90-OGODISNJICA OSLOBODJENJA BEOGRADA U PRVOM SVETSKOM RATU

srbija do grcke

Aktivan član
Poruka
1.427
Sutra 90 godina od oslobođenja u Prvom svetskom ratu

BEOGRAD - Beograd sutra slavi 90 godina od oslobođenja u Prvom svetskom ratu, a taj veliki jubilej biće obeležen odavanjem najviših vojnih i državnih počasti žrtvama palima za odbranu srpske prestonice.

Kraj Spomen-kosturnice branilaca Beograda u Prvom svetskom ratu na Novom groblju vence će položiti predstavnici Ministarstva odbrane, Ministarstva rada i socijalne politike, grada Beograda i nevladinih organizacija koje neguju tradiciju oslobodilačkih ratova Srbije.

Tim povodom Akademija medicinskih nauka Srpskog lekarskog društva i Vojno-medicinska akademija organizovale su danas naučni skup "Srpski vojni sanitet 1917-1918".

U čast oslobođenja Beograda, herojskih podviga Istočne armije i savezničkih snaga, ambasador Francuske u našoj zemlji Žan Fransoa Teral otkriće 3. novembra, na dan kada je oslobođena cela Srbija, spomen ploču na spomeniku maršalu Franšu D' Epereu kod Auto komande.

Svečanosti će prisustvovati unuk slavnog maršala, pukovnik Kristijan de Gatin (De Gastines) i drugi potomci, kao i zvaničnici Srbije.

Projekat kojim je obnovljen i zaštićen spomenik maršalu D'Epereu i uređena njegova okolina uradio je Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda, a finansiralo Ministarstvo rada i socijalne politike.

Istog dana uveče, ambasador Teral će u Francuskom kulturnom centru otvoriti izložbu "Epopeja savezničkih snaga na Solunskom frontu", koja je organizovana u saradnji sa Vojnim muzejom i Muzejom vojnog vazduhoplovstva Srbije.

Narednog dana, 4. novembra, pukovnik De Gatin će u Francuskom kulturnom centru održati predavanje o velikoj ofanzivi savezničkih snaga 1918. godine i ulozi maršala D'Eperea, koji je bio na njihovom čelu.

Prestonica Srbije oslobođena je 1. novembra 1918. godine posle trogodišnje okupacije u Prvom svetskom ratu, a poslednji okupatorski vojnici povukli su se preko pontonskih mostova na Savi u Zemun u ranu zoru.

Za samo 46 dana od proboja Solunskog fronta, Prva armija vojvode Petra Bojovića je, u jednom dahu, goneći neprijatelja iz juriša u juriš, prevalila oko 500 kilometara i stigla nadomak Beograda.

Prve komite, prethodnice Prve armije, ušle su u grad u ranu zoru, a oko 10.30 časova tog dana Konjički eskadron Dunavske divizije izbio je na Kalemegdan.

Na čelu kolone, dugo očekivanih oslobodilaca, koja je oko 15 časova preko tepiha od cveća defilovala od Slavije ka Kalemegdanu, bio je pukovnik Milojević.

Da ne bi izazivali neprijateljsku artiljeriju iz Zemuna, glavnina snaga oslobodilaca, Moravska i Dunavska divizija, zadržale su se na prilazu grada.

Poslednje dane boravka u Beogradu, okupator je proveo bezobzirno pljačkajući sve što je preostalo u prodavnicama i kod građana. Završavali su prljavi posao koji su po naređenju austrougarske vrhovne komande započeli još u septembru, kada je poraz već bio izgledan.

Sve što nisu mogli da ponesu, uništavali su. Goreli su magacini i štale. Prekinuli su snabdevanje grada strujom i vodom, a na kraju su, u besu, porušili i železničku stanicu.

Povukli su se preko pontonskih mostova na Savi, koje su zatim digli u vazduh, da bi izbegli zasluženu kaznu.

Oduševljeni građani pripremili su za vrhovnog komandanata svoje vojske, prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića, ogroman lovorov venac, dok je komandantu francuske vojske generalu D' Epereu bio namenjen umetnički izrađen jatagan.

Cela Srbija bila je slobodna 3. novembra 1918. godine. Nemačka je potpisala kapitulaciju 11. novembra, a prethodno su oružje položile njene saveznice Bugarska, Turska i Austrougarska.

Srbija je kraj rat dočekala osakaćena. Podnela je najveće žrtve od svih zaraćenih strana. Od oko pet miliona stanovnika koliko je imala pred rat, u borbama i genocidu, od tifusa, difetrije, zime i tokom povlačenja preko Albanije, izgubilo je više od milion i 200. 000 stanovnika.

Od oko 737.000 vojnika, život je na oltar otadžbine položilo

379. 818 vojnika i starešina.

