ekskurzije i škole u prirodi

donamileva

Buduća legenda
Poruka
30.635
Ekskurzija učenika osmog razreda valjevske Osnovne škole „Vladika Nikolaj Velimirović“ na Lepenski vir pretvorila se u pravo putešestvije. Najpre su nastavnici zaboravili četiri učenice u hotelskoj sobi u Lepenskom viru pre polaska u obilazak Hidrocentrale „Đerdap“, a potom je 102 osmaka put do Đerdapa dug 40 kilometara prevalilo u jednom autobusu jer se drugi pokvario! U školi se pravdaju da su morali da pođu bez tih devojčica i u samo jednom autobusu da bi „ispoštovali“ proceduru i dolazak u Hidrocentralu na vreme.

Činjenica da mi je mlađe dete na Zaltiboru u školi u prirodi, kao sve što se pre odlaska tamo dešavalo, starije deta tek treba da ide na ekskurziju, pa ovakav članak u današnjim novinama, podstakla me da otvorim ovakvu temu. Kakva iskustva imate sa ekskurzijama i školam u prirodi.
Recimo moje dete je u nekom hotelu na Zlatibboru (a ustvari je odmaralište) za koji je bilo rečeno (iako direktorka škole tvrdi da niko od učitelja nije tako rekao, možda i nije ali onda sva deca izmišljaju) da ima bazen, kablovsku tv, a ustvari reč je o 4, 6 i 8 krevetnim sobama (sa krevetima na sprat).Inače da je takav hotel saznali smo par dana pre polaska pošto je neko pretio (stvarno ne vidim tu nikakvu pretnju) da će izaći u medije sa pričom o toj školi u prirodi ukoliko ne budemo napismeno obavešteni o tome kako se izvodi ta škola u prirodi, pa smo eto imali roditeljski gde nam je pročitano da zaboga svaka soba (zamislite to civilizacijsko dostignuće) ima sopstveno kupatilo. To što 8 dece treba da ga koristi nema veze. To sedmodnevno zadovoljstvo košta oko 15000.
Čujem se sa ćerom svakodnevno. Ona je oduševljjena ( pa i mi svi iz škole pamtimo takve stvari i ekskurzije) ne nalazi manu ničemu (ali je i njen komentar prošle godine iz Vrnjačke Banje bio - e super nam je nas 3 spavamo u istom krevetu jer je krevet jedne drugarice polomljen, a kod ove druge ima neki feder koji je grebe ).
Prošle godine je sin išao na ekskurziju u Lepenski vir i proveo se odlično, samo što posle čujem (ne od njega, pošto je po tom pitanju zatvoren ko konzerva) da je smeštaj bio negde u Golupcu (a ne u L:Viru) i da u hotelu nije bilo tople vode ali je zato bilo bubašvaba.
Problem je što se uvek obećavaju kule i gradovi nikad napismeno ne dobijemo šta zapravo plaćamo (i to ne malo) i šta ako se taj ugovor ne ispoštuje.
Izvinjavam se ako slična tema postoji.
 
Имам тројако искуство: као ученик, као наставник и као родитељ.

Као ученик - све ми је било дивно, екскурзије и школска летовања и зимовања (онда није било наставе у природи) памтим као најлепше тренутке детињства и младости. Потпуно је било небитно што је хотел у Приједору био у распадању, што је одмаралиште у Котору изгледало као Дракулин замак (у сваком погледу), што је клопа била оваква или онаква. Кад идете са друштвом негде - ко још гледа на те ствари? :lol:

Као наставник водим једнодневне и дводневне екскурзије. За сада немам лоших искустава. Једном нам се баш у Ђердапској клисури покварио аутобус па смо 3 сата седели у њему чекајући да нам стигне други (а нисмо могли да пустимо децу напоље јер је с једне стране био Дунав а са друге пут и планина). После када сам их питала шта је било најлепше на целој дводневној екскурзији рекли су: ''Док смо чекали у бусу!'':confused::lol:
У хотелу у Врњачкој Бањи биле су огромне бубашвабе, али ја ионако нисам спавала, а нико од деце се није жалио (ваљда су имали преча посла него да обраћају пажњу на то:lol:).

