UME LI ČOVEK (OBJEKTIVNO) RAZMIŠLJATI

louiskrstic

Domaćin
Poruka
3.209
Svako od nas veruje da je njegovo mišljenje, stav, znanje i shvatanje najispravnije pa zato negira shvatanja, poimanja, verovanja i teorije drugih. Koliko je sama osoba svesna svoje skučenosti i šta je to što svakog čoveka čini sputanim u slobodnijem, sveobuhvatnijem ali i neuslovljenom razmišljanju da bi mogao sagledati stavove drugih?
Kako je moguće na praktičan način nadrasti tu skučenost i izaći iz krugova vlastite filozofije i lavirinta uma?
.


Molim vas bez negiranja stavova i shvatanja drugih i bez isključivosti. Slobodno doticati širinu da bi sagledavanje bilo kompletnije i razumljivije.
 
Poslednja izmena:
Objektivno razmišljati nije moguće.

Sam razum jeste razlučivanje “dobra I zla”, a gde se pojavi podela na “dobro I zlo”, objektivnost nestaje jer nestaje neutralnost.

Da bi neko spoznao objektivnu stvarnost, potrebno je da ostavi subjektivnost (razum - znanje dobra I zla) po strani.

Približavanje objektivnoj stvarnosti (istini) moguće je jedino u situacijama kada je razum stopiran: kroz meditaciju, kroz neki iznenadni šok itd.

OBJEKTIVNOST = NEUTRALNOST = DUHOVNOST

“Duhovno buđenje je buđenje iz sna razmišljanja.”

Ekart Tol, “Tišina govori”
 
Mogu li tu reč NEUTRALNOST nazvati NEPRISTRASNOST? Mogu li iznešeno dobiti na manje apstraktan, prizeman način? Odn, Ako sam priprosr čovek pa nisam čuo za prihvaćene mislioce ali bih hteo da spoznam tu jednostavnost razmišljanja i lepotu objektivnosti, kako biste mi rekli jednostavnim rečima to što ste naznačili.
Kažu da su objektivni ljudi veoma jednostavni, malo zahtevni a više ćutljivi. Izgleda da njima važi ono da, Milion reči kaže koliko i samo ćutanje a ćutanje koliko i milion reči.
 
lako je..samo se treba resiti ega/samodefinicije..i sve dolazi na svoje mesto..kad covek vise ne bude imao JA ..tad ce biti svestan i biti objektivan..

Navar, sta to pricas
nema coveka bez ega, i nema coveka bez Ja
covek bez ega i bez Ja je obicna nistarija
covek treba da je egoista uobrazeni, svinja naroljani
koji ,kada se sklone svi drugi pogledi , zajeca gorko
Voleti ne znaci biti sonja i jadni
Voleti moze samo fukara


dobro, preterah malo
ima i finih ljudi koji umeju da vole
 
Objektivno razmišljati nije moguće.

Sam razum jeste razlučivanje “dobra I zla”, a gde se pojavi podela na “dobro I zlo”, objektivnost nestaje jer nestaje neutralnost.

Da bi neko spoznao objektivnu stvarnost, potrebno je da ostavi subjektivnost (razum - znanje dobra I zla) po strani.

Približavanje objektivnoj stvarnosti (istini) moguće je jedino u situacijama kada je razum stopiran: kroz meditaciju, kroz neki iznenadni šok itd.

OBJEKTIVNOST = NEUTRALNOST = DUHOVNOST

“Duhovno buđenje je buđenje iz sna razmišljanja.”

