mi pjesme tvoje, i drugova sviju
    Što svoje duše na zvjezdama griju -
    Sveta smo živa porodica tebi!

    Mi kao rosa na samotne biljke
    Padamo tiho na sva srca bona,
    I u noć hladnu mnogih miliona
    Snosimo tople božije svjetiljke.

    Mi združujemo duše ljudi svije'!
    Mrtve sa živim vežu naše niti:
    I s nama vazda uza te će biti
    I oni koje davno trava krije!

    Prigrli ova jata blagodatna!
    I kada jednom dođe smrti doba,
    Naša će suza na kan tvoga groba
    Kanuti toplo kô kap sunca zlatna"...

    I akord zvoni... Sve u sjaju jačem
    Kandilo trepti i sobu mi zari...
    Iz kuta muklo bije sahat stari.
    Ja sklapam oči i od sreće plačem...

  9. #9
    Moderator duska.vodolija (avatar)
    Učlanjen
    20.01.2009.
    Pol
    ženski
    Lokacija
    Podgorica
    Poruke
    27.626
    Tekstova u blogu
    311
    Reputaciona moć
    1603

    Thumbs up Re: Poezija ..........., sa brda krsovitih...., ponosnih !

    Blagoje Bakovic:"Secanje na mrave"
    Lepse je tebe cekati
    Ako vec ne znas neka ti
    Dojave tajne niti
    Lepse je tebe cekati
    Nego sa nekim biti.

    Jer u toj velikoj negradi
    Dok cekajuci te po disi
    Tvoj me nedodir sagradi
    Sto neko dodirom srusi.

    Citajuci Blagojeve pjesme,dogodilo mi se da u nizu procitam cetiri njegove knjige ,to mi se prvi put desava i necu stati ,toplo i ne bez razloga Vam ih preporucujem.
    Setam , citam , pisem i opasno sam luda ....

  10. #10
    Primećen član rumenka (avatar)
    Učlanjen
    22.11.2008.
    Pol
    ženski
    Poruke
    912
    Reputaciona moć
    43

    Podrazumevano Re: Poezija ..........., sa brda krsovitih...., ponosnih !

    Zavet

    Reče mi moj Tvorac u veliko jutro:
    Čoveče, digni se i javi u ploti.
    I u svoj taštoj i pustoj nagoti,
    Idi kobnom stazom koju budeš utro.
    Bićeš silnik svemu kad i žrtva svačem;
    Živeće u tebi isti čas - znaj čuda -
    Prorok, lakrdijaš, kralj i njegov luda,
    Rob s lancem o vratu, i osvetnik s mačem.
    No bićeš neveran i bolu i sreći;
    Sumnja će ti dojku otrovanu dati;
    I bez tople vere ti ćeš mene zvati,
    I bez prave sumnje mene se odreći.
    Svagda, kao krila, te sumnje beskrajne
    Nad svačim će tebe da drže visoko,
    Dokle ne zatvoriš bolno svoje oko
    Na međi večite istine i tajne.
    Tako, kao odjek u samotnu goru,
    Vratiće se putem koji meni vodi,
    Tvoj duh, sav okupan u večnoj slobodi -
    Kao crna ptica u sunčanom moru
    Ko djavola za rep drži, mora mu i prdež podneti.

Slične teme

  1. Beogradska brda
    Autor lider u forumu Beograd
    Odgovora: 81
    Poslednja poruka: 10.08.2010., 20:57
  2. Serbistan; zemlja ponosnih ljudi?!
    Autor dragosh u forumu Politika
    Odgovora: 26
    Poslednja poruka: 09.12.2008., 21:21
  3. Kralj brda
    Autor markoca u forumu Svaštara
    Odgovora: 51
    Poslednja poruka: 23.12.2005., 14:52

Pravila za slanje poruka

  • Ne možete kreirati novu temu
  • Ne možete poslati odgovor
  • Ne možete dodati priloge
  • Ne možete prepraviti svoju poruku
  •