Као родитељ увек ћу слати децу на екскурзије. Жао ми је што учитељица млађе ћерке није хтела да их води на наставу у природи. Моја ћерка је плакала данима када је то чула. Старија је ишла. Десило се да се доста деце разболело, да је закачило неки стомачни вирус - али то су ствари које се дешавају свугде и на то се није могло утицати. Скидам капу учитељицама које су брисале повраћке, држале главу деци, дежурале поред њих по целу ноћ....

Иначе, члан сам Савета родитеља у школи моје деце и заиста саветујем свим родитељима да се укључе у рад Савета родитеља и да све недоумице и проблеме решавају тамо где је и место за то - у школи!

Иначе, оно чему се противим то су екскурзије средњошколаца у иностранство. Из више разлога, али нећу сада да ширим тему.
 
Sve što je Hellen napisala - potpisujem, sem iskustva nastavnika. To iskustvo nemam.
Mislim da su deci potrebne ekskurzije i škole u prirodi, kao i da su višestruko korisne. A što se smeštaja tiče, mislim da je on manje važan u odnosu na celokupnu dobit.

I mene interesuje Hellenino mišljenje o ekskurzijama u inostranstvu.

Moj sin je prošle godine bio u Grčkoj. Ne u okviru ekskurzije, nego u organizaciji profesorke. Vodila je 50-oro dece, pripreme pred odlazak je po meni, dobro odradila, čak im je održala kratak kurs grčkog jezika. Roditeljima je održala prezentaciju pred put, imali smo njene kontakt telefone i ne bih da dužim sa detaljima kojim me je animirala. Sin se vratio prezadovoljan. Na proleće planiramo da ga u istom aranžmanu pošaljemo 7 dana u Pariz.
 
ma hajde piši, baš me zanima šta misliš. Meni te ekskurzije deluju super.
Verovatno će Hellen napisati svoje razloge, ali pošto ja isto to mislim, napisaću i ja svoje:
1. Postoji mnogo mesta u našoj zemlji koja deca treba da vide. A nikad neće otići tamo sami, svi će kad odrastu ići u Grčku, ili Budimpeštu, a verovatno neće recimo na Đerdap ili u Đavolju varoš

2. Materijalni momenat. Mislim da nema potrebe objašnjavati. Gre'ota mi je da dete ne ode recimo na matursku ekskurziju, zato što mu roditelji nemaju 500 eura za Italiju. Pa još kad dodamo da kad se ide u inostranstvo, oni koji mogu da idu ti mogu da nose i velike džeparce i idu u stvari u šoping

3. Sigurno je lakše profesorima i nastavnicima koji ih vode; i ja bih lično uvek bila sigurnija da mi je dete u 'našem, bar govornom, području', nego recimo u Turskoj
 
slazem se sa misljenjima protiv eks.u inostranstvu..nasa zemlja je prelepa i u interesu onih koji organizuju ekskurzije,trebalo bu da bude bas to-da upoznaju ucenike sa svim lepotama koje nasa zemlja nudi..
uvek sam volela ekskurzije i svakoj sam se radovala i suzivacu u tome da slusam utiske svoje dece kad budu isli..
 
Ekskurzije su nesto sto se pamti celoga zivota.
Moja cerka je ove godine krenula u predskolsko i ici ce 7 dana na Zlatiboru.
Svi mi zelimo za svoju decu udobnost i pre svega sigurnost.Ali i bih stvarno odala priznanje vaspitacima,uciteljima,nastavnicima...jer to stvarno treba izdrzati i psihicki i fizicki.
Slazem se da je nasa zemlja prelepa i da moze da se vidi mnogo sta kod nas.
 
И ја имам тројако искуство.
Као ђак, провела сам најлепше тренутке на екскурзијама, школама у природи, летовањима и зимовањима са школом.
Родитељи су нас слали са школом на море, иако смо ишле и са њима по месец дана. Летовање ,,преко школе'' је била наша жеља и носим прелепе успомене са тих летовања...

