Bol je realnost života...

Balthasar

Obećava
Poruka
62
Da li je iko razumeo zašto kad kod nas nešto zaboli mi se osećamo življim nego ikada. Nemojte pogrešno da me shvatite kao da sam sadomazohista. Kada vas zaboli prst ceo vaš sistem, vaše telo je usmereno ka njemu, ka centru bola. ka centru anomalije. Kada je bol intezivan onda ceo vaš organizam reaguje na njega, sve se budi i usresređuje na bol. Da li je io u stanju to da razume... Ili na primer duhovni ( duševni ) bol. Tuga, taj osećaj koji se nikada ne zaboravlja. detinjstvo je najsrećniji deo života. Zašto se malo ljudi seća lepih stvari, a ružnih odnosno stvari koje su nas zabolele na bilo koji način sećamo se zauvek...
 
Zivim skromno i radujem se sitnim stvarima..normalnim i veselim ljudima..tako da te ruzne samo razbiju povremeno taj sklad i zato ih pamtim..ne kao nesto sto sam pogresio vec me neka nepravda,nesreca,necija zla namera pogodila..nikad o bolu ne razmisljam i zelim sto duze u sebi zadrzati mladalacki duh i ne tako ozbiljno prolaziti kroz zivot.
 
Patnja zadaje bol samo zato sto je se bojis. Ona te proganja zato sto bjezis od nje. Ne moras bjezati, ne moras je se bojati. Moras voljeti... Dakle, voli patnju. Nemoj joj se odupirati, nemoj bjezati od nje. Okusi kako je ona u dubini slatka, predaj joj se i nemoj je primati s mrznjom. Tvoja mrznja je to sto ti nanosi bol i nista drugo. Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne ucinis time... Herman Hese
 
Da li je iko razumeo zašto kad kod nas nešto zaboli mi se osećamo življim nego ikada. Nemojte pogrešno da me shvatite kao da sam sadomazohista. Kada vas zaboli prst ceo vaš sistem, vaše telo je usmereno ka njemu, ka centru bola. ka centru anomalije. Kada je bol intezivan onda ceo vaš organizam reaguje na njega, sve se budi i usresređuje na bol. Da li je io u stanju to da razume... Ili na primer duhovni ( duševni ) bol. Tuga, taj osećaj koji se nikada ne zaboravlja. detinjstvo je najsrećniji deo života. Zašto se malo ljudi seća lepih stvari, a ružnih odnosno stvari koje su nas zabolele na bilo koji način sećamo se zauvek...

Ako ti je u lepom secanju, onda i nije bila tuga. Fizichki bol je bol, kako god da si ga doziveo. Nije isto. Bol je aksiom, a tuga je teorema. Moje mishljenje samo... Kapiram ovaj deo za fizichki bol i to... Ali tugu stvarno nikada nisam mogao da dozivim kao neshto pozitivno... :think: ... E, ovome moram da razgovaram aluon vid d rum... Kako god, bravo za temu. :ok:
 
Svako, osim mozda dalaj-lame, ima zaprljanu savest.
Iz te savesti, nekontrolisano i cesto, izlazi bol.
Sto je vise potiskujemo - vise boli.
Ne mozete zaboraviti bol koji je stalno prisutan. Kao kvaran zub...
 
Da li je iko razumeo zašto kad kod nas nešto zaboli mi se osećamo življim nego ikada. Nemojte pogrešno da me shvatite kao da sam sadomazohista. Kada vas zaboli prst ceo vaš sistem, vaše telo je usmereno ka njemu, ka centru bola. ka centru anomalije. Kada je bol intezivan onda ceo vaš organizam reaguje na njega, sve se budi i usresređuje na bol. Da li je io u stanju to da razume... Ili na primer duhovni ( duševni ) bol. Tuga, taj osećaj koji se nikada ne zaboravlja. detinjstvo je najsrećniji deo života. Zašto se malo ljudi seća lepih stvari, a ružnih odnosno stvari koje su nas zabolele na bilo koji način sećamo se zauvek...[/quote]Boldovano jednostavno nije tacno.Ukoliko zaboravljas lepe,a pamtis ruzne stvari to znaci da se nisi "izborio" sa bolom koji si pretrpeo.Da si jos u ulozi zrtve...Vrlo lose po mentalno zdravlje...Bol ukazuje da nesto nije uredu.Bol je signal,alarm.Kad bol nestane,alarm se ugasi,znaci da smo problem zbog kog je alarm upaljen sanirali.
 