Ekart Tol, “Tišina govori”

Svi smo subjekti za sebe i različiti u mnogočemu tako da nam je i pogled na svijet različit. S toga ako osuđuješ nečiji pogled neko drugi će osporiti tvoj sa jednako argumenata koliko ti osporavaš njegov mada ovo zavisi od sposobnosti čovjeka da uoči šupljine u nečijem stavu ma čiji bio. evo ja bih ti mogao prigovoriti na ovome: Sam razum jeste razlučivanje “dobra I zla”, Za drugi dio se slažem. Međutim ovo je sve teoretski, teško je čovjeku biti i od ovoga i od onoga svijeta, tj. to dvoje se ne može uskladiti nego ili ili. Ili Kofučije od ovoga svijeta ili Lao Ce prosvijetljeni mudrac na većem ("visočijem") nivou.
Sve ovo je, podrazumijeva se, samo moje mišljenje.
Objektivna stvarnost ne postoji, bar za ljude.
Ovo što kažeš o približavanju objektivnoj stvarnosti i kažeš, MOGUĆE JE JEDINO,
Ti tvrdiš, može biti i tako ali ja mislim da može i da nije uslov kada je razum stopiran: kroz meditaciju, kroz neki iznenadni šok Ovo što si naveo liči mi na iznenadno zen prosvjetljenje i možda si baš mislio na to. Ali ovo već prelazi u dogmu jer sve religije i filozofije tvrda da je do prosvjetljenje ili BOGA doći, MOGUĆE JE JEDINO KROZ NJIHOVO UČENJE.
Zašto misliš da se ne može i postepeno. Ako misliš da je nirvana duhovno buđenje iako je Buda naziva duhovnim oslobađanjem, onda se ako si upoznat sa budizmom znaš da nema ništa naglo već se ukidajući želje ide postepeno, Buda je deset godina meditirao da bi na kraju došao do prosvjetljenja.
Najgore od svega je jednom nogom biti u filozofiji, religiji ili čemu sličnom a drugom u ovom svijetu i tražiti mudrost na obje strane. Znam mnoge među njima i sebe koji su neslavno propali tragajući za biserom na ovaj način. Ili se odreci ovoga svijeta kao Buda kad mu se rodio sin, ili Isus.... i teži nebu ili objektivnoj stvarnosti ili ostani tvrdo na zemlji pa živi s narodom u skladu s propisanim pravilima. Ako imaš vještina zarađuj lovu ako li ne pokušaj bar mir. A objektivne stvarnosti mislim da za čovjeka nema, no nikad se ne zna;)
 
alles_gut:
Objektivno razmišljati nije moguće.Sam razum jeste razlučivanje “dobra I zla”, a gde se pojavi podela na “dobro I zlo”, objektivnost nestaje jer nestaje neutralnost.Da bi neko spoznao objektivnu stvarnost, potrebno je da ostavi subjektivnost (razum - znanje dobra I zla) po strani.Približavanje objektivnoj stvarnosti (istini) moguće je jedino u situacijama kada je razum stopiran: kroz meditaciju, kroz neki iznenadni šok itd.

- Realnost koja nas okruzuje nije nikakva iluzija. Ono sto cujemo, vidimo i osecamo je stvarno. Medjutim, ono sto nije stvarno jeste nacin na koji mi 'interpretiramo' sve to. Obratite paznju na sledecu recenicu "Drvo u parku". Ovo je iluzija. Nema nikakvog drveta u parku i nema nikakvog parka. Jedino cega ima jeste substance odnosno celine(realnost).(?) Prema tome, ono na cemu se nas razum bazira jesu ideje(oblici-forme) koje su, da tako kazem, 'prikacene' na ovu celinu cime ista za nas postaje 'iseckana'.

- Kako realnost izgleda u stvarnosti? Iliti metaforicki receno, kada biste stavili "naocare za objektivnost", sta bi ste videli? Kako bi sve izgledalo? Odgovor je nikako i svakako odnosno nista i sve. Mi svet dozivljavamo u okviru datih mogucnosti. Nase oci ne vide sve. Nase usu ne registruju sve. Mi nismo svesni svega. Dakle, sva nasa cula su ogranicena i time je i nase zapazanje realnosti ograniceno. Prema tome, gore pomenutim naocarima vi bi ste videli realnost kao takvu, kao celinu bez kraja i pocetka, drugim recima, beskonacnost.

