Srpsko samoubistvo

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Alekasandar3

Buduća legenda
Poruka
35.716
ILUZIJE

ZAJEDNIČKA država Srba, Hrvata i Slovenaca - ocenjuje akademik Ćosić - zamišljena je i stvorena iluzijama i zabludama srpske političke i kulturne elite o narodnom jedinstvu Južnih Slovena, bez obzira na verske i razvojne razlike.
- To je kao integracijski cilj predstavljalo izrazit progresistički, evropski duh toga vremena. Sa tim dominantnim duhom nacionalnog romantizma 19. veka, korespondirao je i imperativni nacionalni interes Srba - rušenje Austrougarske monarhije, trajno ugrožavajuće sile Srbije i čitavog srpskog naroda.
Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, prema Ćosiću, nije imala integracijsku energiju da trajno reši nacionalno i državno pitanje srpskog i nijednog jugoslovenskog naroda.
- Takva Jugoslavija bila je temeljna istorijska pretpostavka za stvaranje samostalnih država Hrvata, Slovenaca, Makedonaca, Crnogoraca, a uslovila je velike, egzistencijalne nesreće srpskog naroda na kraju 20. veka. Jugoslavija je trajala dok su za njeno postojanje bile zainteresovane velike sile; jugoslovenski separatizmi su im bili politički izgovor, a srpski režim ideološki razlog za novu prekompoziciju Balkana i uslov za zalet američkog imperijalizma u evro-azijske prostore, zalet omogućen ishodima hladnog rata i propašću Sovjetskog Saveza. Takvu spoljnopolitičku determinaciju Balkana i Jugoslavije uspešno su iskorisitli hrvatski, slovenački, makedonski, albanski, muslimanski i crnogorski separatizam, ne samo da razbiju Jugoslaviju, nego i da razore državni i teritorijalni integritet srpskog naroda i ugroze njegovo etničko biće, pretvarajući dijasporičan srpski narod u izbeglički narod, koji danas nema ni svoju definisanu životnu teritoriju, ni međunarodno priznate državne granice.
---

- Pored kosovizacije i crnogorizacije Srbije, odgovorili su retrogradnom političkom mitomanijom Nikole Pašića i Aleksandra Karađorđevića, ideološkom abolicijom četničkog terora u Srbiji, ambivalentnim odnosom prema titoizmu i njegovim istorijskim ishodima i na kraju nacionalnim defetizmom - političkom rehabilitacijom Milana Nedića, Dimitrija Ljotića i njihovih intelektualnih sledbenika. Retrogradnom i neumnom savremenom revizijom istorije Drugog svetskog rata kojom se poništava srpski antifašizam evropskog i svetskog značaja, poriču se njegovi oslobodilački rezultati u koji je srpski narod uložio velike žrtve i još veće nade.
Ćosić tvrdi da Srbe muči Prvi svetski rat i da se mi bavimo njim "ne zato što smo nacionalisti i zagnjureni u tmine svoje prošlosti, pa zato nismo okrenuti svetlim evroatlantskim horizontima i zori one Evrope koja nas je sa NATO bombardovala 1999, odnosi se prema Srbima kao evropskim parijama, i sa Amerikom nam otima Kosovo i Metohiju i vrši aneksiju čiste etničke teritorije severno od Zvečana i Ibarskog Kolašina sa južnim delom Kopaonika", nego iz jednog još jačeg razloga.
- Nas muči Prvi svetski rat i njegov nastavak, Drugi svetski rat, jer se posledično još nisu okončali na našem životnom prostoru, a jedna nova civilizacija sa supstancijalnom krizom svom silinom je grunula u nas zaostale, pometene, ucenjene, same.
Veliki pisac, gotovo sa prekorom, opominje da se mi još naivno i sa uvek prisutnom patetikom odnosimo prema realnom prijateljstvu saveznika u Prvom svetskom ratu. Ali, sledi jedan, reklo bi se posve nov, neočekivan obrt i originalan Ćosićev zaključak.
- Još je žalosnije naše epsko veličanje srpskog egzodusa u snežnu, vrletnu, neprijateljsku Albaniju decembra 1915. godine, posle potpunog vojničkog poraza, kada se Franja Josif zahvalio nemačkom maršalu Fon Makenzenu za uništenje srpske vojske, a lord Kičener, britanski ministar rata, izjavio: "Da. Sa Srbijom je, nažalost, svršeno".
---