Као родитељ, обавезно шаљем своју децу на екскурзије а слала их на наставе у природи док их је било ( до 4.разреда)
Слала сам их и у неке летње научне кампове, уживали су!

Као учитељ, водим ђаке сваке године.
То је веома тежак посао, али се они тамо зближе, много науче, тек на првој настави у природи постану права заједница!
Волим да их водим у одмаралишта, тамо су вишекреветне собе, а то је много боље и лакше за децу. Кад су одвојени од родитеља, веома много им значи друштво.

Једне године били смо у хотелу, собе двокреветне... Тужно, увече кад легну, нема смеха из собе, нема слатких шапутања у којима ја уживам док пролазим ходником...
Замолили су ме да их никад више не водим у хотел.
Родитељи углавном греше кад желе да су им деца у двокреветним собама. Не размишљају шта је деци потребно.
 
Ekskurzije su nesto sto se pamti celoga zivota.
Moja cerka je ove godine krenula u predskolsko i ici ce 7 dana na Zlatiboru.
Svi mi zelimo za svoju decu udobnost i pre svega sigurnost.Ali i bih stvarno odala priznanje vaspitacima,uciteljima,nastavnicima...jer to stvarno treba izdrzati i psihicki i fizicki.
Slazem se da je nasa zemlja prelepa i da moze da se vidi mnogo sta kod nas.

Браво! :klap:
Јако са разочарам кад чујем да родитељи кажу да је дете мало за одлазак. Кад ће бити довољно велико да научи да се одвоји од родитеља и да се осамостали!?
Знам васпитачице које су водиле трогодишњаке и кажу да је деци било прелепо. И верујем да јесте.

Хајде, признајмо искрено, ко се од нас сећа неког часа на којем нам је било лепо?
А сви памтимо екскурзије. :)
 
Svima su utisci iz đačkog doba slični.
Kao roditelj jedva čekam da ode na neku ekskurziju, školu u prirodi ili vikend. Imam dete koje se nije odvajalo od nas. Malo naša greška a i ona je takvo dete, da ne objašnjavam puno. U društvu, i to što većem, zaboraviće na mamu i tatu.
Kao nastavnik nemam puno iskustava, samo jedna ekskurzija ovo proleća. Držala sam im glavu dok su povraćali i na to sam bila spremna. Ono na šta nisam bila spremna su njihovi emotivni problemi. Koliko se samo puta zaljube i odljube za dva dana, nisam mogla da verujem.
 
Za upoznavanje Srbije je dovoljno 11 ekskurzija. Moj sin je u osmom razredu i vec su neke ekskurzije ponavljali (Vrnjacku Banju npr). Meni se cini da je super da odu jednom u inostranstvo (nisam za to da idu na mladjim uzrastima). Jeste sklupo, ali i to se moze resiti ako se sakupljanje para rasporedilo na celu skolsku godinu.
 
Za upoznavanje Srbije je dovoljno 11 ekskurzija. Moj sin je u osmom razredu i vec su neke ekskurzije ponavljali (Vrnjacku Banju npr). Meni se cini da je super da odu jednom u inostranstvo (nisam za to da idu na mladjim uzrastima). Jeste sklupo, ali i to se moze resiti ako se sakupljanje para rasporedilo na celu skolsku godinu.

Само у Војводини постоји низ дестинација које вреди обићи: Фрушкогорски манастири, Петроварадин, Палићко и Лудашко језеро, Засавица, Царска бара, и још много тога...
Ја целог живота обилазим Србију, вредна места, и још је нисам обишла, а стигла сам и иностранство да обилазим.
Нисам баш расположена за то да се ђаци воде у иностранство, десе се неке непредвиђене ситуације, и може да буде веома незгодно.
Но, ако неко жели, нека пошаље децу, али да то не буде матурска екскурзија, на којој би сви требало да буду. Много је родитеља који заиста не могу да плате.
 