U masovnim zločinima, od bolesti i gladi stradalo je oko 800.000 civila. Materijalna šteta procenjena je na tadašnjih šest milijardi zlatnih franaka.


SLAVA SVIM SRPSKIM VOJNICIMA SRPSKE VOJSKE, SLAVA NASIM VOJVODAMA, SLAVA SVIM BORCIMA KOJI SU OSLOBODILI NASU OTADZBINU SRBIJU, SLAVA SVIM CIVILIMA POGINULIM OD NEPRIJATELJA, SLAVA SVIMA KOJI SU POMOGLI DA POBEDIMO I LAKSE PREBRODIMO RAT, SLAVA ALEKSANDRU, CIKA PERI I BAJI PASICU. SLAVA SRBIJI!
 
“ Војници, тачно у 15 часова непријатељ се има разбити вашим силним јуришем,

разнети вашим бомбама и бајонетима.
Образ Београда, наше престонице, има да буде светао.
Војници!
Јунаци!
Врховна команда избрисала је наш пук из свог бројног стања.
Наш пук је жртвован за част Отаџбине и Београда.
Ви немате више да бринете за ваше животе, који више не постоје.
Зато напред, у славу! Живео краљ, живео Београд!
 
“ Војници, тачно у 15 часова непријатељ се има разбити вашим силним јуришем,

разнети вашим бомбама и бајонетима.
Образ Београда, наше престонице, има да буде светао.
Војници!
Јунаци!
Врховна команда избрисала је наш пук из свог бројног стања.
Наш пук је жртвован за част Отаџбине и Београда.
Ви немате више да бринете за ваше животе, који више не постоје.
Зато напред, у славу! Живео краљ, живео Београд!

ovo je iz odbrane 1915.
al dobro

mislim da se oslobodjenje Beograda poklapa sa kapitulacijom AU
 
“ Војници, тачно у 15 часова непријатељ се има разбити вашим силним јуришем,

разнети вашим бомбама и бајонетима.
Образ Београда, наше престонице, има да буде светао.
Војници!
Јунаци!
Врховна команда избрисала је наш пук из свог бројног стања.
Наш пук је жртвован за част Отаџбине и Београда.
Ви немате више да бринете за ваше животе, који више не постоје.
Зато напред, у славу! Живео краљ, живео Београд!

najveci vic je da je taj,koji im je i drzao taj govor,upravo preziveo...tj,kao komandant te jedinice,nije poginuo sa vojnicima...
mislim da su to bili vojnici,dobrovoljci iz srema...a major Gavrilovic,je kao rannjen,navodno povucen sa fronta
 
najveci vic je da je taj,koji im je i drzao taj govor,upravo preziveo...tj,kao komandant te jedinice,nije poginuo sa vojnicima...
mislim da su to bili vojnici,dobrovoljci iz srema...a major Gavrilovic,je kao rannjen,navodno povucen sa fronta

Драгутин Гавриловић рођен је 1882. године у Чачку. Војну академију завршио је 1901. год. Учествовао је у свим ратовима српске војске. Војну каријеру је завршио у чину пуковника. Умро је 1945. год. у Београду. Носилац је Карађорђеве звезде, француског Ратног крста као и многих других одликовања. У српској историји остаће запамћен по говору који је одржао браниоцима Београда октобра 1915. године непосредно пред јуриш у коме је и сам тешко рањен.


Говор мајора Драгутина Гавриловића браниоцима Београда 1915. год.

У току борби за одбрану Београда 6-7. октобра 1915. године Аустријанци су форсирали Дунав и искрцали се на делу обале који је држао 2. батаљон 10 кадровског пука којим је командовао мајор Драгутин Гавриловић. Аустријске јединице утврдиле су се иза железничког насипа на самој обали. Жестоко дејство аустријске артиљерије претворило је српске положаје у Банатској улици у хрпу рушевина али су храбри браници и даље пружали отпор. Растојање између српских и аустријских положаја на неким местима није било веће од 30 m.

Непријатељу се никако није смело дозволити да утврди мостобран. Прво је у напад кренуо жандармеријски одред који упркос тешким губицима није успео да потисне непријатеља. Једино решење било је да све расположиве српске јединице на овом сектору фронта изврше општи контранапад.

Око 14.30 мајор Гавриловић је прикупио своја три вода, два вода 3. батаљона, Сремски одред и пред кафаном "Јасеницом" издао следећу заповест:

Војници, тачно у 15 часова непријатељ се има разбити вашим силним јуришем,

разнети вашим бомбама и бајонетима.

Образ Београда, наше престонице, има да буде светао.

Војници!

Јунаци!

Врховна команда избрисала је наш пук из свог бројног стања.

Наш пук је жртвован за част Отаџбине и Београда.

Ви немате више да бринете за ваше животе, који више не постоје.