ODLUKE

NEPRISTAJANJEM na kapitulaciju, iako je srpska vojska saterana na Kosovo i Metohiju, srpska vlada i komanda odlučuju da se izvrši vojni i državni, u stvari nacionalni egzodus u Albaniju, jedini takav egzodus u evropskoj istoriji. Ta odluka doneta je na neubedljivim obećanjima savezničkih diplomata da srpsku vojsku na albanskoj obali, u San Đovani de Medua i Draču, čekaju savezničke lađe, što se, naravno, nije obistinilo.
Taj herojski podvig, ali i putoslovni, samoubilački čin platilo je mučeničkom smrću preko 140.000 srpskih vojnika i civila, a od četrdesetak hiljada srpskih regruta i dečaka mobilisanih i povučenih pred neprijateljskom najezdom, do Drača i Valone dovuklo se samo oko sedam hiljada izgladnelih, bolesnih, bosih nemoćnika.
Ko razuman sme samo da slavi "albansku golgotu" - herojstvo, upornost i spremnost na patnju i žrtve za slobodu po svaku cenu i veru u saveznike Srbije, a da se ne zapita: kakvi su ljudi bili ti srpski političari, državnici, vojskovođe, prestolonaslednik, koji su mogli i smeli da donesu tako hazardsku, surovu, ubilačku odluku da se jedna Srbija, i to ona koja je životno jezgro nacije, uputi u decembru, u siromašnu, neprijateljsku Albaniju; dakle - u potpunu neizvesnog i kolektivnu smrt.
Sledi još jedan žešći Ćosićev stav:
- Ne mogu da se divim političkoj i državničkoj mudrosti Nikole Pašića, ratovodstvu i strategiji prestolonaslednika Aleksnadra i vojvoda Putnika i Stepanovića, koji su prepolovljenu vojsku i stotinu hiljada civila, žena i dečaka, rukovođeni fanatičnom idejom da sloboda i Jugoslavija nemaju cenu, poveli u kolektivno, masadsko samoubistvo za ratni cilj koji saveznici nisu tada prihvatali. Ne mogu da smatram velikim i mudrim državnicima Pašića, njegovu koncentracionu vladu i srpsku skupštinu koja je 21. avgusta 1915. godine konačno odbacila ultimativni zahtev saveznika da Srbija prihvati Londonski pakt, od aprila 1915, koji joj je za ustupanje Bugarskoj teritorije Južne Srbije od leve obale Vardara, a posle ratne pobede garantovao prisajedinjenje Bosne i Hercegovine, Jadransko more do Splita i neke delove Slavonije.
Neprihvatanje srpske vlade Londonskog pakta smatram kobnim, sudbonosnim činom, istorijskim korenom srpske tragedije u 20. veku. Niko ne zna kakvu bi sudbinu imala Srbija da je 1915. prihvatila Londonski pakt, ali je sasvim izvesno da joj 20. vek ne bi bio kakav joj se dogodio.

http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=4&status=jedna&vest=132785&datum=2008-11-25
 
Cosic mnogo sere
otkriva nam toplu vodu da je Jugoslavija bila promashena ideja servirana spolja koju su nashi debili politichari prihvatili
dobro jutro deda ako si tek danas to skapirao posle 50 godina parazitisanja u tom istom sistemu
a to shto pljuje po golgoti kroz albaniju se ponovo javlja crveni drug chlan u njemu koji mora da opljune po svemu shto nije"nasha borba" donela
i kakav veliki pisac
kao pisac je 0
kao politichar promashen
kao ideolog najveci moguci licemer i ******-od titosite do crvenog nacionaliste
olosh
 
Cosic mnogo sere
otkriva nam toplu vodu da je Jugoslavija bila promashena ideja servirana spolja koju su nashi debili politichari prihvatili
a to shto pljuje po golgoti kroz albaniju se ponovo javlja crveni drug chlan u njemu koji mora da opljune po svemu shto nije"nasha borba" donela
i kakav veliki pisac
kao pisac je 0
kao politichar promashen
kao ideolog najveci moguci licemer i ******-od titosite do crvenog nacionaliste
olosh

Исправан му је однос према модерној историји.
Посебно последње, велићање Недића као примера српског патриоте, који је у ствари био послушни слуган.
Да се оправда слуганство српске владе данас...
 
Ко што рече медвед лако је бити генерал после битке. Али без обзира на то из данашње перспективе његово виђење је вероватно тачно.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top