vesnica_90
Aktivan član
- Poruka
- 1.717
Jedne noći petogodišnja Mišel dobila je temperaturu višu od 40 stepeni. Njena majka Donel pozvala je Hitnu pomoć koja ih je odvezla do najbliže bolnice. Lekari su pozvali osiguravajuću kuću „Kajzer” koja Donel i njenu ćerku zdravstveno osigurava. Saznali su da „Kajzer” neće da plati testove i antibiotike za malu Mišel. Lekari su odbili da devojčicu pregledaju. Dete je u međuvremenu dobilo napad, a majka je morala svojim kolima da je odveze u bolnicu koju poseduje osiguravajuća kuća. Molila je lekare da je pregledaju. Uzalud. Izbacili su je iz bolnice jer su je smatrali pretnjom! Dete je na kraju odvela u drugu bolnicu, i baš kada je stigla pred ustanovu, malena je doživela srčani udar. Umrla je.
Prava slika zdravstvenog sistema najbogatije zemlje na svetu. Jer, zdravstveno osiguranje je njima samo tržišni proizvod. Svakog dana 50 miliona ljudi se moli da se ne razboli! Njih 18.000 će umreti ove godine zato što nemaju osiguranje. Od 300 miliona stanovnika, koliko ih živi u Americi, njih 50 miliona nije zdravstveno osigurano. Neki ne mogu da plate, nekima prosto osiguravajuće kuće neće da prihvate osiguranje, a osiguravajućih kuća ima mnogo.
Nema solidarnosti, kako je to u našoj zemlji, ali i u ostalim evropskim zemljama ili Kanadi. Sve je dozvoljeno, a država ne interveniše.
U filmu „Bolesnik” čuvenog reditelja Majkla Mura, na brutalan način je prikazan sistem i kako ljudi ostaju bez osiguranja, ali i šta im se sve dešava ako su osigurani. Dobar primer iz filma jeste tinejdžer Džejson koji nije mogao da dobije osiguranje zato što je premršav, dok su jednu devojku odbili jer joj je indeks telesne mase bio previsok.
Beki Maliki, zaposlena u osiguravajućoj kući, kaže da postoji dug spisak bolesti iza kojih osiguravajuće kuće ne žele da stanu - dijabetes, srčane bolesti, određeni oblici raka... Ko od njih oboli, prepušten je sudbini ili moći novca, ukoliko ga ima.
Za zdravstvo se u Americi izdvaja 7.000 dolara godišnje po stanovniku, a mesečni solidni paket usluga košta 1.000 dolara. Premija raste ukoliko imate neku bolest ili ako osiguravate i dete.
Ali, 22-godišnja samohrana majka Andrijana Kembl, koja je obolela od raka grlića materice, nije dobila lečenje. Obrazloženje osiguravajuće kuće glasilo je: sa 22 godine ne bi trebalo da ima tu vrstu raka! Zato je ilegalno otišla u Kanadu na preglede.
Ako ne odbace ljude u procesu prijavljivanja za polisu ili ne odbiju pomoć koju lekar smatra potrebnom, i plate lečenje, osiguravajuće kuće šalju svoje egzekutore, koji moraju da vrate kompaniji novac na bilo koji način. Oni rade kao da je u pitanju ubistvo. Cela jedinica ljudi posvećena je kopanju istorija bolesti za poslednjih pet godina osoba kojima su platili lečenje. Traže bilo šta što bi upućivalo na to da su njihovi osiguranici nešto skrivili ili pogrešno prikazivali, tako da mogu da im ukinu polisu ili povećaju ratu!
Po potrošnji lekova Amerikanci su prvi u svetu. Dozvoljeno im je i reklamiranje. Farmaceutska industrija ima veliki uticaj na državu. Lekovi su im najskuplji. Primera radi, lek protiv bolova je 214 dolara, dok taj isti lek na Kubi košta svega pet centi.