Само у Војводини постоји низ дестинација које вреди обићи: Фрушкогорски манастири, Петроварадин, Палићко и Лудашко језеро, Засавица, Царска бара, и још много тога...
Ја целог живота обилазим Србију, вредна места, и још је нисам обишла, а стигла сам и иностранство да обилазим.
Нисам баш расположена за то да се ђаци воде у иностранство, десе се неке непредвиђене ситуације, и може да буде веома незгодно.
Но, ако неко жели, нека пошаље децу, али да то не буде матурска екскурзија, на којој би сви требало да буду. Много је родитеља који заиста не могу да плате.
Svaka ekskurzija obuhvata vise mesta. Ovogodisnja ekskurzija mog sina je obuhvatila Nis, Djavolju Varos, Sokobanju i nekoliko manastira,Resavsku pecinu. Do sada su obilazili uvek razlicita mesta i obisli sve krajeve Srbije. Nekako mi je bas super da odu zajedno u inostranstvo.

To je naravno za razredne staresine nocna mora, ali sada govorim iz ugla tinejdzera, a ne kao prosvetni radnik.
 
Да, али, рекох, они који могу. Значи, нека буде заједничка екскурзија негде где сви могу отићи, а у иностранство ко може.
Летос, у једном лепом месту у Грчкој, Руси довели децу основних школа. И стварно је било лепо, али је место мирно.
Не допада ми се идеја да један професор води 50 ђака, ту нема контроле никакве.
 
Verovatno će Hellen napisati svoje razloge, ali pošto ja isto to mislim, napisaću i ja svoje:
1. Postoji mnogo mesta u našoj zemlji koja deca treba da vide. A nikad neće otići tamo sami, svi će kad odrastu ići u Grčku, ili Budimpeštu, a verovatno neće recimo na Đerdap ili u Đavolju varoš

2. Materijalni momenat. Mislim da nema potrebe objašnjavati. Gre'ota mi je da dete ne ode recimo na matursku ekskurziju, zato što mu roditelji nemaju 500 eura za Italiju. Pa još kad dodamo da kad se ide u inostranstvo, oni koji mogu da idu ti mogu da nose i velike džeparce i idu u stvari u šoping

3. Sigurno je lakše profesorima i nastavnicima koji ih vode; i ja bih lično uvek bila sigurnija da mi je dete u 'našem, bar govornom, području', nego recimo u Turskoj

Е, па рекла си оно што бих и ја рекла. :)

И још мислим да је ипак много већа одговорност и опасност водити децу у страну земљу, поготово што деца (нарочито провинцијска) немају искуство и културу путовања. Многи од њих никад нису били на мору, никад нигде нису путовали са родитељима, никад нису сами шетали ни по Београду и онда паф - у Париз или Рим! :confused:

Мислим и да законом нису дозвољени они приватни аранжмани где професори воде ђаке на своју руку и у личној организацији.
 
Само у Војводини постоји низ дестинација које вреди обићи: Фрушкогорски манастири, Петроварадин, Палићко и Лудашко језеро, Засавица, Царска бара, и још много тога...
Ја целог живота обилазим Србију, вредна места, и још је нисам обишла, а стигла сам и иностранство да обилазим.
Нисам баш расположена за то да се ђаци воде у иностранство, десе се неке непредвиђене ситуације, и може да буде веома незгодно.
Но, ако неко жели, нека пошаље децу, али да то не буде матурска екскурзија, на којој би сви требало да буду. Много је родитеља који заиста не могу да плате.

skoro sam gledala na jednoj niškoj tv reporzažu o učenicima 6-tog razreda koji su bili smešteni u nekom hotelu u Novom sadu na poslednjem spratu koji se inače renovira, tako da nije bilo ni kupatila i sad ljudi iz agencije zvanično izjavljuju (a nikakav demanti čula nisam) da u Vojvodini samo 2 hotela rade aranžmane sa ekskurzijama.
Ne znam da li je to tačno, i ako jeste potpuno razumem pošto mogu da predpostavim kakve gluposti mogu deca da napreve.
Ali problem ostaje u tome što nam se (roditeljima) uglavnom priča jedna priča i time objašnjavaju troškovi, a u stvarnosti je sve sasvim drugačije (da se razumemo, jeste OK stav da je lepše kad se iz višekrevetnih soba čuje smeh, nego tišina, ali nemoj da u ponudi pričaš o bazenu i sl.).
Dnevnica od 450 din dnevno po detetu za učiteljicu je kada se to sve zbroji fina para ali ja ni za 5 000000 puta veće novce ne bi preuzela tu odgovornost.
Hvala Bogu što radim sa studentima.
Inače, moja deca su prvi put sa 4 god. išla sa obdaništem na Kopaonik i naravno na sve ostale škole u prirodi, samo sam htela da ukažem na neke stvari koje pomalo bodu oči.
 
