Jacob
Buduća legenda
- Poruka
- 49.567
Ovde mozemo da predstavimo najlepse,najvece i najznacajnije hramove bilo koje vere
Bazilika svetog Petra
Bazilika svetog Petra je glavna zgrada Vatikana koja se nalazi na desnoj obali reke Tibar. Najvažnije je religiozno zdanje katoličanstva, kako po veličini (193 metra dugačka i 44,5 metara visoka), tako po značaju.
Bazilika svetog Petra nije katedrala već je Papina crkva u kojoj se održavaju najvažnije ceremonijalne liturgije. U samoj unutrašnjosti bazilike sahranjen je sveti apostol Petar, prvi papa, prema istraživanjima arheologa i epigrafiste Margarite Gvarduči (ital. Margherita Guarducci) obavljenim 1965.
Crkveni prostor zauzima površinu od 15160 m², kupola je do vrha krsta visoka 133 m, a nose je četiri pilastra nosača, svaki obima od 71 metra.
Staru baziliku sv. Petra, najglasovitiju i najveću starokršćansku baziliku, sagradio je car Konstantin Veliki na molbu pape Silvestra I. još 326. godine na mjestu mučeništva sv. Petra, u blizini Neronovog cirkusa.
Bazilika je bila na uzvišenju do kojega je vodilo stubište s 35 stuba. Atrij ili otvoreno dvorište na istoku imalo je baldahinom natkriti cantharus (česmu), a od njega vodio je kroz narteks, ulazni hodnik s pet vrata, do glavnog dijela bazilike. Iako je golemi središnji prostor bio dug oko 60 metara – crkva je bila konstruktivno jednostavna i imala je otvoreno krovište. Redovi gusto postavljenih stupova dijelili su zgradu u glavnu i četiri pobočne lađe. Glavna lađa (brod) i pobočne na zapadu su završavale s pet lukova od kojih je središnji bio trijumfalni luk (slavoluk). Iza toga nalazila se bema, prostor iz kojeg se možda razvio transept u kasnijim crkvama kružnog tipa (u bemi ili povišenom dijelu svetišta nalazila se, iza baldahina, grobnica sv. Petra). Iza nje je bila apsida iz koje su biskupi i visoko svećenstvo održavali službu Božju.
Ispred glavnog oltara bili su okrunjeni mnogobrojni carevi, tako je na Božić 800. godine okrunjen Karlo Veliki kojega je papa Lav III. okrunio krunom Svetog Rimskog Carstva.
U 15. stoljeću stara bazilika sv. Petra je bila stara više od 1100 godina i pokazivala je znakove starosti, pa je papa Nikola V. htio staru baziliku nadograditi i pretvoriti je u katedralu dostojnu veličine i snage katoličke crkve.
Obnova je započela 1452. godine prema nacrtima Bernarda Rossellinija, no radovi su tri godine kasnije, poslije smrti pape, obustavljeni; zidovi su se uzdizali jedva metar iznad površine zemlje. Prije pontifikata Julija II. (1503.-1513.) nije bilo ozbiljnijeg pokušaja da se bazilika restaurira ili pregradi. Papa se sjetio starih nacrta i odlučio da ponovo započne gradnju te je nakon 50 godina ovo gradilište opet oživjelo. Papa je odlučio da obnovi drvenu baziliku na prikladan imperijalan rimski način, kao suvremenu suparnicu rimskim kupalištima i Panteonu. Jedan dio nove Petrove crkve valjalo je predvidjeti kao mučeničku grobnicu ili komemorativnu crkvu. Crkve mučenika bile su obično kružnog tlocrta, a upravo u sto vrijeme projektirao je Bramante sićušni Tempietto San Pietro u Monitoriju, janikulskom brežuljku, gdje se pogrešno mislilo da je svetac bio mučen. Isprva je, između mnogih nacrta, Julije II. upravo odabrao Bramanteovu crkvu u obliku istokračnog grčkog križa s četiri mala grčka križa u krakovima. Iznad središta trebalo je da se izdiže golema glavna kupola koja se stepenasto uzdiže oponašajući Panteon. Četiri manje kupole su bile predviđene za četiri kraka križa.
