Kamael
Buduća legenda
- Poruka
- 40.833
Obimni pokusaji koje nalazimo u Zoharu i drugim delima iz XIV veka - dokazivanja da je sav jevrejski obred bio izvorno kabalisticki, ostali su jos dugo ograniceni po uticaju. To je izmenjeno u XVI veku, kada je kabala iz Safeda zapocela svoj pobednicki pohod kao jedna od snaga koja vlada jevrejstvom.
U smislu izlozenih principa, kabalisti su od prvog trenutka svoje pojave pokusavali da obrede rabinskog jevrejstva, kroz misticnu praksu usidre u mit. Primenjivani su u teurgiji i svemu sto je sa tim povezano.
Ekstaticki obred, kroz koji su stari jevrejski merkava-misticari iz talmudskih vremena postizali uspenje duse ka Bogu, zamenjen je medijem ucenja kavanot obredom molitve koji je uskoro otkrio opasnosti i ponore koje naivni vernik koji se moli nije uopste mogao da ocekuje. U lurijanskom obavljanju kavana-prakse je, npr.kraj Jutarnje molitve-kad se prvobitno onaj ko se moli bacao na zemlju-postajao poduhvat opasan po zivot.
Posto bogomoljac dostigne Vrhunac i sazna da je obuhvacen u imenu Bozijem, koje je sjedinio, trebalo je da se skokom baci u ponor druge strane da bi, kao neki ronilac, otuda izneo iskre svetinje koje su tamo zarobljene i prognane. Ali, samo potpuni cadik moze da ostvari ovu meditaciju, jer je po svojim zaslugama dostojan da sidje Dole i da izvrsi izdvajanja iz klipot, tog podrucja druge strane, cak i protiv njihove volje. U drugom slucaju bi se moglo dogoditi da-kada se on poigra svojom dusom i posalje je Dole u podrucje klipot- ne samo da ne moze da izvuce duse koje su onamo upale, nego, naprotiv, da i njegova dusa ostane tamo.
Praznicni i subotnji obredi bili su podvrgnuti takvim preobrazajima. Rani kabalisti su posebno rado spekulisali onim tamnim obredima Tore, takozvanim hukim, za koje se nije moglo naci racionalnih objasnjenja i koji su tako ponovo neposredno priblizeni mitskim idejama odakle su prvobitno i potekli. Kabaliste nije nista manje privlacilo podrucje propisa vezanih za samu teritoriju nekadasnje jevrejske drzave, cije se kavanot nisu mogle vise sprovoditi (kao,na primer,propisi o zrtvi podizanici ili o jubilarnoj-Oprosnoj godini ), pri cemu je, naravno, kult zrtvovanja izricito shvatan kao culno-telesni obred, koji, projektovan prema spolja, predstavlja upravo ono sto molitva izvrsava medijem ciste reci.
Zbog toga, prema tom sistemu, molitva ne predstavlja nista drugo nego zrtvu u kojoj covek sam sebe prinosi.
Gersom Solem-Kabala
U smislu izlozenih principa, kabalisti su od prvog trenutka svoje pojave pokusavali da obrede rabinskog jevrejstva, kroz misticnu praksu usidre u mit. Primenjivani su u teurgiji i svemu sto je sa tim povezano.
Ekstaticki obred, kroz koji su stari jevrejski merkava-misticari iz talmudskih vremena postizali uspenje duse ka Bogu, zamenjen je medijem ucenja kavanot obredom molitve koji je uskoro otkrio opasnosti i ponore koje naivni vernik koji se moli nije uopste mogao da ocekuje. U lurijanskom obavljanju kavana-prakse je, npr.kraj Jutarnje molitve-kad se prvobitno onaj ko se moli bacao na zemlju-postajao poduhvat opasan po zivot.
Posto bogomoljac dostigne Vrhunac i sazna da je obuhvacen u imenu Bozijem, koje je sjedinio, trebalo je da se skokom baci u ponor druge strane da bi, kao neki ronilac, otuda izneo iskre svetinje koje su tamo zarobljene i prognane. Ali, samo potpuni cadik moze da ostvari ovu meditaciju, jer je po svojim zaslugama dostojan da sidje Dole i da izvrsi izdvajanja iz klipot, tog podrucja druge strane, cak i protiv njihove volje. U drugom slucaju bi se moglo dogoditi da-kada se on poigra svojom dusom i posalje je Dole u podrucje klipot- ne samo da ne moze da izvuce duse koje su onamo upale, nego, naprotiv, da i njegova dusa ostane tamo.
Praznicni i subotnji obredi bili su podvrgnuti takvim preobrazajima. Rani kabalisti su posebno rado spekulisali onim tamnim obredima Tore, takozvanim hukim, za koje se nije moglo naci racionalnih objasnjenja i koji su tako ponovo neposredno priblizeni mitskim idejama odakle su prvobitno i potekli. Kabaliste nije nista manje privlacilo podrucje propisa vezanih za samu teritoriju nekadasnje jevrejske drzave, cije se kavanot nisu mogle vise sprovoditi (kao,na primer,propisi o zrtvi podizanici ili o jubilarnoj-Oprosnoj godini ), pri cemu je, naravno, kult zrtvovanja izricito shvatan kao culno-telesni obred, koji, projektovan prema spolja, predstavlja upravo ono sto molitva izvrsava medijem ciste reci.
Zbog toga, prema tom sistemu, molitva ne predstavlja nista drugo nego zrtvu u kojoj covek sam sebe prinosi.
Gersom Solem-Kabala