Зато напред, у славу! Живео краљ, живео Београд!

Уз громогласни поклич српски војници су кренули у контранапад. Међутим, снажна ватра аустријских јединица на насипу подржана ураганским дејством аустријске артиљерије одбила је и овај напад. Мајор Гавриловић је тешко рањен.

Жестоки напади српске војске су се наставили све до сумрака. Аустријски положај на насипу је био угрожен и само је ноћ спасила аустријске јединице од пораза. У току ноћи 7-8 октобра Аустријанци су наставили да пребацују појачања преко Дунава.

Између 8-9 октобра јединице Комбинованог одреда више нису браниле прелазе преко Саве и Дунава већ су се извлачиле на резервне положаје. Аустријске снаге су 9. октобра 1915. год. истакле Аустро-угарску и Немачку заставу на згради Старог двора.

За време Априлског рата мајор Гавриловић је заробљен и одведен у логор, где је дочекао крај рата. Када се вратио у Југославију, изашао је у краљевској униформи (иначе он није знао ништа о партизанима и четницима) да се поршета кнез Михајловом, где је уочен од стране окорелих комуниста, те бива пребијен на смрт од стране истих.

Ово последње иначе сам прочитао на интернету, и не могу да кажем да је 100% тачно, али ако јесте (а ја верујем да јесте), онда је то страшно и залошно
 
U okviru obeležavanja 90 godina od proboja Solunskog fronta, u Beogradu je otkrivena Spomen ploča na spomeniku francuskom maršalu i srpskom vojvodi Franšu D'Epereu. Poštu su, osim predstavnika ministarstava rada i socijalne politike i odbrane Srbije i Francuske, odali i ambasador Francuske u Beogradu Žan-Fransoa Teral, kao i potomci maršala. Zbog vrhunskih vojničkih i ljudskih kvaliteta Luj Franše D`Epere postao je maršal Francuske, ali i srpski vojvoda, peti u našoj istoriji, podsetio je pomoćnik ministra Miro Čavaljuga. On je rekoa da je D`Epere delovanjem na Solunskom frontu suštinski izmenio tok istorije. Kao Vrhovni komandant Savezničkih snaga, on je odnosom prema srpskoj vojsci i njenim težnjama da oslobodi svoju porobljenu zemlju, zauvek zaslužio mesto u srpskom nacionalnom sećanju, istakao je Čavaljuga. Organizatori manifestacija u okviru obeležavanja značajnog jubileja su srpsko Ministarstvo rada i socijalne politike, Vojni muzej, ambasada Francuske i Francuski kulturni centar. Niz manifestacija organizovano je u znak sećanja na francuske oficire i vojnike, predvođene maršalom Francuske i vojvodom Srpske vojske Franše D`Epereom, koji su stradali u borbama za oslobođenje Srbije u Prvom svetskom ratu.
 
Управо слушам Дневник РТС и дају репортажу о томе како је тек данас у Француској српска застава враћена међу заставе савезница у Првом светском рату.

Имам питање за историчаре: када и зашто је склоњена?
 
Управо слушам Дневник РТС и дају репортажу о томе како је тек данас у Француској српска застава враћена међу заставе савезница у Првом светском рату.

Имам питање за историчаре: када и зашто је склоњена?

To je sramota. Srbija je podnela najvecu zrtvu za anglo-francuske interese i za svoj sopstveni opstanak. Bas bih voleo da je Austrougarska azdaja mesto Cera krenula u Francusku..
 
Bas bih voleo da je Austrougarska .... mesto Cera krenula u Francusku..

O cemu ti pricas, pa oni nisu mogli ni sa nama da izadju na kraj, a kamoli sa Francuzima, pa pojeli bi ih francuzi za dorucak. Austrougarska vojska samostalno (bez pomoci nemaca) nije imala uspeha ni na jednom frontu, Rusi su ih u pocetku stisli, Srbija ih posramila, a na Italijanskom fronu nisu napredovali ni pedalj.
 
Управо слушам Дневник РТС и дају репортажу о томе како је тек данас у Француској српска застава враћена међу заставе савезница у Првом светском рату.

Имам питање за историчаре: када и зашто је склоњена?

Ја колико знам никада није ни била окачена:thumbdown:
 
O cemu ti pricas, pa oni nisu mogli ni sa nama da izadju na kraj, a kamoli sa Francuzima, pa pojeli bi ih francuzi za dorucak. Austrougarska vojska samostalno (bez pomoci nemaca) nije imala uspeha ni na jednom frontu, Rusi su ih u pocetku stisli, Srbija ih posramila, a na Italijanskom fronu nisu napredovali ni pedalj.

pa normalno da nisu mogli "ni sa nama" kad smo bili medju najboljim svetskim armijama u to vreme..:D
 

Back
Top