Svaka ekskurzija obuhvata vise mesta. Ovogodisnja ekskurzija mog sina je obuhvatila Nis, Djavolju Varos, Sokobanju i nekoliko manastira,Resavsku pecinu. Do sada su obilazili uvek razlicita mesta i obisli sve krajeve Srbije. Nekako mi je bas super da odu zajedno u inostranstvo.

To je naravno za razredne staresine nocna mora, ali sada govorim iz ugla tinejdzera, a ne kao prosvetni radnik.

Baš si rekla ono što sam ja zaboravila da spomenem.
Ne sviđaju mi se ni te ekskurzije daj da se što više toga vidi... Najveći deo vremena se provede u autobusu, niko ništa ne zapamti, niti je na kraju krajeva i zanimljivo obilaziti pet mesta za jedno pre podne. Svi jedva čekaju da ostanu slobodni.
Mislim da sve to treba malo dozirati
 
Nisam pristalica ekskurzija u inostranstvu.Pogotovo ne u periodu kada tinejdzerima "divljaju hormoni".
Pricam sinoc sa bratovom cerkom,koja se tek vratila iz Grcke...bila na ekskurziji..
Sprema se za operaciju nosa jer je na ekskurziji neki momak slucajno potkacio i slomio nos..
Sto se tice ovih ekskurzija u nasoj drzavi i mog iskustva sa tim mogu da kazem sledece:
Moja deca su isla bas skoro na relaciji Pozarevac,Viminacijum,Srebrna jezera,i trajalo je jedan dan.Deca su se bunila jer su htela dva dana,ali nastavnica je rekla da ona ne misli da je pametno da se deca koja su u pubertetu mogu drzati pod kontrolom dva dana..I mislim da je u pravu.
Inace u secanju mi je ostala nastava u prirodi koju su pohadjala moja deca pre neku godinu,i sa kojom su bili odusevljeni..Tek naknadno procitam u nekim novinama da je taj hotel na Rudniku,obezbedjen vodom koja nije bakterioloski ispravna i sadrzi u sebi visok procenat stetnih materija :(
Klinci su naravno,kupovali vodu za pice u hotelu..
 
Е, па рекла си оно што бих и ја рекла. :)

И још мислим да је ипак много већа одговорност и опасност водити децу у страну земљу, поготово што деца (нарочито провинцијска) немају искуство и културу путовања. Многи од њих никад нису били на мору, никад нигде нису путовали са родитељима, никад нису сами шетали ни по Београду и онда паф - у Париз или Рим! :confused:

Мислим и да законом нису дозвољени они приватни аранжмани где професори воде ђаке на своју руку и у личној организацији.

O kulturi putovanja bi moglo mnigo toga da se kaže, a još više o nekulturi. Veruj mi, radila sam nekoliko godina u vazdušnom saobraćaju i svega sam se nagledala. Ne mislim da je kultura putovanja vezana za samo putovanje. Ipak je i ovde na prvom mestu ono što ponesemo iz porodice, kuće.
Interesovalo me je mišljenje prosvernih radnika pre svega, o ekskurzijama u inostranstvu jer smo izbombardovani putem medija samo o negativnim dešavanjima na tim ekskurzijama: tuče, ukradeni pasoši,...
Moj sin pohadja II godinu gimnazije i prvi odlazak u inostranstvo u aranžmanu škole ima krajnje pozitivan ishod i u smislu edukacije, a i zabave, ali to nije bila ekskurzija.
Zaista ne znam kako je i kojim zakonom regulisano ovo putovanje. U gimnaziji koju pohadja moj sin nekoliko profesora organizuje takva putovanja u inostranstvo u saradnji sa turističkim agencijama.
Slažem se svim prethodnim postovima vezanim za finansije. Jeste skupo i sigurno da mnoga deca, tj, njihovi roditelji ne mogu da isfinansiraju ekskurziju u inostranstvu. Ne znam šta da kažem, ali iz godine u godinu priča se ponavlja i već nekoliko generacija djaka upravo ide u inostranstvo na ekskurziju. I ne mislim da će se taj trend promeniti, bez obzira što svake godine slušamo od ministra prosvete da će se to preispitati.
 