Prošle godine, jedan američki državljanin doživeo je moždani udar u Beogradu. U Americi nije imao osiguranje. U Urgentnom centru ležao je dve nedelje. Nadležni u KCS tražili su način kako da mu naplate usluge jer je američka ambasada odbila da plati. Po našem Zakonu o zdravstvenom osiguranju, strancu koji nema osiguranje i rodbinu koja bi pokrila troškove, država Srbija plaća troškove lečenja. Međutim, pojavio se rođak iz Amerike i platio 3.200 evra. Kada je čuo koliko je sve koštalo, bio je u čudu. U Americi bi to platio oko 200.000 dolara.
Izvor: Blic
Prava slika zdravstvenog sistema najbogatije zemlje na svetu. Jer, zdravstveno osiguranje je njima samo tržišni proizvod. Svakog dana 50 miliona ljudi se moli da se ne razboli! Njih 18.000 će umreti ove godine zato što nemaju osiguranje. Od 300 miliona stanovnika, koliko ih živi u Americi, njih 50 miliona nije zdravstveno osigurano. Neki ne mogu da plate, nekima prosto osiguravajuće kuće neće da prihvate osiguranje, a osiguravajućih kuća ima mnogo.
Nema solidarnosti, kako je to u našoj zemlji, ali i u ostalim evropskim zemljama ili Kanadi. Sve je dozvoljeno, a država ne interveniše.
U filmu „Bolesnik” čuvenog reditelja Majkla Mura, na brutalan način je prikazan sistem i kako ljudi ostaju bez osiguranja, ali i šta im se sve dešava ako su osigurani. Dobar primer iz filma jeste tinejdžer Džejson koji nije mogao da dobije osiguranje zato što je premršav, dok su jednu devojku odbili jer joj je indeks telesne mase bio previsok.
Beki Maliki, zaposlena u osiguravajućoj kući, kaže da postoji dug spisak bolesti iza kojih osiguravajuće kuće ne žele da stanu - dijabetes, srčane bolesti, određeni oblici raka... Ko od njih oboli, prepušten je sudbini ili moći novca, ukoliko ga ima.
Za zdravstvo se u Americi izdvaja 7.000 dolara godišnje po stanovniku, a mesečni solidni paket usluga košta 1.000 dolara. Premija raste ukoliko imate neku bolest ili ako osiguravate i dete.
Ali, 22-godišnja samohrana majka Andrijana Kembl, koja je obolela od raka grlića materice, nije dobila lečenje. Obrazloženje osiguravajuće kuće glasilo je: sa 22 godine ne bi trebalo da ima tu vrstu raka! Zato je ilegalno otišla u Kanadu na preglede.
Ako ne odbace ljude u procesu prijavljivanja za polisu ili ne odbiju pomoć koju lekar smatra potrebnom, i plate lečenje, osiguravajuće kuće šalju svoje egzekutore, koji moraju da vrate kompaniji novac na bilo koji način. Oni rade kao da je u pitanju ubistvo. Cela jedinica ljudi posvećena je kopanju istorija bolesti za poslednjih pet godina osoba kojima su platili lečenje. Traže bilo šta što bi upućivalo na to da su njihovi osiguranici nešto skrivili ili pogrešno prikazivali, tako da mogu da im ukinu polisu ili povećaju ratu!
Po potrošnji lekova Amerikanci su prvi u svetu. Dozvoljeno im je i reklamiranje. Farmaceutska industrija ima veliki uticaj na državu. Lekovi su im najskuplji. Primera radi, lek protiv bolova je 214 dolara, dok taj isti lek na Kubi košta svega pet centi.
Prošle godine, jedan američki državljanin doživeo je moždani udar u Beogradu. U Americi nije imao osiguranje. U Urgentnom centru ležao je dve nedelje. Nadležni u KCS tražili su način kako da mu naplate usluge jer je američka ambasada odbila da plati. Po našem Zakonu o zdravstvenom osiguranju, strancu koji nema osiguranje i rodbinu koja bi pokrila troškove, država Srbija plaća troškove lečenja. Međutim, pojavio se rođak iz Amerike i platio 3.200 evra. Kada je čuo koliko je sve koštalo, bio je u čudu. U Americi bi to platio oko 200.000 dolara.
Izvor: Blic