Da li je iko razumeo zašto kad kod nas nešto zaboli mi se osećamo življim nego ikada. Nemojte pogrešno da me shvatite kao da sam sadomazohista. Kada vas zaboli prst ceo vaš sistem, vaše telo je usmereno ka njemu, ka centru bola. ka centru anomalije. Kada je bol intezivan onda ceo vaš organizam reaguje na njega, sve se budi i usresređuje na bol. Da li je io u stanju to da razume... Ili na primer duhovni ( duševni ) bol. Tuga, taj osećaj koji se nikada ne zaboravlja. detinjstvo je najsrećniji deo života. Zašto se malo ljudi seća lepih stvari, a ružnih odnosno stvari koje su nas zabolele na bilo koji način sećamo se zauvek...

Zato što bol i ima tu funkciju, da nas protrese, opomene da nešto

nije kako treba i da to dobro zapamtimo.
 
Da li je iko razumeo zašto kad kod nas nešto zaboli mi se osećamo življim nego ikada. Nemojte pogrešno da me shvatite kao da sam sadomazohista. Kada vas zaboli prst ceo vaš sistem, vaše telo je usmereno ka njemu, ka centru bola. ka centru anomalije. Kada je bol intezivan onda ceo vaš organizam reaguje na njega, sve se budi i usresređuje na bol. Da li je io u stanju to da razume... Ili na primer duhovni ( duševni ) bol. Tuga, taj osećaj koji se nikada ne zaboravlja. detinjstvo je najsrećniji deo života. Zašto se malo ljudi seća lepih stvari, a ružnih odnosno stvari koje su nas zabolele na bilo koji način sećamo se zauvek...

Ti hoces da kazes da se secas detinjstva? Ili da se ne secas, ali si video na nekom filmu da je to najlepsi deo zivota pa onda "znas" da je to tako i ako "ga se ne secas":mrgreen: mnogo gledas filmove (ako je tako).

Ne razumem ja tebe sta pricas.
Prvo kazes da se sav organizam usredsredjuje na bol, i svest itd. - pa zar nisi ti cuo (covece) da covek moze da ignorise bol? Neki zubari vec primenjuju hipnozu u svrhe anesteziranja... umesto spriceva. Idi malo uci se pa se onda vrati da pricas kako bol "mora" da se oseti... cao.

Pod 2: to sto ti pricas da se ruznih stvari "secate" (KO STE TO VI?) zauvek... to je tvoja cista predrasuda. Vecina ljudi danas MISLI da se seca svih ruznih stvari... i MISLI da je to sto ona to MISLI dovoljan dokaz da je to MISLJENJE tacno. Istina je drugacija, covek dansnjice potiskuje jako mnogo ruznih uspomena, ne seca se skoro ni 10% ruznih stvari... a to sto neko nesto "samo misli" nije dokaz da je njegovo misljenje prava slika stvarnosti. Covek moze da zaboravi, a moze i da "zaboravi da je zaboravio"... itd. Psiha je mnogo komplikovanija i mnogo vise ima "opcija" nego sto ti mislis...
 
Poslednja izmena:
Autor teme je patoloski slucaj.....

Nego hajde njegove dogadjaje i fenomene da sagledamo iz drugog ugla....


-Postoje trenuci u zivotu kad covek ne zeli da razmislja kuda vodi taj put, vec mu je taj trenutak samo neodvojivo vezan za trenutno stanje duha, tela, sposobnosti ......
Neocekuje nista, i upravo se takvi trenuci najduze pamte, trenuci koji ne vode nigde a tog trenutka su nesto sto cini upravo vas.....

Postoje trenuci kad covek ne zna sve odgovore, tek treba da ih nadje....
Neko ih trazi, neko ne zeli da dodje u takvu situaciju pa trazi ranije odnose , istrazuje da se ne iznenadi na lakim pitanjima....
A neko ih ne trazi vec se prepusti situaciji , jer ga nepoznato u tim trenucima neodoljivo podseca na prvo opisanu situaciju kad je situacija bila upravo ogledalo njega samog i njegovog trenutnog stanja kao licnosti i kao dela drustva (bez obzira da li je neki uspeh, cudan zaokret ili ljubavni dogadjaj u pitanju).