sad.....o tome kultura=grad, nekultura=provincija, necu da pricam

...nije problem nadoknaditi neiskustvo onim ucenicima koji nisu putovali negdje dalje
prakticnim savjetima
koji mogu da stanu u jedan cas odjeljenske zajednice
ili bilo koji cas koji predaje razredni staresina

nisam isla na skolske izlete, ali sam isla na ekskurziju u srednjoj i ljeti na kampovanje/ucenje.... to je uvijek bilo divno iskustvo
koliko zbog novog drustva i sredine toliko i zbog nocnih zabava i izleta koji su bili organizovani
i ma koliko puta ponavljala, svaki sledeci put sam nosila previse stvari
od kojih pola nisam koristila
a zaboravljala tablete
 
sad.....o tome kultura=grad, nekultura=provincija, necu da pricam

Рекла сам ''култура ПУТОВАЊА''. То је нешто друго од онога о чему ти говориш. Супротно од ''култура путовања'' није ''некултура'' него ''немање културе путовања'', јер се она стиче искуством.
Било би дивно да се те ствари могу решити једним ЧОС-ом, онда никада нико не би имао проблема на екскурзијама.
 
svejedno, smjesno je na osnovu toga da li je iz provincije neko ili ne, zakljuciti ima li ili nema znanja

...a koliko odraslih ljudi se ne snalazi na putovanjima? da ne nabrajam turiste koji su prosli kroz moju kucu :lol:
nerealno je ocekivati od djece neko snalazenje van osnovnog znanja,
za koje nije potrebno iskustvo

imate ga vi koji vodite
 
Јеее, како ме нервира када неко пола чита а пола учитава!

И још мислим да је ипак много већа одговорност и опасност водити децу у страну земљу, поготово што деца (нарочито провинцијска) немају искуство и културу путовања. Многи од њих никад нису били на мору, никад нигде нису путовали са родитељима, никад нису сами шетали ни по Београду и онда паф - у Париз или Рим!

Ја нисам рекла да градска деца имају, а провинцијска немају културу путовања. Читај шта пише.
При томе уопште не уопштавам и не вредујем било кога и било шта. Радила сам на селу и имам увид у ситуацију.

nerealno je ocekivati od djece neko snalazenje van osnovnog znanja,

Управо о томе и говорим. Нереално је очекивати од детета које није само прошетало ни Кнез Михајловом да се снађе на Јелисејским пољима, нереално је очекивати од петаестогодишњака који је видео само дискотеку у сеоском дому културе да зна како да се понаша у дискотеци у Бечу.

Зато се и залажем за то да се прво стекне неко искуство: прво једнодневне, па дводневне, па тродневне ескурзије...и то по нашој земљи коју ионако нису имали прилике да упознају.

Јер ако спавамо у Лепенском Виру ја знам да ће хотел бити закључан и да ћемо имати дискотеку затовреног типа само за нас и да немају где да мрдну даље од хотела...А да ли бих могла да их држим под контролом у сред Рима?
 
sad....koliko sam skontala, ti si nastavnica u osnovnoj skoli, neces se naci u situaciji da lovis bilo koga po rimu...

nama su su italiji, konkretno u rimu, dali plan grada, brojeve telefina vodica i razredne,
rekli na koju adresu da dodjemo kroz pet sati i ostavili nas
i to je to
svak na svoju stranu
 

Back
Top