U praksi međutim crkve centralnog tlocrta nisu prikladne za velike svečanosti u kojima sudjeluju tisuće ljudi i poslije 1514. godine, kada je umro Bramante, za vrijeme njegovih nasljednika Rafaela (do njegove smrti 1520.), Fra Gioconde da Verone i Giuliana da Sangalla promijenio se taj genijalni plan i došlo je do kompromisa. Dugo se vremena vodila prepirka ne bi li tlocrt u obliku latinskog križa bio bolji. Velik, ružan drveni model napravljen za Antonija da Sangalla Mlađeg, koji je umro 1546. godine, predstavlja kompromisno rješenje nekolicine problema, naročito po nespretnom miješanju centralnog tlocrta i tlocrta latinskog križa. Njemu nedostaje Bramanteov osjećaj za klasičnu jednostavnost. Njegovo najistaknutije obilježje je neobičan most koji povezuje vestibul i glavni brod.
Michelangelo, kojemu je papa Pavle III. 1546. zapovjedio neka nastavi gradnju, vratio se grčkom križu. Jedino je on, poput Bramantea, bio u stanju zamisliti pravo mjerilo ove velike građevine. Njegove ideje poznate su nam s nekoliko bakroreza, nekoliko njegovih crteža i drugog velikog drvenog modela. Michelangelo je nadmašio Bramanteov projekt jasnoćom i ekonomičnošću otvorivši tlocrt u kutovima, stvorivši tako jedinstven integrirani križ i četvorinu i jedinstven interijer. Najvažniji doprinos građevini Svetog Petra što ga je genijalni kipar pridonio bila je blistava, uza svu veličinu, bestežinski djelujući, kupola iznad papinskog oltara (visoka 138 metara). Kupola je poduprta apsidijalnim galerijama, a iznutra je nose četiri masivna stuba, svaki u četvorini sa stranicama od 18 metara. Kamena rebra koja se dižu iz tambura s kolonadom dvostrukih stupova, da bi nosila lanternu na vrhu, povećavaju njen dinamični odnos. Nakon njegove smrti 1564. godine, rad je preuzeo Giacomo Della Porta 1573. godine, koji je ponešto promijenio projekt. Kupolu su dovršili Michelangelovi nasljednici od 1588. do 1593. godine, dugo nakon njegove smrti, i vjerojatno lakšu i šiljastijeg oblika nego što je on želio.
Za gradnju najvećeg hrama bilo je potrebno puno novaca, a taj novac je najvećim dijelom potjecao od trgovine oprostima.
Godine 1606. zapovjedio je papa Pavle V. neka se vrate obliku latinskog križa s namjerom da se osigura više prostora. Tada je Carlo Maderno gradio uzdužnu lađu katedrale i baroknu fasadu i tako modificirao cijeli odnos kupole i pročelja. Danas se Michelangelova kupola, gledajući iz blizine, skriva iza masivne barokne fasade. Ispred fasade je portik s pet vrata koje vode u baziliku, na čijem vrhu su konjaničke skulpture Konstantina (Bernini) i Karla Velikog (Cornacchioni).
Tek poslije posvete crkve, 18. studenog 1626., Bernini, nasljednik Maderna, da dovrši građevinu i čitav njen okoliš. Berninijevo je djelo visoki tabernakul iznad glavnog oltara, ali prije svega njemu se ima zahvaliti za današnji izgled Petrovog trga. Pravi umjetnik gradnje osnovao je prekrasne kolonade sa 284 stupa i 88 nosača koji okružuju u svoj svojoj cjelini taj jedinstveni trg. Bernini je, također, napravio i nacrte za 162 svetačka kipa na balustradi. Obelisk 25 m visok, u sredini trga, potječe iz Egipta. Kaligula je ukrasio njime Neronov cirkus. Godine 1586. transportirali su ga na današnje mjesto i ondje ga postavili.