Ovi poslednji misle da se sa dve slicnosti postize isti cilj, a slicnosti su nepoznatost i rezultat da je konacna reakcija i zavrsetak scene bio ono sto ih je cinilo u tom trenutku....
Medjutim kod pitanja na koje nemamo odgovor , to nije uvek slucaj, vec se situacija razvija nekad da upravo od nas napravi nesto sto vise nismo mi(najprostiji slucaj je decko koji je svoj , vrhunski mangup , zanemari skolu , dodje vreme da se radi, onda radi po 10 sati, nema vise ni toliko para ni vremena da bude onaj stari, izgubi sjaj i postane neko drugi...., ne nije ga vreme ubilo, ubio ga je njegov pristup , jer imao je odgovor za jedno razdoblje svog zivota, ali ne i za drugo...a pomislio da je vreme stalo).

Bol je fizicka komponenta.....i tu je pozitivan...
Bol kao mentalna komponenta nije nikad pozitivan , jer oznacava glupost, lenjost i tvrdoglavost osobe da se usaglasi sa tekucim trenutkom....
Zalosno je kako je danasnja mentologija (sprdnja od termina koji sam uveo , a koji pokazuje da se mnogo ceni sazaljenje, kajanje, nemoc u danasnjim drustvenim odnosima i utice na vrednovanje osobe na vrlo los nacin)
menja ljude u bolesnike....jadnike.......neradnike (suprotnost nije radnik, vec onaj koji zivi).....egoiste......egomanijake.......licemere i folirante......

Naravno kad je lakse da izazovemo necije sazaljenje nego da rintamo kao konj , a onda onaj ko je isao na sazaljenje ubode premiju....
Nije u redu ni to sto ce pre izbeglica sa brdom kesa, cigani koji biraju sta rade , svi pre dobiti socijalni stan od nekog ko rinta od jutra do sutra unistivsi tako sebi zdravlje.....ali je to dobar primer kako se vise nagradjuje sazaljenje nego konkretna vrednost.......da bi sebi ili nekome izgledali kao tolerantni i humani.....
 
Čuo sam je jako davno...

- ‚‚Da li je bolelo?''
- ‚‚Da!!!''
- ‚‚Zar je važno, bilo je u prošlosti!!!''

Barem se ja tako nosim sa boli...

mhm takođe...nemam naviku da se jedem iznutra...
u stvari,tokom određenog vremena-koliko vremena,zavisi od situacije,dozvoljavam sebi da se izjadam,iskukam,isplačem,napatim,da ne bih sakupljala u sebi.Kad to vreme istekne-krećem ispočetka.Stvarno slabo pamtim nesrećne situacije.
 
Da li je iko razumeo zašto kad kod nas nešto zaboli mi se osećamo življim nego ikada. Nemojte pogrešno da me shvatite kao da sam sadomazohista. Kada vas zaboli prst ceo vaš sistem, vaše telo je usmereno ka njemu, ka centru bola. ka centru anomalije. Kada je bol intezivan onda ceo vaš organizam reaguje na njega, sve se budi i usresređuje na bol. Da li je io u stanju to da razume... Ili na primer duhovni ( duševni ) bol. Tuga, taj osećaj koji se nikada ne zaboravlja. detinjstvo je najsrećniji deo života. Zašto se malo ljudi seća lepih stvari, a ružnih odnosno stvari koje su nas zabolele na bilo koji način sećamo se zauvek...

Сам си одговорио зашто? Зато што:"ceo vaš sistem, vaše telo je usmereno ka njemu, ka centru bola. ka centru anomalije. Kada je bol intezivan onda ceo vaš organizam reaguje na njega, sve se budi i usresređuje na bol." управо си описао стрес цијелог организма било од физичког или душевног бола. Зашто, питаш. Па та ствар није за питање већ за констатацију, то је тако, тако човјек функционише.
Сад што кажеш да се мало људи сјећа лијепих ствари а ружних често. мислим да нијеси у праву и да је обрнуто.
Ево поведи разговор са пријатељима о прошлости, до дјетињства, мислим да ће велика већина говорити (сјећати) о лијепим,и смијешним згодама. Добра стара времена, ааа. :D
 

Back
Top