- Tako da, "Približavanje objektivnoj stvarnosti (istini) moguće je jedino u situacijama kada je razum stopiran: kroz meditaciju, kroz neki iznenadni šok itd." i nije bas tacno, u stvari, uopste nije tacno.
 
Poslednja izmena:
nalupetaste vi sve i svasta...

jedan covek ne moze objektivno da razmislja...moze da razmislja, ali rezultat to razmisljanja se svodi na neobjektivnost...

mozda grupe ljudi mogu da se priblize objektivnosti, ali samo mozda...

i prvo, sta znaci objektivno razmisljati?
solite, i lupetate, a ni to ne definisete prvo...
i koja je razlika izmedju neobjektivnog i objektivnog razmisljanja?
pocnite prvo od tih pitanja...a ne, kao neko sto je odvalio, covek bez ega i svojeg JA moze da razmislja objektivno, hahahahaha...
 
čovek ume objektivno da razmišlja; ako poseduje moć analitičkog razmišljanja i kritički um....
čovekovo objektivno razmišljanje je pod znakom pitanja kada dozvoljava da mu ustaleni stereotipi, kao i prolazne a propagiranje vesti i zvanični zaključci oblikuju stavove...

ali to je samo jedan um, njegov um, i mislis da ce svako da misli kao sto on misli? to bi znacila objektivnost, kada bi to tako moglo..
previse je filozofsko pitanje...




Objektivnost je karakteristika neke činjenice, iskaza i teorije koja označava da su oni utemeljeni na stvarnom stanju, da su realni, ispravni, istiniti i da nisu podložni subjektivnim činiocima.

Objektivan (novolat. objectivus = predmetni, stvaran) - najopštije, stvaran, istinski, zbiljski, nezavisan od subjekta i njegovog mišljenja. U nauci, nepristrasan, nezavisan od interesa, potreba, želja, strahova i očekivanja naučnika.

Objectivity is both an important and very difficult concept to pin down in philosophy. While there is no universally accepted articulation of objectivity, a proposition is generally considered to be objectively true when its truth conditions are "mind-independent"—that is, not the result of any judgments made by a conscious entity. Put another way, objective truths are those which are discovered rather than created. While such formulations capture the basic intuitive idea of objectivity, neither is without controversy.


A moj iskaz, Objektivnost je subjektivna realnost, za ovu o kojoj vi pricate...
A prava objektivnost je istina, jos kada bi ona i postojala, apsolutna istina ne postoji, tako da ni apsolutna objektivnost isto ne postoji...
Sta god to znacilo filozofija...
 
Poslednja izmena:
- Realnost koja nas okruzuje nije nikakva iluzija. Ono sto cujemo, vidimo i osecamo je stvarno. Medjutim, ono sto nije stvarno jeste nacin na koji mi 'interpretiramo' sve to. Obratite paznju na sledecu recenicu "Drvo u parku". Ovo je iluzija. Nema nikakvog drveta u parku i nema nikakvog parka. Jedino cega ima jeste substance odnosno celine(realnost).(?) Prema tome, ono na cemu se nas razum bazira jesu ideje(oblici-forme) koje su, da tako kazem, 'prikacene' na ovu celinu cime ista za nas postaje 'iseckana'.

- Kako realnost izgleda u stvarnosti? Iliti metaforicki receno, kada biste stavili "naocare za objektivnost", sta bi ste videli? Kako bi sve izgledalo? Odgovor je nikako i svakako odnosno nista i sve. Mi svet dozivljavamo u okviru datih mogucnosti. Nase oci ne vide sve. Nase usu ne registruju sve. Mi nismo svesni svega. Dakle, sva nasa cula su ogranicena i time je i nase zapazanje realnosti ograniceno. Prema tome, gore pomenutim naocarima vi bi ste videli realnost kao takvu, kao celinu bez kraja i pocetka, drugim recima, beskonacnost.