Bazilika svetog Petra
Bazilika svetog Petra je glavna zgrada Vatikana koja se nalazi na desnoj obali reke Tibar. Najvažnije je religiozno zdanje katoličanstva, kako po veličini (193 metra dugačka i 44,5 metara visoka), tako po značaju.
Bazilika svetog Petra nije katedrala već je Papina crkva u kojoj se održavaju najvažnije ceremonijalne liturgije. U samoj unutrašnjosti bazilike sahranjen je sveti apostol Petar, prvi papa, prema istraživanjima arheologa i epigrafiste Margarite Gvarduči (ital. Margherita Guarducci) obavljenim 1965.
Crkveni prostor zauzima površinu od 15160 m², kupola je do vrha krsta visoka 133 m, a nose je četiri pilastra nosača, svaki obima od 71 metra.
Staru baziliku sv. Petra, najglasovitiju i najveću starokršćansku baziliku, sagradio je car Konstantin Veliki na molbu pape Silvestra I. još 326. godine na mjestu mučeništva sv. Petra, u blizini Neronovog cirkusa.
Bazilika je bila na uzvišenju do kojega je vodilo stubište s 35 stuba. Atrij ili otvoreno dvorište na istoku imalo je baldahinom natkriti cantharus (česmu), a od njega vodio je kroz narteks, ulazni hodnik s pet vrata, do glavnog dijela bazilike. Iako je golemi središnji prostor bio dug oko 60 metara – crkva je bila konstruktivno jednostavna i imala je otvoreno krovište. Redovi gusto postavljenih stupova dijelili su zgradu u glavnu i četiri pobočne lađe. Glavna lađa (brod) i pobočne na zapadu su završavale s pet lukova od kojih je središnji bio trijumfalni luk (slavoluk). Iza toga nalazila se bema, prostor iz kojeg se možda razvio transept u kasnijim crkvama kružnog tipa (u bemi ili povišenom dijelu svetišta nalazila se, iza baldahina, grobnica sv. Petra). Iza nje je bila apsida iz koje su biskupi i visoko svećenstvo održavali službu Božju.
Ispred glavnog oltara bili su okrunjeni mnogobrojni carevi, tako je na Božić 800. godine okrunjen Karlo Veliki kojega je papa Lav III. okrunio krunom Svetog Rimskog Carstva.
U 15. stoljeću stara bazilika sv. Petra je bila stara više od 1100 godina i pokazivala je znakove starosti, pa je papa Nikola V. htio staru baziliku nadograditi i pretvoriti je u katedralu dostojnu veličine i snage katoličke crkve.
Obnova je započela 1452. godine prema nacrtima Bernarda Rossellinija, no radovi su tri godine kasnije, poslije smrti pape, obustavljeni; zidovi su se uzdizali jedva metar iznad površine zemlje. Prije pontifikata Julija II. (1503.-1513.) nije bilo ozbiljnijeg pokušaja da se bazilika restaurira ili pregradi. Papa se sjetio starih nacrta i odlučio da ponovo započne gradnju te je nakon 50 godina ovo gradilište opet oživjelo. Papa je odlučio da obnovi drvenu baziliku na prikladan imperijalan rimski način, kao suvremenu suparnicu rimskim kupalištima i Panteonu. Jedan dio nove Petrove crkve valjalo je predvidjeti kao mučeničku grobnicu ili komemorativnu crkvu. Crkve mučenika bile su obično kružnog tlocrta, a upravo u sto vrijeme projektirao je Bramante sićušni Tempietto San Pietro u Monitoriju, janikulskom brežuljku, gdje se pogrešno mislilo da je svetac bio mučen. Isprva je, između mnogih nacrta, Julije II. upravo odabrao Bramanteovu crkvu u obliku istokračnog grčkog križa s četiri mala grčka križa u krakovima. Iznad središta trebalo je da se izdiže golema glavna kupola koja se stepenasto uzdiže oponašajući Panteon. Četiri manje kupole su bile predviđene za četiri kraka križa.