- Tako da, "Približavanje objektivnoj stvarnosti (istini) moguće je jedino u situacijama kada je razum stopiran: kroz meditaciju, kroz neki iznenadni šok itd." i nije bas tacno, u stvari, uopste nije tacno.
Nenade, oduševio si me. :klap: Čini mi se da je ovo najbolji post koji sam do sada pročitao na Krstarici. To ti je i obaveza da nastaviš tako.
 
4thman.............objektivno razmišljati je put ka zaključivanju onoga što objektivno postoji.....objektivnost je osobona onoga što objektivno, stvarno, predmetno postoji.... ako svaku objetivnost izuzmeš, značilo bi da stvari ne postoje same po sebi.....nego su plod fikcije i umišljanja, što je netačno jer stvari i pojave su date i realne

prvo, sta znaci objektivno razmisljati

već je neko gore pomenuo: nepriststrasnost, sinonim za neutralnost....filozofi to odmah povezuju sa istinom, pa je istina objektivno data po pristalicama objektivizma, i to je težnja da se predmetni svet shvati kao nešto što postoji ili vredi samo po sebi.....ako odbijaš da nešto postoji samo po sebi, a dokazano je da postoji...ona nisi subjektivan, već se radi o nekim poremećajima ličnosti...

mozda grupe ljudi mogu da se priblize objektivnosti, ali samo mozda...
haha..kakve grupe ljudi, udruženje građana koji mogu da budu objektivni..??


e, da.. drugo je pitanje o iskazu....
 
Poslednja izmena:
A moj iskaz, Objektivnost je subjektivna realnost, za ovu o kojoj vi pricate...
A prava objektivnost je istina, jos kada bi ona i postojala, apsolutna istina ne postoji, tako da ni apsolutna objektivnost isto ne postoji...
Sta god to znacilo filozofija...
Da nastavim boldovano:
... koju čovek nikada, bar se tako čini, ne može do kraja spoznati, pa otuda proizilazi da čovek nikada ne može biti potpuno objektivan, iako objektivna stvarnost postoji.

Evo ponovo da citiram Nenada:

- Kako realnost izgleda u stvarnosti? Iliti metaforicki receno, kada biste stavili "naocare za objektivnost", sta bi ste videli? Kako bi sve izgledalo? Odgovor je nikako i svakako odnosno nista i sve. Mi svet dozivljavamo u okviru datih mogucnosti. Nase oci ne vide sve. Nase usu ne registruju sve. Mi nismo svesni svega. Dakle, sva nasa cula su ogranicena i time je i nase zapazanje realnosti ograniceno. Prema tome, gore pomenutim naocarima vi bi ste videli realnost kao takvu, kao celinu bez kraja i pocetka, drugim recima, beskonacnost.
 
Objektivnost je karakteristika neke činjenice, iskaza i teorije koja označava da su oni utemeljeni na stvarnom stanju, da su realni, ispravni, istiniti i da nisu podložni subjektivnim činiocima.

Objektivan (novolat. objectivus = predmetni, stvaran) - najopštije, stvaran, istinski, zbiljski, nezavisan od subjekta i njegovog mišljenja. U nauci, nepristrasan, nezavisan od interesa, potreba, želja, strahova i očekivanja naučnika.


http://sr.wikipedia.org/sr-el/О...BEст

Gde se pojavi podela na “dobro” I “zlo” (razlučivanje, razmišljanje, subjektivno razdvajanje na “dobro” I “zlo”), objektivnost prestaje da postoji, jer nestaje neutralnost. (nepristrasnost).

Zaključak:

Objektivno razmišljati (razlučivati) nije moguće.

Similarna tema:

http://forum.krstarica.com/threads/231881

p.s.

4thman , oduševio si me tvojim pisanijem (bar nekim delovima, da se preciznije izrazim). To ti je i (šatro) obaveza da nastaviš tako.

Mada…hm…to što si me oduševio je možda moje subjektivno mišljenje i osećanje.

Baš kao I ristobeovo oduševljenje Nenadom.
 
Poslednja izmena:
čovek nikada ne može biti potpuno objektivan, iako objektivna stvarnost postoji.

Da, ovako možda može da se kaže.(s tim što možda to što si napisao treba da se naglasi kao tvoje mišljenje, osećanje ili verovanje, dakle: mislim, osećam, verujem da: objektivna stvarnost postoji, da je moguća.)

Mislim da, što je čovek svesniji svoje neobjektivnosti, sve je bliži objektivnoj stvarnosti.
 
Poslednja izmena:
gracias alles_gut...dodam...

sto sam bio pre izbrisao...ali to mi je ostatak misli o ovoj filozofskoj ne misli(posto objektivnost ne moze biti misao)

Objektivnost je subjektivna realnost...mislim da ima logike...:D
vidim da ima gore ovo, hteo sam da obrisem, a ovim sam hteo da naglasim ovo...
 
Poslednja izmena:
Realnost koja nas okruzuje nije nikakva iluzija.
...
Medjutim, ono sto nije stvarno jeste nacin na koji mi 'interpretiramo' sve to.
...
- Tako da, "Približavanje objektivnoj stvarnosti (istini) moguće je jedino u situacijama kada je razum stopiran: kroz meditaciju, kroz neki iznenadni šok itd." i nije bas tacno, u stvari, uopste nije tacno.

Nije ni ovo loše, mislim da si to fino primetio.

Zen Budizam:

"Nirvana nije nimalo slicna Raju - u Nirvanu ne mozes da odes. Sve sto mozes da uradis je da shvatis i spoznas da si vec u njoj."

Evo još nekih Zen rečenica.

p.s.

Ako se reči „Zen“ ili „Nirvana“ zamene rečima „objektivnost; objektivna stvarnost“, možda nešto postane jasnije.



„Pre nego sto napravis prvi korak, stigao si do cilja!

Neki se ljudi trude da promene svet. Kakve budale! Promeni sebe i svet ce se promeniti sam i oblikovati po tebi, oko tebe.

Zamisli da si nekad govorio neki strani jezik, ali si jednog dana poceo da ga zaboravljas, i otada svakog dana zaboravljao malo po malo. To zaboravljanje naucenog je Zen.

Ne plasi se i ne brini o Zenu. Ne trosi sate uzaludno razmisljajuci o tome sta trebas da radis. Meditiraj i pusti Zen da raste u tebi ( i bez tvog prisustva).

Ako nemozes da nadjes istinu tu gde si, gde ocekujes da ces je naci?

Ne postoji put koji vodi do Zena. Kako mozes da sledis put koji do vodi do mesta gde se nalazis trenutno?

Svetom se upravlja tako sto pustis sve da tece i da se odvija svojim tokom.

Vec si prosvetljen, samo je preostalo da to shvatis.

Neki bi mogli da pomere planine ogromnom verom, ali Zen ostavlja planine bas tamo gde jesu. Nije nas posao da premestamo planine.

Mozes da trazis Zen svuda po svetu, ali ces ga naci jedino bas tu gde jesi i bas sad.

Odupri se zelji da uzmes svet u svoje ruke i da ga prodrmas. Umesto toga prodrmaj sebe.

Da li Zen uci verovanje u Boga? Da. Ne. Nemam pojma. Nije me briga.

Nirvana nije nimalo slicna Raju - u Nirvanu ne mozes da odes. Sve sto mozes da uradis je da shvatis i spoznas da si vec u njoj.”
 
Poslednja izmena:
da li duboko religiozan čovek može da (objektivno) razmišlja?..ne, narafski....jer, ako pada kiša, on to tumači božjom voljom, a ne posledicom kondezacije v.pare u oblacima.....
većina ljudi je u mogućnosti da objektivno razmišlja, ali ubeđenja su jača od svake realnosti za njih su istina gotova data rešenja, ali pre verujem da je to princip samoobmane "meni je dobro kada ovako mislim-i ne želim da znam za neku drugu mogućnost". nema analitičkog razmišljanja i nema (samo)kritike...
 

Back
Top