U praksi međutim crkve centralnog tlocrta nisu prikladne za velike svečanosti u kojima sudjeluju tisuće ljudi i poslije 1514. godine, kada je umro Bramante, za vrijeme njegovih nasljednika Rafaela (do njegove smrti 1520.), Fra Gioconde da Verone i Giuliana da Sangalla promijenio se taj genijalni plan i došlo je do kompromisa. Dugo se vremena vodila prepirka ne bi li tlocrt u obliku latinskog križa bio bolji. Velik, ružan drveni model napravljen za Antonija da Sangalla Mlađeg, koji je umro 1546. godine, predstavlja kompromisno rješenje nekolicine problema, naročito po nespretnom miješanju centralnog tlocrta i tlocrta latinskog križa. Njemu nedostaje Bramanteov osjećaj za klasičnu jednostavnost. Njegovo najistaknutije obilježje je neobičan most koji povezuje vestibul i glavni brod.
Michelangelo, kojemu je papa Pavle III. 1546. zapovjedio neka nastavi gradnju, vratio se grčkom križu. Jedino je on, poput Bramantea, bio u stanju zamisliti pravo mjerilo ove velike građevine. Njegove ideje poznate su nam s nekoliko bakroreza, nekoliko njegovih crteža i drugog velikog drvenog modela. Michelangelo je nadmašio Bramanteov projekt jasnoćom i ekonomičnošću otvorivši tlocrt u kutovima, stvorivši tako jedinstven integrirani križ i četvorinu i jedinstven interijer. Najvažniji doprinos građevini Svetog Petra što ga je genijalni kipar pridonio bila je blistava, uza svu veličinu, bestežinski djelujući, kupola iznad papinskog oltara (visoka 138 metara). Kupola je poduprta apsidijalnim galerijama, a iznutra je nose četiri masivna stuba, svaki u četvorini sa stranicama od 18 metara. Kamena rebra koja se dižu iz tambura s kolonadom dvostrukih stupova, da bi nosila lanternu na vrhu, povećavaju njen dinamični odnos. Nakon njegove smrti 1564. godine, rad je preuzeo Giacomo Della Porta 1573. godine, koji je ponešto promijenio projekt. Kupolu su dovršili Michelangelovi nasljednici od 1588. do 1593. godine, dugo nakon njegove smrti, i vjerojatno lakšu i šiljastijeg oblika nego što je on želio.
Za gradnju najvećeg hrama bilo je potrebno puno novaca, a taj novac je najvećim dijelom potjecao od trgovine oprostima.
Godine 1606. zapovjedio je papa Pavle V. neka se vrate obliku latinskog križa s namjerom da se osigura više prostora. Tada je Carlo Maderno gradio uzdužnu lađu katedrale i baroknu fasadu i tako modificirao cijeli odnos kupole i pročelja. Danas se Michelangelova kupola, gledajući iz blizine, skriva iza masivne barokne fasade. Ispred fasade je portik s pet vrata koje vode u baziliku, na čijem vrhu su konjaničke skulpture Konstantina (Bernini) i Karla Velikog (Cornacchioni).
Tek poslije posvete crkve, 18. studenog 1626., Bernini, nasljednik Maderna, da dovrši građevinu i čitav njen okoliš. Berninijevo je djelo visoki tabernakul iznad glavnog oltara, ali prije svega njemu se ima zahvaliti za današnji izgled Petrovog trga. Pravi umjetnik gradnje osnovao je prekrasne kolonade sa 284 stupa i 88 nosača koji okružuju u svoj svojoj cjelini taj jedinstveni trg. Bernini je, također, napravio i nacrte za 162 svetačka kipa na balustradi. Obelisk 25 m visok, u sredini trga, potječe iz Egipta. Kaligula je ukrasio njime Neronov cirkus. Godine 1586. transportirali su ga na današnje mjesto i ondje ga postavili.
